Povratak nezapažene

Najnovija knjiga Ivice Petrovića bavi se prikazom života i djela Milene Preindlsberger-Mrazović, jedne od najistaknutijih figura bosanskohercegovačke kulturne scene austrougarskog razdoblja. Ta je iznimna žena bila književnica, urednica i vlasnica časopisa, putopiskinja, prva članica bečkog Antropološkog društva, pijanistica i skladateljica, medicinska sestra na bojištima u Prvom svjetskom ratu, intelektualka u punom smislu riječi. Ostavila je značajan trag u književnosti i kulturi jednog izrazito patrijarhalnog vremena u kojemu je biti ženom – javnom osobom i spisateljicom – bilo više iznimka nego pravilo. Svojim je životom, kulturnim i književnim radom hrabro i ustrajno pomicala granice i razbijala predrasude o ulozi žena u društvu. Njezin spisateljski opus čini pet samostalnih knjiga objavljenih u razdoblju od 1900. do 1908., kojima valja pribrojiti i niz priloga u domaćim i inozemnim časopisima.

O javnom djelovanju i literarnim prinosima Milene Mrazović pisalo se sporadično i nesustavno. Gledano u tom kontekstu, pozitivistički koncipirano istraživanje Ivice Petrovića predstavlja pionirski, hvale vrijedan pokušaj da se život i djelo te inspirativne žene izvuče iz sjene zaborava i, na primjeren način, prezentira suvremenom čitateljstvu.

Kolika je Milenina važnost i uloga u kulturi austrougarskog vremena pokazuje već i površan pogled u podatke iz njezina bogatog životopisa kojim Petrović otvara istraživanje.

Ono što na početku ističe jest da je Mrazović vrlo posvećeno i uspješno vodila i uređivala časopis »Bosnische Post«. Ta je publikacija, kako ističe, bila svojevrsna platforma za artikulaciju progresivnih ideja u kojima se jačao austrijski utjecaj. U listu su se, podsjeća autor, obrađivale teme iz najrazličitijih sfera: pisalo se o političkoj situaciji u zemlji, donosile su se vijesti o arheološkim i geološkim istraživanjima, pratili događaji s bečkog dvora, ali i iz drugih europskih država. Stranice časopisa popunjavali su književni feljtoni, oglasi, agencijske ponude, reklame. Prenošeni su članci iz raznih domaćih i njemačkih listova, kao i književna djela različitih njemačkih pisaca.

Osim što je uspješno vodila i uređivala spomenuti časopis, Milena se Mrazović okušala i u različitim književnim žanrovima. Objavljivala je kraće prozne crtice, novele, bajke, putopise. U prozi je, napominje autor, uglavnom opisivala orijentalnu Bosnu. Osobit je interes pokazivala za ženske junakinje čije je literarne osobnosti oblikovala u duhu romantičarske poetike, fokusirajući se na pripovijedanje o ljubavnim zanosima i zapletima, zabranama i unutarnjim borbama. Priče su joj, prema ocjeni Ivice Petrovića, različitih umjetničkih dometa i kvalitete. Među uspješnijim se, smatra on, izdvajaju priče iz zbirke Selam (1893.) te novela Grobno okno (1906.). U njima, uz vješto vođenje radnje i spretno poentiranje, autorica uspješno prikazuje višeslojne, psihološki uvjerljivo motivirane likove.

Susret kulture Istoka i Zapada bila je jedna od Mileninih stalnih tema. Osim u književnim djelima, detaljno ju je razrađivala u putopisnim zapisima. U naslovima te vrste austrijsku je javnost upoznavala s netom pripojenom pokrajinom Bosnom i Hercegovinom, njezinim ljudima, običajima, tradicijom. Bosansku knjigu skica Petrović opisuje kao vrijedno putopisno štivo koje donosi niz zanimljivih sadržaja: od opisa prirode, anegdota, do osobnih refleksija. Istaknuvši da se ta publikacija ubraja među najcjelovitije u dotadašnjoj njemačkoj putopisnoj književnosti o BiH, podsjeća da se u njoj, uz poznate lokalitete, mogu naći vijesti o mjestima i krajevima koji su bili daleko od ustaljenih ruta putovanja. Petrović također ističe da se Milenine opservacije ne zadržavaju na pukom promatranju i bilježenju općenitih informacija (što, dodaje u nastavku, karakterizira većinu putopisne produkcije austrougarskog perioda). Autorica pokazuje dubinsko razumijevanje kulturnih i društvenih prilika, ali i vještinu stilskog uobličavanja za koje autor veli da je na zavidnoj, umjetničkoj razini.

