U Krakovu otvorena izložba "Hrvatska kultura u Krakovu" i predstavljena Izabrana djela Julija Benešića

U Krakovu je 1. lipnja otvorena izložba „Hrvatska kultura u Krakovu“ predstavljajući bogatstvo hrvatske kulturne i književne baštine poljskoj javnosti. 

Na svečanom otvorenju u izložbenoj dvorani knjižnice Jagelonskog sveučilišta, u ime jednog od pokrovitelja, Matice hrvatske, nazočnima se obratio Matičin potpredsjednik Božidar Petrač. Uz njega su govorili hrvatski veleposlanik u Poljskoj Tomislav Vidošević, rektor Jagelonskog sveučilišta Piotr Jedynak, direktor Jagelonske knjižnice Remigiusz Sapa te Maciej Czerwiński, autor izložbe. Organizatori izložbe su Institut za slavensku filologiju Jagelonskog sveučilišta, Jagelonska knjižnica i Kliofest. 

U sklopu popratnog programa održano je i predstavljanje Izabranih djela Julija Benešića iz Matičine biblioteke Stoljeća hrvatske književnosti. O djelu i njegovu značenju za hrvatsku književnost govorili su Tea Rogić Musa, Cvijeta Pavlović i Božidar Petrač, koji su 1. lipnja knjige predstavili studentima i profesorima kroatistike na Jagelonskom sveučilištu.

Izložba i prateći program dodatno potvrđuju važnost kulturne suradnje Hrvatske i Poljske te pridonose promicanju hrvatske književnosti, jezika i kulturne baštine u međunarodnom okruženju.

Izložba je otvorena do 30. lipnja. 

Govor potpredsjednika MH Božidara Petrača možete pročitati u cijelosti u nastavku.

Poštovane gospođe, cijenjena gospodo,

osobita mi je čast pozdraviti vas uime Matice hrvatske, najstarije hrvatske kulturne institucije koja već gotovo dva stoljeća djeluje, stvara i promiče hrvatsku kulturnu baštinu, brine se o hrvatskom jeziku i književnosti, njeguje, učvršćuje i razvija svijest o nacionalnom identitetu hrvatskoga naroda. Drago nam je što smo i mi, Matica hrvatska, jedan od pokrovitelja Izložbe Hrvatska kultura u Krakovu, izložba koju je svojim marom i znanjem priredio profesor Maciej Czerwinski, naš dragi prijatelj i česti gost na različitim književnim, znanstvenim i kulturnim manifestacijama u našoj zemlji, autor zapaženih i iznimno vrijednih i nagrađenih knjiga koje je objavio u Hrvatskoj i Poljskoj.

Brojni su dokazi o drevnim poljsko-hrvatskim kulturnim vezama, što, očito, pokazuje i ova izložba. Prvi podaci potječu iz XV. stoljeća u vrijeme vladavine dinastije Jagelovića u Srednjoj Europi, koja će, zahvaljujući preuzimanju ugarskoga prijestolja, vladati i Hrvatskom. Studenti iz hrvatskih zemalaja počeli su pristizati u Krakov još 1413, a prvi humanisti pojavili su se 80-tih godina XV. stoljeća, stigavši u Poljsku preko Ugarske ili Italije. Neki od njih objavili su Krakovu i svoja djela poput Antuna Vrančića. Neki su od njih imali veliku ulogu u jačanju diplomatskih odnosa između Poljske plemićke republike i Austro-Ugarske, što je bilo posebno važno u obrambenim djelovanjima protiv Turaka. Pjesnik Kochanowski u svome spjevu spominje „borbene Hrvate“, dok Hrvati Vinko Pribojević, Mavro Orbini i Ivan Lučić ističu svoju naklonost prema Poljacima, veličajući njihovu hrabrost, blagost i pobožnost. U XVII. stoljeću, u doba „ostatka ostataka“ Hrvatskoga Kraljevstva, polonofilstvo je procvalu u hrvatskoj dubrovačkoj književnosti, posebice u djelu Ivana Gundulića Osman koji slavi pobjedu Poljaka nad Turcima u bitci kod Hoćima. A evo, ovdje vidimo i dva primjerka prijepisa rukopisa njegova Osmana.

Što se XIX. stoljeća tiče, veliku ulogu u promicanju poljske kulture u Hrvata odigrat će i naša institucija, Matica hrvatska, neumorno objavljujući prijevode Mickiewiczevih djela na hrvatski jezik. Nakon potresa koji je pogodio Zagreb 1881. Krakov uzvraća knjigom Krakov Zagrebu, želeći tako izraziti svoju empatiju prema razrušenoj hrvatskoj prijestolnici. Jača i prijevodna recepcija poljske literature zahvaljujući polonofilima Franji Markoviću, Šenoi i Tomiću.

Na razmeđu XIX. i XX. stoljeća suradnja postaje još jačom s jedne strane zahvaljujući profesorima Krakovskoga sveučilišta Zdziechowskom i Grabowskom, s druge pak prevoditeljima poljske književnosti na hrvatski jezik Isi Velikanoviću, Musulinu, kritičaru Branku Vodniku, a kasnije osobito Juliju Benešiću.

Tako sve od Hrvata nije studirao u Krakovu, tko sve nije boravio u Krakovu, ostavivši iza sebe vrlo žive tragove u sjećanjima, memoarima i dnevnicima i živa svjedočanstva o vrijednostima poljske književnosti i kulture sve do naših dana. Osobno sam imao čast biti lektorom hrvatskoga jezika na Jagelonskom sveučilištu, sudjelovati na međunarodnom skupu 2012. upriličenom o 20. obljetnici međunarodnoga priznanja naše zemlje koji je održan upravo, ovdje, na Jagelonskom sveučilištu o poljsko-hrvatskim književnim i kulturnim vezama.

Ova izložba Hrvatska kultura u Krakovu bjelodano svjedoči o trajnosti dubokih veza Poljaka i Hrvata na mnogim područjima, a danas, u jeku opće nesigurnosti i ratova, dijelom smo iste zajednice europskih naroda u okvirima Europske unije i dijelimo iste vrijednosti, međusobno se obogaćujući svojim različitostima. Ovaj kulturni događaj u mnogo čemu svjedoči o našim uzajamnim vezama u prošlosti i obvezuje nas da i danas i u budućnosti nastavimo živjeti kako naše zajedničke vrijednosti, tako i naše posebnosti. Hvala vam na pozornosti.

Foto: Institut za slavensku filologiju Jagelonskog sveučilišta/Instytut Filologii Słowiańskiej UJ