Važnost likovnog jezika i umjetničke baštine za odgoj i obrazovanje djece i mladih, na primjeru učenika s teškoćama

Uvod

Svjedoci smo dugotrajnog snižavanja razine opće naobrazbe, sustavnog zanemarivanja formativnih predmeta – bitnih za cjelovit razvoj djece i mladih, te zapostavljanja umjetničke i kulturne baštine – bitne za izgradnju njihovih općeljudskih, društvenih i kulturnih stajališta te osobnog identiteta. S druge strane, u redovitome inkluzivnom sustavu odgoja i obrazovanja svjedoci smo stalnog porasta broja djece s dijagnosticiranim teškoćama te broja neprilagođene djece, ali i porasta teškoća iz područja mentalnog zdravlja u cijeloj populaciji.

Ovdje želim prikazati važnost kulturne i umjetničke baštine primijenjene u kompleksnoj likovnoj metodi koja omogućuje poučavanje na više razina i u više smjerova. U takvim okolnostima djela iz riznice povijesti umjetnosti imaju pozitivan utjecaj na izgradnju vještina, stjecanje znanja i kulturni identitet učenika. Izgradila sam tu metodu tijekom triju desetljeća kao likovnopedagošku metodu usko povezanu s psihološko-terapijskom potporom, utemeljenu na likovnom jeziku i povezanu sa sadržajima odgoja i obrazovanja. Prilagođavajući se učenicima u poučavanju, metoda aktivnog pristupa sadržajima potiče napredak njihovih osobnih, društvenih, komunikacijskih i kognitivnih vještina, pospješuje vještinu promatranja i potiče njihovo upoznavanje različitih sadržaja, a razvija i individualnu kreativnost – koju možemo uočiti neovisno o njihovim teškoćama u razvoju i prisutnim poremećajima. U izgradnji kulturnog identiteta bitnu ulogu može imati uključivanje primjera umjetničkih djela i spomenika kulture kao predložaka i poticaja pri likovnom učenju i izražavanju kao metodi koja uključuje i upoznavanje sadržaja i osobnu izgradnju učenika na više razina.

Odgojno-obrazovne okolnosti

Živimo u vremenu u kojem sve više zamjećujemo komunikacijsko, pa i društveno, udaljavanje riječi od smisla, misli, znanja i odgovornosti, osobito pod utjecajem obavijesti generiranih digitalnim medijima i umjetnom inteligencijom te vođenih postmodernim i neoliberalnim »paradigmama«. Naše je vrijeme već dugo snažno obilježeno, s jedne strane, vizualnošću usmjerenom na slike, osobito pokretne slike novih medija, te, s druge strane, osjetilnošću i sklonošću brzim doživljajima. »Korisnici« informacija postaju sve pasivniji i ovisniji o novim tehnološkim dostignućima, a sve manje zainteresirani za znanje i dosegnute kulturne i civilizacijske norme. Takve društvene pojave i u sustavu odgoja i obrazovanja učenika zamjenjuju humanistički i prosvjetiteljski pristup, kao i želju za sustavnim stjecanjem znanja i razumijevanjem okolnosti.

U svezi s time vidim dva, po mome mišljenju, bitna problema. S jedne strane, smatram da je nužno ne samo vraćanje satnice Likovne kulture na minimalno 2 sata tjedno, uz aktivan rad likovnim materijalima, nego i upoznavanje umjetničke i kulturne baštine.¹⁾ Na te se temelje mogu nadograđivati i suvremene teme i nove tehnologije. S druge strane, želim upozoriti da je u inkluzivnome odgojno-obrazovnom sustavu nužno poboljšanje uvjeta za učenje i usvajanje nastavnih i životnih sadržaja, kao i sustavna briga za cjelovit razvoj svih učenika. Naime, neki od učenika s teškoćama mogu postići izniman napredak, što će, nadam se, posvjedočiti likovni radovi u ovom članku.

