Umjetnički doprinos »Hrvatskog pjevačkog saveza« i njegovih pjevačkih društava razvoju tradicije slavljenja hrvatske kulture i održavanju proslave 1000. godišnjice Hrvatskog kraljevstva u Zagrebu 1925. godine

Uvod

Ovogodišnja 1100. obljetnica hrvatskog kraljevstva obilježava se u društvenom, kulturnom i političkom životu u Republici Hrvatskoj i izvan njezinih granica. Kao i prije više od stotinu godina, kada je inicijator obilježavanja proslave Tisućugodišnjice hrvatskog kraljevstva 1925. godine bila Družba »Braća Hrvatskog Zmaja« (u nastavku Družba »BHZ«) tako je i za ovogodišnje obilježavanje pokrenut zajednički prijedlog Družbe »BHZ« i Matice hrvatske da se 2025. godina proglasi »Godinom obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva« (usp. »Družba ‘Braća Hrvatskog Zmaja’«, 2025). Podršku ovom prijedlogu dalo je Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske te Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske. Prijedlog je Hrvatski sabor usvojio 14. ožujka 2024. godine, a prema objavi na stranicama Družbe »BHZ« predviđeno je održavanje više od 60 kulturnih projekata širom Hrvatske. (Isto).

U ovom radu će se posvetiti pozornost jednoj od pet velikih proslava održanoj u gradu Zagrebu u godini slavljenja Tisućugodišnjice hrvatskog kraljevstva koju je organizirao »Hrvatski pjevački savez« na čelu s tadašnjim predsjednikom Nikolom Fallerom i glavnim tajnikom i dirigentom Rudolfom Matzom 25. listopada 1925. godine, a koja nije bila obuhvaćena u većini do sad objavljenih historiografskih radova. Proslava je imala naziv Smotra Saveza hrvatskih pjevačkih društava u slavu 1000-godišnjice hrvatskog kraljevstva i 50-godišnjice Saveza hrvatskih pjevačkih društava (usp. Smotra Saveza hrvatskih pjevačkih društava, 1925) i bila je te godine najmasovniji događaj glazbeno-umjetničkog karaktera održan na visokoj umjetničkoj razini u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu.

Prije opisa spomenute proslave u nastavku će ukratko biti riječi o četiri prethodno održane milenijske proslave hrvatskog kraljevstva u Zagrebu 1925., i o radu ugledne glazbene organizacije koja je tada okupljala hrvatska pjevačka društva a koja je poznata pod nazivima »Savez hrvatskih pjevačkih društava« ili »Hrvatski pjevački savez« (u nastavku HPS), koju su od 1924. vodili afirmirani glazbenik Nikola Faller i mladi Rudolf Matz, a koja je izgradila tradiciju hrvatskih nacionalnih slavlja.

Proslave Tisućugodišnjice hrvatskog kraljevstva 1925. godine

Proslave Tisućugodišnjice Hrvatskog Kraljevstva u hrvatskoj historiografiji razmatrane su u brojnim dosad objavljenim studijama. Analizirajući i sumirajući prethodna istraživanja, Luka Pupić-Bakrač zaključuje kako su dosada opisane četiri velike zagrebačke proslave tijekom 1925. godine:

»Zagreb je u godini slavljenja tisućugodišnjice hrvatskog kraljevstva doživio četiri proslave tog jubileja. Svaka od te četiri proslave održana je na nekoj ideološkoj podlozi. Proslave su se redale od lipnja do rujna. Prvo je u lipnju održana crkvena proslava kojom je dominirala crkvena ideologija i isticanje katoličkog identiteta hrvatskog naroda. Zatim je u srpnju održana svjetovna proslava, koja u biti predstavlja originalnu proslavu kakva je zamišljena od strane prvotnog inicijatora jubilarnih obilježavanja, Družbe Braća Hrvatskog Zmaja. Ova proslava je bila [...] bez prevelikog politiziranja i njom je dominirao hrvatski nacionalni narativ. U kolovozu je održana masovna svesokolska proslava povodom tisućljetne obljetnice hrvatskog kraljevstva. [...] Proslavi je prisustvovao i kralj Aleksandar, pa je ta proslava u političkom smislu bila najzanimljivija povjesničarima. Na kraju je održana proslava u rujnu, u organizaciji ‘Jugoslavenskog Sokola’« (Pupić-Bakrač, 2014, str. 3–4).

Kao što se u odlomku može uočiti, nije spomenuta proslava koju je organizirao »Hrvatski pjevački savez« 25. listopada 1925. godine. Od četiri navedene proslave, u tadašnjem tisku, a i u kasnijim istraživanjima, najzapaženija je bila proslava »Hrvatskog Sokola« u kolovozu, na kojoj je prema procjeni bilo oko 100 tisuća građana. Na njoj je prisustvovao i Stjepan Radić koji je bio netom pušten iz pritvora, bio je prisutan i kralj Aleksandar sa suprugom, te je cijela proslava imala izraziti politički podtekst. U tadašnjim stalnim neizvjesnim političkim okolnostima, proslava koja je bila izrazito glazbeno-umjetničkog karaktera, organizirana od HPS-a, tada međunarodno ugledne hrvatske glazbene organizacije s 50-godišnjim kontinuitetom i koja je održana pod pokroviteljstvom gradonačelnika grada Zagreba, Vjekoslava Heinzela, predstavnika Muzičke akademije, predstavnika opere zagrebačkog »HNK-a« i članova Družbe »Braća Hrvatskoga Zmaja«, ali bez prisutnosti najistaknutijih stranačkih političara, nije imala značajnije društveno niti političko značenje, bez obzira na prisutnost više od tisuću aktivnih pjevača. No njezino značenje može se uočiti u budućem dugovječnom i plodnom kulturnom djelovanju hrvatskih pjevačkih društava koja su tijekom 1924. i 1925. godine iznova organizirana i stručno-glazbeno usmjerena nakon čega je u okviru »Hrvatskog pjevačkog saveza« do početka Drugog svjetskog rata utrostručen broj aktivnih pjevača i razvijen vrhunac dotadašnje djelatnosti. Kontinuitet rada baziran na temeljima koji su tada postavljeni postoji u brojnim primjerima i danas, iako obično prekriven zaboravom i manje vidljiv, jer je dio pjevačkih društava i glazbenih organizacija djelovao u nepovoljnim političkim okolnostima nakon 1945. godine (usp. Šaban, 1982, str. 138–139). Suočavani s pritiscima (usp. Gjuran i Bartolec, 2007, str. 43), da bi opstala, morala su promijeniti ime ili ga prepravljati iz naziva Hrvatsko pjevačko društvo u Kulturno-umjetničko društvo. Ovim radom nadopunjujemo dosadašnja istraživanja jer doprinos proslavama koji su dala hrvatska pjevačka društva kao i proslava koju je organizirao »Hrvatski pjevački savez« 25. listopada 1925. godine, imaju trajno značenje na polju nacionalne glazbene kulture.

Uz opise velikih proslava koje su bilježile tisuće gledatelja, prvo treba spomenuti da su na području Zagreba održavane i manje proslave lokalnog karaktera. Mnoge od njih u prvi mah nisu bile značajna tema ni znanstvenih, ni dnevno-novinskih izvještaja. No, prema kasnijim odjecima, moglo bi se naslutiti da su i one, iako manjeg opsega, sudjelovale u stvaranju kolektivne memorije i potrebe čuvanja kulturno-povijesne baštine. Proslava takvog karaktera bila je zabilježena na području sela Gračana, današnjem zagrebačkom naselju, gdje je 1907. godine osnovano Hrvatsko seljačko pjevačko društvo »Podgorac« (u nastavku HSPD »Podgorac«). U spomenici HSPD »Podgorac« posvećenoj 100-godišnjici opstanka, spominje se živa aktivnost i dostojno obilježena lokalna proslava tisućgodišnjeg jubileja u Gračanima 1925. godine:

»Unatoč odluci Upravnog odbora o štednji, Društvo nije moglo 1925. godine odbiti mnoge pozive za gostovanja. Gostovalo se kod HPD »Rusan« u Virju, HPD »Jeka« u Samoboru, HPD »Vila« u Križevcima i HPD »Zagorec« u Krapini. Sudjelovalo se i na proslavi pedesete godišnjice Hrvatskog pjevačkog saveza u Zagrebu. Uz tolika gostovanja i druge manifestacije, društvo je prigodom proslave tisućite godišnjice hrvatskog kraljevstva podiglo u župnoj crkvi sv. Mihaela (tadašnjoj kapeli) mramornu spomen ploču.« (Gjuran i Bartolec, 2007, str. 40).

