Ponedjeljak, 18. svibnja 2026.
Napustio nas je Veljko Barbieri, romanopisac, pripovjedač, dramatičar i esejist i vrhunski poznavatelj gastrokulinarskog umijeća.
Veljko Barbieri rođen je 14. svibnja 1950. u Splitu. Maturirao je u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu studirao je filozofiju i španjolski jezik. Autor je bogata i raznovrsna opusa: pripovijedaka, romana, eseja, kazališnih, radijskih i televizijskih dramskih djela. Bio je član Društva hrvatskih književnika i Zajednice hrvatskih umjetnika od 1974. otkad djeluje kao profesionalni književnik.
U ljeto 1991. pristupio je Zboru narodne garde te profesionalnomu sastavu Hrvatske vojske, gdje je aktivan sve do umirovljenja 2001. Za zasluge u ratu primio je najviša odlikovanja, a zbog konačne obrane grada Pakraca 1996. imenovan je njegovim Počasnim građaninom. Od 1998. do 2004. obnašao je dužnost dopredsjednika DHK u dva mandata. Proza mu je, u više izdanja, prevedena na engleski, njemački, talijanski, francuski, mađarski, nizozemski, poljski i češki jezik.
Zastupljen je svojim pripovijetkama u domaćim i stranim antologijama. U Matici hrvatskoj nedavno je izišla njegova četvrta knjiga u Matičinu izdanju, roman Zlatni brod. Tomislav Domović napisao je prigodan tekst objavljen u Vijencu, u povodu 50. godišnjice književnoga stvaralaštva i kolokvija održana u prosincu 2023. godine. naslovljen "Veljko Barbieri ili čast kao poziv" koji možete pročitati OVDJE.
