Zidana redovnička kuća s romaničko-gotičkim obilježjima – jezgra zapadnog krila franjevačkog samostana u Iloku

Srednjovjekovni Ilok (mađ. Újlak) prostire se jezičastom, prema istoku okrenutom istakom lesne zaravni čija se sjeverna strana obrušava prema Dunavu, dok strma istočna i nešto blaža južna padina prelaze u široke udoline. Osnutak pogodno smještenog naselja u Vukovskoj županiji, u ugarskom djelu Kraljevstva, smješta se razložno u doba Arpadovića.¹⁾ Zbog povoljnoga strateškog položaja to se moglo zbiti ubrzo nakon konačnog povlačenja Bizantskog Carstva iz Srijema. U prvoj poznatoj ispravi o Iloku iz 1317. gospodar je grada Nikola Csák, sin vojvode Ugrina III. (†1311.), obnašatelja mnoštva različitih državnih funkcija. Ugrinov otac Pós glavni je tavernik Bele IV., župan nekoliko županija i prvi severinski ban. On je bliski srodnik, moguće brat kaločkog nadbiskupa Ugrina I. (†1241.). Kao prvoga gospodara Iloka u drugoj polovini 13. stoljeća mađarski povjesničari drže Ugrina III.²⁾ Međutim, nije isključeno da je oppidum Ilok, moguće fortificiran, još ranije postao sjedištem ovoga moćnog roda. Na bogati grad 14. stoljeća, osim postojanja kaštela, upućuju uz franjevački i augustinski samostan i najmanje tri crkve.³⁾ Sijelo tadašnjih gospodara pretpostavlja se u strateški najpovoljnijem, sjeveroistočnom kutu zaravni.⁴⁾ Upravo je to položaj franjevačkog samostana, prvi put spomenutog u ispravi iz 1343., iz koje je razvidno da u gradu postoji već duže vrijeme, moguće još iz vremena Ugrina III.⁵⁾ Ovdje u prostornom smislu ne bi trebalo biti opreke, s obzirom na to da se nakon potresa iz 1739. u samostanskoj kronici spominje uništeno novo krilo iznad blagovaonice i hodnik prema rondeli.⁶⁾ Možda su baš zatečene strukture kaštela preinačene u sjeverno i istočno samostansko krilo nakon osmanskog razdoblja, a moguće već nakon izgradnje palasa Nikole Iločkoga u 15. stoljeću. Hipotezu osnažuje i neuobičajena dispozicija ovih krila jer su posve izmaknuta spram samostanske crkve. U starijoj se literaturi navodi kako je baš Nikola oko 1468. dao produžiti njezin korpus prema istoku.⁷⁾ Tim je zahvatom poligonalni zaključak novog svetišta doveden u ravninu istočnog perimetra današnjeg zapadnog krila, pretpostavljeno najstarijeg, čime je bez izmaka formiran začetak samostanskog sklopa u obliku slova L. O srednjovjekovnom izgledu franjevačke crkve s otvorima u čistome gotičkom stilu može se – jer nisu provedena terenska istraživanja – suditi jedino po uvidu u relevantne i u dovoljnoj mjeri podrobne nacrte zatečenog stanja u zbirci Zemaljskog povjerenstva za čuvanje umjetnih i historičkih spomenika, nastale oko 1900. prije Bolléova opsežnog zahvata.⁸⁾ Na tlocrtu se zvonik nad zapadnim pročeljem raspoznaje po masivnijem ziđu. Sive je boje, kao potvrda naknadnog zahvata.⁹⁾ Istovjetno oblikovani šiljasti zaključci svih prozora na južnom pročelju lađe i jednako širokog svetišta, odvojenog slavolukom prikazanim na tlocrtu, na istoj su visini. Svi su prozori, izvorno bitno izduženiji, u baroknoj obnovi s donje strane očito skraćeni, što nije neuobičajeno.¹⁰⁾ Nešto vitkiji prozor u prvom jarmu do poligonalnog zaključka indicija je tek neznatnog produljenja crkve. Zanimljivo, nešto drukčiji tlocrt objavljuje M. Barbarić, koji tvrdi da odmalena ima neposredni uvid u strukturu crkve; prikazan je par ukošenih upornjaka približno posred duljine lađe kao glavni argument za bitno kraću prvotnu crkvu.¹¹⁾ Ako se potonji tlocrt jednom pokaže ispravnim, razdaljina između crkve i zapadnog krila – najbližeg te stoga potencijalno zaista najstarijeg – bila bi neuobičajeno velika. Takva prostorna dispozicija dovodi u pitanje njihovo istovremeno zasnivanje, osim ako se nije predvidjelo u dogledno vrijeme produžiti crkvu – izvjestan razlog bio bi znatno povećanje broja braće. Na planu Iloka, nastalom 1690. po odlasku Turaka (sl. 1), ucrtana je na položaju zapadnog krila izdužena samostojeća građevina; realističnost prikaza potvrdit će se tijekom istraživanja. Položena okomito na samostansku crkvu, svojom sjevernom polovicom – u tome dijelu još nije duž istočne strane formiran hodnik – izlazi van gradskog perimetra.

