U sjećanje na Milivoja Sironića

Kroz dvije godine, jednu za drugom, obilježavaju se i obljetnica rođenja i obljetnica smrti Milivoja Sironića, klasičnog filologa, dugogodišnjeg profesora Filozofskog fakulteta u Zagrebu, počasnog profesora Sveučilišta u Zagrebu te člana suradnika Razreda za filološke znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Prilika je to da se u sjećanje prizove lik ovog velikana hrvatske grecistike 20. stoljeća i da se još jednom predstavi važnost njegova rada kao znanstvenika i profesora.

Profesor Sironić rodio se u Trvižu, malome mjestu u blizini Pazina, u središnjoj Istri, 1915. godine, u vrijeme Prvoga svjetskog rata, a odrasta u razdoblju kada to područje postaje poprištem drugih nesretnih povijesnih događanja. Istra i drugi dijelovi Hrvatske, nakon kraja Austro-Ugarske Monarhije 1918., doživjeli su društveni i politički slom. Povijesni vrtlog nad Istrom toga doba pokrenuo se tajnim Londonskim ugovorom iz 1915., a dodatnu je snagu dobio 1921., kada se Istra zajedno s drugim dijelovima primorske i dalmatinske Hrvatske pripojila Kraljevini Italiji. Nasilje nad hrvatskim stanovništvom, njegovom kulturom i identitetom tada je postalo dijelom službene i zakonima potvrđene politike. Gase se hrvatske kulturne institucije, niz zakona potiskuje hrvatski jezik i iz javne i iz privatne upotrebe, a Hrvati aktivni u društvu, kulturi i politici sustavno se grubo proganjaju. Zbog takvih su se prilika Hrvati počeli iseljavati iz Istre, a tadašnja Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca postala je njihovo prvo odredište. U Zagrebu toga vremena, prema nekim podatcima, bilo je do 10 000 izbjeglih Istrana. Oni su prvo bili smješteni u trošnim barakama na današnjem Srednjoškolskom igralištu, ali je s vremenom na Trešnjevci za njih izgrađen blok kuća koji se zvao »istarskom kolonijom«. Za školarce izbjegle iz Istre u Zagrebu djelovao je i Istarski đački internat, smješten u zgradi Kraljevskoga plemićkog konvikta u Habdelićevoj ulici na Gornjem gradu. Unatoč postupnim poboljšanjima životnih uvjeta i premda su se Istrani u Zagrebu međusobno potpomagali, živjelo se teško.

U takvim je okolnostima Sironića, dijete iz maloga istarskog mjesta, zapala izbjeglička sudbina. S nepunih dvanaest godina, ostavivši sve svoje, on ilegalno odlazi iz Istre i prelazi u Zagreb gdje se smješta u baš onaj internat za učenike iz Istre. Razmišljajući danas o egzistencijalnom i emocionalnom teretu života izbjeglog dječaka, posebno s gledišta današnjeg »društva obilja« i njegove krize obrazovanja, zvuči nestvarno da se Sironić upisao u klasičnu gimnaziju, a poslije mature 1935. godine i na studij klasične filologije. Vrijeme je to kada na Filozofskom fakultetu u Zagrebu djeluju velikani hrvatske klasične filologije prethodne generacije: na latinskim studijima profesori Slavoljub Kantoci, Antun Mayer i Veljko Gortan, a na studiju grčkoga profesori August Musić i Nikola Majnarić. Sironić je učio od najboljih!

Uoči početka Drugoga svjetskog rata, 1939. godine, Sironić stječe diplomu klasičnog filologa, ali kako je formalno bio talijanski državljanin, nije mogao raditi u državnim školama. Zaposlivši se kao profesor klasičnih jezika u tamošnjoj Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji, odlazi u Varaždin. Godine 1942. vraća se u Zagreb, kada je na prijedlog profesora Majnarića izabran za njegova asistenta na Filozofskom fakultetu. Sironić je na zagrebačkom fakultetu predavao do odlaska u mirovinu 1983., ali i poslije toga, kao profesor u miru, kad god bi to zatražile razne okolnosti.

