Čazmanska baština u opusu Vladimira Petera Gossa

Vladimir Peter Goss autor je mnogih radova znanstvenoga, stručnog i popularnog karaktera, koji se dotiču čazmanske kulturno-povijesne baštine. Gossov interes za čazmansku baštinu seže još u šezdesete godine prošlog stoljeća, da bi se njome intenzivnije bavio od početka novog tisućljeća i povratka iz SAD-a u Hrvatsku.

Goss često spominje kako je u Čazmu prvi put došao 1966. s kolegom povjesničarom umjetnosti Josipom Stošićem po prašnjavoj cesti u fići svoje majke, Sene Gvozdanović Sekulić. Ona je na Gossa nedvojbeno, uz mnoge životno važne stvari, prenijela osjećaj važnosti prepoznavanja i potrebe istraživanja onoga možda potisnutog i zanemarenog od struke, posebice kada je u pitanju srednjovjekovna spomenička baština na prostoru hrvatskog kontinenta. Spletom životnih okolnosti i bez puno izbora Goss je tako uz majku od svoje 14. godine »sudjelovao« u istraživanjima zabačenih (ostataka) spomenika zanemarenog dijela hrvatskog, preciznije slavonskog srednjovjekovlja.

Godine odmaka, štoviše desetljeća odmaka, ukazala su da su se u tome prostoru omeđenom Savom na jugu i Dravom na sjeveru ipak očuvali sjajni primjeri spomenika srednjovjekovne umjetnosti i kulture. Ono što je početkom novog tisućljeća bitno utjecalo na njihovu vidljivost kao i na vidljivost određenih tema vezanih uz srednjovjekovni prostor hrvatskog kontinenta, niz je radova proizašao iz znanstvenog projekta »Romanika između Save i Drave i europska kultura«, financijski potpomognutog od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta (2002. – 2011.), kojemu je voditelj bio V. P. Goss. Projekt interdisciplinarnog pristupa i metodologije rada okupio je niz suradnika (povjesničara umjetnosti, arheologa, arhitekata, etnologa, lingvista...) te je iz zaborava izvukao mnoge srednjovjekovne spomenike i lokalitete.

Goss i srednjovjekovna čazmanska baština

Kao primarno medievalistu, povjesničaru umjetnosti, u fokusu njegova istraživačkog interesa našla se i crkva sv. Marije Magdalene koju nizom radova, što samostalno, što sa suradnicima, komparativnom metodologijom uspješno smješta u centralnoeuropski kulturno-umjetnički krug, dajući joj tako međunarodnu vidljivost.

U radu »A Reemerging World – Prolegomena to an Introduction to Earlier Medieval Art between the Sava and the Drava Rivers«¹⁾ Čazmu, uz Zagreb i Medvedgrad, spominje u kontekstu stila koji je sredinom 13. stoljeća vidljiv na spomenicima koji se vezuju uz djelovanje ugarskih kraljevskih radionica. Jasno sugerira kako navedene primjere hrvatskog kontinenta ne treba promatrati kao kasnije odjeke djelovanja kraljevskih radionica, već kao umjetničku i kronološku paralelu. Uz vidljive formalne karakteristike postoje i jasne, već prije utvrđene, povijesne veze – Stjepan II. (1225. – 1247.) prije ustoličenja za zagrebačkog biskupa obnašao je dužnost kancelara na dvoru hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. Arpadovića. Bio je blizak kraljevskoj obitelji, a poseban odnos razvio je s mlađim sinom Andrije II., Kolomanom – slavonskim, hrvatskim i dalmatinskim hercegom (1226. – 1241.). Oba su svoje posljednje počivalište pronašli u Čazmi, od kojih potonji, prema pisanju Tome Arhiđakona, u »skrovitom mauzoleju braće propovjednika«. Opis i natpis s nadgrobne ploče hercega Kolomana, pronađene uz crkvu sv. Marije Magdalene u Čazmi, izvorno dominikansku, donosi Ivan Kukuljević Sakcinski krajem 19. stoljeća, no već tad joj se gubi trag.²⁾