Upravo je pretpostavka o zapadnom krilu kao najstarijem bila razlogom za obavljanje konzervatorsko-restauratorskih istraživanja Hrvatskoga restauratorskog zavoda na pročeljima i još neuređenom katu unutrašnjosti, koju kroz obje etaže tvori samostanski hodnik duž istočne strane te niz odaja na zapadnoj strani. Otvaranju konzervatorskih sondi pristupilo se 2019. godine u žiži građevinskih radova obnove, koji su uključivali obijanje žbuke u prostorijama kata te s bezličnih pročelja rastvorenih nizovima jednostavnih prozora. Može se smatrati paradoksom da je nepoštivanje zakonske procedure olakšalo definiranje različitih tonaliteta i dimenzija opeka na pojedinim potezima ziđa, kao i detektiranje prvotnih elemenata rastvaranja pročelja te slijed višekratnih naknadnih proboja.¹²⁾ Niže doneseni nalazi u sondama sastavni su dio elaborata Hrvatskoga restauratorskog zavoda (nadalje: Elaborat).¹³⁾

Sjeverni kraj krila duboko je ukopan u strminu i ojačan masivnim upornjacima. U tome dijelu, spram ostatka neznatno upušteno, zapadno pročelje obuhvaća dvije prozorske osi. Uvid u spoj zidova na mjestu loma građevne linije potvrdio je izvjesnu dogradnju sjevernog dijela, koji odgovara krajnjoj prostoriji na donesenom planu.¹⁴⁾ Povrh oba naknadna bezlična prozora na katu raspoznaju se izvorno ugrađeni ravni klesani natprozornici.¹⁵⁾ Prema ostatku šprljka pripadaju tzv. češkim prozorima.¹⁶⁾ Podizanje toga poteza može se stoga načelno povezati s ugradnjom okvira istovjetnog tipa u kasnogotički palas Nikole Iločkoga tijekom 15. stoljeća.¹⁷⁾

