HRVATSKI SPJEV o velegodini 1100. kralja Tomislava i Kraljevstva Hrvatskoga na način starih poet složen i ugođen

 

I.
PROSLOV

Sve Tebi i samo Tebi,
Hrvatski narode moj.²⁾

 

Da su meni gusle javorove
božanstvenog starca Milovana³⁾
jošte ne bih opjevati mogo
tvoja djela slavom ovjenčana.⁴⁾
Kako nemoć ćuti pjesnik velji,
nije meni bolje sreće biti,
al’ ne mogu oteti se želji,
stoga tanka prihvatih se pera
da zapjevam rodu hrvatskomu,
u davninu braću da zanesem,⁵⁾
u vremèna Tomislava kralja,
opjevati krunidbu mu slavnu
i hrvatsku otačbu nam milu⁶⁾
što ods’jeva u nebu i moru.
Stog i moja zapjevala vila,
nek’ bi i njoj uspomena bila,⁷⁾

Domovini slavu domoviti,
prodičiti Kraljevstvo i Kralja
od Raše do Dunava, od Drave
do Kotora,⁸⁾ po njima se proći,
svakom stopom hrvatskih zemalja
što ih svojom zaokruži moći.
Buduć skromna vještina je moja –
jedva k cilju željenom će doći,⁹⁾

zamjeriti, štioče, mi nećeš,
u Kliovih hramu sljedbenikah¹⁰⁾
pomoć družbu starih poet pozvah
(a ne »pamet« umjetnu od stroja);
oni će mi pero podržati
da mi ne bi otežala ruka,
jer sramota zavazda bi bila
godine nam zaboravit vele,
ne slijediti rodoljube žarne
Družbe zmajske,¹¹⁾ Matice hrvatske,
Sokolova¹²⁾ i Hrvatske žene¹³⁾,

biskupe nam i župnike marne –
svi hrvatsko prodičiše ime
na tisućljet velegoda slavna
trista dignuv ploča i znamenja,
da ih jedva pobrojiti možeš,
miljokaza rodu nam i domu,
još Mogilu, Zagreb-gradu danu,
domovine grudama sazdanu.
I spomenik! Stoji kralj Pobjednik
u oklopu suncem obasjanu!¹⁴⁾

V.
KRALJEVSTVO

Zemlja moja draga u duši mi osta,
kao živo biće. Nad njom se iz duge...
svete boje pletu, simbol mojeg puka...
Već se negdje zida Tomislava luka!¹⁵⁾

 

Mnoga mjesta ponos su i dika
našem rodu starom europskome
koji zemlji svoje ime dade
što od Boga kao blago primi
da mu od nje većeg blaga nema,
al’ međ’ njima jedno poodskače
Duvno-polje, posred Herceg-Bosne,
Duvno polje, kraljevsko prijestolje,
oko njega sela poredata
kao biser curi oko vrata.
Sa istoka kada sunce grane,
obasja ga na sve čet’ri strane.
Vran planina njega obavila
kao majka jedinoga sina,
pa ga gleda gore sa visina.
Danas svuda mir je i tišina,
polje tiho, tiha je planina¹⁶⁾
ko da nije pred tisuć sto ljeta
tu znamenit događaj se zbio.
Tu je bila ta godina sveta
devet stotin’ dvadeset i peta,¹⁷⁾

kraljskim sjajem ponad Duvna sinu,¹⁸⁾

kako sinu, tako i prosinu –
Tamisclao, regi Croatorum!¹⁹⁾

Kralj Tomislav tu okrunjen biše,
Hrvatska nam posta kraljevinom!
Nije od tad ostao nam zapis,
al’ odavna po predaji znamo –
starokovni to Hrvati kažu,²⁰⁾

da j’ vas narod na krunjenju bio.
Prizor taj si, štioče, približi:
silan narod grne hrpimice
ravnom Duvnu sa svih naših strana,²¹⁾