HSPD »Podgorac« i danas je prepoznatljiv po svojim narodnim nošnjama. Nakon 1945. je unatoč pritiscima zadržao svoj prvobitni naziv (usp. Gjuran i Bartolec, Isto), a spomen ploča iz 1925. i danas se nalazi u crkvi sv. Mihaela. Kontinuirano je čuvalo izvorni i nacionalni umjetnički i glazbeni izričaj te je 1965. diskografska kuća »Jugoton« za američko i njemačko tržište naših iseljenika objavila snimke njihovih izvedbi hrvatskih božićnih pjesama s dirigentom Mirkom Cajnerom za koju su dobili dva priznanja: prvo »Zlatnu ploču« a zatim »Dijamantnu ploču« izdavača »Jugoton« (Isto, str. 47–48). Ubrzo su nastale nove antologijske snimke jer je početkom 1970-ih, u vremenu političkih previranja, Društvo snimilo dvije poznate domoljubne pjesme uz pratnju tamburaških instrumenata: Oj ti vilo Velebita i Pjesma ličkoga junaka Mije Majera. HSPD »Podgorac« danas ima tamburašku i pjevačku sekciju, sudjeluje na folklornim smotrama i ima nakladničku djelatnost. Djeluje u svojoj obnovljenoj zgradi sagrađenoj 1928. godine (iz koje je nakon 1945. bilo iseljeno te nastavilo djelovati u iznajmljenim prostorima (usp. Isto, str. 43) i primjer je kako se čuvala i poštovala vrijedna materijalna i kulturna baština i tradicija kroz više generacija.

Tadašnje obilježavanje tisućljetnog jubileja trajalo je u dugom vremenskom razdoblju prije i poslije 1925., a zahvatilo je sva društvena područja i pojavnosti života, kako građanskog i intelektualnog, tako i seljačkog sloja na cijelom prostoru naseljenom hrvatskim stanovništvom. Raspon izraženih aktivnosti u duhu obilježavanja obljetnice bio je od sitnih, svakodnevnih predmeta, preko brojnih umjetničkih i historiografskih znanstvenih djela, do velikih građevinskih projekata kojima svjedočimo i danas, poput kapelice Majke Božje Sljemenske – Kraljice Hrvata, izgrađene 1932. u Parku prirode Medvednica, i bazilike svetog Nikole Tavelića na Duvanjskom polju. Stjepan Miletić, kazališni redatelj, napisao je dramu Tomislav, prvi kralj Hrvata, historija u pet činova za koju je glazbu, uključujući i narodni instrument gusle, skladao Srećko Albini (usp. Pupić-Bakrač, 2014, str. 16). Igrokaz Zdenke Smrekar Na Duvanjskom polju izvođen je širom hrvatskih krajeva tijekom cijele jubilejske godine a osobito je zapažena izvedba na zagrebačkoj proslavi od 4. do 6. srpnja kada je Nikola Faller dirigirao izvedbom svoje skladbe Duvanjska himna uz sudjelovanje sto pjevača »Hrvatskog pjevačkog saveza« (usp. Isto). Na srpanjskoj proslavi kićenjem kuća sudjelovali su svi dijelovi grada Zagreba, održana je velika povorka s članovima sportskog društva »Hrvatski Sokol«, članovima Družbe »BHZ«, raznih građanskih udruga, pa tako i pjevačkih i glazbenih društava, a u dnevnom tisku se spominjalo da je bilo prisutno 60 000 do 70 000 građana (usp. Isto, 35). Na zajedničko promicanje hrvatskog identiteta kroz djelovanje »Hrvatskog Sokola« i HPS-a i danas podsjeća kompleks zgrada na Trgu Republike Hrvatske na kućnim brojevima 5 i 6 gdje je zajednička zgrada sportskog društva »Hrvatski Sokol« i nekadašnjeg Hrvatskog pjevačkog društva »Kolo« (u nastavku HPD »Kolo«), inicijatora osnivanja »Hrvatskog pjevačkog saveza« (u nastavku HPS) 1875. godine.

Pjevačka društva, članovi HPS-a, su tijekom njegova sedamdesetdvogodišnjeg djelovanja bila neizostavan dio svih lokalnih ili najvažnijih državnih proslava, a njihova prisutnost mogla se zapaziti u većini proslava tisućgodišnjeg jubileja i u Zagrebu i u ostalim krajevima gdje god su djelovali. Na njihovim programima, prema preporukama vodstva HPS-a, su tada bile prigodne izvedbe starih preporodnih budnica i hrvatskih domoljubnih zborskih skladbi skladatelja ranije generacije, Lisinskog, Zajca, Rusana, Livadića, Vilhara, Slogara i Vilka Novaka. Vodstvo HPS-a desetljećima je njegovalo tradiciju pjevanja domoljubnih skladbi na repertoarima pjevačkih društava kroz odluke o obavezi priprema skladbi za zajedničko izvođenje na pjevačkim susretima, popularno nazvanim »željezni repertoar«, pa su te skladbe bile općepoznate. Za susret na proslavi jubileja 1925. godine određene su dvije zajedničke skladbe: skladba Vilka Novaka Hrvatskoj iz starijeg programa i nova skladba Pri svetom kralju koju je 1924. na stihove A. G. Matoša skladao Rudolf Matz. (»Vijesti ‘Saveza hrv. pjev. društava’: Proslava 1000-godišnjice«, 1925, str. 130). Među ostalim novim zborskim skladbama inspiriranim hrvatskim kraljevstvom skladane su i skladbe Zvonimirova lađa Jakova Gotovca, skladba Krešimir prvi Borisa Krnica, zatim Na Velebitu Rudolfa Matza, Mi narod jesmo skladatelja Mirka Kolarića, na tekstove pjesama Vladimira Nazora iz zbirke Hrvatski kraljevi izdane 1912. godine. Na temu hrvatskih kraljeva 1918. nastala je i skladba Jakova Gotovca na tekst Rudolfa Franjina Magjera Crna priča: Balada o Petru Svačiću, dok je njegova opera Petar Svačić nastala 1969. godine, što je samo jedan od primjera dugoročnih odjeka ove teme i njezine trajne prisutnosti u hrvatskoj zborskoj glazbi i drugim umjetničkim područjima.

Djelovanje glazbene organizacije Savez hrvatskih pjevačkih društava i njegov prinos razvoju tradicije slavljenja hrvatske kulture

Savez hrvatskih pjevačkih društava ili »Hrvatski pjevački savez« je 1875. godine osnovalo tadašnjih dvanaest okupljenih pjevačkih društava na inicijativu zagrebačkog HPD-a »Kolo«, a sjedište djelovanja s predsjedništvom bilo je u Zagrebu. Bio je najstarija organizacija te vrste među južnim Slavenima a djelovao je do 1947., kada ga je raspustila vlast Narodne Republike Hrvatske. Po broju aktivnih članova, pjevača, vjerojatno je bio najmasovnija glazbena organizacija u hrvatskoj povijesti jer su njegovi članovi bili većina postojećih pjevačkih društava na svim prostorima gdje su živjeli Hrvati, uključujući i inozemstvo. Od svojeg osnutka do ukinuća, uz njegovanje umjetničke glazbe općenito, imao je fokus na ostvarivanju nacionalne glazbeno-umjetničke i kulturne misije kroz njegovanje i razvoj hrvatske izvorne i umjetničke zborske glazbe nacionalnog stila što je s uspjehom ostvarivao suradnjom sa skladateljima, organizacijom zborskih susreta i koncerata i bogatom nakladničkom djelatnošću. Osnivali su nova društva i podržavali rad stotina hrvatskih građanskih i seljačkih zborova od kojih su mnogi desetljećima bili nositelji cjelokupnog društvenog i kulturnog života u svojim sredinama i ostvarili umjetničku razinu u svome radu slično ulozi današnjih profesionalnih pjevačkih zborova. Zajednička suradnja HPS-a i pjevačkih društava imala je plodonosan utjecaj na izgradnju hrvatske opće i glazbene kulture, a njihov nacionalno orijentiran glazbeni program je bio važan oslonac i smjer djelovanja društvima već pri osnivanju u Austro-Ugarskoj 1875. i kasnije tijekom smjena različitih budućih režima koji su ugrožavali vitalne hrvatske nacionalne i kulturne interese poput, primjerice, protuzakonitog pokušaja ukidanja rada HPS-a 1934. godine (usp. Faller, 1935, str. 1–3 i Matz, 1935, str. 1–2).