Masivni poprečni zid, koji s juga zatvara krajnju prostoriju, nastavlja se na tlocrtni lom zapadnog perimetra te stoga predstavlja sjeverni perimetar starije faze građevine. U njemu su nakon dogradnje po sredini probijena vrata, prikazana na navedenom planu.¹⁸⁾ S južne strane zida otkrivene su i naknadno – u dva krata (dvokratno) – izvedene niše. Moguće je da su pripadale prozoru okrenutom sjeveru.¹⁹⁾ Mlađa niša djelomično je izvedena opekama čije stranice nisu pod pravim kutom, dok je u starijoj sačuvana drvena klupčica. Radiokarbonska analiza tu ugradnju okvirno smješta u prvu polovinu 15. stoljeća, kao terminus post quem za dogradnju sjevernog dijela.²⁰⁾ U prizemlju zapadnog pročelja, idući prema jugu, izveden je unutar prvotne strukture uspravni prozor s jednostavno klesanim ravnim natprozornikom.²¹⁾ Nekoliko metara južnije, također građen opekama tijekom podizanja zida, preostao je nakon naknadnih zahvata veći dio šiljastog zaključka otvora. Poradi veće širine i bitno nižeg smještaja spram potonjeg prozora očito pripada ulazu.²²⁾ Tik do njegova južnog ruba vidljiv je duž elevacije vertikalni šav u inače pravilnoj strukturi, kvalitetno zidanoj cijelim opekama nejednake dužine. Građu povezuju karakteristične sljubnice, pomno izvučene povlačenjem prsta. Spram ostalih sljubnica prvotnog zida nešto širi šav gdjegod se manifestira i fragmentiranom građom. Opeke ugrađene sjeverno spram šava imaju veću maksimalnu dužinu (27 cm), spram onih ugrađenih južno (23 cm).²³⁾ Na temelju toga uvida s unutrašnje strane pročelnog zida, u prvotnoj strukturi kata, pronađeni su naizmjenično raspoređeni zapunjeni otisci opeka poprečno položenog zida.²⁴⁾ Raster tragova opeka ovoga uklonjenog zida sugerira debljinu svojstvenu svim perimetralnim zidovima krila. Treba napomenuti da je sjevernije spram plitkih ležišta u prvotnoj strukturi pročelnog zida – približno po sredini njegove visine – otkrivena preostala polovica slijepe uspravne pravokutne niše manjeg formata. Ravni zaključak je, sudeći prema horizontalnom utoru, bio izveden drvenom oplatom debljine oko 2 cm.²⁵⁾ Zajedno s pročelnim šavom, tragovi debljega poprečnog zida čine izvjesnim još jedno produženje krila, koje zaprema dvije prozorske osi s gotičkim ulazom izmaknutim na rub te dodane strukture. Zahvat je potvrdila drukčija morfologija i građa prvotnih otvora dalje u smjeru juga.

