Teološki pristup fenomenu kršćanske mistike

Kršćanska mistika pomalo je tajanstveni dio kršćanske vjere. Zbog toga je knjiga dr. sc. Željka Blagusa koju predstavljam vrijedan, zapravo udžbenički prilog toj tematici.

Velečasni gosp. Željko Blagus rođen je 20. rujna 1967. u Zagrebu, od oca Josipa Blagusa i majke Marije, rođene Bertović. Godine 1981. kao učenik VIII. razreda osnovne škole postao je državni prvak iz kemije na ondašnjem republičkom natjecanju, a kako se uz test morao priložiti i izložiti i neki znanstveni rad, on je uz pomoć nastavnice kemije i Instituta za ribarstvo napravio elaborat pod naslovom »Mjerenje otopljenog kisika i ugljičnog dioksida u vodama rijeke Save i jezera Bundeka«. Taj je rad tiskan u knjizi B. Kranjčeva Uvođenje učenika u znanstveni rad, u izdanju Školske knjige. Srednju školu, tadašnji Matematičko-informatički obrazovni centar na Jordanovcu (MIOC, današnja XV. gimnazija), pohađao je od 1982. do 1986. Tijekom srednje škole sudjelovao je na natjecanjima iz fizike: najprije radom iz nuklearne fizike izrađenim na Institutu »Ruđer Bošković« pod naslovom »Elastično raspršenje neutrona na deuteronu«, kada je osvojio drugo mjesto na državnom natjecanju; zatim radom iz atomske fizike izrađenom na Institutu za fiziku Sveučilišta u Zagrebu – »Širenje prvog rezonantnog dubleta natrija atomima argona«; na kraju, pred samu maturu, radom iz fizike čvrstog stanja – »Mjerenje magnetske permeabilnosti spinskih stakala«, također izrađenom na Institutu za fiziku Sveučilišta (IFS) u Zagrebu. Nakon srednje škole upisao je studij fizike na PMF-u Sveučilišta u Zagrebu. U Red bosonogih karmelićana u Remetama stupio je 16. srpnja 1988., a prve redovničke zavjete položio je 1990. Nije nastavio s usavršavanjem iz fizike, već se upisao na Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1991., nakon završenog filozofskog studija u Zagrebu, započeo je teološki studij na Papinskom fakultetu Teresianum u Rimu. Nakon svečanih zavjeta 1994. i zaređenja za đakona u Zagrebu 14. rujna iste godine nastavio je studij sa specijalizacijom iz dogmatske teologije na Papinskom sveučilištu Gregoriana. Za svećenika je zaređen u Zagrebu 25. lipnja 1995. polaganjem ruku sluge Božjega, Njegove Uzoritosti kardinala Franje Kuharića. Magistrirao je na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, radom iz teološke antropologije unutar specijalne dogmatske teologije. Doktorirao je teološku antropologiju i soteriologiju u lipnju 1998. na Institutu za teološku antropologiju Papinskog fakulteta Teresianum u Rimu. Obranio je vrlo poticajnu tezu Vječno Kristovo posredništvo u teologiji G. Marteleta i B. Sesboüéa. Budući da vlada svim glavnim europskim jezicima, djela navedenih autora čitao je i studirao na izvorniku, dakle na francuskom jeziku. U svojim se radovima oslanja i na učenje Pierrea Teilharda de Chardina.¹⁾