Kako tijekom čitavog 19. stoljeća nije bio ostvaren integritet Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije jer je Dalmacija bila administrativno odvojena u okviru austrijskog dijela Monarhije, ova težnja je neprestano bila prisutna u narodnim političkim stremljenjima i javnom životu kroz snažan pokret jačanja nacionalne ideje i uvođenja hrvatskoga jezika. U tim prilikama i glazbena i pjevačka društva koja nastaju u drugoj polovici devetnaestog stoljeća dijelom odražavaju takve težnje. Ovaj će odlomak kroz opise konkretnih svečanosti na kojima su izvođačka baza bili pjevački zborovi dati uvid o tradiciji hrvatskih nacionalnih i lokalnih slavlja. Proslave prigodom otvaranja nacionalnih institucija i organizacija, završetaka gospodarskih postignuća, obilježavanje obljetnica i podizanje spomenika hrvatskim velikanima u znanosti i umjetnosti kao i proslave većih crkvenih svečanosti uvijek su sadržavala i poruku jačanja nacionalnoga zajedništva svih hrvatskih krajeva. Na krilima nacionalnoga pokreta kontinuiranim nastupima pjevačkih zborova istovremeno se gradilo nacionalno zajedništvo i glazbeno umijeće, povećavala se brojnost pjevačkih društava »Hrvatskog pjevačkog saveza« te se polagano stvarao zajednički, »željezni« repertoar za redovite skupno-masovne izvedbe na raznim »slavama« kao i repertoar hrvatskih skladbi za pojedinačne izvedbe pjevačkih društava.

U hrvatskim krajevima već je početkom 19. stoljeća a pogotovu tijekom preporodnog razdoblja počela sazrijevati nacionalna samosvijest izražena kroz javno izvođenje autohtonih plesova i skladbi na hrvatskom jeziku. Potreba novog buđenja svijesti o čuvanju vlastitog jezika, izgrađivanju hrvatske nacionalne kulture i jedinstva nakon početnog preporodnog razdoblja, dobila je novi zamah početkom sedamdesetih godina devetnaestog stoljeća. Na velikoj svečanosti prigodom otvaranja Kraljevskog sveučilišta Franje Josipa I., 20. listopada 1874, u Zagrebu se okupilo 160 pjevača iz dotad osnovanih hrvatskih pjevačkih društava. Za tu prigodu skladana je i zajedno otpjevana hrvatska skladba Pjev hrvatskih đaka Ivana Zajca na tekst Augusta Šenoe. Na poziv Hrvatskog pjevačkog društva »Kolo« prisutni su bili: »Danica« iz Siska, »Lira« iz Vel. Gorice, »Slavulj« iz Petrinje »Sokol« iz Gline, »Tamburica« iz Đurđevca, »Zora« iz Karlovca i »Zvono« iz Križevaca. Članovi ovih osam društava nakon svečanosti dogovorili su osnivanje »Hrvatskog pjevačkog saveza« sljedeće godine na skupu u Sisku (usp. Javand, 1905a, str. 2).

Osnivački je skup zajednički organiziralo domaće pjevačko društvo »Danica« i članovi privremeno izabranog vodstva HPS-a iz Zagreba. Tom je prigodom 15., 16., i 17. svibnja 1875. prisustvovalo zajedno s domaćinima, 12 pjevačkih društava: »Davor« iz Broda na Savi, »Dvojnice« iz Bjelovara, »Jeka« iz Samobora, »Kolo« iz Zagreba, »Lira« iz Velike Gorice, »Slavulj iz Petrinje«, »Sokol« iz Gline, »Sokol« iz Kostajnice, »Tamburica« iz Đurđevca, »Zora« iz Karlovca i »Zvono« iz Križevaca (usp. Javand, 1905b, str. 1). Oni su slavili posvetu zastave društva »Danica« i otpjevavši već tada himnom smatranu pjesmu Lijepa naša domovino Josipa Runjanina i Antuna Mihanovića, održali osnivačku skupštinu kojom su osnovali »Hrvatski pjevački savez«. Skupnim zborom od 150 pjevača dirigirao je Ivan Zajc, a zajedno su izveli također i skladbu za muški zbor sa solistima i orkestrom skladatelja Benjamina Ipavca Kdo je mar, te kao završnu točku svečanog koncerta Zajčevu hrvatsku kantatu, Istočna zora, na tekst Ivana Zahara (Isto, str. 7).

Kao ilustraciju načina slavlja u tadašnjem vremenu, koje je imalo slične protokole i u ostalim velikim susretima koji će biti spomenuti u nastavku, navest ćemo kakav je bio tijek te proslave u Sisku. Kao relevantan izvor i vjeran opis toga događaja poslužit će izdanje Matice hrvatske u Sisku objavljeno 2005. prigodom obilježavanja 130. godišnjice osnivanja HPS-a i rad Ankice Vujnović-Tonković (Vujnović-Tonković, 2005). Iz pomnijeg uvida u dinamiku ovih višednevnih događanja može se zaključiti da su ona imala značenje daleko više od slavlja. Pogotovu, promatrajući ih u kontekstu općedruštvenog razvoja nekoliko zadnjih desetljeća devetnaestog stoljeća, ta su slavlja bila sociološko-glazbeni fenomeni par excellence. Nevjerojatnom energijom i sudjelovanjem svih društvenih slojeva, entuzijazmom koju su domaćini i svi sudionici uložili u zajedničke susrete ostvareni su trenutci kojima se gradilo nacionalni integritet, identitet kao i glazbenu i opću kulturu.

Autorica Vujnović-Tonković navodi kako su događanja proslave u Sisku, nakon prethodnih dugotrajnih priprema započela svečanim dočekivanjem gostiju 15. svibnja na željezničkom kolodvoru, kada su pristigli pjevači, koji su, iako je bilo 11 sati navečer jedni drugima četveroglasno pjevali posebno skladane pozdravne pjesme i govorili pozdravne govore, te su se zatim s vatrogasnom glazbom, u povorci sa zastavama, lampionašima i bakljonošama uputili u centar gdje su se u gradskom sjedištu pohranili barjaci – zastave, koje je svako društvo nosilo u svečanim povorkama. Gosti su kasnije još pristizali zaprežnim kočijama i parobrodom. Buđenje grada sutra ujutro se izvršilo pucanjem topova i vatrogasnom glazbom. Zborovi su zatim pjevajući sudjelovali na nedjeljnoj misi nakon čega je uz pjesmu Naš barjak domaćeg kapelnika Josipa Prohaske molitvom posvećena zastava domaćina, pjevačkog društva »Danica«. Za tu je prigodu Ivan Zajc skladao posebnu skladbu Za posvetu barjaka koju su sva društva zajedno otpjevala. Navečer je održan svečani veliki koncert s plesom u bogato ukrašenoj velikoj dvorani u centru grada izgrađenoj za tu priliku. Kako je spomenuto, uz hrvatske zborske skladbe koje su izvodila društva pojedinačno, redovito su prethodno bile dogovorene i zborske skladbe za zajedničko izvođenje, a respektabilnu razinu koncerta su odražavale i instrumentalne točke klasičnih skladatelja. Na tom je koncertu je violončelist Josip Eisenhuth izveo skladbu belgijskog skladatelja Adrien-FranÇoisa Servaisa. Sutradan, u ponedjeljak, 17. svibnja, održana je osnivačka skupština »Hrvatskog pjevačkog saveza«, nakon čega je održan svečani banket za 150 gostiju s glazbom narodnih i opernih pjesama i svečanim zdravicama, između ostalih i govorom Augusta Šenoe. Uobičajen izraz oduševljenja za ono vrijeme je bilo i pronošenje uvaženih osoba na ramenima, što je tada doživio, od svih vrlo cijenjeni Ivan Zajc, kojega su dva sportaša iz zagrebačkog Sokola uz izraze općeg veselja prisutnih pronosila dvoranom. Čitani su brzojavi s čestitkama iz svih hrvatskih krajeva, darovale su se prve donacije pjevačkim društvima. Gosti su se predvečer ispraćali također u povorkama sa zastavama i glazbom opet uz zajedničko oproštajno pjevanje na željezničkom kolodvoru.