Na katu zapadnog pročelja u nešto dužem preostalom potezu krila pronađene su u prvotnoj strukturi sjeverne polovice vanjskih niša dvaju tlocrtno bikoničnih prozora i južni brid treće prozorske niše.²⁶⁾ Jednako visoke niše izvedene su u istim redovima opeka, s tim da su opeke za oblikovanje bridova modelirane u trapezoidnim kalupima. Ostatci nagnutih horizontalnih utora i ovdje su indicija ravnoga daščanog zaključka kao elementa izvorne arhitektonske zamisli, s obzirom na to da se u cijelom pojasu zida povrh otvora sačuvala prvotna struktura. Sve su stranice pročelnih niša bile ukošene prema središtu zidne mase s obzirom na to da je dno svijetlog otvora za visinu opeke povrh donjeg ruba niše u ravnini pročelja. Mjerenjem udaljenosti između bridova ustanovljena je istovjetna širina niša (62 cm) i svijetlih otvora (22 cm) uz jednaki međusobni razmak prozora (167 cm).²⁷⁾ Pronađeni su i pripadajući dijelovi unutrašnjih niša, u kojima su ravni nadvoj i prozorska klupčica bez nagiba.²⁸⁾ Između sjevernog i središnjeg prozora pronađen je ostatak još jedne istovjetno velike, oblikovane i smještene slijepe niše (sl. 2 lijevo).²⁹⁾ Potom je u istočnom zidu toga poteza krila, uvidom u pomno zidanu strukturu s karakterističnim sljubnicama tlocrtno ukošene sjeverne uložnice četvrtoga zatečenog prozora (gledajući s juga), ustanovljena prvotna niša koja oblikom i dimenzijama izvjesno pripada prozoru flankiranom s parom također prvotnih slijepih niša (sl. 2 desno). Zahvaljujući jedinom sačuvanom obratu u ožbukanim stranicama jedne niše, može se odrediti nekadašnja širina svih ostalih (oko 35 cm).³⁰⁾ Radiokarbonska analiza pronađenoga ožbukanog drvenog podgleda ove niše indicija je neočekivano ranog – oko 1240. godine – podizanja toga najstarijeg ustanovljenog dijela krila.³¹⁾ U prizemlju zapadnog pročelja, u sačuvanoj prvotnoj strukturi ziđa, u osima pronađenih prozora izostaju tragovi istovremene izvedbe otvora. Moguće je da su poništeni u naknadnim zahvatima probijanja prozora, što treba pretpostaviti u katu starije prigradnje i u prizemlju istočnog perimetra kao posljedicu izvedbe baroknih lukova.³²⁾ Naprotiv, uz sam rub sezanja prvotne strukture zapadnog perimetra prema jugu, pronađen je u prizemlju polukružno zaključeni širi prozor (omjer širine i ukupne visine do tjemena luka iznosi 3 : 4). Tik do njega preostala je, očito nakon Bolléova zahvata produženja krila radi spoja s umetnutim zvonikom, samo sjeverna strana ulaza uokvirenog klesanim blokovima.³³⁾ Uz pretpostavku polukružnog zaključka, omjer širine i ukupne visine njegova svijetlog otvora iznosi 2 : 3. Središte kruga za konstrukciju prozorskog zaključka bilo bi u tome slučaju poravnano s početkom gornje trećine kruga za konstrukciju zaključka ulaza (sl. 3 lijevo). Potonji otvori u tlocrtu nemaju konične niše – jedino su im, kao karakteristika gotičkog stila, vanjski i unutrašnji bridovi skošeni. S obzirom na to da oba nemaju pristupak, zaključuje se da nisu bili predviđeni za zatvaranje.³⁴⁾ Istovjetno oblikovanje, sudeći prema fotografijama, nalazimo u djelomično sačuvanom istočnom krilu cistercitskog samostana Cârţa/Kerc/Kerz u Sedmogradskoj.³⁵⁾ Prizemni dio te ruševine iznimni je primjer još uvijek stojeće stambene građevine u romaničkom stilu u tadašnjoj Ugarskoj, dok se za katove smatra da su izvedeni u gotičkom stilu tek nakon mongolske provale.³⁶⁾ Uz sjeverni rub polukružno zaključenog prozora u Iloku pronađen je, iza nosivog zida naknadnog stubišta, još jedan poprečno postavljeni zid koji izgledom odgovara vanjskim zidovima najstarijeg dijela krila, iako je nešto tanji.³⁷⁾ Približno u osi ovog prozora, u karakterističnoj prvotnoj strukturi istočnog pročelja, pronađena je cjelovita sjeverna polovica prozora skošene klupčice i lučnog zaključka izvedenog zrakasto ugrađenim klinastim opekama. Prema tipu tlocrta odgovara pronađenim bikoničnim prozorima kata.³⁸⁾ Ako se i ovdje umjesto šiljastog pretpostavi polukružni zaključak otvora, omjer širine i ukupne visine u ravnini pročelja iznosi 1 : 2, dajući pritom maksimalnu širinu svijetlog otvora oko 14 cm (sl. 3 desno). Istovjetnu suvislu širinu svijetlog otvora, radi propuštanja dovoljne količine svjetlosti, ima djelomično rekonstruirani polukružno zaključeni prozor južnog pročelja romaničkog poteza crkvene lađe s početka 13. stoljeća u nedalekoj Bapskoj.³⁹⁾ Kao nalaz iz Iloka još treba spomenuti manju debljinu dužih perimetralnih zidova kata kao indiciju skoka za poprečno polaganje gređa međukatne konstrukcije u razdoblju prije ugradnje svodova.