Važnost tandema biskupa Stjepana II. i hercega Kolomana, važnih patrona umjetnosti i inicijatora gotičkog stila u hrvatskom dijelu Panonske nizine, obrazlaže u radu »Bishop Stephen II and Herceg Koloman and the Beginnings of the Gothic in Croatia«.³⁾ Ostavljajući ne još uvijek jasne graditeljske faze čazmanske crkve po strani, Goss pažnju usmjerava na formalne odlike arhitektonske kamene dekoracije i kamene plastike nedvojbeno ih povezujući s Medvedgradom. Oba spomenika, prostorno i stilski bliska, jasno smješta u širi kulturno-umjetnički krug druge četvrtine 13. stoljeća (Esztergom, Pannonhalma, Vertesszentkereszt, Pilis, Ják...), povezujući ih s djelovanjem kraljevskih radionica. Određenu pažnju posvećuje i »Glavi viteza-ratnika«, komadu figuralne kamene plastike pronađenom 1992. tijekom arheoloških istraživanja na prostoru južno od crkve (dominikanski samostan). Radi se o omanjoj glavi figure viteza ratnika klesanoj u vapnencu koja je sudeći prema oblikovanju stražnjeg dijela bila dio neke veće cjeline. Nalaz je rijedak primjer kamene srednjovjekovne figuralne plastike hrvatskog kontinenta.⁴⁾ Svojevrsni istraživački nastavak prethodno spomenutog rada moguće je vidjeti kroz članak u koautorstvu s Vjekoslavom Jukićem »Medvedgrad – Ócsa – Spíš: Some Stylistic Considerations« u kojem se dio pažnje usmjerava i na jasno vidljive arhitektonske paralele crkve sv. Marije Magdalene u širem kulturno umjetničkom krugu (Spíšská Kapitula, Türje, Zsámbék, Ják...).⁵⁾

Veliki uspjeh postigla je Gossova autorska izložba »Stotinu kamenčića izgubljenog raja – romanička skulptura u muzejima i zbirkama između Save i Drave« održana 2007. u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Jasno je pokazala kako se u zbirkama muzeja i privatnih kolekcija na prostoru između Save i Drave krije vrijedna umjetnička baština srednjovjekovlja hrvatskog kontinenta, donoseći pred oči javnosti do sada većinom nepoznate »kamenčiće«. Čazma je bila predstavljena s ukupno 22 predmeta, mahom fragmentima arhitektonske kamene plastike vezane uz prostor crkve i pripadajućeg samostana. Izložena je bila i već prethodno spomenuta »Glava viteza-ratnika« koju Goss kroz tekst kataloga izložbe uspoređuje »s fragmentima iz Zalavára (1200. – 1240.) u Kesteljskome muzeju«, odnosno s daljim odjekom ozračja u kojem nastaje sarkofag kraljice Gertrude (Pilis, oko 1230.).⁶⁾

U radu »Renesansa 12. stoljeća i Hrvatska« čazmansku crkvu, uz Medvedgrad, spominje kao primjer transmisije modernih zapadnoeuropskih oblika via kraljevska gradilišta suvremene Ugarske (Esztergom), dok naselje koje se ubrzano razvija dobivajući niz novih funkcija promatra kao sjedište glavnih aktera – biskupa zagrebačkog Stjepana II. i hercega Kolomana. ⁷⁾ Konkretniju razradu primjera transmisije zapadnih formi na primjeru zapadne rozete crkve sv. Marije Magdalene u Čazmi obrazlaže u radu napisanom u koautorstvu s Majom Cepetić »A Note on the Rose Window in Čazma and on the Presence of the Royal Workshops in the Medieval Slavonia«.⁸⁾ U tom smislu Goss Čazmu navodi i kroz niz značajnih znanstveno-stručnih publikacija šire, opće tematike.⁹⁾

Značajnu pozornost čazmanskoj crkvi, odnosno arhitektonskoj plastici posvećuje u radu »Slovak and Croatian Art in the Thirteenth Century: Some Striking Analogies and Their Background«, dajući joj analogije prvenstveno kroz primjer crkve sv. Martina (Spišská Kapitula), dodatno naglašavajući važnu ulogu hercega Kolomana tijekom prve polovine 13. stoljeća.¹⁰⁾ U relativno recentnom radu »Herceg Koloman i umjetnost hrvatskoga prostora« razrađuje tezu umjetničkih pothvata Kolomana Arpadovića u procesu stvaranja vlastite »kraljevine« u okviru Zemalja krune sv. Stjepana, pri čemu ukazuje na snažan umjetnički polet koji se odražava »u novoj prijestolnici Čazmi, na Kolomanovu dvorcu Medvedgradu, ali i u manjim sredinama«.¹¹⁾ Kroz znanstveno-popularan rad »Čazma – zaboravljena hrvatska prijestolnica« daje kratki sažetak djelovanja hercega Kolomana i njegovih materijalnih tragova u Čazmi, posredno ukazujući na značajke novoga grada, koji je zamišljen kao prijestolnica.¹²⁾