Nakon što se umirovio Nikola Majnarić, od 1956. godine, cjelokupne predavačke dužnosti grčke katedre prešle su na Sironića, pa tako on drži nastavu i iz književnih i jezičnih kolegija. U pristupu grčkom jeziku i književnosti može se uočiti stanovit odmak od puta kojim su išli Musić i Majnarić. Sironić se ne bavi određenim područjem grčkih jezičnih istraživanja kao što su to, primjerice, u grčkoj sintaksi radili profesori Musić i Majnarić. Nadalje, dok je Majnarić pokazao stanovitu sklonost radu s grčkom književnom baštinom papirusnih ostataka, u čemu vrijedi istaknuti rad na Menandrovim komedijama, profesor Sironić bavi se priznatom i poznatom, najvrednijom baštinom grčke književne ostavštine: Homerom, grčkom poezijom i grčkom dramom. Sironić je odabrao, drugim riječima, posvetiti se temeljima povijesti svjetske književnosti.

Čitajući danas studije grčke književnosti profesora Sironića, može se uočiti njegova težnja da pronikne u cjelovitost obilježja i važnosti grčke književnosti. Njegove studije nisu samo književno-teorijske analize s estetskim procjenama kakve se mogu čitati u nekim povijestima grčke književnosti toga vremena. U takvima grčka literarna baština često ostaje u vremenu neodređen estetski artefakt. Sironić svoje analize Ilijade i Odiseje uklapa u prikaze minojske i mikenske civilizacije te odnosa grčke rane epike prema ranoj povijesti Grčke. On govori o grčkoj »književnosti« prije Homera, o ulozi Homerovih epova u realitetu grčke antike, a homersko pitanje propituje s aspekta promjenjiva značenja autorstva kroz antiku. Pišući o grčkoj lirici, Sironić ne zaboravlja istaknuti koliko su za nju bile važne glazba i metrika, a govoreći o drami, njezinu dionizijsku dimenziju ne predstavlja plošno. Dodana su vrijednost svih tih radova prevedeni izvadci iz pripadnih djela kojima Sironić potkrepljuje svoja zapažanja. Radovi profesora Sironića stvarno jesu cjelovite sinteze, a podatke koji se u njima čitaju nije nagrizlo vrijeme unatoč novim znanstvenim pogledima na grčki jezik ili promjenama u paradigmama literarne interpretacije. Njegov prikaz pretklasičnog i klasičnog razdoblja grčke književnosti iz Povijesti svjetske književnosti još je obavezna literatura za ispite iz svih književnih kolegija na studiju klasične filologije. Ton radova pokazuje sigurnost i stručni autoritet grecista, ali ne čini tekstove hermetičnima. Takav ton i laika spretno vodi kroz kompleksnosti grčke književnosti. Živi, dinamični i sveobuhvatni Sironićevi tekstovi stoga se i danas mogu smatrati nezaobilaznom literaturom i za klasične filologe, posebno na početcima njihova stručnog obrazovanja, i za nestručne čitatelje podjednako.

U ostavštini profesora Sironića posebno mjesto pripada proučavanju Ezopovih basni i pripremama za njihovo izdavanje. Dosta zapletenu pisanu tradiciju Ezopovih basni detaljno je razmatrao u svojem habilitacijskom istraživanju i u drugim radovima. Prvo izdanje Ezopovih basni iz 1951. Sironić je opremio pogovorom i napomenama te ih ukrasio, stvarno se to tako može reći, preslikama drvoreznih ilustracija prenesenima iz inkunabule s Ezopovim basnama koju je 1478. u Brescii tiskao dubrovački tiskar Boninus de Boninis, Dobrić – »Dobruško«, kako ga prevodi Sironić – Dobričević. Ta se raritetna inkunabula neprocjenjive vrijednosti, u kojoj se nalazi i šezdeset i šest likovnih prikaza s temama iz Ezopovih basni, čuva u Knjižnici Franjevačkog samostana na Visovcu. Kasnija izdanja u biblioteci »Vjeverica« prenosila su priče i pouke Ezopovih basna zajedno sa slikama autentične vrijednosti generacijama mališana. Koliko je pak pedagoška strana bavljenja klasičnom filologijom Sironiću bila na srcu, zorno govore udžbenici i čitanke za nastavu grčkog jezika, Grčka vježbenica, Chrestomathia Graeca i Anthologia Graeca, nastali u suautorstvu s Dionizijem Sabadošem i Zvonimirom Zmajlovićem.

