Posljednji pozdrav mađarskom kroatistu i velikom prijatelju Matice hrvatske Istvánu Lőkösu

U noći s nedjelje 31. kolovoza na ponedjeljak 1. rujna umro je u 92. godini života poznati mađarski kroatist prof. dr. István Lőkös. Rodio se 10. XI. 1933. u Egeru, diplomirao je hungarologiju i rusistiku u Debrecenu i postao docentom na Katedri za književnost više nastavničke škole u Egeru. God. 1984. obranio je kandidacijsku, a 1994. akademsku doktorsku disertaciju (jednu i drugu s temom mađarsko-hrvatskih književnih odnosa) te napredovao do zvanja redovitoga sveučilišnoga profesora na Odsjeku za komparativnu književnost na fakultetu u Debrecenu. Svoje znanstvene i stručne radove objavljivao je na mađarskom, ruskom, njemačkom i hrvatskom jeziku. 

Najčešće su pisani u duhu francuske književne komparatistike. Stekao je ugled iznimnoga književnoga komparatista, a najčešće je pisao o hrvatsko – mađarskim književnim odnosima (na svim spomenutim jezicima). Dvaput je dobio nagradu,,Davidias”: 1997. za na mađarskom jeziku napisanu ,,Povijest hrvatske književnosti”, a 2008. za prepjev na mađarski Marulićeve,,Suzane”, „Tužbe grada Hjerozolima“ i,,Molitve suprotiva Turkom”, a god 1999. izašao mu je u Budimpešti i prijevod Marulićeve,,Judite”.

Godine 2002. dobio je i nagradu Ine za promociju hrvatske kulture u svijetu. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti 2000. godine izabrala ga je za svojega dopisnoga člana u Razredu za književnost.
Matica hrvatska objavila mu je tri knjige, sve tri u svojoj biblioteci, „Inozemni kroatisti”. Njegovom je knjigom,„Hrvatsko – mađarske književne veze” ta biblioteka i započela svoj život 1998. godine.

Središnja je tema u njoj djelo Miroslava Krleže, posebice mađarske teme koje su Krležu inspirirale i recepcija njegova djela u Mađarskoj. Deset godina kasnije (2008) u istoj je biblioteci objavio knjigu ,,Croatohungarica, Hrvatsko- mađarske književne teme” uvrstivši u nju svojih deset rasprava. I ovdje dominiraju dva osobito mu draga hrvatska autora, Marko Marulić i Miroslav Krleža, ali je znatnu pažnju posvetio i Ksaveru Šandoru Gjalskom, posebice načinu kako je hrvatski pisac opisivao Mađare u svojim djelima.

Toj temi, s posebnim naglaskom na Gjalskijev odnos prema ,,hrvatskoj, jugoslavenskoj i mađarskoj ideji,” posvetio je knjigu ,,Pristup Gjalskom” 2010. godine. Svojim predavanjima mađarske književnosti na zagrebačkoj hungarologiji znatno je ojačao mladi odjek u nastajanju.

Malo je u povijesti Mađara koji su toliko puta kao profesor Lokos okrenuli telefonski broj u Hrvatskoj, posebno u Zagrebu. Molba je uvijek bila ista: kako da dođe do neke nove kroatističke knjige za koju je čuo i zanima ga, ili ako mu iz nekih razloga nije stigao Matičin ,,Vijenac”.

Posjetio je našu zemlju mnogo puta i jako je žalio kada bi ga bolest spriječila u novom dolasku. Znanstvenik visoke razine, čovjek plemenita srca profesor István Lőkös jedan je od onih stranih istraživača naše književnosti i kulture koji je oblikovao sliku o njoj kao kulturi koja ima i drugima što reći. Dugujemo mu trajnu zahvalnost.

akademik Stjepan Damjanović, član savjeta Predsjedništva MH