Zahvaljujem profesoru Vladimiru Peteru Gossu na pozivu za sudjelovanje na ovoj, njemu posvećenoj, konferenciji u organizaciji Matice hrvatske. Pripremanje izlaganja potaknulo me je da pažljivije pogledam više knjiga Vladimira Gossa. Uvijek me fascinira širina njegovih promišljanja, zanimljivost tekstova i odabir primjera, osobito raznovrsnost kutova iz kojih on prilazi građi koju uključuje u svoj pristup te hrabrost da sadržaje i teme tradicionalne povijesti umjetnosti približi i široj, zainteresiranoj i obrazovanoj javnosti, prilazeći sadržajima na inovativne načine, pritom ne zapostavljajući znanstveni pristup i stručnu obradu građe.

Životna i profesionalna iskustva povjesničara umjetnosti Vladimira Gossa i moja profesionalna iskustva kao povjesničara umjetnosti u svakodnevnoj nastavi likovne kulture i likovne terapije na prvi su pogled nesumjerljiva, stoga je osobito iznenađujuće što sam u njegovim primjerima i promišljanjima postupno nalazila sve veću bliskost mojima – izgrađenima tijekom više od tri desetljeća u nastavi i terapijskoj primjeni likovne umjetnosti. V. Goss obrađuje mnoge primjere koje smatram bitnima za opću naobrazbu učenika i pomoću kojih sam i ja nastojala utjecati na izgradnju kulturnog identiteta i na cjelovit razvoj učenika. U tome sam, usprkos njihovim dijagnosticiranim teškoćama, često uspijevala u Centru za autizam, školi s posebnim uvjetima odgoja i obrazovanja, individualno prilagođenima učenicima.

Iako mnogi učenici s autizmom i/ili intelektualnim teškoćama, odnosno s višestrukim poremećajima, nemaju verbalnih i kognitivnih kapaciteta nužnih za cjelovito zahtjevno školovanje kao ni za svoj osobni razvoj, oni su pomoću likovnih vještina, stječući iskustvo uspješnosti u praktičnom radu, usvojili aktivno likovno izražavanje²⁾ koje im je otvorilo pristup različitim sadržajima, pa i složenim, apstraktnim i teže dostupnim. Osobito ih je obogatila prisutnost umjetničkih djela i kulturne baštine u redovitim likovnim aktivnostima kao poticajima u različitim područjima, od edukacijsko-rehabilitacijskih i likovnoterapijskih do kreativno stvaralačkih.

Likovni su zadatci učenicima bitno poboljšali spremnost na upoznavanje različitih sadržaja, a posredno i stjecanje širih znanja, kao i poimanje sebe samih, svoje uže, pa i šire zajednice. Zna nas začuditi njihova iznimna uspješnost u likovnom izražavanju, kao i individualno, prepoznatljivo likovno oblikovanje koje su neki učenici izgradili usprkos svojim teškoćama u razvoju (Tabla 1).

Tabla 1. Slika umjesto riječi
1a) Trg bana Jelačića, crtež učenice s autizmom u programu »Paint«, 1b) Izjava iste učenice o lakoći izražavanja crtežom

 

Metoda primjene likovnih aktivnosti uz likovnopedagoško vodstvo i terapijski pristup

Metodu kojom želim ovdje predočiti važnost baštine i likovnosti u odgoju i obrazovanju izgrađivala sam tijekom nekoliko desetljeća pri svakodnevnim aktivnostima s velikim brojem učenika. Ona dječju potrebu za igrom, za doživljajem i za održavanjem pozornosti zanimljivošću zadataka povezuje s praksom aktivnog rada, izražavanjem likovnim jezikom i susretom s kvalitetnim umjetničkim djelima kao vizualnim poticajima. Na likovnim radovima nastalima uz promatranje umjetničkih djela i kulturne baštine (Tabla 2) možemo uočiti neočekivanu raznolikost i kvalitetu rezultata.

Tabla 2. Raznolikost učeničkih rješenja
2a) Zagrebačka katedrala (vježba koncentracije u izmjeni obojenih ploha), 2b) Muzej za umjetnost i obrt (vježba opažanja), 2c) Rimski most u Ninu (vježba horizontalne simetrije te toplo-hladnog, odnosno komplementarnog kontrasta), 2d) Meštrovićev »Zdenac života« (vježba opažanja i svijetlo-tamnog kontrasta likova i pozadine uz različit slobodan odabir boja)

Uporaba vizualnih predložaka često omogućuje različite likovne interpretacije umjetničkih djela i kulturnih spomenika. Vjerujem da ćemo kod nekih učeničkih uradaka moći uočiti da je naglasak stavljen na uočavanje oblikovnih osobitosti promatranih djela, na uspješnost u likovnom izražavanju ili na upoznavanje sa sadržajem, a katkad i na kreativan pristup zadatcima koji omogućuje zanimljivu individualnu interpretaciju.