Organiziranje ovakvih višednevnih proslava, kako će biti opisano u nastavku, bili su doista veliki pothvati. Podrazumijevalo je ozbiljnu pripremu glazbenog dijela, izbor skladbi, organizaciju i uvježbavanje izvođača – orkestara i zborova. Uvježbavanje zajedničkih pjesama je društvo koje organizira proslavu usklađivalo sa upravom HPS-a, koje je nabavljalo i naručivalo note hrvatskih skladatelja i prosljeđivalo ih kako bi ih društva mogla naučiti do predviđenog susreta. Također u dogovoru s upravom HPS-a su se paralelno uvijek održavale i sjednice glavnih skupština HPS-a koje je trebalo uklopiti u raspored. Uz svečani koncert s repertoarom zahtjevnijih umjetničkih skladbi, održavala su se i masovna pučka slavlja s pjevanjem omiljenih poznatijih zborskih skladbi i pjevačke večeri s plesom. Redovito je dio događanja bio usklađen i s crkvenom proslavom i pjevanjem na bogoslužju uz visoke crkvene dostojanstvenike. U višemjesečnim prethodnim pripremama, uz glazbeni dio poslova, obično bi se u gradu domaćinu formirao odbor sastavljen od gradskih načelnika i uglednika, koji je opet imao zasebne odbore za doček, za smještaj gostiju, organiziranje banketa, osiguravanje prostora za tisuće ljudi, za održavanje reda, za sabiranje donacija, za izradu svečanih zastava i uspomena u obliku prigodnih plaketa i ordenja. Redovito su uz glazbenike bili uključeni i hrvatski pjesnici i pisci sa svojim najnovijim prigodnim pjesmama koje su uvijek iznova izražavale poruku nacionalnog zajedništva i hrvatskog kulturnog identiteta. Višednevna slavlja bila su moguća jer su se često povezivala s većim dvodnevnim slavljima katoličkih blagdana, najčešće u svibnju, lipnju i u kolovozu. Građani grada domaćina, nakon obavijesti u lokanim novinama, pridruživali su se slavlju primajući goste, osvjetljavajući i kiteći kuće nacionalnim bojama, zastavama, ručnim radovima i cvijećem i pozdravljajući na svojim ulicama ponosne povorke gostujućih društava s njihovim barjacima. Desetci pristiglih brzojava i čestitki bili su dodatni izraz intenzivne i srdačne komunikacije i jedinstva društava iz svih hrvatskih krajeva, a nerijetko i diljem cijele Austro-Ugarske Monarhije (usp. Vujnović-Tonković 2005, str. 10).

Nekoliko primjera i sažetih opisa skupova u nastavku će biti konkretna ilustracija postepenog stvaranja masovnog hrvatskog pjevačkog pokreta u posljednjim desetljećima devetnaestog stoljeća.

Nakon osnivanja Saveza 1875., sljedeća proslava održana je 20. svibnja 1877., povodom svečane posvete barjaka Hrvatskog pjevačkog društva »Vila« u Varaždinu. Uz domaćine i ranije spomenuta društva prisustvovalo je i nekoliko novih društava: »Javor« iz Jaske, »Jeka« iz Samobora »Podravac« iz Koprivnice, »Sloga« iz Dubrovnika i Pjevači hrvatske čitaonice u Đurđevcu (Javand, 1905c, str. 54). Sudjelovalo je 200 pjevača, a zajednički su izveli Zajčevu kantatu za muški zbor, soliste i orkestar Dolazak Hrvata. Na ovom svečanom koncertu sudjelovao je mladi violinistički virtuoz Franjo Krežma s Koncertom za violinu i orkestar u e-molu F. Mendelssohna (Isto).

Godine 1880. su održane dvije proslave posvećene istaknutim kulturnim djelatnicima. Čak jedanaest zborova je 11. svibnja obilježilo dvadesetpetu godišnjicu rada Ivana Zajca poklonivši mu tada uobičajen oblik priznanja, srebrni pokal na pladnju (Javand, 1905d, str. 85). Otkrivanje spomen-ploče na rodnoj kući pjesnika Stanka Vraza u Cerovcu (Ormož), na inicijativu Matice hrvatske i HPD »Kolo« obilježilo je pet pjevačkih zborova.

Godine 1882., u Zagrebu, koji je tada imao oko trideset tisuća stanovnika, 28. i 29. svibnja održana je veličanstvena proslava dvadesete godišnjice djelovanja HPD-a »Kolo« koju je posjetilo 12 000 ljudi na kojoj je ukupno sudjelovalo 20 hrvatskih pjevačkih društava i nekoliko gostujućih pjevačkih društava iz Slovenije (usp. Isto). Ukupno je sudjelovao do tada najveći broj okupljenih pjevača, njih šest stotina. Uočavaju se nova imena društava: »Dunav« iz Vukovara, »Rodoljub« iz Virovitice i »Sklad« iz Đakova, koja svjedoče o polaganom razvoju pjevačkog pokreta pod okriljem HPS-a. Na svečanom koncertu 29. svibnja je »pod jednim krovom« (Isto) bilo 5000 ljudi. Zajednički otpjevane pjesme na tom su koncertu bile: Kolu Gjure Eisenhutha, U cik zore Franje Pokornog i kantata Dolazak Hrvata Ivana Zajca (Javand, 1905e, str. 101). Prema napomeni Vjekoslava Klaića u zbirci Hrvatska pjesmarica tada je prvi put u Zagrebu izvedena domoljubna pjesma Oj ti vilo Velebita koja je svojom alegorijom hrvatske slobode u stoljeću kasnije stekla povijesno značenje:

»Godine 1882. prigodom dvadeset-godišnjice ‘Kola’ pjevao ju je prvi puta u Zagrebu lički kvartet iz Gospića (tenor gosp. Vilko Crlenjak), te se je tako svidjela, da ju je sav hrvatski narod prigrlio.« (Klaić, 1893, str. 201).

Pjesnik Božidar Kukuljević-Sakcinski je s prigodnom pjesmom pozdravio pjevače. Njegovi stihovi su veličali radost zajedništva pjevača pristiglih iz brojnih hrvatskih mjesta, te gostiju iz Slovenije:

[...] Na pjesme slavu kupe se pjevači: / Jedinstva sviest sa pjesmom da se jači! /

Sa »Vilom« »Davor« u »Kolu« se grli, / I »Slavulj«, »Sokol«, »Danica« u nj hrli, /

I s »Jekom« »Lira« ječi, »Zvono« bruji, / Uz »Javor« šušti »Lovor«, »Dunav« struji, /

Još »Dvojnice« gle, »Sloge«, »Zore«, »Sklada« / Slovenca brata, gle, sred Zagreb grada! [...] (Javand, 1905d, str. 86).

Na pučkoj svečanosti u Maksimiru bile su zajednički izvedene skladbe U boj i Živila Hrvatska Ivana Zajca i Ustaj rode Gjure Eisenhutha (Isto, str. 87).