Godine 2024. »Hrvatsko društvo klasičnih filologa« proslavilo je svoju veliku obljetnicu, 50. godišnjicu od utemeljenja. Ciljevi rada toga udruženja klasičnih filologa aktualni su i danas: razvijati znanstvenu djelatnost u području klasične filologije, kroz izdavačku djelatnost unapređivati i širiti interes za klasičnu antiku i antičke studije, surađivati s prosvjetnim institucijama u nastavi grčkog i latinskog jezika te izgrađivati suradnju s istim strukovnim društvima u susjednim zemljama i širom svijeta. Sironić, kao jedan od utemeljitelja i predsjednika Društva, tijekom niz godina te je ciljeve predano i posvećeno provodio. Uz to, Sironić je sudjelovao i u pripremama za pokretanje časopisa »Živa antika«, čiji je prvi broj izašao 1951. godine u Skopju. U tome su se časopisu okupila tada najveća imena filologije i antičkih studija bivše Jugoslavije. »Živa antika« još uvijek izlazi, a do danas je postala jedna od najuglednijih međunarodnih znanstvenih publikacija s područja klasične filologije. Sironić je čak osam radova objavio u tome časopisu.

Prije otprilike tri desetljeća, pred tadašnje studente klasične filologije zagrebačkoga Filozofskog fakulteta, među kojima je i autorica ovog teksta, na kolegiju iz grčke književnosti s temom grčke komedije stalo je novo lice, nepoznato lice starijeg profesora. Sironić, koji je preuzeo kolegij da pomogne Odsjeku za klasičnu filologiju u redovnom odvijanju nastave, tada je već godinama u mirovini i većini je studenata njegovo ime bilo poznato samo kao ime s naslovnih stranica školskih udžbenika za grčki jezik. No ta posljednja generacija studenata koja je imala priliku slušati i gledati profesora Sironića postala je na taj način i povlaštena jer je imala priliku biti svjedok njegova žara, njegove strasti, njegova duha, njegove ljubavi i njegova širokog znanja. Sironić je dočaravao čaroliju grčke komedije s osobnim i stručnim uvjerenjem. On je u učionicu prizivao Aristofanove likove i zajedno s njima stupao je, vrtio se i plesao. Smijao se na glas i za sebe i zajedno sa studentima, pokazujući budućim klasičnim filolozima otvoreno i hrabro kako se može i kako se smije pristupati grčkoj književnosti, kako je posebno prepuštati joj se. Svojim je pristupom profesor Sironić ostao mnogim generacijama hrvatskih klasičnih filologa u trajnom sjećanju.

Za sav svoj rad na Filozofskom fakultetu Sironić dobio je najveće priznanje 2002. godine, kada mu je Sveučilište u Zagrebu dodijelilo počasni naslov professor emeritus.

Hvala profesoru Sironiću za sve!

Kratak profesionalni životopis

1934./1935. Klasična gimnazija, Zagreb. Maturirao

1939. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao na studiju klasične filologije

1942. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Asistent na Odsjeku za klasičnu filologiju

1956. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirao filološke znanosti temom Kritičko-egzegetički prilozi Aristotelovom Ustavu atenskom

1958. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Habilitacijska radnja

Esopska basna u Dositejevu Zborniku basana

Habilitacijsko predavanje

Euripidove tragedije kao ogledalo društvenih i političkih prilika njegova vremena

1959. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Docent

Katedra za grčki jezik i književnost

1960. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Predstojnik

Katedra za grčki jezik i književnost

1964. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Izvanredni profesor

Katedra za grčki jezik i književnost

1968. – 1970. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Prodekan Filozofskog fakulteta

