Izložba: Fran Kurelac (1811. – 1874.) – sabirač narodnih jačak

U Muzeju kulture Hrvata u Slovačkoj u Devinskome Novom Selu u Bratislavi 10. ožujka 2026. u 17.30 svečano je otvorena izložba Fran Kurelac (1811. – 1874.) – sabirač narodnih jačak u organizaciji Hrvatskoga kulturnog saveza u Slovačkoj i Muzeja kulture Hrvata u Slovačkoj. Autori su izložbe Radoslav Janković i Ivica Mihaljević. Izložba ima 12 tematski podijeljenih panela i jedan uvodni panel. Na svečanom otvorenju izložbe predstavljeno je i poprsje Frana Kurelca koje je modelirao slovački slikar i kipar Lubomir Pištek. Marija Hanny, ravnateljica Muzeja kulture Hrvata u Slovačkoj, nakon što je pozdravila uzvanike i posjetitelje te najavila govornike, vodila je cijeli program svečanog otvorenja izložbe.

Na svečanom otvorenju izložbe nazočni su bili pripadnici hrvatske nacionalne manjine iz Slovačke Republike, Republike Austrije i Mađarske, predstavnici Grada Bratislave i slovačkih institucija koje se bave pitanjima nacionalnih manjina, kao i predstavnici Veleposlanstva Republike Hrvatske u Slovačkoj i veleposlanik Aleksandar Heina te predstavnici Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

Nazočnima na otvorenju izložbe prvi se obratio savjetnik s posebnim položajem za pitanja hrvatske nacionalne manjine u inozemstvu, doc. dr. sc. Milan Bošnjak. Nakon što je pozdravio okupljene, izrazio je zahvalnost i zadovoljstvo činjenicom da Hrvati u Slovačkoj sustavno provode različite aktivnosti kojima njeguju hrvatsku kulturu te da imaju inspiraciju i često je crpe na primjerima vrijednih osoba iz naše prošlosti koje ih povezuju s domovinom Hrvatskom, kakav je bio i Kurelac.

Drugi se obratio Radoslav Janković. Nakon što je pozdravio prisutne i zahvalio organizatorima, iznio je okolnosti nastanka ove izložbe. Kurelca je nazvao velikim prijateljem gradišćanskih Hrvata i njihova materinskog jezika, ali i najzaslužnijim za očuvanje i promicanje hrvatskih narodnih jački. Kratko je podsjetio na okolnosti u kojima se Kurelac zatekao 1846. i 1848. u selima gradišćanskih Hrvata, tada zapadno­ugarskih Hrvata, kada je prikupljao i zapisivao hrvatske narodne jačke i upoznavao njihovu tradicijsku kulturu i prilike svakodnevnog života. Osvrnuo se i na općenito tradicijsko njegovanje jački i njihovo uglazbljenje te na publikacije u kojima su prezentirane javnosti.

Ivica Mihaljević, nakon što je pozdravio nazočne i pripomenuo pojedinosti prijašnje suradnje s Radoslavom Jankovićem, iz koje je nastala ova izložba, spomenuo je razloge neprihvaćanja Kurelčeve koncepcije hrvatskoga standardnog jezika, ali i današnji pozitivniji pogled na njegovu cjelovitu jezičnu koncepciju i pisanu ostavštinu. Osobito se osvrnuo na Kurelčev odnos s narodom, prema kojem je gajio vječiti optimizam i naklonost, često i na svoju štetu, za što mu se narod višestruko zahvalio, kao i ovom izložbom.

Dio postava izložbe, osim spomenutih panela, jesu i Kurelčeva djela i djela drugih sakupljača i popisivača hrvatskih narodnih jački u staklenim vitrinama. Neke od njih Kurelac je proučavao prije polaska u sela gradišćansko-hrvatskih zajednica. Neka od tih izloženih djela jesu: Slovansky národopis Pavela Jozefa Šafárika; Pjesme s dodatkom narodnih pjesam puka Hrvatskoga Ivana Kukuljevića; Croaten und Wenden in Ungern Jána Čaplovića (Joannes Csaplovics, Johann Csaplovics); O Slovanech v Dolních Rakousích Aloisa Vojtěcha Šembere; Južno-slovjenske narodne popievke Franje Ksavera Kuhača; članak Mořica (Moriza, Moritza) Fialke u časopisu »KWĚTY«; rukopisi Kurelčevih pojedinih jački iz Arhiva HAZU-a; Jačke ili narodne pěsme prostoga i neprostoga puka hrvatskoga po župah šoprunskoj, mošonjskoj i želěznoj na Ugrih Frana Kurelca.