Svi prvotni otvori u prizemlju južnog dijela krila pripadaju zasebnoj prostornoj jedinici ako se pretpostavi izvorno protezanje tanjeg poprečnog zida do istočnog perimetra, poništeno najkasnije izvedbom uzdužnog hodnika. Treba napomenuti kako se temeljem orijentacije tih otvora može zaključiti o današnjem zapadnom krilu, s ustanovljenim reprezentativnijim zapadnim ulaznim pročeljem, kao izvorno planiranom istočnom krilu spram samostanske crkve. Imajući u vidu neprekinuto prostiranje prvotne građe uz dno najstarijeg dijela ziđa, isključeno je postojanje dodatnih prvotnih ulaza zapadnog pročelja i istraženog dijela istočnog pročelja. Dakle, može se zaključiti da prvotni otvori u prizemlju ne pripadaju kapitularnoj dvorani. Stoga je specifični gusti raspored dvaju otvora pri rubu zapadnog pročelja – kao i položaj obaju prozora uz poprečni zid – indicija uskoga ulazno-stubišnog prostora uz kraj samostanskog krila, dovoljne širine tek za izvedbu nužnih otvora i stubište. S obzirom na to da je Bollé produžio krilo radi dobivanja kontinuiranog poteza, treba pretpostaviti da je i ulaz bio smješten tik do suprotnoga dužeg zida te prostorne jedinice, ustvari južnog perimetra redovničke kuće, koja zasigurno nije sezala do svetišta gotičke crkve. Pritom se bez provedenih arheoloških istraživanja ne može isključiti postojanje i neke ranije, posvema porušene crkve.⁴⁰⁾ Takva dispozicija redovničke kuće, kao samostojeće jezgre višekrilnih samostana spram korpusa crkve, nipošto nije iznimna – samo iz vlastitoga terenskog iskustva navode se benediktinski samostan u Supetarskoj Drazi (samostojeća kuća s rubno smještenim ulazom na glavnom pročelju, ali bez tragova pregradnih zidova) i već spomenuti samostan na Badiji s vertikalnom reškom na sjevernom pročelju najstarijeg krila koje je u kraćem potezu, za širinu hodnika, produženo i time spojeno sa svetištem. Na temelju navedenog najstariji se dio zapadnoga samostanskog krila, definiran nalazima poprečnih zidova i pomnijim oblikovanjem otvora, može protumačiti kao inačicu dugotrajnog tipa prostorne organizacije plemićke kurije i građanske kuće u kontinentalnoj Hrvatskoj. Za razliku od jednoprostorne srednjovjekovne kuće (hall house), uz jedan kraj imaju čvrstim zidom odvojeni uski ulazno-stubišni prostor.⁴¹⁾ Na širem panonskom prostoru čini se da vuče podrijetlo iz kasne antike.⁴²⁾ Detektirana je i njegova fortificirana inačica (fortalitium).⁴³⁾ Iloku najbliži i ujedno najočitiji primjer takve kurije nalazi se u podgrađu srednjovjekovnih Gorjana.⁴⁴⁾ U duhu jednostavnih omjera prvotnih otvora, modularne proporcije tlocrta prizemlja u Iloku mogle bi iznositi 2 : 1 za uski ulazni prostor i približno 2 : 3 za izmjereni ostatak pod uvjetom jedinstvenog prostora.

Kada je riječ o jednakim razmacima te pravilnoj izmjeni pronađenih prozora i slijepih niša na katu najstarijeg dijela zapadnog krila – ti elementi nisu pronađeni jedino na mjestima naknadnih proboja – sa sigurnošću se može zaključiti, također imajući u vidu genius loci, da je izdužena prostorija na katu prvotne strukture koncipirana kao zajednička spavaonica (dormitorij) s 9 ležajeva: 5 prozora i 4 niše iznad uzglavlja na zapadu, na istoku obrnuto. U redovničkim zajednicama bio je isključivi vid smještaja do prve polovine 14. stoljeća, kada ga bulom ukida Benedikt XII. Otada se postupno zamjenjuje zasebnim ćelijama. Zbog manjka geografski bližih primjera za potvrdu teze o namjeni kata navode se oni s nasuprotnog kraja kontinenta: cistercitski dormitorij s nizom niša u puno raskošnijim gabaritima restituiran je u portugalskom gradu Alcobaçi, dok podjelu jednostavne redovničke kuće 13. stoljeća s rubno postavljenim ulazom na refektorij u donjoj te dormitorij sa slijepim nišama na gornjoj etaži nalazimo pak u idejnoj rekonstrukciji ruševne velške augustinske priorije Penmon (Isle of Anglesey) u približnim gabaritima iločke prvotne strukture.⁴⁵⁾ Poput benediktinske kuće s Raba, nedostaje poprečni zid za formiranje pretprostora.