1970. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Redoviti professor, Katedra za grčki jezik i književnost

1974. – 1978. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Dekan Filozofskog fakulteta, dva mandata

1983. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Umirovljenje, Odsjek za klasičnu filologiju

2000. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Professor emeritus

Članstvo u znanstvenim institucijama,
stručnim udruženjima i društvima

1. Hrvatsko društvo klasičnih filologa, jedan od osnivača i predsjednik društva

2. Société de linguistique de Paris, član

3. Matica hrvatska, član

4. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, od 1977. član suradnik

5. Hrvatsko kulturno društvo »Franjo Glavinić«, od 1990. jedan od osnivača i prvi počasni član

Priznanja, nagrade i odlikovanja

1969. Plaketa povodom 300. obljetnice Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

1970. Plaketa kao suradnik Školske knjige povodom 20. godišnjice djelovanja

1978. Orden rada s crvenom zastavom

1987. Plaketa povodom 380. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu

1989. Priznanje Sveučilišta u Zagrebu povodom 320. obljetnice Sveučilišta u Zagrebu

1992. Povelja Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

1997. Orden Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića

1997. Plaketa povodom 390. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu

Popis radova
I. Knjige i radovi u knjigama

1961. Strani pisci – književni leksikon, 2. izdanje, Školska knjiga, Zagreb. Autor natuknica: Alkej, Anakreont, Anthologia Palatina, Apolonije Rođanin, Arhiloh, Aristofan, Aristotel, Bakhilid, Demosten, Eshil, Euripid, Ezop, Herodot, Heziod, Homer, Kalimah, Ksenofont, Longo, Lukijan, Menandar, Mimnermo, Pindar, Platon, Plutarh, Sapfa, Semonid, Sofoklo, Teofrast, Teokrit, Tukidid.

1977. Povijest svjetske književnosti, knjiga 2., Grčka književnost, str. 1–157, Liber – Mladost, Zagreb.

1993. Sofoklo, Kralj Edip, autor bilježaka i književne analize, Hrvatska kazališna knjižnica, Grech, Zagreb.

1994. Eshil, Okovani Prometej, autor književne analize, Hrvatska kazališna knjižnica, Grech, Zagreb.

1994. Euripid, Medeja, autor književne analize, Hrvatska kazališna knjižnica, Grech, Zagreb.

1995. Rasprave o helenskoj književnosti, Matica hrvatska, Zagreb.

1998. Grčke tragedije, Eshil: Okovani Prometej; Sofoklo: Antigona, Kralj Edip; Euripid: Elektra; Hena Com, Zagreb. Priredio izdanje, autor predgovora, književne analize i abecednog tumača pojmova.

1999. Ezop, Zbornik Ezopovih basana, Školska knjiga, Zagreb.

II. Znanstveni radovi

1951. »Esop i grčka basna«, Zbornik radova Filozofskog fakulteta, sv. I, Zagreb, str. 433–443.

1955. »Jedan pokušaj rekonstrukcije sadržaja i redoslijeda činjenica u izgubljenu početku Aristotelova spisa Ἀθηναίων πολιτεία«, Živa antika, Skopje, god. V, br. 2, str. 274–282.

1961. »Esopska basna u Basnama Dositeja Obradovića«, Kovčežić: prilozi i građa o Dositeju i Vuku, knj. 4, Rad, Beograd, str. 40–107.

Homer i grčka herojska epopeja, »Uvod u Homerovu Ilijadu i Odiseju«, Matica hrvatska, Zagreb, str. vii–xlvii.

1962. »Ezopska basna u Vencu od alfavita i Ižici Dositeja Obradovića«, Rad JAZU, Zagreb, br. 324, str. 243–273.

1965. »Eshilov Agamemnon«, Forum, Zagreb, br. 9, str. 64–78.

»Eshilova trilogija o Prometeju«, Dramska biblioteka Prometej, Zagreb.