Čazmanska kulturno-povijesna baština, prvenstveno srednjovjekovna, bila ona in situ ili pokretna kao dio zbirki Gradskog muzeja Čazma, kroz radove V. Gossa dobila je zasluženu pažnju istraživačke zajednice u zemlji i inozemstvu, tim više što je nekolicina važnih radova napisana engleskim jezikom. Dijelom i zbog toga neupitna je bila argumentacija važnosti crkve sv. Marije Magdalene u Čazmi u širem kulturno-umjetničkom krugu pri njezinu upisu na kulturnu rutu Vijeća Europe TRANSROMANICA.¹³⁾ Goss je u cjelokupnom procesu upisa na rutu bio neupitna podrška i smatrao je nužnim da se čazmanska crkva nađe u »europskom društvu«, što smo i ostvarili upisom crkve na rutu u siječnju 2023. godine. Povodom toga organizirana je konferencija na kojoj je govorio i V. Goss, uz prisutne predstavnike kulturne rute TRANSROMANICA (Annemarie Schmidt, menadžerica rute), Ministarstva kulture i medija (Tatjana Horvatić, voditeljica Službe za pokretnu, etnografsku i nematerijalnu kulturnu baštinu), Grada Čazme (Dinko Pirak, gradonačelnik) te Centra za kulturu, Gradskog muzeja Čazma (Maja Cepetić Rogić, ravnateljica) kao nositelja članstva, ujedno i nacionalnog predstavnika rute u Republici Hrvatskoj.

Nekoliko popularno-znanstvenih članaka s temom srednjovjekovne čazmanske baštine iz pera V. Gossa objavljeno je i u hrvatskome dnevnom tisku.¹⁴⁾ Time je na jedan popularan način i jednostavnim jezikom čazmanska baština približena prosječnomu hrvatskom građaninu. Ovdje bih istaknula i Gossovo gostovanje u dvosatnoj radijskoj emisiji »Povijesne kontroverze«, na 3. programu Hrvatskog radija, 2019. godine, na temu »Herceg Koloman i Čazma«.

Suvremene poveznice

Kao vrsni poznavatelj umjetnosti i literata Goss je svojim stručnim djelovanjem vezan i uz stvaralaštvo značajnoga čazmanskog umjetnika modernog i suvremenog stvaralaštva – akademskoga grafičara Antona Cetína koji, iako Čazmanac, već desetljećima živi i stvara u Kanadi pa ga s Gossom povezuje i život izvan granica domovine. Goss je autor predgovora dvaju Cetínovih kataloga izložbi: Anton Cetín: Uznemireni svemir (2002.) i Anton Cetín: 100 pariških radova / 100 Parisian Works (2006.).

Izložba Cetínovih radova iz serije »Uznemireni svemir« održana je u listopadu 2002. u galeriji Državnog arhiva u Rijeci (DAR) uz suradnju s riječkom galerijom Kortil. U katalogu izložbe Goss potpisuje kraći uvodni tekst »Indeks i karika Antona Cetína«, sagledavajući umjetnika kao dio »indeksa Globalne Hrvatske i njene kulture«, ujedno čineći jednu od važnih karika.¹⁵⁾ Pišući o važnoj razvojnoj fazi Cetínove umjetnosti, onoj pariškoj (1966. – 1968.), otkriva naznake likovne forme i izraza koje će kroz 40-ak godina rada dovesti Cetína do koherentnog i prepoznatljivog i danas suvremenog izraza. Izložba je bila prvo postavljena u Čazmi da bi kasnije gostovala u nekim mjestima Hrvatske (Kutina, Koprivnica, Križevci, Bjelovar, Vinkovci).¹⁶⁾