Nakon prijedloga izvorne namjene prostornih jedinica i tipologije prostorne organizacije prvotne kuće, preostaje tumačenje arhitekture u kronološkom smislu kroz pokušaj određenja stila i datacije – u ovom slučaju nezahvalnija zadaća zbog nedostatka nedvojbenih pokazatelja. Stoga je za definiranje zrelosrednjovjekovnih oblika kao romaničkih, odnosno gotičkih, nužan potpuniji uvid u povijesne procese kroz dublju analizu spomenika određenoga geografskog područja i baratanje relevantnom literaturom (u ovom slučaju mađarskih istraživača). Ipak se preliminarno može, u prvom redu, zaključiti kako se skošeni bridovi pojavljuju tek u razdoblju pojave šiljastih lukova kao temeljne odlike novoga gotičkog stila, koji se – zahvaljujući dinastičkim vezama s francuskim dvorom – već koncem 12. stoljeća u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu javlja unutar ostrogonske dvorske kapele.⁴⁶⁾ Takav likovni tretman bridova, pretežit u njegovu kontinentalnom dijelu i zbog jednostavnoga utilitarnog rješenja za problem osjetljivih rubova, s većim ukošenim plohama imaju i prozori francuskih crkava (npr. Laon i Gonesse kraj Pariza).⁴⁷⁾ Stoga se, uzimajući u obzir i radiokarbonsku dataciju sječe stabla za drvenu građu prvotne redovničke kuće prema kraju prve polovine 13. stoljeća te značaj Iloka kao izglednoga zavičajnog lena moćnog roda Csák kojem izvjesno pripada i tadašnji kaločki nadbiskup (dužnost s potencijalno najvećim uplivom kada je riječ o osnivanju samostana), ne može isključiti mogućnost da skošeni bridovi polukružno zaključenih otvora predstavljaju izvedbu tradicijskih oblika na način novoga dvorskog stila. Takvu dinamiku odražava i polukružno zaključeni ulaz u prizemlje najstarijeg, djelomično zatrpanog dijela varaždinskoga Staroga grada koji se spominje u 12. stoljeću – ovdje tik uz već šiljasto zaključeni prozor. Naprotiv, manje je izgledno da bi se u takvu kuću ugrađivala tanka drvena građa stara 70-ak godina. Također nije izvjesno da bi se, pored čisto gotičkog oblikovanja crkve karakterističnog za franjevački red, u barem približno sinkrono podignutoj redovničkoj kući izvodili u toj mjeri anakroni oblici. S ovim razdobljem, naprotiv, može se povezati nesumnjivo gotički oblik jednostavno izvedenog ulaza u prvu dogradnju, gdje je kat organiziran kao produžetak dormitorija. Naposlijetku treba napomenuti da ravno zaključene bikonične otvore imaju pretpostavljeno gotički prozori katova u Kercu, iako malene pravokutne otvore kata ima samostanska kuća u Supetarskoj Drazi, a kao izvorne ih se nalazi i u sklopu romaničkih zidova po gradu Rabu.

Uz pretpostavku o postojanju predfranjevačke redovničke kuće iz prve polovine 13. stoljeća (sl. 4), koja bi u tome slučaju pripadala najstarijim poznatim i u elevaciji sačuvanim kućama u kontinentalnom dijelu zemlje, otvara se pitanje njezine prvotne pripadnosti – uzimajući u obzir pomnu izvedbu i jednostavne proporcije u omjerima cijelih brojeva mogla je biti priorijom nekog reda koji se ravna po pravilima sv. Benedikta u kraćem razdoblju između konačnog uključenja Srijema u zapadni kulturni krug i geneze Iloka kao grada. Također, zbog strateškog položaja uz Dunav, ne treba isključiti nazočnost viteških redova. Dvojbe treba razriješiti temeljitijim saznanjima, pri čemu bi kao presudni argument za određivanje kronološkog raspona trebala poslužiti radiokarbonska datacija u iznimno visokom stupnju sačuvane vapnene žbuke u pomno izvedenim sljubnicama najstarijeg ziđa.

Do tada se, na temelju navedenih indicija, može spekulirati o ordinarnim zidanim kućama slobodnih ljudi romaničkog razdoblja u kontinentalnom dijelu današnje Hrvatske, poglavito kao zasebnom segmentu u smislu dopune plodonosnog istraživanja onodobnog Međurječja u koje je, vođen iznimnim znanstvenoistraživačkim erosom, pionirski zagazio Vladimir P. Goss. Pritom za nacionalnu povijest arhitekture nije ništa manje važna indicija o postojanju na autohtoni način organiziranih tlocrta zidanih kuća u ovom dijelu zemlje i prije mongolske provale, koju se smatra uzrokom promjene paradigme u kulturi stanovanja u smislu gradnje otpornijim, anorganskim materijalima.

____________________
1) Stanko Andrić, Potonuli svijet – rasprave o slavonskom i srijemskom srednjovjekovlju, Hrvatski institut za povijest – Grafika, Slavonski Brod – Osijek, 2001., str. 110.

2) Isto, str. 110–113.

3) Isto, str. 173–175.