u hram sveti Tomislava vode;
tisuće ih pred njim, za njim hode,²²⁾

narod velik, da mu nema broja,
vojevode, vitezova klika,
sve junakah od boja velika,²³⁾

bliskaju jim čelenke od zlata,
odbliskuju toke na prsima,
zlatne džebe sjaju izpod vrata,²⁴⁾
svaki mrka do ramena brka,
a kalpaci njima po ramenim;²⁵⁾

svilen plašt i perjanica vita,
velmoža je sa svih strana svȉta,
s gospođama ulaze po dvoje,
dvorskih dama kita uzorita,
ne znaš koja ljepša je od koje,
a kneginju gledat je milota,
kr’jepost joj je nakit i ljepota,
natkriliti ljupkošću se ne da,
uz nju majka ponosito stala,
Bogu hvaleć što je dočekala...
Kada svi su zauzeli mjesta
poredav se i straga i spr’jeda
ko dva zida Crvenoga mora,
haljama se ispuni sredina –
to povorka svetoga je zbora:
sv’jeće nose braća redovnici
pjevajući laude i psalme,
a za njima smjerno svećenici
kroče dižuć masline i palme
ter biskupi od Splita i Nina,
i latinskog i narodnog reda.
Najposljednji knez Tomislav ide,
sbor legata njega dočekao,
vodi njega k svetom žrtveniku²⁶⁾
Višnjemu se pokloniti Kralju.
Kad se Kristu poklonio smjerno,
Kralj se zboru okrenuo vjernom,
a stariji izmegju biskupa
glas otvori, niko ne romori:
»Je l’ ti, puče, Tomislav po volji?
Ako nije sad očito kaži,
i za kralja sebi drugog traži!«
Svi župani, bani i gospoda
i štogodir bijaše naroda
kô iz jednog grla zavikaše:
»Neka živi ogledalo naše!
Nek Tomislav kralj je svih Hrvata
sve od Drave pa do vode Drine
i od Drine do sinjega mora
i na zapad do alpinskih gora!«
Kad nadbiskup ovo razumio,
s narodom je k zemlji pokleknuo,
te zazovnu Duha Prisvetoga,
da ukripi kralja izbranoga.
Tada kralja nadbiskup pričesti,
pa kralj odma prisegnu na križu,
da će viran uvik biti Bogu
i narodu svomu hrvatskomu.
Nadbiskup mu tad pripasa sablju,
kraljsku sablju oko vitog pasa,
prid otarom kralj na zemlju kleče,
a nadbiskup uljem ga pomaza.
Tad pristupi papin poslaniče:
»Krunu, žezlo tebi papa šalje
i blagoslov svoj ti podiljuje,
još ti, kralju, papa poručuje,
da pravicu braniš od svakoga,
budeš izgled kralja kršćanskoga!«²⁷⁾

Tad zaori nadbiskup s oltara:
»Slava Bogu, koj se smilovao,
hrvatskomu rodu kralja dao!
blažen roda hrvatskoga dane,
s kojim rodu krunjen kralj osvane!
blažen rode, koj doživje slavu,
vidjet svoju okrunjenu glavu!«²⁸⁾