Nakon povratka u Hrvatsku vlč. Blagus radio je kao profesor na Institutu za duhovnost Teološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1999. prešao je u Zagrebačku nadbiskupiju, gdje je služio kao kapelan u župama Navještenja Blažene Djevice Marije u Velikoj Gorici (1999. – 2001.), Obraćenja sv. Pavla u Zagrebu (2001. – 2003.) i sv. Vida u Brdovcu (2003. – 2004.). Od 2004. do 2005. imenovan je župnikom župa Prelošćica, Gušće i Kratečko, a istovremeno je radio na Međubiskupijskom sudu u Zagrebu. Nakon što je ljeti 2005. završio tečaj kanonskog prava u San Marinu, nastavio je rad na spomenutom sudu kao crkveni sudac istražitelj. A onda se pojavila životna skretnica. Željko Blagus 2006. godine biva premješten iz Zagrebačke u Gospićko-senjsku biskupiju i time udaljen iz hrvatske metropole, a time i od središta Crkve u Hrvata. Prva župa koja mu je povjerena bila je Župa sv. Jurja u Zagorju, blizu grada Ogulina. Godine 2008. imenovan je i župnikom Župe Presvetog Trojstva u Modrušu, gdje je nekad bila katedrala i sjedište Modruške pa Modruško-senjske biskupije. U nekoliko je mandata bio član Biskupijskoga pastoralnog vijeća i Prezbiterskog vijeća svoje Biskupije. Godine 2018. izabran je i imenovan dekanom Ogulinskog dekanata. Od 2019. župnik je Župe sv. Josipa u Josipdolu. Iste je godine bio i župnik župa u Tounju i Kamenici, ali je biskup 2020. imenovao vlastitog župnika za potonje dvije župe, pa je vlč. Blagus ostao župnik samo u mjestu Josipdolu. Od 2022. godine župnik je i Župe Uzašašća Isusova u Cerovniku. U Gospićko-senjskoj biskupiji, za vrijeme biskupskog djelovanja mons. Mile Bogovića, organiziran je teološki tečaj za laike koji su na poseban način surađivali sa župnicima, a bili bi i sposobni predavati župni vjeronauk ili djelovati kao župni animatori za mlade i druge skupine u župama. Ž. Blagus držao je predavanja iz dogmatskih i moralnih predmeta polaznicima tih tečajeva. Kroz cijelo svoje djelovanje u Gospićko-senjskoj biskupiji podučavao je parove koji se pripremaju za kršćanski brak u dekanatskim centrima dekanata u Senju, Otočcu, Slunju i Ogulinu. Sudjelovao je na mariološkom simpoziju u organizaciji Nacionalnoga mariološkog instituta, održanom u Gospićko-senjskoj biskupiji 2010. godine, u župi i marijanskom svetištu u Oštarijama. Njegov znanstveni rad objavljen je u zborniku radova toga simpozija.

Blagusova prva knjiga na hrvatskom jeziku, Odabrane propovijedi, objavljena je 2000. Druga knjiga, Upoznali smo ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj, objavljena je 2008. U njima obrađuje teme unutartrinitarnih odnosa, odnosa između čovjeka i Boga te nekoliko drugih tema teološke antropologije.

Godine 2025. objavio je knjigu Tumačenje težih dijelova Evanđelja, u kojoj je protumačio šest prilično teških prispodoba i nekoliko epizoda iz života Gospodina Isusa, čiju dubinu nije lako razumjeti. Iste godine objavio je i Propovijedi održane u Josipdolu tijekom liturgijske godine C, homiletsko djelo na preko dvjesto stranica. Treća i najvažnija knjiga koju je napisao i objavio 2025. godine jest Kršćanska mistika, koja znanstveno i akademski objašnjava nadnaravne faze kršćanskoga duhovnog života na temelju doktrine sv. Grgura Nisenskog, sv. Katarine Sijenske, sv. Terezije Avilske i sv. Ivana od Križa, kao i enciklopedija i rječnika duhovnosti objavljenih u Italiji i Francuskoj.

Odlučio sam predstaviti znanstveno djelo Kršćanska mistika jer sadrži niz poglavlja koja se tiču nadnaravnog dijela duhovnog ili molitvenog života u kršćanstvu, ali donosi i neke informacije o naravnom ili početnom dijelu kršćanske duhovnosti koju bismo mogli nazvati i asketika ili aktivan dio duhovnog života (za razliku od mistike u kojoj je čovjek uglavnom pasivan, a Bog izravno djelatan ili aktivan). Knjiga Kršćanska mistika sadrži i teološke znanstvene informacije o kršćanskom poimanju čovjeka i čovjekova odnosa s Bogom. Govori se podrobno i o procesu pobožanstvenjenja čovjeka ili sudjelovanja čovjeka u božanskoj naravi, što je preduvjet za bilo čiji ulazak u raj. Budući da je ta preobrazba čovjeka nužna za svaku ljudsku osobu, onda se ona mora odviti ili na ovom svijetu tijekom mistike ili nakon čovjekove smrti u čistilištu. To pobožanstvenjenje ima veze i s čovjekovim oslobađanjem od grijeha, ali i nadilazi samo oproštenje grijeha ili pokoru, odnosno zadovoljštinu za grijehe.

U knjizi je mnogo prostora posvećeno kršćanskoj literaturi ili književnosti prvog i početka i sredine drugog tisućljeća kršćanstva. Naime, mnoga književna ostvarenja crkvenih pisaca, kao što su sv. Grgur Nisenski²⁾ ili sv. Katarina Sijenska, odnosno sv. Terezija Avilska, ostavila su dubok trag u razvoju kršćanske misli i shvaćanja duhovnog života i duhovnosti, odnosno osobnog odnošenja čovjeka prema Bogu.