Ilustrirani vodič Die bosnische Ostbahn (Bosanska istočna željeznica) publikacija je u kojoj se spajaju elementi dokumentarnog s književnim diskursom. Autor ga drži važnim za razumijevanje (ali i očuvanje) kulturnog i povijesnog nasljeđa, a potom i za promociju lokalnih tradicija, običaja, kao i drugih osobitosti onodobne BiH. Osim željeznice, koja figurira kao krovna tema, autorica je, ističe Petrović, tekst obogatila drugim zanimljivostima: pričama iz narodne povijesti, legendama, lokalnim običajima, detaljima iz novije povijesti, opisima prirodnih atrakcija i sl.

Privatne i poslovne aspekte Milenina djelovanja autor je detaljnije rasvijetlio preko pisama koje je preveo i predstavio u knjizi. Korespondencija otkriva nove ili manje poznate detalje iz javne, a onda i privatne sfere. Dopisivanja s urednicima, pjesnicima, prijateljima, među njima i fra Grgom Martićem, iznimno su svjedočanstvo o jednom vremenu, kao i o osobnostima znamenitih pojedinaca.

Uloga Milene Mrazović u kulturnom životu BiH i Austro-Ugarske neosporno je velika i zaslužuje primjerenu pozornost. Nju je dobila u istraživanju Ivice Petrovića koje na jasan i pregledan način rasvjetljuje različite segmente njezina književnog i javnog rada. Ono se može smatrati vrijednim i zato što donosi uvid u dosad nepoznate arhivske dokumente i prijevode koji pomažu boljem poznavanju života i djela žene koja je, po mnogočemu, bila ispred svoga vremena.

Kako se iz iznesenih podataka razabire, Milenu Mrazović, kao obrazovanu, angažiranu i književno nadarenu spisateljicu, danas možemo promatrati kao progresivnu feminističku figuru koja je svoju društvenu, kulturnu i književnu misiju realizirala u punom kapacitetu. U tome joj je, navodi se u knjizi, mogla pomoći povezanost s južnoslavenskom kulturom, odnosno hrvatsko podrijetlo s očeve strane, poznavanje jezika te snažna ukorijenjenost u svijet Monarhije. Opus joj je, kako je istaknuto na više mjesta u studiji, značajan po mnogim parametrima: najviše po ulozi posrednika u razumijevanju i povezivanju kultura koje su bile u intenzivnu i plodotvornu dodiru.

Sakupljajući podatke o njezinu životu, rasvjetljavajući manje poznate činjenice, Ivica je Petrović stvorio prvu cjelovitu prezentaciju opusa Milene Preindlsberger-Mrazović. Njegova je knjiga je dobar temelj za produbljenija istraživanja njezina intelektualnog habitusa, ali i vremena u kojemu je djelovala.

Knjiga otvara nove perspektive u snažnijem osvještavanju činjenice da se među znamenitim osobama iz prošlosti ravnopravno nalaze pametne i odvažne, ali često nezasluženo zanemarene, žene. Djelo jedne od njih, Milene Mrazović, važan je putokaz, podsjetnik i ohrabrenje da se može iskoračiti izvan zadanih, patrijarhalnih okvira. Za publikaciju koja se bavi njezinom osobom i djelom može se reći da je dragocjena, korisna i potrebna. Ona potiče kulturu dijaloga, a nepravedno zaboravljenu, marginaliziranu i, u nekom smislu, otpisanu Milenu Mrazović, nanovo vraća na književnu i javnu scenu.