Nakon zagrebačke proslave, uslijedila je proslava 25-godišnjice djelovanja prvog hrvatskog pjevačkog društva »Zora« iz Karlovca koja je održana 1. i 2. lipnja 1884. godine gdje je sudjelovalo 21 pjevačko društvo, a zajedno su bile izvedene skladbe Ivana Zajca: Slavospjev, U boj, i Zori. Hymna o 25-godišnjici (Javand, 1905e, str. 103).

Zatim, u sklopu događanja na jubilarnoj šumsko-gospodarskoj izložbi u povodu proslave pedesete godišnjice osnivanja »Gospodarskog društva« u Zagrebu 6., 7. i 8. rujna 1891. održan je također veliki pjevački skup od 26 pjevačkih zborova (Javand, 1905f, str. 122). Zajednički otpjevane pjesme skupnog zbora od 600 pjevača uz vodstvo Nikole Fallera bile su: Bura Gjure Eisenhutha i Zajčeve Himna hrv. pjevača i More, »glazb. sinfonička slika za muški zbor i orkestar« (Javand, 1905g, str. 139). Na koncertu su izvedene skladbe i Vatroslava Lisinskog, a okupljenih 120 tamburaša izvelo je Hrvatsko kolo Franje Kuhača (usp. Isto). Izvan programa su izvedene skladbe Živila Hrvatska Ivana Zajca i uz tamburaše također i Lijepa naša domovino Josipa Runjanina. Na ovoj povijesnoj izvedbi, 5000 ljudi u publici je pri slušanju spontanim ustajanjem izrazilo poštovanje skladbi Lijepa naša domovino kao hrvatskoj himni (usp. Isto).

Kontinuitet se nastavlja u lipnju 1892. u Karlovcu gdje je održana proslava otvorenja nove zgrade njihova Prvog hrvatskog pjevačkog društva »Zora«. Zgrada i danas nosi poznati naziv »Zorin dom«. Uz domaćina, okupljeno je bilo još šesnaest pjevačkih društava (Javand, 1906a, str. 21–22). I ovdje je okupljenih 300 pjevača zajednički otpjevalo skladbe Ivana Zajca Himna k otvorenju Zorin doma, i Živila Hrvatska a pjesmu Lijepa naša domovino je »na tisuće prisutnoga općinstva otkrivene glave zajedno s pjevačima pjevalo« (Javand, 1906b, str. 36).

Uskoro, u lipnju 1893., uslijedila je proslava otkrića spomenika Ivana Gundulića u Dubrovniku na koju je Savez također pozvao pjevačka društva i organizirao putovanje brodom. HPD »Kolo« je tom prilikom nastupilo u Dubrovniku i održalo koncert u Splitu (usp. Isto).

Sljedeći veliki pjevački skup održan je na Sušaku 1896. prigodom posvete barjaka pjevačkog društva »Jadranska vila« na kojem su se –dijelom cjelovito, a dijelom preko izaslanika okupila 23 zbora (Javand 1906c, str. 112). Sedam pjevačkih društava zajedno je otpjevalo »simfoničku glazbenu sliku« More Ivana Zajca, kao i Lijepa naša domovino u njegovoj harmonizaciji (Javand, 1906d, str. 171).

Doprinos širenju pjevačkog pokreta, osim pjevačkih proslava, dalo je i slavlje pedesete obljetnice osnutka Matice hrvatske 1892. godine, povodom kojega je, između ostalog, 1893. objavljena Hrvatska pjesmarica: sbirka popjevaka za skupno pjevanje koju je uredio Vjekoslav Klaić, a sadržavala je bogati izbor skladbi na 203 stranice. S obzirom na veliku nakladu od deset tisuća primjeraka, ova pjesmarica je dodatno učvrstila postojeću pjevačku tradiciju.

U sljedećem desetljeću se HPS razvija dalje, nižu se susreti u Dubrovniku (1904.), Đakovu (1905.), Zemunu i Travniku (1906.). Na velikom skupu u Mostaru 1904., na održanoj glavnoj skupštini se navodi 56 društava učlanjenih u HPS. U svom tajničkom izvještaju Ferdo Miler svečano zaključuje:

»Ne omalovažavajmo stoga znamenovanje ovoga našega saveza jer pjevaštvo – ovako eminentno pijevnoga naroda, kakav je narod hrvatski – imade važnu narodno kulturnu misiju i njegova je organizacija sastavni dio organizacije cijeloga života narodnjega.« (XXVII »Glavna redovita skupština ‘Saveza Hrv. pjev. društava’«, 1905., str. 11).

Godine 1905. HPS je dobio novi polet jer je započeo s redovitim izlaženjem Pjevačkog vijestnika, prvoga glazbenoga časopisa za zborsku glazbu među južnim Slavenima, u kojemu su zabilježene brojna glazbena slavlja koja su se nizala u Zagrebu i ostalim hrvatskim gradovima sve do velikog jubileja 1925. godine.

O intenzivnoj prisutnosti i značenju kako spontanog tako i organiziranog pjevanja u hrvatskom narodnom i kulturnom životu, održani su tijekom opisanog razdoblja i proslava brojni prigodni govori i objavljeni novinski članci. I riječima pjesnika, koje, iako imaju romantičan prizvuk, izrečena je je stvarna činjenica da je glazba postajala dijelom načina života i mentaliteta. Pjesnik Ivan Trnski izrekao je svoje oduševljenje hrvatskom navikom pjevanja u svakom dobu dana, i u svakoj situaciji, zaključujući na kraju:

[...] Jer tko naš je, pjesmu ljubi, / I u crkvi i u kući, /
I na radu, na dangubi: / Mi smo narod pjevajući!
(Trnski, 1863, str. 70).

Ti su susreti okupljali sve narodne slojeve i, kako je rečeno, bila su više od slavlja, imala su značenje izgradnje nacionalnog integriteta, identiteta, glazbene i opće kulture. Za proslavu hrvatskih pjevačkih društava 1925. godine u organizaciji HPS-a može se reći da je vrhunac pedesetgodišnjeg razdoblja organiziranih velikih slavlja kojim je HPS obilježio kraj jednoga i početak novog razdoblja rada. Također je izgrađena tradicija čije tragove možda i danas možemo prepoznati u običaju da se svi značajniji događaji nacionalnog, kulturnog, gospodarskog, obiteljskog, vjerskog ili sportskog karaktera obilježavaju, bilo organiziranim javnim glazbenim manifestacijama, bilo spontanom, obiteljskom, prijateljskom ili masovnom pjesmom.

Prema popisu prije Prvoga svjetskog rata na prostorima današnje Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine i uključujući iseljenička hrvatska pjevačka društva iz Sjeverne Amerike, postojala su 102 hrvatska pjevačka društva koja su bila registrirana kao građanske udruge prema propisima u nadležnim državnim institucijama (»Popis svih hrv. pjev. društava«, 1911). Od sveukupnog broja tih društava, oznaku »hrvatsko pjevačko društvo« u nazivu je imalo 98 društava. Na nedavno održanoj 16. Međunarodnoj muzikološkoj konferenciji u Zagrebu, akademik Stanislav Tuksar je, sažimajući rezultate znanstvenog projekta »MusInst19 – Institucionalizacija moderne građanske glazbene kulture u 19. stoljeću u civilnoj Hrvatskoj i Vojnoj krajini«, naveo: »Do sada je identificirano gotovo 300 glazbenih institucija na ukupno 104 lokaliteta« (Tuksar, 2025, str. 19). Taj impozantan broj glazbenih škola, kazališta, društava pjevačkih i instrumentalnih ansambala dragocjen je podatak o snažnom razvoju hrvatske glazbene kulture a treba spomenuti i da su u opisanim glazbenim događanjima tijekom 19. i početkom 20. stoljeća, osim pjevačkih zborova, obavezno sudjelovale i različite druge postojeće mjesne glazbene institucije koji su se, kao i pjevačka društva, postepeno osnivali u svim većim i manjim sredinama.