Pater noster..., poče pastir sada,
qui es in caelis, oziva se dvor,
...iže jesi na nebesih tada
još veći puka odziva se zbor.
Primiv krunu na kraljskomu trunu,²⁹⁾
Kralj izađe na crkvena vrata,
sjaj se njezin svuda rasine
po svih sedam banovina
Hrvatske nam liepe domovine,³⁰⁾
i pozdravlja milu djecu svoju.
Odzdravljaju srca svih Hrvata,
slava ori morem, gorom, ravni,
slava ori dviestotisućkrata
od konjika, pješih, pomoraca,
za nebojne ni broja se ne zna,
kojiem vrvi puklo polje bez dna,
mužko, žensko, djece i staraca...³¹⁾
Nalegao narod s obe strane,
pa skidaju kalpake crvene
i prid kraljem padaju do zemlje;
gusle gude, a tambure zveče,
ozivlju se diple i svirale.³²⁾
Vas se narod tako poklonio,
besjedom mu prinoseći hvalu:
»Zdravo Kralju, sv’jetla kruno naša,
ko proljeće si osvanuo nama,
da zemlja ti pod stopom procvate!«³³⁾
Kralj se maša svoga mača sveta,
Njim na četir strane mahne svieta.³⁴⁾
Kad se stiša klika tisućgrlna,
Kralj podiže junačku desnicu
i još žezlo uzimlje u ruku,
progovara sakupljenom puku:
»Pozdravljam vas, braćo i junaci,
sveg hrvatskog naroda prvaci,
svi smo braća, svi smo naši ljudi,
svi na jednoj uzrasli smo grudi:
makar jedni bili pokraj mora,
iz Posavske drugi odozgora
sve hrvatska porodi nas majka,
svima nam je mila i jednaka.
A ja, evo, vršim volju tvoju,
krunu primam ja na glavu svoju.³⁵⁾

Kao sveti amanet čuvat’ ću;
neću žalit’ krvi ni života,
da sačuvam slobodnom državu,
da odbijem svakog dušmanina,
i da ime hrvatsko proslavim
po cielome svietu prostranome!³⁶⁾

I klečeć tuj pred žrtvenikom svetim
zakunimo se do zadnjega daha
dom branit svoj i zlaćanu slobodu,
upisat ime u knjigama časti,
da i budućnost čita ih sa strahom!³⁷⁾

A dođe li dušman otimati
ja ću sablju svoju povaditi
da odbijem kleta napadnika
i prvi ću pred Hrvati poći
prolit krvcu za Hrvatsku zemlju!«³⁸⁾

Tako zbori, i dok tako zbori –
krv je ulje kojem treba vatre,³⁹⁾
sve se čini, da sve više
riječ mu grije i zanosi
ko vatrena bujna rijeka,
ko majčina pjesma meka...⁴⁰⁾
Kako reče, bude, ne porèče,
bridon mača svoga sieče,
tira od zemje svoje vani,
držeć svaka u obrani.⁴¹⁾
S njim Hrvati ko zmajevi lete,⁴²⁾
s neba bi mu poskidali zvijezde.⁴³⁾
Prvo odbi mletačkoga lava,
»Mi dijelimo se, moj ponosni dužde!
Al pamti dobro i skreneš li vjerom,
da vratit ćemo dvostrukom ti mjerom.«⁴⁴⁾
Dignuv čete, i Mađara smiri
pa njihovom vođi poručuje:
»Ja sam ti hrašće jedro i stoljetno
na koje zalud vihor se obara.
Čuvar sam vjerni ognjišta otaca,
lav stražar rodne rijeke i doline.
Susjede, dom si na svojemu gradi,
zovi me zid mjedeni, plot krvavi;
prohtje l’ se tebi jednom natrag, znadi:
Tu ćeš me naći. Čekam te na Dravi.«⁴⁵⁾
I Bugara je suzbio u Bosni,
Simeonu poručivši caru:
»Gospodar ja u svojoj sam kući.«⁴⁶⁾

Hametom ga porazio bio,
car se od tog ljuto ražalio,
presvisnu mu srce u Preslavu.
Srblje tad je za se pridobio
primivši ih u Hrvatske krilo,
Zahariju ugostio kneza,
a kneže mu zahvalio l’jepo:
»Tko nas Srbe od propasti spasi?
Tko nam dade bratsko utočište?
Tko nas primi na svoje ognjište
i nahrani ljebom bijelim
i napoji vinom crvenijem?
Što nam treba, sve nam Hrvat daje,
tu smo kao sred svoje domaje.
Hvala vama, o braćo Hrvati,
Bog Gospodar nek’ vam ljubav vrati!«⁴⁷⁾