Rasprava

Likovni rad, s jedne strane, često ima prednost pred ostalim načinima poučavanja time što se odlikuje aktivnim oblikovanjem zadataka (ostavljajući vidljive tragove) te mogućnošću prilagođavanja učenicima (bez ograničavanja na njihovu početnu razinu znanja i vještina), otvarajući različite mogućnosti napredovanja. Naglasak u poučavanju stavljen na likovne kategorije, uz promatranje umjetničkih djela (uživo ili uz vizualnu potporu pomoću likovnih i vizualnih predložaka) aktivira zalaganje i potiče angažiran pristup učenika različitim temama. Takav kompleksan pristup u sustavu odgoja i obrazovanja učenicima potiče interese i širi vidike te olakšava upoznavanje različitih sadržaja. Ovom ćemo prigodom u radovima učenika pozornije promotriti umjetnička djela i kulturnu baštinu kao bitne sastavnice u izgradnji kulturnog identiteta učenika, također razvijajući opažanje, vizualnu memoriju i kreativnost u interpretaciji predložaka iz područja književnosti, slikarstva, skulpture, arhitekture i nematerijalne baštine (Table 3 i 4).

Vježbe opažanja izrađene kao učenička likovna interpretacija (Tabla 3) mogu se organizirati uz promatranje različitih likovnih djela, u knjigama ili uživo.

Tabla 3. Književne teme kao likovni poticaji
Učenički radovi potaknuti: 3a1) ilustracijom Mladena Veže za priču Ivane Brlić Mažuranić »Sunce djever i Neva Nevičica«; 3a2) ilustracijama Cvijete Job za »Šumu Striborovu«; 3a3) reprodukcijom prizora »Sv. Juraj ubija zmaja« iz Misala Jurja iz Topuskog, odnosno fotografijom skulpture D. Fernkorna; 3a4) posjetom i fotografijom skulpture »Matoš« Ivana Kožarića, odnosno fotografijom »S Matošem na klupi«; 3a5) posjetom i fotografijama spomenika Augustu Šenoi Marije Ujević Galetović.

Načini učenja (Tabla 4) mogu se vježbati različitim vizualnim poticajima (maketa, plan grada, fotografija iz zraka, crtanje na licu mjesta), izvanučioničkim upoznavanjem materijalne i nematerijalne baštine, sudjelovanjem u projektima, izložbama i natječajima, upoznavanjem primjera u knjigama itd.

Tabla 4. Likovni načini i poticaji za razvoj vještina i upoznavanje sadržaja
4a) Makete i snimci iz zraka: Donji grad oko Meštrovićeva paviljona, Park Maksimir s ulazom, vidikovcem i kipom Mladena Mikulina »Sokol na mogili«, 4b) Uživo i pomoću fotografija: upoznavanje svojega grada (Zagreba): neobarokno Hrvatsko narodno kazalište (HNK); gotička crkva sv. Marka evanđelista na Gornjem gradu, više puta obnavljana; Kamenita vrata u kuli srednjovjekovnoga Gradeca; historicistička Hrvatska pošta u Ulici Nikole Jurišića; moderna zgrada Hrvatske narodne banke (HNB) Viktora Kovačića; dogradnja hotela Dubrovnik u Ulici Ljudevita Gaja – arhitekata Nikole i Ines Filipović, 4c) Teme za natječaje i izložbe u Muzeju Mimara u organizaciji Studija Tanay, uz fotografije ili zamišljanje: Tradicija i suvremenost, Mitovi i legende i dr.; Borci protiv zla – nebeski sv. Mihovil ubija Sotonu / skulptura na krovu transepta renesansne šibenske katedrale, zemaljski borac sv. Juraj ubija zmaja na tlu; borba Peruna i Velesa za nebeske i zemaljske vode; ljelje odnosno kraljice itd., 4d1) Vježbe opažanja uz slobodnu primjenu elemenata likovnoga jezika: »Doručak« (Pablo Picasso), 4d2) »Krist u slavi između Evanđelista i simbola« – luneta crkve sv. Petra u Moissacu, 4e1) Učenik među skulpturama: Robert Frangeš-Mihanović – Kralj Tomislav; Josip Juraj Strossmayer – Ivan Meštrović; Matoš na klupi – Ivan Kožarić; Marija Jurić Zagorka u šetnji s kišobranom – Marija Ujević Galetović; Povijest Hrvata – Ivan Meštrović; Ban Jelačić na konju – Dominik Fernkorn; košarkaš Dražen Petrović u skoku s loptom – Kuzma Kovačić, 4e2) Učenica među građevinama: gotička crkva sv. Marka; neorenesansna palača Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (Schmidt); historicistička zgrada Hrvatskog sabora (Brdarić); neogotička Zagrebačka katedrala (Schmidt i Bollé); neobarokno Hrvatsko narodno kazalište (Fellner i Helmer); secesijska zgrada Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu (Lubinsky) i nova moderna Nacionalna i sveučilišna knjižnica (V. Neidhardt, D. Mance, Z. Krznarić i M. Hržić)