U novom razdoblju, nakon Prvoga svjetskog rata, rad je Hrvatskog pjevačkog saveza dobio veliki zamah osobito nakon izbora novog predsjedništva Saveza s predsjednikom Nikolom Fallerom, afirmiranim glazbenikom, ravnateljem opere i dirigentom praizvedbe opere Porin 1897. godine. Uz njega, složan tim činili su potpredsjednik Vilim Wagnes i drugi potpredsjednik Milan Zjalić, blagajnik Ljudevit Kossaer, prvi tajnik Rudolf Matz i II. tajnik Alfons Heinz (usp. »Vijesti ‘Saveza Hrv. pjev. društava: Zapisnik izvanredne glavne skupštine održane 24. I. 1924.’«, 1924, str. 66). Osobito je istaknutu ulogu imao tajnik Rudolf Matz, tada 24-godišnji student kompozicije na Kraljevskoj muzičkoj akademiji u Zagrebu koji je reorganizirao rad HPS-a tijekom pripremnog razdoblja 1924. i 1925., a zatim stvorivši tim suradnika mlađe generacije organizirao proslavu Tisućugodišnjice hrvatskog kraljevstva u listopadu 1925. godine.¹⁾

Smotra Saveza hrvatskih pjevačkih društava u slavu 1000-godišnjice hrvatskog kraljevstva i 50-godišnjice Saveza hrvatskih pjevačkih društava

Smotra Saveza ili kasnije nazivana i I. festival HPS-a je održana 25. listopada 1925., a započela je, prema uobičajenom protokolu, počevši od jutra u zagrebačkoj katedrali, zatim na otvorenom prostoru ispred Hrvatskog narodnog kazališta, nakon čega su uslijedila dva koncerta u HNK te večernji koncert u Industrijskoj palači tadašnjeg »Zagrebačkog zbora« u Martićevoj ulici.

Spomenica toga događaja, Smotra Saveza hrvatskih pjevačkih društava u slavu 1000-godišnjice hrvatskog kraljevstva i 50-godišnjice Saveza hrvatskih pjevačkih društava (usp. Smotra Saveza hrvatskih pjevačkih društava u slavu 1000-godišnjice hrvatskog kraljevstva, 1925a) sadrži 15 nenumeriranih stranica s podacima o proslavi te će se opis događanja u nastavku ovoga rada temeljiti na podacima ovoga dokumenta. U Spomenici su navedena imena članova uprave HPS-a, Predsjedništva Saveza i njegova »Vrhovnog artističkog odbora« s članovima savjetnikom Krstom Odakom, ravnateljem Nikolom Fallerom i saveznim zborovođom Rudolfom Matzom. Također Spomenica donosi da se posebni »Odbor Saveza hrvatskih pjevačkih društava za proslavu 1000-godišnjice hrvatskog kraljevstva u Zagrebu 25. listopada 1925« sastojao od sedam osoba: pokrovitelj gradonačelnik Vjekoslav Heinzel, predsjednik Nikola pl. Faller, poslovođa Alfons Heinz i od četiri pročelnika pododbora, »svečanosnoga«, »tehničkoga« (s poznatim arhitektom Stjepanom Planićem, tada članom pjevačkog društva Matzova Glazbenog društva intelektualaca, dalje GDI), »stanbeno-prehrambenog« pododbora i »novinsko-propagandnog« pododbora. Treći popis naveden u toj spomenici tijelo je koje je bilo zaduženo za stručnu procjenu same Smotre, »Porota stručnjaka koja će ocijeniti rad i napredak saveznih zborova«. Članovi porote bili su Milan Sachs, prvi kapelnik opere u Zagrebu, Fran Lhotka, rektor Kraljevske muzičke akademije u Zagrebu, Zorko Prelovec, zborovođa Slovenskog pjevačkog saveza iz Ljubljane, Stanislav Stražnicki i Ivan Canić, profesori glazbe, petorica zborovođa pjevačkih župa iz raznih krajeva Hrvatske i BiH, te Krsto Odak, umjetnički savjetnik HPS-a.

Energični pokretač svih aktivnosti, mladi Rudolf Matz u raznim je pripremama angažirao i svoje vršnjake, članove svojega GDI-ja, pa je osim spomenutog tajnika Alfonsa Heinza i arhivara Gjure Karminskog, likovna rješenja za plakat, spomenicu i plaketu Smotre, s motivom ranokršćanske crkvice i zvona izradio arhitekt Stjepan Planić, tada bas II u Matzovu GDI-ju, a Branimir With i Većeslav Rotkvić su djelovali u vodstvu Hrvatske pjevačke župe »Lisinski« u Zagrebu (usp. Sušić, 1930, str. 19–22).

Tijek ove proslave, pete po redu velike proslave u gradu Zagrebu povodom tisućljetnog jubileja hrvatskog kraljevstva, bio je pomno isplaniran, počevši od dočeka gostiju na kolodvoru 24. listopada uvečer i 25. listopada ujutro. S obzirom na masovnost sudionika, pročelnik »stanbeno-prehranbenog pododbora« Gustav Dolenc je imao odgovornu dužnost. U Zagreb su pristigli zborovi iz Siska, Petrinje, Slavonskog Broda, Osijeka, Samobora, Srijemske Mitrovice, Subotice, Krapine, Koprivnice, Varaždina, Splita, Zemuna, Karlovca, Tuzle, Vukovara, Đakova i Sarajeva, a također su došli muški seljački zborovi iz Gračana i Šestina, Kuzmineca, Velike Gorice, Virja, i Županje.

U 8 sati ujutro, 25. listopada su, pjevači i ostali članovi kulturnih društava u svečanoj povorci krenuli od zgrade HNK-a prema katedrali, u kojoj su uz orgulje koje je svirao Franjo Dugan otpjevali Te Deum. Zatim su se pjevači u povorci vratili pred HNK gdje su s terase kazališta pozdravne govore održali predsjednik Saveza Nikola Faller i gradonačelnik Vjekoslav Heinzel, koji je bio i član Družbe »Braća Hrvatskoga Zmaja« kao Zmaj Splitski I., a skupni pjevački zbor HPS-a otpjevao je skladbu Vilka Novaka Bog i Hrvati pod umjetničkim vodstvom Rudolfa Matza. Procijenjeno je da je zajedno pjevalo oko 1200 pjevača (Jelčić, 2016, str. 25). Uslijedili su koncerti u zgradi kazališta. Na prvom koncertu, s početkom u 11 sati, su nastupili mješoviti zborovi. Svaki je zbor samostalno na pozornici izveo jednu skladbu a ukupno je izvedeno petnaest skladbi. Na raznolikom repertoaru bile su neke od danas antologijskih zborskih skladbi poput skladbe neonacionalnog stila Voda zvira Josipa Štolcera Slavenskog koju je izvelo Hrvatsko pjevačko društvo »Neven« iz Subotice kojim je dirigirao Mihovil Katanec, dok je Hrvatsko pjevačko društvo »Trebević« iz Sarajeva s dirigentom Josipom Hladek-Bohinjskim izvelo II. stavak iz zborske suite Faun, zahtjevne impresionističke skladbe za osmeroglasni mješoviti zbor, sopran i tenor Rudolfa Matza. Od ostalih skladatelja na repertoaru su bile skladbe Franje Dugana, Božidara Širole, Vladimira Stahuljaka, Vinka Žganeca, Stevana Mokranjca, Aleksandra Grečanjinova i dr. Na drugom koncertu u 14.30 sati nastupili su seljački i muški zborovi. Taj je koncert vedro započeo nastupom Hrvatskog seljačkog pjevačkog društva »Podgorac« iz Gračana sa skladbom Frana Lhotke Al su lijepe te mostarske cure, vjerojatno odjevenim u svoju narodnu nošnju kao što nastupa i danas, a ostalih pet seljačkih zborova su svaki pojedinačno nastupili sa skladbama Ivana Muhvića, Ivana Zajca, Vinka Žganeca, Krste Odaka i Stevana Mokranjca, čiju je skladbu II. rukovet izvelo Hrvatsko pjevačko društvo »Tomislav« iz Županje sa zborovođom Cvjetkom Romićem. Zatim je s po jednom skladbom nastupilo osamnaest muških zborova sa skladbama Krste Odaka, Antuna Dobronića, Frana Lhotke, Leona Janačeka, Franje Vilhara, Vatroslava Lisinskoga, Pavela Križovskoga i dr.