Sve osnove pođoše mu krasno,
sjedinio je zemlje hrvatske,⁴⁸⁾

jedno sjalo žezlo u Hrvata,⁴⁹⁾

hrvatske se sastaviše grane
od Triglava do mutne Bojane⁵⁰⁾

i od Drave, vode zlatonosne,
do sinjega mora valovita,
Ilirika zapasao pola.
Tako biše i tako se piše,
štono kaza stara epištola,
dotol dokla zemlja bude ova
na karte sfolj slovinjska čtit slova.⁵¹⁾

VI.
ZAVJET

A tamo iza onih gora i mutnih
planina – tamo nam sinu prvo
hrvatsko sunce, tamo na Duvanjskom polju,
sinu nam prvo zlato tvoje krune,
junače Tomislave!...
Misao Duvanjskog polja mora danas
biti jača no ikada!⁵²⁾

To je bila ta godina sveta
devet stotin’ dvadeset i peta.
Tomislava kralja okrunišmo⁵³⁾
u Kongori⁵⁴⁾ pod čvorovim hrastom.
Prizor taj još, ma neviđen nama,
u svakom je srcu hrvatskome.
Tisuć i sto godina je prošlo
kao spomen, al’ i opomena!
Nek’ se stoga svaki Hrvat sjeti –
gdjegoder nas još Hrvata ima,
nek buduća znaju pokoljenja,⁵⁵⁾
neka znaju i neka se sjete
davnih dana te godine svete
i prvoga Tomislava kralja,
složitelja svih hrvatskih strana,⁵⁶⁾
ukopana na Jabuci njivi,⁵⁷⁾
Kralja dična i Kraljevstva slavna,
kad je kruni kralja Tomislava
sva hrvatska dvorila država,⁵⁸⁾

kojoj otet ne mogaše slavu
hitar Bizant, niti lukav Rim.⁵⁹⁾

Sve od doba slavna Svatopluka⁶⁰⁾

štogod Hrvat uspomenah ima,⁶¹⁾
nek’ te, Kralju, Hrvat svaki pamti,
sveta kruna na toj tvojoj glavi
dužnost svakom Hrvatu nalaže
poklonit’ se njezinoj svietlosti⁶²⁾

nad Hrvatskom što ko sunce sije.⁶³⁾
Ime tvoje propanuti ne će
dok se sunce od istoka rađa,
dok se zemlja oko njega kreće,⁶⁴⁾

pamtit će te dok Hrvatske bude,
jer pod tvojim žezlom vojujući
obranismo časno prava svoja,
očuvasmo rodnu svoju grudu,
sagradismo državi temelje,
iz te krvi, sjajeć u slobodi,⁶⁵⁾

današnja nam Hrvatska se rodi!
Ako pov’jest jamačno se piše –
toga nitko neće smjet poreći,
da predaka najboljih uzorom
narodi bi kročili ka sreći,
tko je Hrvat i hrvatski diše

nek’ se sjeti sinova i kćeri
što životom za nju žrtvovaše,
crven-krvcu za nju prol’jevaše
znoj i suze za nju otiraše
u stoljetnim bitkama bez broja,
do najgoreg Drugog svjetskog boja,
kad je Hrvat mrzio Hrvata
iz zavisti, neznanja, inata,
a hasna mu koja bila, koja?
Što epilog te je bolne drame
i poraća, još goreg od rata,
kad brat braćom punio je jame?
Barjak mu se naopako vije,⁶⁶⁾
rodoljublje šapće ili krije,
pjesme svoje pjevati ne smije...
I što posta? Sužanj sveg’ što nije!
Gorko ga je pov’jest prekorila,
desetljeća trebala su duga
pomirnicu da si ruku pruže
pod Tuđmanom Franjom predsjednikom.
Svladav otrov od vremena davnih –
jal hrvatski i podjele kobne,
izvor mnogih zalah i pečalah,⁶⁷⁾
protivštine savladavši zlobne
kojekakvih talmi-rodoljuba,
neiskrenih Jugoslavjanina,⁶⁸⁾
sile tamne i urote sramne,
smušenjake, parbenjake naše,
dodvorice, tašte kaputaše,
broja ne znaš, tuđem sluzi sluge,
prirepine, poslušnike druge,⁶⁹⁾