1966. »Što nam otkriva Euripidova satirska drama Kiklop?«, Živa antika, Skopje, god. XVI, br. 1–2, str. 180–191.

»Analiza Euripidove Medeje«, Forum, Zagreb, br. 11–12, str. 576–588.

1967. »Elegičar Mimnermo, glasnik hedonizma i pjesnik tuge«, Kolo, Zagreb, br. 11–12, str. 402–406.

»Vrijednost Euripidova Hipolita«, Forum, Zagreb, br. 9–10, str. 575–581.

1968. »Smrt kao problem u Euripidovoj Alkestidi«, Forum, Zagreb, br. 4, str. 691–702.

»Sapfa, pjesnikinja prirode i ljubavi«, Forum, Zagreb, br. 10–11, str. 815–830.

1969. »Arhiloh i grčka jampska poezija«, Književna smotra, Zagreb, god. I, br. 2, str. 33–37.

»Problemi u Euripidovu Heraklu«, Forum, Zagreb, br. 4–5, str. 743–753.

1970. »Teognid, pjesnik klasne mržnje«, Forum, Zagreb, br. 7–8, str. 228–234.

1971. »Aristotel, Ἀθηναίων πολιτεία 20,5: ἔτι δὲ πρότερον τῶν Ἀλκμεωνιδῶν κήδων ἐπέθετο τοῖς τυράννοις...«, Živa antika, Skopje, god. XXI, br. 1, str. 131–133.

1972. »Alkej, pjesnik muževnosti i bujnih strasti«, Forum, Zagreb, br. 1–2, str. 244–252.

»Solon, državnik i pjesnik«, Forum, Zagreb, br. 1–2, str. 1108–1116.

1973. »Anakreont, pjesnik životne radosti«, Forum, Zagreb, br. 9, str. 569–575.

1974. »Aristofanova komedija Aharnjani«, Forum, Zagreb, br. 4–5, str. 710–725.

1977. »Koje elemente nalazimo u Euripidovoj Hekabi?«, Živa antika, Skopje, god. XXVI, br. 1, str. 95–103.

»Kritika odgoja i obrazovanja u Aristofanovoj komediji Oblaci«, Forum, Zagreb, br. 4–5, str. 557–574.

1978. »Aristofanova politička satira u komediji Vitezovi«, Forum, Zagreb, br. 3, str. 351–368.

»Hiponakt, pjesnik sirotinje i prosjaka«, Forum, Zagreb, br. 9, str. 357–361.

»Da li je Dositej Obradović prevodio originalne Ezopove i Fedrove basne i kako je prevodio?«, Živa antika, Skopje, god. XXVIII, br. 1–2, str. 191–204.

1980. »Tirtej, pjesnik spartanske ratničke slave«, Forum, Zagreb, br. 6, str. 925–930.

»Semonidova vizija života«, Linguistica, Ljubljana, god. XX, br. 1, str. 3–9.

»Aristotel, Ἀθηναίων πολιτεία, gl. 20«, Živa antika, Skopje, god. XXX, br. 1–2, str. 149–154.

1981. »Da li je tragedija Pribjegarke bila Euripidov uspjeh?«, Forum, Zagreb, br. 4–5, str. 754–766.

1984. »Aktualnost Euripidovih Trojanki«, Živa antika, Skopje, god. XXXIV, br. 1–2, str. 111–117.

1987. »Euripidova tragedija Andromaha«, Forum, Zagreb, br. 3–4, str. 412–418.

»Homer i grčka herojska epopeja«, autor pogovora uz prijevod Homerove Ilijade i Odiseje, Matica hrvatska, Zagreb, str. 431–469.

III. Kritički prikazi

1950. Kritički prikaz prijevoda: N. Majnarić, Aristotelov Ustav atenski, u: Pedagoški rad, Zagreb, br. 1–2.

1953. Kritički prikaz knjige: M. Marković, Florilegium Philosophum Graecum, Skopje, Beograd, 1951., u: Živa antika, Skopje, god. I, br. 2, str. 318–325.