Koncert je svečano završio nastupom muškog zbora Hrvatske pjevačke župe »Lisinski« iz Zagreba sa skladbom za muški zbor a cappella na tekst pjesnika Antuna Gustava Matoša skladatelja Rudolfa Matza Pri svetom kralju, čijom izvedbom je dirigirao sam autor. U knjižici Smotre, za večernji termin u 20 sati najavljen je susret svih 1500 pjevača pod nazivom »Hrvatsko pjevačko veče« u tadašnjoj industrijskoj palači »Zagrebačkog zbora« u Martićevoj ulici. Sutradan, 26. listopada, nakon svečane skupštine HPS-a, održano je svečano otkrivanje spomen-ploče Ivanu Zajcu, skladatelju čije skladbe su desetljećima bile neizostavan dio repertoara pjevačkih društava i koji je, uz sav svoj skladateljski, dirigentski i pedagoški glazbeni rad u Zagrebu od 1870. godine na izniman način podržavao rad HPS-a. S puno stila, svečanim banketom u hotelu Esplanade završene su svečanosti ovog pjevačkog događanja, jedinstvenog u povijesti hrvatske zborske glazbe.

Tijekom cijele Smotre izvodile su se umjetničke skladbe renomiranih, većinom hrvatskih, ali i slovenskih, čeških, srpskih i ostalih slavenskih autora. Taj repertoar brižno je osmišljen kroz komunikaciju članova umjetničkog odbora HPS-a sa zborovođama društava. Prema Spomenici, nastupilo je ukupno 39 pjevačkih zborova iz Zagreba i ostalih krajeva koji su uz zajedničke izvedbe svaki zasebno nastupili na pozornici HNK-a s jednom odabranom skladbom. Smotri su prisustvovali i gosti iz nekih europskih zemalja. Rudolf Matz je u svojem govoru, prisjećajući se ovoga festivala više od desetljeća kasnije rekao:

»To je bila prva pjevačka svečanost poslije rata na kojoj su bili zastupani predstavnici gotovo svih slavenskih naroda. Delegat Poljaka Kačinski piše poslije toga opširne članke u poljskim novinama i predlaže da Poljaci osnuju svoj savez po uzoru Hrvatskog pjevačkog saveza« (Matz, 1939., str. 2).

Ta se Smotra spominjala kao »triumfalna proslava hrvatske tisućgodišnjice 1925. kad su se organizaciji HPS-a divili i Česi i Poljaci« (»Život i rad Milana Zjalića«, HR-HDA-639, kut. 21 prema Kraljević, 2023., str. 51). U objavljenim člancima glazbene kritike s pohvalama navedeno je kako je Smotra bila »najvažniji događaj na početku sezone u koncertnom životu« (Šafranek-Kavić, 1925, str. 186) te da je »pokazala intenzivni rad i dobre rezultate u pogledu umjetničkoga nastojanja.« (Isto). Istaknuti su zborovi koji su, riječima kritičara, bili »[...] dorasli višim umjetničkim zadacima ‘Glaz. Društvo Intelektualaca u Zagrebu’, ‘Zora’ (Karlovac) ‘Trebević’ (Sarajevo) a ovima se približuju ‘Danica’ (Sisak), ‘Neven’ (Subotica) i ‘Domoljub’ (Koprivnica), svi sa svojim mješovitim zborovima, dok između muških zborova valja spomenuti i zagrebačka društva: ‘Sloboda’, ‘Jug’, ‘Maksimir’, ‘Lira’, te osječki ‘Kuhač’« (Isto).

Svih šest seljačkih pjevačkih društava su također istaknuti zbog dobro odabranog, jednostavnog, a uvjerljivo izvedenog repertoara (Isto). Cijeli niz pohvaljenih pojedinačnih društava upućuje na zaključak da je uz brojnost pjevačkih društava doista ostvarena i visoka umjetnička razina cijele Smotre.

Organizacija HPS uspješnom je Smotrom potvrdila da je sa svojim novim vodstvom sastavljenom od starije i mlađe generacije hrvatskih glazbenika ponovno, nakon zastoja tijekom Prvog svjetskog rata, uspjela razviti svoje djelovanje čuvajući i razvijajući nacionalnu glazbenu kulturu prema davno zacrtanim idejama osnivača, a i potvrditi svoju ulogu predvodnika na području zborske umjetnosti na prostorima južnih Slavena. Kao najmasovnija hrvatska glazbena organizacija s misijom čuvanja i njegovanja hrvatske kulture ispunili su svoju dužnost i dali svoj doličan glazbeno-umjetnički doprinos nacionalnom slavlju Tisućugodišnjice Hrvatskoga Kraljevstva.

Zaključak

Velika proslava Tisućugodišnjice Hrvatskoga Kraljevstva 1925. godine obuhvatila je sva područja kulturnog života, pa tako i glazbenu organizaciju »Hrvatski pjevački savez« čiji je rad kao krovne organizacije brojnih hrvatskih pjevačkih društava, tijekom djelovanja kroz sedam desetljeća obilježio glazbeni i kulturni život hrvatskih sredina. HPS je postao veliki pjevački pokret koji je desetljećima kontinuirano organizirao domoljubna slavlja i okupljanja pjevačkih društava, a njihov rad se, iako završen 1947., u nekim primjerima pjevačkih društava može pratiti i do današnjih dana. Na Smotri koju je organizirao HPS 1925. godine, na kojoj se, uz proslavu Tisućugodišnjice slavilo i pedesetu obljetnicu obljetnicu djelovanja Saveza, sudjelovalo je na pojedinačnim koncertnim nastupima 39 pjevačkih zborova s ukupno 1200 pjevača iz svih hrvatskih krajeva, prethodno pomno odabranih na regionalnim pjevačkim smotrama. U organizaciji i provedbi događanja sudjelovali su brojni ugledni glazbenici i predstavnici zagrebačkih i međunarodnih institucija, a uz masovnost Smotra je pokazala visoku razinu – i umjetničkom interpretacijom i kvalitetom odabranog zborskog repertoara hrvatskih i slavenskih autora.

U usporedbi Smotre iz 1925. sa sličnim prošlogodišnjim 57. Susretom hrvatskih pjevačkih zborova 2024. godine održanim u Pazinu, na kojemu je bilo prethodno, od strane prosudbene komisije odabranih 12 zborova s 350 pjevača (Hrvatski sabor kulture, 57. Susret hrvatskih pjevačkih zborova, 2024.) može se zapaziti trostruko smanjenje broja pjevača i broja zborova koji su nastupili na prošlogodišnjoj Republičkoj smotri prošavši prethodnu selekciju umjetničkog odbora. Ipak, i tu su o živoj i dugoj tradiciji zborskog pjevanja svjedočila dva najstarija društva među njima, jedina s tradicionalnim nazivima, Hrvatsko pjevačko društvo »Slavulj« iz Petrinje i Hrvatsko pjevačko društvo »Rodoljub« iz Virovitice (usp. Isto).

Također, od suvremenih događanja treba spomenuti i »Svehrvatsku zborsku povorku« koja je organizirana inicijativom današnje Družbe »Braća Hrvatskoga Zmaja« »u partnerstvu s Hrvatskim saborom kulture, Hrvatskom akademskom zajednicom i Turističkom zajednicom grada Zagreba.« (usp. »Družba ‘Braća Hrvatskoga Zmaja’«, 24. 05. 2025.), a održana je u Zagrebu 24. svibnja 2025. godine kao jedan od njihovih 60-ak projekata obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva. Družba »BHZ« je uspjela okupiti sudionike iz 68 raznih kulturnih udruga iz 38 gradova s oko 1600 sudionika (usp. Isto) koji su okupljanje započeli na Trgu Republike Hrvatske ispred zgrade zagrebačkog HNK-a, gdje su zajednički otpjevali himnu Lijepa naša domovino Josipa Runjanina i kratku pozdravnu melodiju Hrvatski pjevački pozdrav Rudolfa Matza, s riječima »Hrvatski pjevački pozdrav! Pjesmom za dom! Za dom i narod svoj!« Iste su skladbe još dva put zajednički ponovljene na Trgu bana Jelačića i na Trgu kralja Tomislava gdje je zajednički otpjevana i skladba Živila Hrvatska Ivana Zajca.