Posebno mjesto u knjizi Kršćanska mistika zauzima sveti Ivan od Križa, španjolski svećenik, redovnik i pjesnik iz XVI. stoljeća koji je izabran i za zaštitnika španjolskih pjesnika. Njegova poezija nije vrijedna samo s teološkog nego i s književnog, lirskog i čisto umjetničkog stajališta. Njegove su pjesme izuzetno vrijedan doprinos španjolskoj i svjetskoj poeziji na prijelazu iz srednjeg vijeka u moderno doba (druga polovica XVI. stoljeća).

Mnoge istine nadnaravnoga mističnog života sveti Ivan od Križa lakše je izricao pjesmama i poetskim slikama nego u prozi i strogome teološkom stilu. Stoga su njegova teološka duhovna djela u stvari komentari njegovih vlastitih pjesama za koje je rekao da su pravi izričaj neizrecivoga, dok je prozno tumačenje samo pokušaj mucanja da se nešto kaže o nadnaravnim iskustvima i stanjima.

U uvodu svoje knjige Blagus upoznaje čitatelje sa sadržajem pojma »kršćanska mistika«. »Srž kršćanstva«, piše autor, »nije ni Nicejsko-Carigradsko vjerovanje, ni Deset zapovijedi ili Sedam sakramenata, nego Osoba Isusa Krista. Tako je sav duhovni život ili vjerski život ili molitveni život usredotočen na osobni odnos čovjeka s Bogom, tj. Isusom Kristom. (...) Kad nam se Bog osobno počne priopćavati, tj. komunicirati nam svoje trenutne osjećaje, misli, odluke, maštanja i sjećanja, onda počinje mistika ili nadnaravni dio duhovnoga života, kršćanskog života, molitvenog puta.«

Prvo poglavlje u ovoj knjizi posvećeno je upravo definiciji mistike. Blagus piše: »Mistika je nadnaravni dio duhovnog života u kojem se Bog neposredno i izravno priopćuje čovjeku. Da bismo objasnili ovako definiranu mistiku, potrebna nam je cijela znanost koju nazivamo mistična teologija ili skraćeno mistika. Riječju mistika možemo stoga označiti dio duhovnog života – neposredno i izravno iskustvo Boga koje čovjek po Božjoj inicijativi prima kao dar, a možemo njome označiti i studij tog dijela duhovnog života. (...) A u rječniku duhovnosti što je izašao u Parizu, mistika se definira ovako: Sjedinjenje čovjeka s Bogom po progresivnoj preobrazbi vjernika, po živoj vjeri, to jest po vjeri koja prihvaća dar Boga u Isusu Kristu i nastoji na taj dar odgovoriti bespridržajnim pristankom.«

Naravno, mistika nije imanentna samo kršćanstvu. Postoje druge vjere i svjetonazori koji u sebi sadrže mistiku. Naš je autor svoj znanstveni aparat usredotočio na proučavanje isključivo kršćanske mistike. Međutim, u svome promišljanju dotaknuo se i drugih mistika. On se obraća prvenstveno kršćanima zapadne provenijencije. Stoga piše: »Prva definicija koju vam u ovom uvodnom razlaganju predlažem stavlja mistiku u kontekst duhovnog života.« Svjestan kompleksnosti toga pojma autor već na početku odgovara na pitanje što je to duhovni život: »to je život što ga Duh Sveti u nama izvodi i ostvaruje kako bi nas doveo do spasenja, to jest kako bi u nama izveo spasenje. Kršćansko poimanje spasenja je jedinstveno i radikalno se razlikuje od shvaćanja spasenja u svim drugim religijama ovoga svijeta. Po kršćanskom shvaćanju spasenja, ono je sam Bog. Spasenje nije za čovjeka ni neko mjesto, ni neko stanje, nije neki predmet ili koja konačna ili ograničena stvarnost koja bi mogla čovjeka učiniti sretnim, blaženim, ostvarenim i dovršenim. Samo je Bog čovjekovo ostvarenje, ispunjenje, zadovoljenje, njegova sreća, radost, blaženstvo, njegov raj. Samo je izravno i neposredno priopćenje Božje ono što čovjeka čini dovršenim, sretnim, blaženim, ostvarenim, spašenim. To priopćenje Božje ima različite posljedice za čovjeka i izriče se raznim pojmovima koji tematiziraju kršćansko spasenje. Ti su pojmovi: vječni život, pobožanstvenjenje čovjeka, intimno zajedništvo s Bogom, uskrsnuće tijela, Božansko posinovljenje, savršeno ostvarenje slike Božje u čovjeku, spoznaja Boga u nebu, pomirenost s Njim, i oproštenje grijeha.« Sve je navedeno komplicirano za običnog vjernika i potrebno je s puno pozornosti pratiti što Blagus o tome dalje piše: »Da bismo mistiku ispravno razumjeli, potrebno nam je objasniti sve ove pojmove. Dakako, oni pretpostavljaju jedan dio teološke antropologije, to jest kršćansko poimanje stvaranja svijeta i čovjeka, razumijevanje temeljnog odnosa čovjeka i Boga, prvoga (istočnoga) grijeha, otajstva otkupljenja i spasenja, milosti Kristove te eshatologije.« Nakon tih riječi autor zaključuje: »Mistika je u stvari jedan specijalan slučaj općenitog problema odnosa milosti i naravi, a traktat o Milosti Kristovoj je temeljni dio teološke antropologije.«