Vještine izgrađene vježbama opažanja možemo lako uočiti ako na likovnim radovima dvoje nadarenih učenika s autizmom usporedimo proporcije čovjeka (autoportreti, prema zamišljanju) i proporcije spomenika (uz promatranje fotografija skulptura, odnosno građevina) (v. sl. 4e1 i 4e2).

Pri upoznavanju različitih sadržaja, promatranje umjetničkih djela kao likovnih/vizualnih predložaka u sklopu nastave Likovne kulture, ali i drugih predmeta, može biti polazište ne samo za likovnopedagoške zadatke, nego i za likovnoterapijske izričaje, otvarajući putove neposredne, iskrene neverbalne komunikacije sa samima sobom, bez misaonih opterećenja i umskih konstrukcija. Slobodna individualna uporaba stečenih vještina pri interpretaciji umjetničkih djela učenicima omogućuje spontanost u likovnoj i terapijskoj obradi ponuđenih tema, a time ne pruža samo uvid učiteljima u duševno/emocionalno stanje učenika, nego i učenicima pruža zanimljivost likovnih izričaja (Tabla 5). Uz promatranje umjetničkih djela mogu se, prema odabiru učitelja, nastavnika i stručnih suradnika, provoditi različite vježbe (rehabilitacijske, terapijske, odgojno-obrazovne, kreativne itd.).

Tabla 5. Terapijski i likovno-oblikovni poticaji
5a1) Dijete s golubom Pabla Picassa kao poticaj na likovni rad omogućuje i likovnooblikovna svojstva uradaka, i individualnu interpretaciju, i terapijske učinke spontanih unutarnjih izričaja. 5a2) Promatranje portreta Dore Maar, također djelo Pabla Picassa, može voditi uočavanju svojstva pluriperspektive (s istovremenim prikazom lika i profilno i frontalno). 5a3) Upoznavanje više djela istog autora omogućuje primjenu iskustva estetskoga transfera  uz promatranje uživo, bez predloška, npr. pri izradi »Portreta prijatelja kako bi ih naslikao Picasso«.

Odgojno-obrazovno upoznavanje kulturne baštine

Promatrajući izbor među mnogobrojnim likovnim obradama predložaka iz riznice hrvatske i europske povijesti umjetnosti od davnih vremena do danas koje su učenici s teškoćama izradili pomoću primjera iz različitih knjiga povijesti umjetnosti i kataloga muzeja te galerija, nastojimo obratiti pozornost na sve ono što su pritom upoznavali, a osobito kako su razvili svoj likovni jezik, opažanje i likovno izražavanje (Tabla 6).