zavist, himbe, nazlobice, spletke;
duh uskrsiv Oca Domovine,⁷⁰⁾

uspomene na junačke pretke,
narod pozva – narod se i ozva!
Frankopana Zrinjskih sveti gnjev,
Jelačića sablje britke sjev,
um Starčevića, Kvaternika žar,
Mihanovića zaorio pjev,⁷¹⁾
srca gore, za Hrvatsku biju
regbi munje kroz oblak se viju,⁷²⁾

Oluja grmi – svaki čas je bliže,
raztvorili se slavnih predja grobi,
iz njih se ore glasi poput groma
i vape slavu naših davnih dneva
jedinstvo našeg raztrojenog doma.⁷³⁾

Sinu sablje Zvonimira blijesak,
puške bruje, barjaci vijore!⁷⁴⁾

Jesu l’ stari podigli se dusi?
Oli sjene sbore vitezovah,

neumrlih onijeh junakah,
koji složno braneć otačbinu
sačuvahu slavno zemlju svoju?
Nije, nego glasovi su novi,
u Hrvatskoj drugo kolo igra,
svetih čuvstvah od ljubavi čiste,
kolo složno⁷⁵⁾ u apoteozi
skladoglasja novoga proljeća
i što mogu zemaljski joj bozi
kad je ona starija od stòljēćā?76)
Razgorio hrvatstva se plamen,
ražario svaki dub i kamen,
svi pod jedan svrstaše se znamen
u bojne se postrojiše čete,
kao jedan za dom svoj su stali,
svi su stali, a mnogi i pali.
Njim potomstvo diže spomenike
i vjenčava viencem lovorike,⁷⁷⁾
nek’ i bolji pjesnik im se nađe
junaštva im opjevati mnoga
kojim’ domu uzvratiše ljubav,
i pobjedu izvojštiše časnu,
gospodari da smo sami sebi,⁷⁸⁾
nikad više Hrvat bio ne bi
tudji sluga u rođenoj kući.⁷⁹⁾
Narod, koji takvu djecu rađa
u budućnost sa ponosom gleda,
narod, koji takvu djecu rađa,
od sile se prestrašiti ne da,
narod, koji takvu djecu rađa
svoj u svome stvoren je, da živi,
narod, koji takvu djecu rađa,
e će jednom sviet da zadivi⁸⁰⁾

novim viekom darujući povjest!⁸¹⁾

Pjesnik reče – vizija oživi!
Podignula zastava se sveta,
među drugim znamenjima sv’jeta,
vrh jarbola ponosno se vije
hrvatsko se razgorilo nebo,⁸²⁾

smrknut više nikada se neće,
da Hrvatska kao sunce sije,
u velikim svrham čovječanstva
cijelu svoju nazrijevajuć slavu,⁸³⁾

ne bilo joj kraja ni svršetka
dok se Božja ne izvrši volja...
Još nek’ znade i zapamti dobro
koj’ govori jezikom hrvatskim,
kojim nas je odhranila majka⁸⁴⁾

domovina nije trgovina,
neg’ predaka dična stečevina –
vječni grobi naše su svetinje,
jer jao onom narodu i joj,
gdje povijest mučenika ne zna.⁸⁵⁾