IV. Prijevodi

1951. Zbornik Esopovih basana (prijevod s grčkog izvornika, pogovor i napomene), Novo pokoljenje, Zagreb.

1955. Augustovo doba, izbor iz povijesnih izvora (prijevod grčkih tekstova, odlomci iz Plutarha, Kasija Diona, Strabona i Diodora), Školska knjiga, Zagreb.

1955. Esopove basne, Narodna knjiga, Beograd. Prošireno prvo izdanje 1958., drugo izdanje 1961., treće izdanje 1965.

1958. Esopove basne, Narodna knjiga, Beograd, prošireno prvo izdanje.

1963. Esopi Prallza, Rilindja, Prishtinë.

Ezop: Basne (izbor), Mladost, Zagreb. Drugo izdanje 1972., treće izdanje 1974., četvrto izdanje 1975., peto izdanje 1978., šesto izdanje 1981., sedmo izdanje 1986.

1968. K. Marx, F. Engels, Dela, tom I, Prosveta, Beograd. Autor prijevoda svih filozofskih tekstova s grčkog i latinskog jezika, osobito stranice 133–175.

1975. Platon, Protagora, Sofist, Naprijed, Zagreb. Autor prijevoda s grčkog izvornika dijaloga Sofist i popratnih bilježaka, dijalog Protagora u cjelini usporedio s grčkim izvornikom, dotjerao i popratio bilješkama.

1979. Platon, Teetet i Fileb, Naprijed, Zagreb. Autor prijevoda s grčkog izvornika i popratnih bilježaka dijaloga Teetet.

1983. Herman Diels, Predsokratovci – Fragmenti, Naprijed, Zagreb. Autor prijevoda s grčkog izvornika i popratnih bilježaka dijela »Heraklit«.

1987. Aristotel, O duši, Naprijed, Zagreb. Autor prijevoda s grčkog izvornika i popratnih bilježaka.

V. Urednički radovi

Majnarić, N. i Gorski, O., Grčko-hrvatski rječnik, Školska knjiga, Zagreb.

– priredio rječnik (2. izdanje 1976., 3. izdanje1983., 4. izdanje 1992., 5. izdanje 2000.)

Musić, A. i Majnarić, N., Gramatika grčkog jezika, Školska knjiga, Zagreb.

– priredio gramatiku (10. izdanje 1970., 11. izdanje 1980.)

Senc, S., Grčko-hrvatski rječnik, Naprijed, Zagreb.

– priredio rječnik i napisao predgovor drugom izdanju (2. izdanje 1988.)

Marević, J., Hrvatsko-latinski enciklopedijski rječnik, I. i II. dio, Školska knjiga, Zagreb.

– urednik (1997.)

Diels, H. Predsokratovci – fragmenti, svezak I i II, Naprijed, Zagreb.

– autor redakture prijevoda s grčkog izvornika u suradnji s prof. dr. sc. B. Bošnjakom (1983.)

VI. Školski udžbenici

1951. Grčka vježbenica, u suautorstvu s D. Sabadošem i Z. Zmajlovićem, Školska knjiga, Zagreb (do 1996. u petnaest izdanja).

1953. Anthologia Graeca I, Homer, u suautorstvu s D. Sabadošem i Z. Zmajlovićem, Školska knjiga, Zagreb (više izdanja).

1955. Chrestomathia Graeca I, za 1. razred Klasične gimnazije, u suautorstvu s D. Sabadošem i Z. Zmajlovićem, Školska knjiga, Zagreb (više izdanja).

1956. Anthologia Graeca II, izbor iz lirske i dramske poezije, u suautorstvu s D. Sabadošem i Z. Zmajlovićem, Školska knjiga, Zagreb (više izdanja).

Chrestomathia Graeca II, za 3. razred Klasične gimnazije, u suautorstvu s D. Sabadošem i Z. Zmajlovićem, Školska knjiga, Zagreb (više izdanja).

1987. Chrestomathia Graeca, u suautorstvu s D. Sabadošem i Z. Zmajlovićem, Školska knjiga, Zagreb (prerađeno izdanje).