Tabla 6. Aktivni likovni susreti s kulturnim spomenicima kao upoznavanje sadržaja uz
poticanje pristupa umjetničkim obradama tema
6.1. Rimska arena u Puli; Podrumi rimske Dioklecijanove palače u Splitu, 6.2. Grčki reljef Kairosa; Rimska Kapitolijska Venera, 6.3. Predromanički plutej s prikazom Heroda i pomora nevine dječice iz sv. Nediljice u Zadru; Krsni zdenac s pleternim križem, Split; Kameni reljef s kršćanskim motivom rajske ptice s kaležom žive vode, 6.4. Kameni pleterni friz s pticama i cvjetovima; Kameni pleterni reljef s pentagramom, 6.5. Predromanička crkva sv. Donata u Zadru; Srednjovjekovne građevine oko katedrale u Splitu (Dioklecijanov mauzolej s romaničkim zvonikom); Romanička katedrala u Rabu; Renesansna katedrala u Šibeniku, 6.6. Tradicionalna drvena turopoljska arhitektura, 6.7. Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu; Pošta u Jurišićevoj ulici, 6.8. Umjetnički paviljon u Zagrebu s kraja 19. stoljeća (Fellner, Helmer, Giergl, Korb); Zgrada Hrvatskog sabora na Gornjem gradu pregrađena početkom 20. stoljeća; Pogled s juga na Gornji grad s uspinjačom koja je u funkciji od 1893., 6.9. Stari prikaz Gornjega grada s crkvom sv. Marka unutar zidina; Kaptol s katedralom s renesansnim zvonikom unutar zidina i starom Vlaškom ulicom na jugu; Stari Dubrovnik s renesansnim zidinama i gradskom lukom, 6.10. Renesansna Tvrđava »Nehaj« u Senju; Šibenik s renesansnom katedralom; Stara jezgra Dubrovnika unutar zidina s gradskom lukom, 6.11. Renesansni dvorac utvrda Veliki Tabor; Le Corbusierova kapelica Notre Dame u Ronchampu, 6.12. Cibonin toranj (Hržić i Cota) s kraja 20. stoljeća; Nova zgrada Muzičke akademije u Zagrebu dovršena 2014. godine (Šošterić)

Dopuštanjem umjetničkim porukama da potiču aktivnost, djeluju i zrcale se u individualnim izričajima, učenicima se pomoću vježbi i zadataka omogućuje produljenje vremena aktivnosti, potiču se osobni doživljaji te šire vidici i interesi. Time se postiže i smanjenje opterećenosti osobnim teškoćama, kao i osobno izgrađivanje. Otvara im se put bogatijeg razumijevanja i doživljavanja povijesti i kulture, okoline i svijeta koji nas okružuje – punoga tajni i opasnosti, otkrića i izazova, iskustava i iskušenja, spoznaja i ljepote.

Prikaz ljudskog lika

Osobito je izazovna tema prikaz ljudskog lika, i pokazatelj intelektualne razine. Mogu ga olakšati umjetnička djela u kojima su motivi ljudi već likovno oblikovani.

Tabla 7. Ljudski lik na umjetničkim djelima uz vježbe opažanja
7.1. Djevojčica s lutkom i Autoportret sa psom – Miroslav Kraljević; Autoportret sa Saskijom – Rembrandt van Rijn; Dvije žene – Pablo Picasso, 7.2. Ležeća patricijka – Canova; Ženski akt – Henry Moore, 7.3. Kralj Tomislav – Robert Frangeš-Mihanović; Ban Jelačić – Dominik Fernkorn; Petrica Kerempuh – Vanja Radauš; Dora Krupićeva – Ivo Kerdić, 7.4. Marko Marulić u Splitu – Ivan Meštrović; Petar Preradović u Zagrebu – Ivan Rendić; Marko Marulić u Zagrebu – Vlade Radas, 7.5. Povijest Hrvata i Josip Juraj Strossmayer – Ivan Meštrović, 7.6. Književnica i novinarka Marija Jurić Zagorka – Marija Ujević Galetović, 7.7. Nikola Tesla – Ivan Meštrović, 7.8. Košarkaš Dražen Petrović – Kuzma Kovačić; Portreti umjetnika – Branko Ružić, 7.9. Sam – Branko Ružić, 7.10. Slikar u seoskom dvorištu i Sječa drva – Ivan Generalić, 7.11. Doručak u prirodi – Pablo Picasso (prema Manetu), 7.12. Kompozicija – Victor Vasarely, 7.13. Kompozicija – Ivan Picelj; Ilustracija u hrv. čitanci – Mladen Veža