Neki od oblika mističnog pristupa Kristu jesu molitva i meditacija. Posebno je zanimljivo autorovo tumačenje pojma meditacija. »Od čega se sastoji meditacija? Za uvod je dovoljno reći da se sastoji od naravne spoznaje Boga, od upoznavanja Boga, Njegovih misli i želja, planova i Volje, Njegovih osjećaja i pamćenja, od upoznavanja Njegove Osobnosti i djelovanja, od upoznavanja svojeg odnosa prema Njemu i prema stvarima koje su od velike važnosti Njemu. Radi se i o spoznaji sebe u svjetlu odnosa s Bogom i s drugima, ali u kontekstu odnosa Boga i ljudi te napokon o razvijanju ljubavi i poštovanja, zahvalnosti i pozitivnih osjećaja, osjećanja, odluka i nagnuća prema Bogu i prema stvarnostima koje su mu posebno na Srcu, a to su Crkva, obraćenje grešnika i tome slično.«

Knjiga koju predstavljamo sastoji se od 20 poglavlja. U prvom poglavlju autor daje definiciju mistike. O tome je bilo riječi u prethodnom dijelu teksta. U drugom poglavlju autor proučava mistične stupnjeve koje nas vode do sjedinjenja s Kristom. Treće poglavlje posvećeno je kršćanskoj doktrini o stvaranju čovjeka. U četvrtom poglavlju »Posredništvo Isusa Krista« autor upoznaje čitatelje s važnom ulogom Krista na našem spoznajnom putu. Peto poglavlje nosi vrlo zanimljiv naslov »Vazmeno otajstvo i dvije dimenzije Velikog petka«. Knjiga koju predstavljamo u puninu svoga sadržaja ulazi sa šestim poglavljem, »Uvod u mistiku«, dok je sedmo posvećeno »ulazu u mistiku«. Osmo poglavlje upoznaje čitatelje s temom »pročišćenje u mistici«. U devetom poglavlju autor predstavlja opće karakteristike mistike, a u desetom »mistične epifenomene«. Jedanaesto poglavlje nosi naslov »Mistika i psihologija te četiri antičke antropologije«. Dvanaesto poglavlje vrlo je aktualno za današnje vrijeme, a zove se »Mistika i narkotici, kulturni i društveni faktori i utjecaji«. Trinaesto je poglavlje vrlo značajno za proučavatelje povijesti kršćanstva. U tom poglavlju, kao i u idućim poglavljima, autor piše o povijesti mistike kroz Bibliju, a sljedeća poglavlja nose naslove: »Patrističko razdoblje povijesti duhovnosti – sv. Grgur Nisenski«; »Povijest mistike – srednji vijek s posebnim osvrtom na sv. Katarinu Sijensku i sv. Tereziju Avilsku«; »Mistika svetog Ivana od Križa«; »Sveti Ivan od Križa II. dio«. Osamnaesto poglavlje posvećeno je povijesti mistike u moderno doba, devetnaesto nekršćanskoj mistici, dok je dvadeseto poglavlje posvećeno neoplatonizmu.

