Matica hrvatska na Interliberu

Matica hrvatska i ove godine tradicionalno sudjeluje na Međunarodnom sajmu knjige Interliber. U 5. paviljonu (štand 5b) posjetitelje će dočekati izbor Matičinih knjiga među kojima izdvajamo nove naslove.

Ove su godine to kratke priče Tomislava Domovića „Fantomi i stranputice“ kojima autor mapira neuralgične točke hrvatske zbilje i zasijeca u rane i traume društva obilježenog ratom i njegovim dugotrajnim posljedicama. Zatim, izdvajamo višestruko nagrađivan roman „Scenarij“ suvremene slovačke književnice Etele Farkašove (prev. Filip Badanjak). Anja Šovagović Despot napisala je roman „Ja, barunica Castelli“ o jednom od najpoznatijih i najuzbudljivijih likova hrvatske književnosti – barunici Castelli-Glembay. Od noviteta tu je i nova sinteza cjelokupne povijesti hrvatskoga jezika od početaka do danas Branke Tafre. Književni povjesničar Ivica Matičević pronašao je i priredio dosad nepoznata pisma hrvatskog književnika Josipa Kosora prvaku austrijske moderne Hermannu Bahru (s njem. preveli Marta Glowatzky Novosel i Tihomir Glowatzky).  

U četvrtak, 12. studenoga od 18 sati na štandu Matice hrvatske planirano je druženje s Matičinim autorima, urednicima, prevoditeljima i suradnicima, dok će Anja Šovagović Despot potpisivati knjigu.

Tomislav Domović jedan je od najcjenjenijih suvremenih hrvatskih pjesnika, no knjiga Fantomi i stranputice njegov je prvi iskorak u svijet kratke priče. U dvadesetak priča Domović mapira neuralgične točke hrvatske zbilje i zasijeca u rane i traume društva obilježenog ratom i njegovim dugotrajnim posljedicama. Naizmjence realistične, intimne i satirične Domovićeve kratke proze prikazuju pojedinca suočenog sa svijetom izokrenutih vrijednosti, u sukobu s kojim on redovito gubi. Likovi vođeni ljubavlju ili moralnim težnjama pokazuju se kao naivci jer u burnim povijesnim lomovima posljednju riječ imaju snalažljivi oportunisti i društveni licemjeri koji za svoje potrebe iskorištavaju njihovu ranjivost. Domović je majstor jezika te u ovim pričama suvereno izmjenjuje žive dijaloge i poetske opise dok oblikuje mozaičnu sliku hrvatske zbilje, koja u čitatelju izaziva grč u želucu jer njegove simpatije ostaju na strani Domovićevih antijunaka, tih žrtava vlastitih slabosti i ideala, „fantoma i stranputica“.

U romanu Etele Farkašove Scenarij Katarína, starija književna prevoditeljica sa svojim suprugom znanstvenikom Vojtom, osvrće se na svoju prošlost, praveći u slobodno vrijeme scenarij vlastitoga života. On se sastoji od popisa skladbi klasične glazbe koje su im obilježile pojedine životne etape i koje često slušaju sa starih gramofonskih ploča. U Kataríninom pripovijedanju isprepleću se uspomene, dvojbe i strahovi u pogledu ispravnih životnih odabira, a posebice odnosa prema trojici sinova. Najmlađi, Rišo, vrlo je problematičan i odmalena se nije uklapao u konvencionalan građanski život kakav su njegovi roditelji nastojali voditi. Njegov sin Petko, s kojim dotad nisu bili u doticaju, neočekivano im ulazi u život i Kataríni otvara nova pitanja o majčinstvu, odgovornosti i mogućnosti da ispravi ono što je možda nekoć bilo pogrešno. Roman teče u dugim, razvedenim rečenicama, koja obasežu čitave odlomke i u kojima se miješaju pripovijedanje, dijalozi i unutarnji monolozi. Obavijeno sjetnom atmosferom životne jeseni ovo djelo pokazuje da starost nije samo obilježena monotonijom i suočavanjem s prolaznošću nego i bogatstvom unutarnjega života i prilikama za nove početke.