Svesrdna pomoć i podrška

Uz njegovo znanstveno i stručno djelovanje u promociji čazmanske baštine svakako valja istaknuti moralnu, stručnu i financijsku podršku V. Gossa u provođenju značajnih kulturnih projekata i programa na području Čazme. Bio je velika podrška tijekom prve godine provođenja muzejskoga edukativnog programa »Moj zavičaj – to sam ja!« (Gradski muzej Čazma, svibanj – lipanj, 2019.), gdje je uz Božu Skoku bio gost predavač s temom »Volim svoj okoliš!«, kroz koju je vrlo ilustrativno ukazao na jednostavnu metodologiju iščitavanja kulturnog krajolika u (svome) svakodnevnom prostoru te isto slikovito približio prisutnima. Goss je (od)uvijek bio izvrstan predavač, s iskrenom voljom da prenese znanje i ukaže na mogućnosti. Od njega se može učiti uistinu mnogo, ponajviše razmišljati iz različitih perspektiva, uvažavati, ali i propitkivati – i sebe i druge, odnosno svoje i tuđe zaključke.

Velika pomoć u aktualnoj pripremi muzeološkog koncepta s idejnim arhitektonskim rješenjem za stalni muzejski postav Gradskog muzeja Čazma u vojnokrajiškoj kuriji na Gradini jest privatna novčana donacija V. Gossa iz 2019., koja je omogućila skorašnju finalizaciju te idejne projektne dokumentacije. Taj korak važan je spoj koji će omogućiti da zgrada za čiju su obnovu osigurana bespovratna sredstva iz Fonda solidarnosti EU-a (konstrukcijska obnova, 2022. – 2023.) i Mehanizma za oporavak i otpornost (cjelovita i energetska obnova, 2025. – 2026.) bude na vrijeme projektno spremna za svoje opremanje, tj. za prihvaćanje budućega suvremenog stalnog muzejskog postava koji će pokazati svu raskoš muzejskih predmeta koji se silom prilika u najvećoj mjeri već 20-ak godina nalaze iza zatvorenih vrata muzejskog spremišta.

Iako je već 2009. godine primio posebno priznanje gradonačelnika Grada Čazme za svoj doprinos, u srpnju 2023. godine na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Grada Čazme primio je i najviše gradsko priznanje – nagradu za životno djelo. Za Čazmu i jest, na različite načine, učinio mnoge stvari »životnijima«, vidljivijima i neupitnijima.

____________________
1) Vladimir P. Goss, »A Reemerging World – Prolegomena to an Introduction to Earlier Medieval Art between the Sava and the Drava Rivers«, Starohrvatska prosvjeta, III (2006.) 32, str. 91–112.

2) Ivan Kukuljević Sakcinski, Nadpisi sredovječni i novovjeki na crkvah, javnih i privatnih sgradah i t. d. u Hrvatskoj i Slavoniji, Knjižara Jugoslavenske akademije, Knjižara Dioničke tiskare, Zagreb, 1891., str. 30: »Na odlomku grobne ploče izkopane g. 1859. kod crkve sv. Magdalene, ali kasnije opet po nemarnosti izgubljene. Na kamenu bijaše isklesano poprsje viteza u oklopu s kacigom i krunom: HIC IAC. CHOLOMANUS R. ANO DI MCCXL I CL...«. Istraživanjem u arhivu Arheološkog muzeja u Zagrebu naišla sam na pismo čazmanskog župnika, Kukuljevićeva suvremenika, koje je jasno otkrilo da je nadgrobna ploča hercega Kolomana uništena i uzidana u novu gradnju. Arhiv AMZ, sign. 43, arhiv lokaliteta: Čazma, 13. 3. 1864.: »Ali budući da je kamena spomenutog najglavnii ulomak kod pre napravljanja jedne strane župnog stana godine 1862. budalaštinom zidara razlupan i uzidan, a druga strana je u temelju sakristie godine 1858/9. uzidana.«

3) Vladimir P. Goss, »Bishop Stephen II and Herceg Koloman and the Beginnings of the Gothic in Croatia«, Hortus artium medievalium, 13 (2007.), str. 211–224.