Izložba je bila otvorena samo tjedan dana, no vratit će se na ovo mjesto početkom lipnja i bit će otvorena tri mjeseca. Predviđeno je da se izložba postavi i prevede na njemački i mađarski jezik za postav u Austriji i Mađarskoj u organizaciji Hrvatskoga kulturnog društva i Zbirke sakralne umjetnosti Hrvatov u Mađarskoj u Prisiki.

Ovu kulturnu svečanost dodatno je obogatio nastup gudačkoga Gradišćanskog kvarteta s nekoliko izvedenih skladbi. Izložbu o Franu Kurelcu možemo smatrati i obljetničkom; naime, ove je godine 215 godina od njegova rođenja. Posebna je zanimljivost vezana uz ovu izložbu. Naime, Kurelac je 1834. u evangelističkom liceju u Bratislavi, tada Požunu, neuspješno pokušao završiti svoje školovanje, a danas 192 godine poslije u istom gradu postavljena mu je u čast velebna izložba.

Pred kraj programa Ivica Mihaljević uručio je, na znamen dobre suradnje i prijateljstva s gradišćansko-hrvatskom zajednicom iz Slovačke, poklone sa zastavom Oštarija, gdje je i započela suradnja koja je nastavljena i okrunjena ovom izložbom. Oštarije i Hrvatski Jandrof povezuje i činjenica da je Fran Kurelac živio u oba ta mjesta, Oštarijama i Hrvatskom Jandrofu, što na poseban način oplemenjuje ovu suradnju i prijateljstvo.

O sadržaju panela

Tekstovi na panelima Ivice Mihaljevića uglavnom su biografske naravi, o zavičajnom okružju i školovanju Frana Kurelca, potom o učiteljskoj karijeri i djelovanju u okviru riječke filološke škole. Kurelčeve književnojezične koncepcije, njegova jezikoslovna i književna djela, njegovo zalaganje u sakupljanju i zapisivanju jački, kao i širi kontekst prisutnosti jački među gradišćansko-hrvatskom zajednicom, predstavio je Radoslav Janković u svojim tekstovima.

Kurelac je prvi put čuo za, tada, zapadnougraske Hrvate prilikom putovanja iz Oštarija u Beč, nakon smrti roditelja, sa svrhom da u banci podigne svoje nasljedstvo, odnosno, kako je govorio, materinstvo. Vozio se poštanskim kolima prema Beču, a kada su došli do Kisega, vozač zaprege rekao mu je: »Ovdje žive vaši rođaki – Hrvati.« Iako ga je ta spoznaja ugodno iznenadila, neko se vrijeme nije za to zanimao, jer je nakon dolaska u Beč bio zabavljen drugim obvezama, sve do 1842. godine kada ga je u tamošnja hrvatska sela uputio Moriz Fialka. Dolaskom, kako je znao reći, »med one Hrvate, koji su ostavili staru postojbinu svoju«, bio je ganut njihovim materinskim jezikom, a osobito jačanjem (pjevanjem) jedne jačke tamošnjih seljana, koji su ga vrlo toplo primili.

Važno je napomenuti kako se je Kurelac dobro informirao kod afirmiranih poznavatelja hrvatskih narodnih jački i onih koji su već prije njega pohodili gradišćansko-hrvatske zajednice te prikupljali i zapisivali jačke, primjerice kod A. F. Kucharskoga, I. I. Sreznjevskoga, M. Fialke i drugih, kao i iz literature.

Prvi Kurelčev duži obilazak hrvatskih sela u Gradišću bio je 1846., pri čemu je njegovo djelovanje najplodnije bilo u Petrovu Selu i bližoj okolici gdje je od prikupljenih i zabilježenih hrvatskih narodnih jački, uz pomoć farnika (župnika) M. Blaškovića, njih 47 uvrstio u svoju pjesmaricu – Jačkar, što je i najveći broj iz jednog sela. U nekim selima koje je pohodio nije pribilježio ni jednu hrvatsku narodnu jačku, no posjeti nisu bili beskorisni jer se dobro upoznao s njihovom tradicijskom kulturom i učio njihov materinski jezik.

