Ogulinska čitanka – Pisana baština

O knjizi koja je posvećena 30. obljetnici obnoviteljske skupštine Ogranka MH u Ogulinu i koja je svjetlo dana ugledala povodom 520. obljetnice osnutka grada Ogulina – nikad nije kasno pisati o toj knjizi. Iz naslova se knjige razabire da je to, prije svega, čitanka, i to ne bilo kakva. To je zapravo divot-izdanje koje različitim prilozima u dvanaest cjelina predočuje povijest Ogulina od antike do današnjice. Te su cjeline su smisleno u knjizi posložene s naslovima: 1. »Tragovi pretpovijesti i antike«; 2. »O Modrušu, modruškim knezovima i gradovima«; 3. »O Ogulinu, Frankopanskom kaštelu i Đulinu ponoru«; 4. »Povijesni govori«; 5. »O slavnim djelima vojskovođa i narodnih junaka«; 6. »Zavičajni motivi u djelima pripovjedača«; 7. »Ivana Brlić-Mažuranić«; 8. »Nadahnuti krajolikom«; 9. »Putovanja, ljudi i krajevi«; 10. »Narodne pjesme, pripovijetke i predaje«; 11. »Ogranak matice hrvatske«; 12. »Leksikon pisaca« (njih 67 koji su zastupljeni svojim prilozima) u Ogulinskoj čitanki (2020). Na 443 stranice većeg formata Ogulinska čitanka pravi je eldorado povijesnih tema iz crkvene povijesti, školstva, književnosti, kulture, kazališta, narodne poezije, etnologije, povijesti umjetnosti i sakralne baštine. Knjigu čine dragocjenom prelijepe fotografije, naslovnice knjiga, novina. Dakle, složit ćemo se sa suurednikom Stjepanom Sučićem, to je knjiga koja nam pruža »odličan uvid u bogatstvo i raznolikost kulturnoga nasljeđa grada Ogulina.« Stoga nije bez razloga urednica Višnja Lipošćak u svojoj »Riječi na kraju« napisala: »Ogulinska čitanka knjiga je Ogranka Matice hrvatske u Ogulinu koja se, od svih do sada tiskanih knjiga, najduže pripremala za tisak. Možda je razlog u velikom broju tekstova koje smo sakupili i koji su iziskivali da se po nekom ‘ključu’ poslože u cjelinu. Ključ je bio ili tematika, ili književna vrsta ili okolnosti, to jest povijesni trenutak u kojemu ili zbog kojega su tekstovi nastali.« U tom je diskursu dovoljno rečeno čitatelju koji će posegnuti za Ogulinskom čitankom i koju se isplati imati u svom domu na dohvat ruke. Velim na dohvat ruke, jer listajući je, dakako, po odabiru pročitati koji tekst, doista će odmoriti dušu, obnoviti svoje sjećanje na Ogulin (dakako onaj koji ga je posjetio), osvježiti svoje povijesno pamćenje, dopuniti svoje znanje novim podatcima iz navedenih sadržajnih cjelina knjige. Svakako, spomenutih deset cjelina, neodoljivo vabi čitateljsko oko na izvor povijesti koja je neodvojiva od grada Ogulina. No svakako su, od tekstova, zanimljivi u hrvatskom prijevodu predočeni povijesni govori: dva govora biskupa Šimuna Kožičića Benje na šestom zasjedanju Lateranskoga sabora (27. IV. 1513) i pred papom Lavom X. (5. XI. 1516). Mislim da u Hrvatskoj ne bi smjelo biti intelektualca koji te govore nije pročitao pa da shvati u kakvom je položaju bila tadašnja Hrvatska u doba ratovanja protiv Osmanlija. Još je upečatljiviji govor Bernardina Frankopana (»Govor za Hrvatsku« – Oratio pro Croatia, 1522) što ga je izgovorio na nürnberškom saboru. U Ogulinskoj čitanki predočen je iznova; prvi put je tiskan 2010. u prijevodu Violete Moretti i Ivana Jurkovića. Isti je Bernardin Frankopan, također u Nürnbergu, održao govor na zasjedanju njemačkih knezova izbornika, 19. XI. 1522. (preveo na hrvatski Mate Križman). U tom govoru, uz ostalo, čitamo: »Zato sam, želeći se suprotstaviti tolikoj pogibelji, odlični i veliki knezovi, došao na ovaj vaš prejasni skup. Zaklinjem vas za pomoć u ime čitave Hrvatske, u vaše ime, u ime čitavog kršćanskog svijeta. Naš slučaj ne podnosi čekanja. Požurite, požurite pomoći.« vapio je Bernardin Frankopan. I napokon, tu je i govor koji je upućen papi Hadrijanu VI. i sv. konzistoriju uzoritih kardinala 1523. (prijevod Nikola Žic). Istina, u hrvatskoj literaturi objavljeni su ulomci tih govora, no u Ogulinskoj čitanki su oni u cijelosti predočeni u hrvatskom prijevodu pa je tako svaki govor dostupan. Stoga smatram da u hrvatskim školama, na satu povijesti, pa i sveučilištima, treba biti mjesta upravo za spomenute govore! Kad je o govorima riječ, valja spomenuti da su također objavljeni govori koji predočuju vojnu i političku povijest Ogulina, Ogulinske pukovnije i ukidanje Vojne granice i doček hrvatskoga bana u Ogulinu. Kao što reče Stjepan Sučić, »Grad Ogulin, rodni grad Ivane Brlić-Mažuranić, ne samo da se ponosi velikom spisateljicom i njezinim djelom, nego i priređuje književne i turističke susrete. To je grad koji je niknuo iz frankopanske baštine, grad velike vojne i građanske povijesti, grad u čudesnom krajoliku rijeka i gora, ponora i podzemlja – grad bajki.« Svakako je vrijedan prilog »Ogulin, povijesna i kulturna baština«, iz pera povjesničarke umjetnosti Željke Čorak s prelijepim fotografijama. Vrlo su zanimljivi putopisi – tekstovi Ante Starčevića, Ivana Kukuljevića Sakcinskoga, Ljudevita Vukotinovića, Augusta Šenoe, A. G. Matoša, Davorina Trstenjaka, Milana Šenoe i dr. Za svijet planinara svakako je zanimljivo štivo s opisom Ogulina, Kleka, Mrežnice i Dobre iz pera Dragutina Hirca i Srećka Božičevića. Nisu mimoiđeni tekstovi poznatih povjesničara: Radoslava Lopašića, Ferde Šišića, Šime Ljubića, Milana Kruheka i dr.

Knjiga Ogulinska čitanka, objavljena za Božić 2020., na dohvat čitatelju već je gotovo pet godina. No knjiga nikada ne zastarijeva, pogotovo ona kao što je Ogulinska čitanka, koja u izvrsnoj grafičkoj pripremi Durieuxa i grafičkoga urednika Miroslava Salopeka, ostaje trajni spomen gradu Ogulinu i na diku Ogranku Matici hrvatskoj u Ogulinu, a urednicima kao svjedočanstvo za izvrsno sastavljeno štivo. Ogulinsku čitanku valja uvijek iznova, i danas, čitati.