Budući da se u naše vrijeme populariziraju neke mistične doktrine, često zaogrnute plaštem psihoterapije, vrlo je zanimljivo što Blagus piše o nekršćanskim mistikama. Na početku se usredotočuje na budizam: »Budizam je rođen oko polovice 6. st. prije Krista (...). Budizam nije ateistička religija nego jednostavno izostavlja teističku problematiku u prvom redu kao reakcija na ideologije vremena u kojem je nastao. Sva se pozornost ovog novog pokreta koncentrirala na čovjeka, kako osloboditi čovjeka od boli i točnije od strasti, od zla i od neznanja koji sprečavaju otkrivanje istine o stvarnom čovjeku (...). Budizam povrh prihvaćanja doktrinarnog korpusa zahtijeva i jedan duboki životni stav. I upravo u područje egzistencije treba smjestiti religiozno, a osobito mistično iskustvo. Mistično se odnosi na nešto tajno i tajanstveno, otajstveno. (...) Mistično se iskustvo sastoji od percepcije, sjedinjenja s tim objektom. Takvo iskustvo je u isto vrijeme tako intimno da preobražava i mijenja cjelokupno čovjekovo biće. Svi tipovi budističke mistike vole slijediti put što ga je označio Buda u svom programatskom govoru – kad je Učitelj po prvi put pokrenuo kotač nauke – glede 4 plemenite istine: Sve je bol, uzrok boli je žeđ, kao uvjet da nadvladamo bol moramo utrnuti žeđ, a četvrta istina se tiče puta kojim ćemo postići ovo nadvladavanje i utrnuće te stići do stanja savršenstva. Prve su 3 istine teorijskog reda, a četvrta označava praktičan put. Taj je put osmerostruka staza (...).«

Knjiga koju smo predstavili zahtjevno je, ali poticajno djelo. Ono stoga ima karakter udžbenika i poslužit će svakom kršćaninu koji želi molitvenom meditacijom ostvariti jedan od stupnjeva na putu sjedinjenja s Bogom. Pisana je stručno, ali pregledno. Autor se oslanja na izvore i stručnu literaturu objavljenu na glavnim svjetskim jezicima, a on je kao poliglot svu tu bogatu literaturu čitao u izvorniku. Riječ je o kod nas do sada jedinstvenom djelu i zbog toga ga preporučujem našim čitateljima. Sȃm Blagus kaže: »Svi su učitelji duhovnog života u kršćanstvu isticali potrebu za duhovnim vodstvom i to je neophodni dio svakog ozbiljnog molitvenog života u kršćanstvu. Ova knjiga želi pomoći i ljudima koji su zainteresirani za kršćansku duhovnost i onima koji bi bili pitani i traženi za duhovno vodstvo, da daju pravilna usmjerenja duhovnom putu.«

____________________
1) Neka mi bude dopušteno ukratko podsjetiti na veličinu navedenih mislilaca.

Gustave Martelet rođen je 24. rujna 1916. u Lyonu, a umro je14. siječnja 2014. u Parizu. Francuski je isusovački teolog i stručnjak za Teilharda de Chardina i Drugi vatikanski koncil. U području kristologije posvetio je brojna djela temama Otkrivenja i uskrsnuća Kristova. Godine 1962. pozvan je sudjelovati na Drugome vatikanskom koncilu kao teolog za frankofone biskupe Afrike.

Pierre Teilhard de Chardin rođen je 1. svibnja 1881., a umro je 1955. Francuski je svećenik isusovac, istraživač, paleontolog, teolog i filozof. Pierre Teilhard de Chardin poznati je znanstvenik i teoretičar evolucije. Bio je geolog specijaliziran za Kinu u razdoblju od karbona do pliocena te paleontolog kralježnjaka iz kenozoika. Njegov redoviti kontakt s paleoantropolozima koji su proučavali novootkrivene rane hominide potaknuo ga je na razmišljanje o encefalizaciji specifičnoj za lozu antropoidnih primata.

Bernard Sesboüé rođen je 1929., a umro je 22. rujna 2021. Isusovački svećenik, teolog i pisac. Bio je član Međunarodne teološke komisije. Bio je član tzv. »skupine Dombes« od 1967. do 2005. godine, gdje je bio i supredsjedatelj. Bio je konzultant u Tajništvu za promicanje jedinstva kršćana. Godine 2011. Bernard Sesboüé primio je Nagradu kardinala Grentea od francuske Akademije za cjelokupni opus. Jedan je od najistaknutijih teologa 20. stoljeća.

2) Grgur Nisenski ili Grgur iz Nise, odnosno Grgur Niški (Cezareja, oko 335. – Nisa, oko 394.), jedan je od kapadocijskih otaca, brat sv. Bazilija Velikog i prijatelj sv. Grgura Nazijanskog, teolog, redovnik, biskup i svetac.