Čunovo je Kurelac pohodio 1848., na preporuku prijatelja Ivana Kukuljevića Sakcinskog, te je popisao 9 jački, od kojih je 5 uvrstio u svoju pjesmaricu Jačkar. Treba istaknuti kako je sudbina toga sela usko povezana s poplavama prouzročenih izlijevanjem Dunava u razdoblju od 1785. do 1819., što je zasigurno sadržajno i tematski odredilo brojne jačke nastale u Čunovu.

Poseban doprinos Kurelčevoj pjesmarici, Jačkaru, daju praslavenske mitske pjesme koje je, nakon što ih je popisao i zabilježio, objavio u svojoj pjesmarici, a za koje je Radoslav Katičić rekao da su najstarije hrvatske narodne jačke i oko tisuću godina poznate našem narodu.

Svakako treba istaknuti jačku Protuliće drago vrime jur nam dohaja, koju je Kurelac zabilježio u Hrvatskom Jandrofu 1848. i koja ima nekoliko varijanti, zapisa i publiciranja, te nam je kao takva, vrlo slojevita, dobar pokazatelj koliko jedna jačka može značiti za gradišćansko-hrvatsku zajednicu. Zanimljivost te jačke potvrđuje i iznesena činjenica Franje Ksavera Kuhača kako je glasoviti kompozitor Joseph Haydn melodiju te jačke preuzeo za svoju prvu simfoniju. Iako su u Hrvatskom Jandrofu prije Kurelca zabilježene poneke jačke, to je selo za njega po mnogočemu bilo jedno od plodnijih i zanimljivijih; zabilježio je naime tri jačke poslije uvrštene u pjesmaricu Jačkar i jednu osobitu, a neuvrštenu u Jačkar – Jačka od Rákóczya.

Hrvatski Jandrof jedno je od posljednjih sela koje je pohodio, ponajprije zbog ugarske revolucije i uzavrele političke situacije između Hrvata i Mađara. Uhićen je u Novom Selu zbog sumnje za špijunažu i poticanje Hrvata na izravni otpor protiv Mađara te je zbog toga proveo 40 dana u zatvoru u Starom Gradu.

Unatoč brojnim poteškoćama s kojima se susretao tijekom putovanja i bilježenja hrvatskih narodnih jački po gradišćansko-hrvatskim selima, koje su nastale ponajprije zbog ugarske revolucije, ali i zbog njegova izbjegavanja državne i crkvene vlasti u selima te izravne i prebliske suradnje s narodom, sastavio je najveću pjesmaricu, Jačkar, hrvatskih narodnih jački gradišćanskih Hrvata. U nju je Kurelac uvrstio 700 zabilježenih hrvatskih narodni jački iz 57 gradišćansko-hrvatskih sela i podijelio ih u 15 poglavlja po osnovi slične tematike, pa su tako neke ljubavne, tužne, svjetovne, crkvene, šaljive, junačke i dr. Pjesmaricu ili Jačkar Kurelac je objavio s vremenskim odmakom od skoro dva i pol desetljeća uz pomoć dobrotvora Bartola Zmajića u Zagrebu 1871. pod naslovom: Jačke ili narodne pěsme prostoga i neprostoga puka hrvatskoga po župah šoprunskoj, mošonjskoj i želěznoj na Ugrih. Kao dio ovog djela može se smatrati i njegov predgovor Iz mojega života i putovanja po Ugarskih Hrvatih, koji je ocijenjen kao jedno od najboljih putopisnih djela hrvatske književnosti 19. stoljeća. Značajan broj hrvatskih narodnih jački koje je popisao, Kurelac nije uvrstio u svoju pjesmaricu Jačkar; one se danas nalaze u Arhivu HAZU-a i također puno govore o običajima, jeziku i svakodnevnom i političkom životu hrvatsko-gradišćanske zajednice, kao i o znamenitim pojedincima.

Djelo Jačke ili narodne pěsme prostoga i neprostoga puka hrvatskoga po župah šoprunskoj, mošonjskoj i želěznoj na Ugrih iz današnje je perspektive najopsežnija pjesmarica hrvatskih narodnih jački uopće, s kojom je Kurelac kao zasigurno najznačajniji sakupljač i popisivač jački dao veliki doprinos u očuvanju i promoviranju narodnih pjesama (povidajki), običaja i jezika među hrvatsko-gradišćanskom zajednicom te jezične baštine hrvatskog naroda uopće.