4) Željko Tomičić, »Na tragu srednjovjekovnog dvora knezova Iločkih (Újlaki)«, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, 20 (2003.), str. 140.

5) Stanko Andrić, Potonuli svijet – rasprave o slavonskom i srijemskom srednjovjekovlju, str. 117–118.

6) Liber commentarius rerum memoratu dignarum conventuus Sancti Joannis a Capistrano Illokieni tuati Ordinis Minorum S. Francisci Almæ Provinciæ Observatium, 1726. – 1885., str. 22.

7) Mladen Barbarić, Povjest crkve iločke, Hrvatski štamparski zavod, Osijek, 1918., str. 16.

8) Ministarstvo kulture i medija RH, Uprava za zaštitu kulturne baštine, inv. 574–577 (redom: tlocrt, J pročelje, uzdužni presjek, S pročelje).

9) Mladen Barbarić, Povjest crkve iločke, str. 12.

10) Kao kronološki puno raniji zahvat ovog tipa, autor je 2022. u Dubravi kraj Vrbovca otkrio zapune donjih dijelova gotičkih prozora u svetištu nekadašnje crkve sv. Martina.

11) Mladen Barbarić, Povjest crkve iločke, str. 7–8.

12) Konzervatorsko-restauratorskim istraživanjima pristupilo se tek nakon što su neposredno prije, također bez istraživanja – cjelokupna obnova bila je u režiji tadašnjega gvardijana – obnovljena preostala dva samostanska krila. Uz autora ovog rada kao voditelja terenskih istraživanja, u stručnom timu HRZ-a bili su restauratori zidnog oslika Miroslav Jelenčić i Tomica Paradi kao vanjski suradnik te arheologinja i povjesničarka umjetnosti Daria Škarpa Dubreta, uz zavodskog logističara Igora Orosa, s bogatim terenskim iskustvom. Njihov istraživački nerv te oštro i iskusno oko bili su neprocjenjivi doprinos u stresnim okolnostima utrke s vremenom i vršenoga psihološkog pritiska u smjeru minimiziranja opsega istraživanja. Naime, svaki se nalaz ispostavio kao ključan za sklapanje što cjelovitije slike prvotnog izgleda ove, pokazat će se, iznimne građevine te njezinih mijena.

13) Ilok: franjevački samostan i crkva sv. Ivana Kapistrana – elaborat konzervatorsko-restauratorskih istraživanja zapadnog samostanskog krila, Hrvatski restauratorski zavod, 2019.

14) Elaborat, str. 213.

15) Elaborat, str. 184–186.

16) Zorislav Horvat, »Prozori na burgovima XIII – XV. st. u kontinentalnoj Hrvatskoj«, Prostor, 5 (1997.) 1, str. 52–57.

17) Okvire su pronašli djelatnici HRZ-a. Voditelj istraživanja bio je Đuro Šimičić.

18) Elaborat, str. 113.

19) Elaborat, str. 114–116.

20) Elaborat, str. 217. Metodom je, s vjerojatnošću od 68,2 %, ustanovljeno vrijeme sječe stabla od kojeg je načinjena drvena građa između 1423. i 1440. godine. S puno većom vjerojatnošću od 95,4 % to je stablo bilo živo između 1415. i 1446. godine. Medijalna godina je 1431.

21) Elaborat, str. 210–212.

22) Elaborat, str. 207–209.

23) Elaborat, str. 189–191, 207–209, 250.

24) Elaborat, str. 108–110.

25) Elaborat, str. 111–112.

26) Elaborat, str. 192–196.

27) Prvo je izmjerena udaljenost između sačuvanih bridova sjevernog i središnjeg prozora, da bi se taj razmak prenio od brida južnog prozora prema središnjem prozoru. Time je dobiven hipotetski položaj južnog brida središnjeg prozora, odnosno njegova širina/format. Za dobivanje položaja preostalih dvaju bridova, ista je udaljenost prenesena prema sjevernom prozoru, počevši od južnoga ustanovljenog brida središnjeg prozora, te potom prema južnom prozoru, počevši od sjevernoga pronađenog brida središnjeg prozora. Postupak je rezultirao istovjetnim širinama otvora koje su, uz jednake međusobne razmake, pokazatelji dosljedne arhitektonske zamisli i visoke kakvoće izvedbe.