Okupljena pjevačka društva s raznih strana, hrvatske nošnje u kojima su pojedina od njih, poput članova HSPD-a »Podgorac« iz Gračana i Udruge »Sveta Kata« iz Zemunika, bila odjevena; hrvatske zastave i barjaci »starih« i »mladih« hrvatskih pjevačkih društava, kao i stare i nove pjesme koje su se razlijegale zagrebačkom Masarykovom, Teslinom, Gajevom, Praškom ulicom, preko Zrinjevca do Trga kralja Tomislava, bile su toga subotnjeg prijepodneva začuđenim prolaznicima neobičan podsjetnik na davne graditelje hrvatske glazbene kulture i na brižno stvarano svehrvatsko zajedništvo kroz narodnu i umjetničku hrvatsku pjesmu.

Literatura

Faller, N. (1935), Recite bar razlog, zašto... Zadnji akt za uspostavu Hrvatskog pjevačkog saveza. Sklad. Smotra za promicanje narodne kulture, 4 (3), str. 1–3.

Gjuran, Đ. i Bartolec, V. (2007), HSPD Podgorac. Povijest HSPD-a Podgorac, u: M. Sekula (ur.), Hrvatsko seljačko društvo Podgorac 100 godina, HSPD Podgorac, Zagreb, str. 37–71.

Javand, A. (1905a), Savez hrvatskih pjevačkih društava. Pjevački vijestnik, 1 (1), str. 2–6.

Javand, A. (1905b), Savez hrvatskih pjevačkih društava. Pjevački vijestnik, 1 (3), str. 1–5.

Javand, A. (1905c), Savez hrvatskih pjevačkih društava. Pjevački vijestnik, 1 (4), str. 53–55.

Javand, A. (1905d), Savez hrvatskih pjevačkih društava. Pjevački vijestnik, 1 (6), str. 85–87.

Javand, A. (1905e), Savez hrvatskih pjevačkih društava. Pjevački vijestnik, 1 (7), str. 101–105.

Javand, A. (1905f), Savez hrvatskih pjevačkih društava. Pjevački vijestnik, 1 (8), str. 121–123.

Javand, A. (1905g), Savez hrvatskih pjevačkih društava. Pjevački vijestnik, 1 (9), str. 137–141.

Javand, A. (1906a), Savez hrvatskih pjevačkih društava. Pjevački vjesnik, 2 (2), str. 21–26.

Javand, A. (1906b), Savez hrvatskih pjevačkih društava. Pjevački vjesnik, 2 (3), str. 35–37.

Javand, A. (1906c), Savez hrvatskih pjevačkih društava. Pjevački vjesnik, 2 (7), str. 110–112.

Javand, A. (1906d), Savez hrvatskih pjevačkih društava. Pjevački vjesnik, 2 (10), str. 171–175.

Jelčić, Z. (2016), Zborovođa i predsjednik Hrvatskoga pjevačkoga saveza, u: M. Bušić (ur.), Veliki opus vedrine, Rudolf Matz, Muzej grada Zagreba, Zagreb, str. 25–29.

Klaić, V. (1893), Opazke, u: V. Klaić (ur.), Hrvatska pjesmarica. Sbirka popjevaka za skupno pjevanje. Matica hrvatska, Zagreb, str. 193–203.

Kraljević, B. (2023), Mladi Rudolf Matz – glavni tajnik i zborovođa Hrvatskog pjevačkog saveza u Zagrebu. Arti musices, 54 (1), str. 33–60.

Pupić-Bakrač, L. (2014), Četiri proslave tisućugodišnjice hrvatskog kraljevstva u Zagrebu 1925. godine. Diplomski rad. Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu.

Matz, R. (1935), Hrvatski pjevački savez ­– uspostavljen. Sklad. Smotra za promicanje narodne kulture, 4 (6), str. 1–2.

Matz, R. (1939), Izvještaj glavnog tajnika Hrvatskog pjevačkog saveza za glavnu skupštinu koja je održana 18. prosinca 1938. Sklad. Smotra za promicanje narodne kulture, 8 (1), str. 1–4.

Sušić, B. (1930), Barka, u: M. Schulhof (ur.), Proljetna jedra. Glazbeno društvo intelektualaca u prvoj dekadi svog opstanka, »Tipografija« d.d., Zagreb, str. 9–32.

Šaban, L. (1982), 150 godina Hrvatskog glazbenog zavoda, Hrvatski glazbeni zavod, Zagreb.

Šafranek-Kavić, L. (1925), Početak nove sezone u Zagrebu. Sv. Cecilija 19 (6), str. 185–186.

Trnski, I. (1863), Kriesnice. Milošte dragoj nesudjenoj. Tisak i naklada tiskarskoga i književnoga zavoda Abela Lukšića, Karlovac.

Tuksar, S. (2025), Sažetci, u: Babić P., Benić Zovko M., Everett W. A., Katalinić V., Konfic L., Kos K., White H. (ur.), 16th International musicological conference. From Private to Public: The Institutionalization of Bourgeois Music Culture in the Long 19th Century. Hrvatsko muzikološko društvo. Razred za glazbenu umjetnost i muzikologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, str. 19.

Vujnović-Tonković, A. (2005), Hrvatski pjevački savez, u: Đ. Lasić-Vuković (ur.), 130 – godišnjica osnivanja Hrvatskog pjevačkog saveza, Matica hrvatska Sisak – Dom kulture Kristalna kocka vedrine Siska, Sisak, str. 1–27.

[S. n.] (1905), XXVII glavna redovita skupština »Saveza Hrv. pjev. društava«. Pjevački vijestnik, 1 (1), str. 7–11.

[S. n.] (1911), Popis svih hrv. pjev. društava. Pjevački vjesnik, 7 (5/6), str. 46–48.

[S. n.] (1924), Vijesti »Saveza Hrv. pjev. društava«: Zapisnik izvanredne glavne skupštine, održane 24. I. 1924., Sv. Cecilija, 18 (2), str. 66–67.

[S. n.] (1925a), Smotra Saveza hrvatskih pjevačkih društava u slavu 1000-godišnjice hrvatskog kraljevstva i 50-godišnjice Saveza hrvatskih pjevačkih društava, Zagreb: [Hrvatski pjevački savez], [Tiskara »Merkur«], [1925].

[S. n.] (1925b), Vijesti »Saveza Hrv. pjev. društava«. Proslava 1000-godišnjice hrvatskog kraljevstva i 50-godišnjice Saveza. Sv. Cecilija, 19 (4), str. 130–132.

Mrežni izvori

Družba »Braća Hrvatskoga Zmaja« (2025), 1100. obljetnica Hrvatskoga Kraljevstva: Projekti Družbe »Braća Hrvatskoga Zmaja« povodom obilježavanja 1100. obljetnice hrvatskoga kraljevstva. Preuzeto 27. 08. 2025. s https://dbhz.hr/1100-hk/

Hrvatski sabor kulture (2024), Uspješno je održan 57. susret hrvatskih pjevačkih zborova. Preuzeto 27. 08. 2025. s https://www.hrsk.hr/stranica2/susret/6/10/14

Družba »Braća Hrvatskoga Zmaja« (24. 05. 2025), Svehrvatska zborska povorka u čast 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva, Zagreb, 24. svibnja 2025. Preuzeto 27. 08. 2025. s https://dbhz.hr/svehrvatska-zborska-povorka-u-cast-1100-obljetnice-hrvatskoga-kraljevstva-zagreb-24-svibnja-2025/

____________________
1) Doprinos Rudolfa Matza je opširnije obrađen u radu Bernardice Kraljević, Mladi Rudolf Matz – glavni tajnik i zborovođa »Hrvatskog pjevačkog saveza« u Zagrebu, Arti musices, 54 (2023) 1, str. 33–60.