In memoriam Jelena Hekman (1944–2022)
Odlazak velike Matičine urednice

Odlazak Jelene Hekman velik je gubitak za hrvatsko nakladništvo, kojemu je ona posvetila cijeli život, kao i velika tuga za sve nas koji smo s njom surađivali. Napravila je jako mnogo za Maticu hrvatsku i za hrvatsku knjigu uopće – od proze i poezije do znanstvenih knjiga i publicistike teško je naći područje u kojem nije prepoznala ono kvalitetno i to objavila pod svojim uredništvom.

Kao pomoćnik glavnog urednika Vijenca s njom sam radio cijelo desetljeće, od 1999. do 2008. Ona je bila spona između Predsjedništva Matice hrvatske i uredništva Vijenca – tadašnji glavni urednik Mladen Kuzmanović (a nakon njega Ivica Matičević) svaki bi radni dan nakon uredničkih poslova odlazio kod Jelene Hekman na duge razgovore i dogovore. Poseban plod te suradnje bila je biblioteka Vijenac u kojoj je objavljeno izvrsnih 20 knjiga Vijenčevih kolumnista i kritičara, kao što su Čuvari vremena Mladena Kuzmanovića, Déja-vu Ante Peterlića, Dnevnik prolaznika Ive Šimata Banova, Iza riječi Nives Opačić, Izazovi prostora Vinka Penezića, Knjiški moljac Pavla Pavličića, Lijepa naša književnost Mirka Tomasovića, Moje motrište Ante Stamaća, Prepoznavanje arhitekture Tomislava Premerla, Prvo lice jednine Dalibora Brozovića, Ptica mojega jezika Željke Čorak i Stilske vježbe Pere Kvrgića.

Njezina posebna strast bili su temati Vijenca, koje je osobno poticala i koordinirala, a kasnije i ukoričila u knjigama u nakladi Matice hrvatske. Tako su objavljeni AFCO (Amerikanska jahta u Splitskoj luci), Hrvatska književna kritika, Jezik na križu – Križ na jeziku (Lektori i jezična kultura i Rasprava o pravopisnim pravilima) te regionalni prilozi Osijek 1999. i Split 1999., kojima se razbijala zagrebocentričnost u praćenju kulturnih zbivanja.

U Vijencu smo je zvali „Big mama“, a bila je ne samo velika urednica nego i velika osoba. Uvijek spremna saslušati, uputiti, pomoći. Odlučna, energična, ali i osjećajna kad je trebalo.

Neka joj je vječna slava.

Zlatko Vidačković

Odlazak velike Matičine urednice

Jelena Hekman rođena je u Splitu (1944), gdje je maturirala u klasičnoj gimnaziji (1963), a u Zagrebu je diplomirala jugoslavenske književnosti i komparativnu književnost na Filozofskome fakultetu (1970). Radila je kao lektor i korektor u poduzeću „Zora“ (1970), bila je tajnica uredništva biblioteke Pet stoljeća hrvatske književnosti (1971–78), a potom stručna suradnica i savjetnica za nakladništvo, bibliotečnu djelatnost i časopise u Gradskome uredu za kulturu. Od 1991. radila je kao tajnica za nakladništvo, a uskoro i kao glavna urednica izdanja Matice hrvatske. Utemeljila je i obnovila niz Matičinih edicija, u kojima se i danas objavljuju novi naslovi, a vođenjem nakladničke djelatnosti MH dala je „važan prinos poticanju suvremenoga hrvatskog stvaralaštva i otkrivanju hrvatske baštine“ (Mirjana Jurišić).

Za tisak je pripremila izbor iz djela Mirjane Matić-Halle i Ivanke Vujčić-Laszowski (1981), Side Košutić, Dušanke Popović-Dorofejeve i B. Belana (1984), F. Vidasa, B. Stopara i Višnje Stahuljak (1985) u nizu Pet stoljeća hrvatske književnosti, izabrana djela S. Novaka (1990) u šest svezaka, tematski broj časopisa Republika o njemu (1991, 3–4) te roman Mirisi, zlato i tamjan (Zagreb 1997) i memoarsku knjigu Digresije: Razgovori s Jelenom Hekman (Zagreb 2001), izbor iz novelistike Povratak (Vinkovci 1990) i roman Vranjara (Vinkovci 1994) Ivanke Vujčić-Laszowski, izabrana djela V. Gotovca (1995) u sedam svezaka te zbornik Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika (1997).

Jelena Hekman pisala je pjesme, eseje, književne kritike, prikaze, osvrte i recenzije s kojima je surađivala na Radio-Zagrebu (1970–74) te u časopisima i listovima Republika, Večernji list, Vjesnik, 15 dana, Forum, Prolog, Vijenac za koji je 1999–2000. Priredila je šest temata i pregled hrvatskoga pjesništva Pjesnik u vlastitu izboru.

(Sastavljeno prema Hrvatskom biografskom leksikonu)