Izaslanstvo Matice hrvatske u Pazinu položilo cvijeće i zapalilo svijeće na grobu svećenika Bože Milanovića

Izaslanstvo Matice hrvatske, u kojem su bili matičari iz Zagreba, Pazina, Rovinja i Umaga predvođeno predsjednikom akademikom Mirom Gavranom, pohodilo je danas grob svećenika Bože Milanovića u Pazinu gdje su zapalili svijeće i položili cvijeće.

Predsjednik Gavran u svom je prigodnom govoru zahvalio Boži Milanoviću za sve dobro što je učinio za Hrvatsku i Istru, a Matica hrvatska dala je urediti njegov grob.

Put i život ovog istarskog svećenika, javnog djelatnika i pisca opširnije je opisan na stranicama Istarske enciklopedije (LZMK). Božo Milanović (Kringa, 10. listopada 1890–Pazin, 28. prosinca 1980) odgojen je u katoličkoj obitelji. Svoje obrazovanje započeo je u Kringi, a nastavio u Carsko-kraljevskoj hrvatskoj gimnaziji u Pazinu, te se uključio u pokret katoličke mladeži. U kolovozu 1914. postavljen je za župnika u Pićnu.

U Prvom svjetskom ratu austrijske su ga vlasti nakratko zatvorile kao politički nepoćudnog, ali je ubrzo pušten. Doktorat iz teologije stekao je u Beču. Nakon rata kratko je djelovao kao župnik u Kringi, gdje je bio pod policijskom prismotrom, a pretrpio je i nekoliko izravnih fizičkih napada.

Kako bi ga zaštitio, biskup ga je premjestio 7. veljače 1922. u Trst na dužnost kapelana u župi sv. Ivana. Tu se posvetio političkoj (predsjednik Istarskog pododbora Političkog društva Edinost) i izdavačkoj djelatnosti radi održavanja nacionalne svijesti istarskih Hrvata i Slovenaca. Nastavio je izdavati časopis Pučki prijatelj (koji je u Pazinu ponovo bio pokrenuo Josip Grašić 1919), kalendar Istranin, od 1925. Istarsku Danicu, ali je priređivao i tiskao i molitvenike, poput Dobrilina Oče budi volja tvoja, katekizme, vjersku i poučnu literaturu, beletristiku i dr. Bio je glavni pokretač Društva sv. Mohora za Istru.

Najznačajniji i najplodniji dio života Bože Milanovića međuratno je razdoblje tijekom kojeg je sa svojim suradnicima pridonio očuvanju istarskog identiteta, u vrijeme kad je fašistička vlast nastojala posve izbrisati hrvatske i slovenske nacionalne osjećaje.

Presudan je njegov angažman s drugim istarskim svećenicima u susretima s međusavezničkom komisijom za razgraničenje u ožujku 1946, tijekom kojih je podatcima crkvene statistike dokazivao da Istra i Slovensko primorje moraju pripasti Jugoslaviji.  Sudjelovao je u radu Pariške mirovne konferencije.

Autor je nekoliko povijesno-publicističkih knjiga o novijoj povijesti Istre, a među ostalim zaslugama i aktivnostima valja istaknuti da je vodio Istarsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda u Pazinu, koje je nastavilo vjersko-izdavačku i publicističko-prosvjetiteljsku djelatnost Društva sv. Mohora za Istru. Dobio je više državnih odličja, počasni naslov prelata Njegove Svetosti i počasni doktorat zagrebačkoga Teološkoga fakulteta.

Snimio: Mate Knezović