Anja Šovagović Despot napisala je roman o jednom od najpoznatijih i najuzbudljivijih likova hrvatske književnosti – barunici Castelli-Glembay. Junakinja drame Gospoda Glembajevi u romanu „Ja, barunica Castelli“ preuzima riječ i pripovijeda svoju dosad nepoznatu i autentičnu priču. Roman prati njezin život od rođenja i djetinjstva provedenoga u bijedi i siromaštvu, preko braka s barunom Castellijem, u koji je stupila sa samo osamnaest godina, do drugoga braka s Ignjatom Glembayem, okončanog naglom i nasilnom smrću poznatom iz završnice drame. Suprotstavljajući se Krležinu prikazu, Anja Šovagović Despot ispisuje obranu barunice, podarivši joj vlastiti glas i priliku da iznese svoje razloge, lomove i žudnje, zbog kojih je donosila odluke što su je vodile kobnome kraju. U ovom lirskom romanu epizodne strukture autorica vjerno rekreira Krležin jezik i Weltanschauung, kao i atmosferu dekadentnih građanskih salona s početka 20. stoljeća, istodobno nadograđujući baruničin lik snažnim psihološkim nijansama, erotsko-ljubavnim motivima i introspektivnim tokovima svijesti.

Povijest hrvatskoga jezika Branke Tafre donosi opsežnu sintezu cjelokupne povijesti hrvatskoga jezika od početaka do danas, i to kao jezičnoga sustava, a zatim i kao oruđa koje je kroz povijest služilo hrvatskom narodu za izražavanje njegovih kulturnih potreba. Iako ova knjiga nudi lingvistički pregled, ona je prije svega putovanje kroz povijest. Nakon raspada jugoslavenske države i nastanka novih južnoslavenskih država, jezična prošlost postala je nepresušni izvor znanstvenih istraživanja. Stoga autorica preispituje brojne spoznaje kako domaćih tako i stranih jezikoslovaca te otkriva nove uvide. U odnosu na druge povijesti Tafrina se knjiga u mnogočemu razlikuje. Ona ponajprije obuhvaća i tzv. vanjsku i tzv. unutrašnju povijest izgrađivanja hrvatskoga jezika i njegovih normi. Zatim problematizira i mnoga opća jezikoslovna i kroatistička pitanja te će čitatelj pronaći mnoge teme iz povijesti, ali i iz suvremenoga hrvatskoga jezikoslovlja. Povijest hrvatskoga jezika pokazuje da Branka Tafra jezik promatra kroz prizmu njegova služenja nekoj društvenoj zajednici.

Krug europskih korespondenata Josipa Kosora bio je neobično širok, a u knjizi „Dragi majstore… Nepoznata pisma Josipa Kosora Hermannu Bahru“ objavljuju se dosad nepoznata pisma ovog hrvatskog književnika prvaku austrijske moderne Hermannu Bahru, koja je pronašao i priredio književni povjesničar Ivica Matičević. Bahr je bio slavni bečki kritičar, glasnogovornik pokreta „Jung-Wien“ i središnja osoba u promicanju novih umjetničkih izraza na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Kosorova pisma Hermannu Bahru svjedoče o neobičnom, zanimljivom i hrabrom prodoru u Europu, u samu jezgru umjetničke elite srednjoeuropskoga prostora. U kontekstu hrvatske književne povijesti ona potvrđuju uporno nastojanje jednoga hrvatskog pisca da se nametne međunarodnoj publici, da se što čvršće integrira u jedinstveni umjetnički prostor srednjoeuropskoga kulturnog kruga te, konačno, dokumentiraju Kosorovu evoluciju kao autora koji nastoji što dulje ostati u dijalogu s vrhunskim intelektualcima svoga vremena.