28) Elaborat, str. 105–107, 149–151.

29) Elaborat, str. 150–151.

30) Elaborat, str. 124–128.

31) Elaborat, str. 217. Ustanovljeno vrijeme sječe stabla je između 1224. i 1258. godine (vjerojatnost 68,2 %), odnosno između 1210. i 1272. godine (vjerojatnost 95,4 %). Medijalna je godina 1241.

32) Elaborat, str. 205–206, 156–159, 174–177.

33) Elaborat, str. 201–204.

34) Elaborat, str. 135–136, 138–140.

35) Imre Takács, A francia gótika recepciója Magyarországon II. András korában, Ballasi Kiadó, 2018., sl. 436–438.

36) Dan Nicolae Busuioc-von Hasselbach, Ţara Făgăraşului în secolul al XIII-lea: mănăstirea cisterciană Cârţa. Volumul al II-lea, Fundaţia Culturală Română, 2000., str. 119–155.

37) Elaborat, str. 182–183.

38) Elaborat, str. 160–173.

39) Elaborat, str. 250.; Vladimir P. Goss, »Sveta Marija u Bapskoj – ponovo nakon trideset i pet godina«, Peristil, 47 (2004.), str. 6, 12.

40) Vladimir P. Goss, »Sveta Marija u Bapskoj – ponovo nakon trideset i pet godina«, str. 5.

41) Duško Čikara, »From a Hypothesis on the Development of the Layout of Poklek Manor in Zagorska Sela, Towards a Hitherto Unknown Type of Residential Architecture in Continental Croatia«, Ars & Humanitas, XI (2017.) 1, str. 171–188.

42) Duško Čikara, »Nakon nekoliko desetljeća ponovno o stambenoj arhitekturi na zagrebačkom Kaptolu; prostorni obrazac srednjovjekovnih kurija«, u: Martina Petrinović i Đurđa Kovačić (ur.), Zbornik radova Znanstveno-stručnog skupa Hrvatski povjesničari umjetnosti: Lelja Dobronić (1920. – 2006.), Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, Zagreb, 2020., str. 119–141.

43) Duško Čikara, »Single-Space Manor Houses in the Context of Defense and Possible Genesis of the Post-Medieval Nobility Countryside Architecture in NW Croatia«, u: Tatjana Tkalčec, Tajana Sekelj Ivančan, Siniša Krznar i Juraj Belaj (ur.), Fortifications, Defence Systems, Structures and Features in the Past / Fortifikacije, obrambeni sustavi i strukture u prošlosti, Institut za arheologiju, Zagreb, 2019., str. 381–392.

44) Iako s odlikama gotičke kurije koja je in modo fortalitii erecta (šiljasto zaključeni visinski ulaz i uski prorezi strijelnica), temeljem lokalne predaje postturskog stanovništva i izostanka srednjovjekovnih pokretnih arheoloških nalaza smatra se turskom kulom zidanom opekama s nedalekoga razrušenoga grada (Zlatko Karač i Alen Žunić, Islamska arhitektura i umjetnost u Hrvatskoj – Osmanska i suvremena baština, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2018., str. 82–83.; Ivana Hirschler Marić, »Arheološka istraživanja na prostoru kapele Sveta tri kralja / osmanske kule Jahja-bega u Gorjanima«, u: Dražen Živić i Ivana Žebec Šilj (ur.), Gorjani – mjesto, ljudi, identitet, baština, Općina Gorjani, 2024., str. 541–558.) U svakom slučaju, očit je autohtoni obrazac tlocrtne organizacije.

45) Usp. https://www.shutterstock.com/image-photo/alcobaca-portugal-july-2015-monks-dormitory-378489166; https://en.wikipedia.org/wiki/Penmon; https://medievalheritage.eu/en/main-
page/heritage/wales/penmon-st-seiriols-priory/ (rekonstrukcija i tlocrt); (pristupljeno 11. prosinca 2020).

46) Ernő Marosi, Die Anfänge der Gotik in Ungarn: Esztergom in der Kunst des 12. – 13. Jahrhunderts, Akadémiai kiadó, Budapest, 1984., str. 32.

47) Imre Takács, A francia gótika recepciója Magyarországon II. András korában, sl. 152 i 477.