Utorak, 21. veljače 2023.
Matica hrvatska pridružuje se obilježavanju Međunarodnoga dana materinskoga jezika 21. veljače koji je na prijedlog Bangladeša proglašen na 30. zasjedanju Glavne skupštine UNESCO-a 1999.
Dan materinskoga jezika slavi se kao jedan od najvažnijih simbola kulturnog identiteta osoba i naroda, njegovanja različitosti i višejezičnosti. Hrvatski jezik danas je međunarodno priznat jezik pod svojim nacionalnim imenom, a u Europskoj Uniji uveden je kao 24. službeni jezik. Materinski jezik nije samo puki znak, on je mnogo više i dublje od toga. Stoga, proslavimo Međunarodni dan materinskoga jezika.
U nastavku je nekoliko kratkih razgovora o hrvatskom jeziku s vodećim jezikoslovcima koje je tijekom prošle godine vodio Igor Marko Gligorić, pročelnik Odjela za jezikoslovlje Matice hrvatske.
Mateo Žagar progovara o hrvatskome jeziku iz dijakronijske perspektive. Odgovara na pitanje kakav je to hrvatski jezik genetski. Objašnjava što znači da je hrvatska kultura srednjovjekovlja tropismena i trojezična te koji je kapital hrvatskoga srednjovjekovlja u 21. stoljeću. Nakraju razlaže važnost jezične dijakronije u razumijevanju suvremenih jezičnih promjena.
Bernardina Petrović objašnjava što je i kakav je (sve) hrvatski jezik iz današnje perspektive. Definira standardni jezik te objašnjava kako se standard oblikovao. Odgovara i na pitanja o normi, razinama normiranja i svrsi eksplicitne norme. Progovara i o odnosu standardnoga jezika i organskih idioma iz standardološkoga očišta. Nakraju komentira položaj hrvatskoga jezika danas, izazove s kojima se susretao i one koji su pred njim.
Zrinka Jelaska odgovara na pitanje o tome gdje se sve govori hrvatskim jezikom osim u Hrvatskoj, pričem se posebno osvrće na status hrvatskoga jezika u Bosni i Hercegovini. Usto komentira i položaj hrvatskoga jezika u ostalim europskim državama u kojima Hrvati imaju status nacionalne manjine, ali i na položaj hrvatskoga u svijetu općenito. Komentirala je i iseljavanje Hrvata iz sinkronijske i dijakronijske perspektive. U razgovoru je zorno oprimjerila razlike između hrvatskoga jezika kao (su)materinskoga, stranoga, drugoga, predačkoga, nasljednoga – inoga jezika. Govorila je o poučavanju hrvatskoga jezika kao inoga u Hrvatskoj i inozemstvu te o načinima poučavanja hrvatskomu jeziku s obzirom na različite vrste inojezičnih govornika.