Skica za krojenje čula

Obnova čula

Na računu životnog sadržaja
upisan je ovozemaljski obračun budnih snova.

Treperi usplahireni ekspresionizam
po dokumentima sjećanja poput poslastice prošlosti.

Disciplina nepoznanica ne sprječava
jurišanje zmijoglavih rečenica po
bojištu zaplamtjelih dodira.

Šamaranje emocija po nitima noćne tišine
izaziva ogoljenu eksploziju kože.

Oljušti strah sa sebe
i budi tijelo glatkih obrisa.

Krojačka posla

Garderoba od života meškolji se
na nemilosrdnim vješalicama.

Kroz rukave zuri tupilo.

Zakopčani dojmovi šute u džepovima.

Ušivene dogme stišću šavove.

Uzorak zajedljivosti oslikava trivijalnost postojanja
u rukotvorini vremena.
Po porubu ranjivosti
zakrpe skrivaju otvore strasti.

Krojevi šablona skučenosti sašiveni su
trzajima velikodušnosti i prstima
ukočenim od razdrobljenog strpljenja.

Teško se popravlja razderano razumijevanje
pretvoreno u dronjke ljudskosti.

Znakovi pokraj puta

Hodam okružena stijenama
po zagonetkama neuništivog iskustva.

Put vijuga kroz bjesove neproživljenoga
i kroz istrošenu istinu slijepih strasti.

Sjedim na kamenu jalovog očaja
dok ugriz nade natapa poslušnu misao.

U svjetlu voda vidim ostavljenu nesigurnost,
a tugu uguravam u šutnju razgranatog hrasta.

Odložena ljutnja nemoćno cvili
u dahu kišnih kapi.

Ljepote nezaustavljivo tutnje pored mene
dodirujući me zvukom sirenine pjesme.

Leptiri lepršaju po plaštu vidljivosti,
sljepoću sam prognala iz sebe.

Sveprisutni znakovi lelujaju nježnost,
lahore ushite, mrmljaju poruke,
vrište upozorenja.

Puštam ih da odrade svoja značenja.

Uvijek je nestajanje

Na točkastoj glazuri dana
bubri ptičja užurbanost
kroz poznati pejzaž
ispod raspršenih oblaka.

Izgubljene misli
nasukane u slijepoj ulici
talože se
isušene vrištećom tišinom.

Stoglava nemoć
plazi po bjelini zidova
u slinavom tragu
izgubljenog i povrijeđenog smisla.

Duša dahće
plitkim isprekidanim dahom
po prisilnoj šutnji
zgusnute tame.

Ljudi brbljaju u nastavcima
dijalog bezimene malodušnosti,
               a
začudna ljepota jedne duge
               uvijek
               je
osuđena na nestajanje.

Skica za razgovor

Ugnjetavana civilizacija preispituje revolucije
kao plodno tlo za uzgoj anonimnog ludila.

Servirana civilizacija otkriva milosrđe u gustim neosviještenostima
čudeći se nesvakidašnjem.
Bezbojna civilizacija označava neuništivost uprosječenih
neuglednosti
vjerujući uputstvima za okupaciju sreće.

Voštana civilizacija gori na svijećnjaku istine stoljećima ranjavajući
ushite skrivene iza neprozirnih zavjesa.

Zagušljiva civilizacija izdiše u hropcu isluženosti
bilježeći dah na freskama, neupotrebljivo i uzaludno
svjedočanstvo.

Zajedljiva civilizacija grize neizlječive sebičnosti
zamotane u neprozirnost savjesti čovječanstva.

Slikam civilizaciju – iskričavu, osunčanu, zazvjezdanu,
zabilježenu u biseru jedne školjke!