Matica hrvatska na Interliberu (11-16. studenoga 2025)

Matica hrvatska i ove godine sudjeluje na Međunarodnom sajmu knjige Interliber. U 5. paviljonu (štand 5b) posjetitelje će dočekati izbor Matičinih knjiga među kojima izdvajamo nove naslove. Kantova Kritika čistoga uma u prijevodu Josipa Talange, nastala kao prilog obilježavanju tristote obljetnice Kantove smrti, knjiga proze Zaštićene vrste Helene Peričić Herenda okupila je niz raznovrsnih kratkih realističnih priča, dok monografija Ivan Trnski: Neimar 19. stoljeća autorice Katice Čorkalo Jemrić dokumentirano prikazuje život i djelo ovoga pjesnika, ali i duh vremena u kojemu se književnost oblikovala kao nacionalno-konstitutivna institucija. Od noviteta, objavljena su i dva sveska izabranih djela Milutina Cihlara Nehajeva u biblioteci Stoljeća hrvatske književnosti koja je priredio Ivica Matičević.

U četvrtak, 13. studenoga od 18 sati na štandu Matice hrvatske planirano je druženje s Matičinim autorima, urednicima, prevoditeljima i suradnicima.

Kantova Kritika čistoga uma nesumnjivo je jedno od najvažnijih i najutjecajnijih djela u povijesti filozofije. Zahvaljujući novom hrvatskom prijevodu Josipa Talange, suvremenim čitateljima omogućen je točan i pouzdan uvid u taj, za modernu filozofiju, temeljni tekst. Izdanje paginacijom prati tekst i prvoga izdanja iz 1781. godine (izdanje A) i drugoga izdanja, koje je Kant temeljito prepravio, iz 1787. godine (izdanje B), s time da se, kao što je to u izdavanju Kritike čistoga uma uobičajeno, glavni tekst temelji na izdanju B. Sve razlike između dvaju izdanja jasno su označene. Da bi prijevod bio što bolji i bilješke uz njega što informativnije, Josip Talanga konzultirao je više relevantnih suvremenih kritičkih izdanja djela. Naročito je veliku pozornost posvetio preciznosti u prevođenju Kantovih termina i jasnoći u prenošenju njegovih nerijetko sintaktički vrlo kompliciranih rečenica.

U knjizi Zaštićene vrste Helena Peričić Herenda okupila je niz raznovrsnih kratkih realističnih priča povezanih interesom za ranjive, osamljene ili nesretne likove, koji zbog vlastitih moralnih odabira trpe neku vrstu društvene nepravde ili osobnoga razočarenja. Sjetan ugođaj i atmosfera poraza obavijaju autoričine „isječke iz stvarnosti“ u kojima se ipak s vremena na vrijeme događaju manje pobjede ili kratkotrajne radosti. Posebno mjesto u knjizi zauzima duža pripovijetka „Trogirska priča o bezimenoj“ u kojoj je autorica, pošavši od donedavno nepoznate tragedije Trogirski vojvoda ruskoga književnika Dmitrija Vasiljeviča Averkijeva iz 19. stoljeća, napisane na temelju priče iz dalmatinske predaje, ispisala domišljatu fikcionalnu priču o ljubavnom životu njezina autora, koju „s onu stranu groba“ pripovijeda njegova udovica. Zaodjenuta u ruho profinjene proze melankoličnoga tona ova povijesna pripovijest evocira minuli svijet staroga Trogira i čežnju za idealnim, nemogućim ljubavima.

Ivan Trnski posljednji je ilirac koji je u svome dugome životu napravio uspješnu vojnu i književnu karijeru; u prvoj je dogurao gotovo do čina generala, u drugoj je bio jedan od najpopularnijih pjesnika svojega doba. Trnski je bio pjesnik, pripovjedač, dramatičar, putopisac, jezikoslovac, teoretičar stiha, publicist, biograf, memoarist i prevoditelj, a u ukupnosti svoje djelatnosti nezaobilazni predstavnik mlađega naraštaja hrvatskih preporoditelja i jedan od zaslužnijih što je u kratkom razdoblju došlo do korjenite preobrazbe u književnom i kulturnom životu hrvatskoga naroda, veće i značajnije negoli u ikojemu razdoblju dotadašnje narodne povijesti. Međutim, tijekom 20. stoljeća pisalo se o njemu malo, u čitanke, pjesmarice i antologije više nije uvrštavan, a u književnim povijestima i pregledima zastupljen je škrtim prikazima. Kako je ovaj pjesnik i preporoditelj prošao put od slave do zaborava pokazuje monografija Katice Čorkalo Jemrić, u kojoj je njegov raznovrstan i golem opus usustavljen i u cijelosti opisan.

U biblioteci Stoljeća hrvatske književnosti Matice hrvatske objavljena su dva sveska izabranih djela Milutina Cihlara Nehajeva, priredio Ivica Matičević. U prvu knjigu uvršten je izbor ogleda, kritika i članaka objavljenih uglavnom u časopisima i novinama u razdoblju od 1899. do 1931. te pripovijesti Veliki grad, Iz neznanog kraja, Poloneza i Kostrenka, a druga knjiga sadrži romane Bijeg i Vuke, oba priređena prema zadnjim inačicama objavljenim za Nehajevljeva života. Bijeg, jedan od ponajboljih romana hrvatske moderne, priređen je prema drugom izdanju iz 1917, a povijesni roman Vuci, o životu krčkog, senjskog i modruškog kneza Krste Frankopana (1482–1527), prema prvom izdanju iz 1928. U Nehajevljevu dodatku na kraju romana Vuci, za koji Ivica Matičević ističe da je kruna književnog rada M. C. Nehajeva, priloženi su prijepisi trideset i sedam dokumenata i pisama na hrvatskom, latinskom, njemačkom i talijanskom jeziku, prvi i dosad jedini put objavljeni u izdanju iz 1928.