Duhovna baština na primjerima katoličke vjere

Osim stjecanja općeg znanja, estetskih kriterija te vizualnog poimanja, djela iz riznice povijesti umjetnosti omogućuju učenicima osoban pristup i individualan odnos prema razumijevanju obrade tema, prema upoznavanju različitih načina oblikovanja u djelima nastalima u različitim stilskim razdobljima, povijesnim okolnostima i zemljopisnim područjima, kao i prema usvajanju njihovih »neizravnih« poruka. Tako umjetnička djela mogu omogućiti susret s duhovnom baštinom (Tabla 8), pri upoznavanju vjerskih tema kao sastavnica kulturnog identiteta zajednice i pojedinaca, te poticajno djelovati na izgradnju osobnih, društvenih i vjerskih stajališta učenika.

Tabla 8. Upoznavanje vjerskih tema umjetničkih djela i kulturnih spomenika kao vježbe opažanja uz individualnu interpretaciju
8.1. Navještenje; Isusovo rođenje u štalici – Majstor iz Flemalla, 8.2. Bogorodica s malim
Isusom u cvjetnjaku – Stephan Lochner, 8.3. Transfiguracija; Posljednja večera – prizor
na vezenome Božjem grobu u zagrebačkoj katedrali, 8.4. Individualne varijante likovnih
radova više učenika na temu »Isusova molitva u Getsemanskom vrtu« (uz promatranje fotografija
triju različitih predložaka), 8.5. Judin poljubac (prema vezenome Božjem grobu u
zagrebačkoj katedrali), 8.6. Bičevanje Isusa – Marcello Venusti, 16. st.; Pribijanje na križ,
8.7. Skidanje s križa; Oplakivanje; Uskrsnuće, 8.8. Nevjerni Toma – skulptura u katedrali
Notre-Dame u Parizu, 8.9. Nebesko Trojstvo s trpećim Isusom; Evanđelisti sa svojim simbolima,
8.10. Krunjenje Bogorodice među anđelima – Majstor iz Moulinsa

Zaključak

U vrijeme globalizacije, informatizacije, robotizacije, digitalizacije, novih tehnologija i umjetne inteligencije, s jedne strane, a ideologizacije i kontrole pomoću mnogobrojnih medija, portala i društvenih mreža, s druge strane, kada dolazi do sve većega gubitka društvene i osobne neovisnosti, gubi se povezanost s kulturnom tradicijom, a time se i želje za razumijevanjem problema sadašnjice lišavaju temelja. Gubi se i osjećaj sigurnosti i životnog smisla. Stoga briga za mentalno zdravlje učenika, pa i cijele populacije, postaje sve bitnija.³⁾

Osobitosti današnjih učenika zahtijevaju inovativne metode poučavanja prilagođene njihovim potrebama i sposobnostima, kao i primjereno vodstvo u izgradnji njihova identiteta. Odgoj i obrazovanje djece stoga trebaju uključivati i neupitna dostignuća prošlih vremena koja su relevantna za osobnu, svjetsku i nacionalnu sadašnjost i budućnost.

Stoga smatram da možemo zaključiti da, uz nove metode poučavanja umjetnosti (u zahtjevnome sustavnom likovnom obrazovanju) primjerene suvremenim prilikama i učeničkoj populaciji, i nastavno gradivo treba ponovo uobličiti tako da za sve generacije uz ostalo uključi i kulturnu baštinu kao bitnu sastavnicu odgoja i obrazovanja te da promiče vrijednosti opće i nacionalne, društvene i prirodne, humanističke, kulturne i umjetničke tradicije, ali i da promiče i individualnu kreativnost učenika u obradi primjera (Tabla 9).

Dakle, i povijest umjetnosti i likovni odgoj i obrazovanje trebaju ponovo zauzeti svoju bitnu ulogu u učenju vještina i stjecanju bitnih znanja te izgradnji osobnog, osobito humanističkog i kulturnog, identiteta učenika na svim razinama školovanja. Likovna kultura kao osnovnoškolski i Likovna umjetnost kao srednjoškolski predmet mogu pomoću umjetničkih djela i kulturnih spomenika, osobito uz aktivan likovni rad, potaknuti dugotrajno pamćenje sadržaja u odgojno-obrazovnim procesima oblikovanja učeničkog iskustva – kao »zdenca« koji čuva i njeguje »vodu života« – kako emocionalnoga i društvenoga, tako i duševnoga i duhovnoga. Umjetnost utemeljena na vrijednostima bitna je za cjelovit razvoj i mentalnu ravnotežu svake osobe i društva u cjelini jer stvara zdravo polazište za životne izazove i suvremene prilagodbe neprestanim promjenama.