4) Gradski muzej Čazma, Srednjovjekovna zbirka, inv. br. C-574. Tadašnji arheolog čazmanskog muzeja Vjekoslav Štrk aludirao je na poveznicu s hercegom Kolomanom pri čemu Goss daje moguću umjetničku paralelu u glavama malih figura kakve se pojavljuju na grobnici kraljice Gertrude, Kolomanove majke, čiji su fragmenti pronađeni u Pilisszentkeresztu.

5) Vladimir P. Goss i Vjekoslav Jukić, »Medvedgrad – Ócsa – Spíš: Some Stylistic Considerations«, Starohrvatska prosvjeta, III (2007.) 34, str. 295–326.

6) Stotinu kamenčića izgubljenog raja – romanička skulptura u muzejima i zbirkama između Save i Drave, Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb, 2007., str. 22, 56–65.

7) Vladimir P. Goss, »Renesansa 12. stoljeća i Hrvatska«, u: Predrag Marković i Jasenka Gudelj (ur.), Renesansa i renesanse u umjetnosti Hrvatske, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2008., str. 417–426.

8) Vladimir P. Goss i Maja Cepetić, »A Note on the Rose Window in Čazma and on the Presence of the Royal Workshops in the Medieval Slavonia«, Starohrvatska prosvjeta, III (2010.) 37, str. 179–187.

9) Vladimir P. Goss, Četiri stoljeća europske umjetnosti 800.–1200.: pogled s jugoistoka, Golden Marketing – Tehnička knjiga, Zagreb, 2010.; Vladimir P. Goss, »Predromanika i romanika«, u: M. Pelc i dr. (ur.), Hrvatska umjetnost: povijest i spomenici, Institut za povijest umjetnosti – Školska knjiga, Zagreb, 2010.; Vladimir P. Goss, Registar položaja i spomenika ranije srednjovjekovne umjetnosti u međuriječju Save i Drave, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2012.

10) Vladimir P. Goss, »Slovak and Croatian Art in the Thirteenth Century: Some Striking Analogies and Their Background«, u: M. Homza i dr. (ur.), Slovakia and Croatia: Historical Parallels and Connections (until 1780), Department of Slovak History, Faculty of Philosophy, Comenius University in Bratislava – Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Bratislava – Zagreb, 2013., str. 260–268.

11) Vladimir P. Goss, »Herceg Koloman i umjetnost hrvatskoga prostora«, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 45 (2019.) 1, str. 129–143.

12) Vladimir P. Goss, »Čazma – zaboravljena Hrvatska prijestolnica«, Hrvatska revija, XXIII (2023.) 4, str. 45–49.

13) Kulturna ruta Vijeća Europe TRANSROMANICA povezuje zajedničko romaničko naslijeđe deset europskih zemalja: Njemačke, Austrije, Portugala, Španjolske, Francuske, Italije, Slovačke, Hrvatske, Srbije i Rumunjske. TRANSROMANICA je posvećena promociji europske romaničke umjetnosti i arhitekture te razvoju turizma s ciljem podrške održivomu regionalnom i gospodarskom razvoju. Organizacija svojim ciljevima teži promociji regija članica, objekata i lokaliteta te ih čini dostupnima javnosti. Kroz održivi kulturni turizam, razvoj te ciljani marketing postiže se i bolja preventivna zaštita objekata. Više na: www.transromanica.com (pristupljeno 12. 2. 2025.).

14) Vladimir P. Goss, 29. 4. 2019., Večernji list, »Zaboravljena prijestolnica zaboravljene Hrvatske: u malom gradiću stolovao je vođa koji je zadužio Hrvate«; Vladimir P. Goss, 18. 6. 2022., Večernji list, prilog Obzor, »Čazma – stara hrvatska prijestolnica koja čeka da joj se vrati povijesni dug«.

15) Vladimir P. Goss, »Indeks i karika Antona Cetína«, u: Anton Cetín: Uznemireni svemir, Državni arhiv u Rijeci, Rijeka, 2002., str. 8–11.

16) Vladimir P. Goss, Anton Cetín: 100 pariških radova / 100 Parisian Works, 1966–1968, Zajednička naklada – Centar za kulturu Čazma, Muzej Moslavine Kutina, Muzej grada Koprivnice, Gradski muzej Križevci, Gradski muzej Bjelovar, Gradski muzej Vinkovci, 2006., str. 3.