Tabla 9. Iznimna likovna razina individualne učeničke interpretacije umjetničkoga djela
Zdenac života / Ivan Meštrović

____________________
1) Sve likovne radove u ovom članku napravili su učenici osnovnoškolskih odjela Centra za autizam Zagreb s većim teškoćama u razvoju: s poremećajem iz spektra autizma (PSA) i/ili s intelektualnim teškoćama (IT), ali i s višestrukim teškoćama. Mnogima je od njih mentalna dob prema testu Vailand (koji je prikladan za okvirnu procjenu osoba s teškoćama) često procijenjena na 36-48 mjeseci i u velikom je raskoraku s njihovim početnim vještinama, pa i kasnije s njihovom kronološkom dobi, ali likovni rezultati koje su mnogi učenici mogli postići tijekom sustavnog školovanja znali su premašiti i najoptimističnija očekivanja. Možemo ih smatrati rezultatima stečenih vještina, povećane motivacije i zadovoljstva u radu, ali učenici su zaslužili i priznanje likovno kvalificiranih pedagoga – i u usporedbi s učenicima bez teškoća. (Da ne bude zabune, za ovaj su članak odabrani oni primjeri zadataka koje su učenici i učenice s teškoćama u razvoju uspješno obradili.) Svi radovi nisu iznimne likovne razine takozvanih lijepih umjetnosti, ali prikazuju raznovrsnost postupaka, pristupa i zadataka. Sve fotografije u članku napravila je autorica uživo (te snimajući predloške za rad ili praveći fotokopije u različitim knjigama).

2) V. Vera Turković, »Moć slike u obrazovanju«, u: Radovan Ivančević i Vera Turković (ur.), Vizualna kultura i likovno obrazovanje, Hrvatsko vijeće InSEA, Zagreb, 2001., str. 63–76.

3) Mnogi su to uočili te upozoravaju na probleme i promišljaju o uzrocima, a neki traže priliku za svoje polje djelatnosti, npr. u projektima zapošljavanja stotina psihologa u školama zbog depresivnosti i anksioznosti mladih, uzrokovanih okolnostima, na primjer uslijed »epidemije bolesti COVID-19«.

Yuval Noah Harari u knjizi 21 lekcija za 21. stoljeće (Zagreb, Fokus, 2018.) probleme mentalnog zdravlja tumači u širem kontekstu informatizacije, automatizacije i biotehnologije. Smatrajući da će već sljedeća desetljeća biti »obilježena intenzivnim preispitivanjem novih društvenih i političkih modela«, pita se »mogu li tradicionalna religija i nacionalizam ponuditi odgovore (...) i mogu li iskoristiti drevnu mudrost da bi oblikovali moderan svjetonazor? Ili je možda došlo vrijeme za jasan raskid s prošlošću i kreiranje potpuno nove priče koja nadilazi ne samo stare bogove i nacije, nego i temeljne moderne vrijednosti slobode i jednakosti? (...) nalazimo se u nihilističkom trenutku razočaranja i ljutnje« (str. 32 i d.). Harari smatra da će ljudi već sredinom 21. stoljeća, uslijed sveopćeg nadzora, primorani na pokoravanje »Big-Data algoritmima«, osuđeni na nezaposlenost ili na traženje novih radnih mjesta stjecanjem vještina potrebnih za uslužne djelatnosti servisiranja novih tehnologija, kao korisnu mentalnu potporu u životu trebati sportske ili vjerske sadržaje i zajednice da im ispune misli i vrijeme, da im pruže osjećaj zadovoljstva te ih povežu – da bi se osjećali smireno i očuvali mentalno zdravlje. Vjerujem da su za takvu zadaću bitni i dragocjeni i kulturni sadržaji kojima je to, kao i razvoj osobe, uvijek i bila svrha.