Sad kad, rode, uživaš slobodu
u Hrvatstvu suncem obasjanu,⁸⁶⁾
na nakovnju žrtve iskovanu,
kad ne pr’jete Gradiška ni Goli,
nit’ Zenica niti Mitrovica,
Lepoglava tek je spomen boli
Veselice, Hebranga, Stepinca...
i još mnogih od režima sviju;
sad kad imaš i kruha i ruha,
pazi da te ne prevare tlapnje,
pod tuđe se ne izručiš žezlo;
da te tuđa ne zavede trava,
zelenija od hrvatske nije;
da te tuđe ne zanese nebo,
od tvojega plavetnije nije,
niti igdje ljepše sunce sije,
nit ti igdje srce jače bije,
nit ćeš drugdje bolje ljude naći.
Dok svetinje Hrvat čuva svoje,⁸⁷⁾
neka vjerno na Hrvatsku misli:
ništa nije od Hrvatske preče,
niti od nje može biti veće
osim Boga, koji nam je dade,
ponajbolje od baštine svoje.
Zato klekni, Višnjega zamoli:
»Blagoslovi stvoritelju svijeta!
vaskoliki mili rod i dom!«⁸⁸⁾
A kad Bogu molitvu izrečeš,
stani, rode, pred spomenik Kralju –
trajne slave hrvatskoga roda,⁸⁹⁾
i pred njime kao sinak harni
domovini prisegu položi
da ćeš vjeran rodnoj grudi biti
ko što Kralj je njojzi vjeran bio
i da vjerom okrenuti nećeš;
obećaj mu sa rukom na srcu
da ćeš dobrom služit svome rodu,
i čuvati vjeru i slobodu
što ti preci namr’ješe je krvlju,
da ne moraš krvariti i ti
ko što djedi krvariše tvoji,
niti tuđa obijati vrata
ko što oci obijahu tvoji
ne bi l’ perom i muževnom r’ječi
rodu svomu pravdu ishodili
i slobode upalili luči.
Budmo dakle vršitelji dični
te zadaće hrvatskoga roda,⁹⁰⁾

u Boga se uzdajmo i braću,
nek’ se sloga izgrađuje čvrsta.
Bez sloge smo kao bez od’jela,
sebi tuđi, a nikome mili⁹¹⁾ –
gdje se sloga na posao sprema
tamo dvojbe o uspjehu nema.⁹²⁾

Hrvat samo pomoć će Hrvatu,⁹³⁾

ne izdati nit se prevariti
gdje silnici prijetnjom i darovi
slabim dušam mreže postavljaju,⁹⁴⁾

da ne bi nam žalovale majke
što neharnu djecu porodiše.

Valjda do tog’ dotierat’ nećemo
dok imade valjanih Hrvata!95)

VII.
USPOMENA

Pjesma naša velebna i jaka,
duh otaca iz nje nama zbori...
i dok srca hrvatskoga bude,
spomenik će rječit, vječan biti...96)

 

Roda svoga slavu opjevati,97)
potonjemu rodu objavljati
iz poviesti divna pojavljenja,
budućnosti prošlost navještati:
najljepši je uzor pjesmopjenja,98)
jerbo što bi bez pjesnika bilo,
Domovinu tko bi proslavio
i pjesmama držao je budnu?
Zadaća mi i nagrada bješe
prodičiti Kraljevstvo i Kralja
spomenut se hrvatskih zemalja
po planinah, pitomih ravninah
i po gorah i kraj sinjeg mora
po svoj staroj hrvatskoj krajini
od Bojane do Drine hladjane,
preko Save, sve tamo do Drave,
od Dunava sve do mora plava,99)
svih što stare spominjahu knjige
i pjesnici opjévahu bolji.
Ovu knjigu njima pridružujem
na vazdazvon hrvatskome rodu,
neka bi mu uspomena bila
kad se Kralja i Kraljevstva budu
za sto ljeta sjećali Hrvati.
Makar sila ostala je toga
nespjevana slavja hrvatskoga,¹⁰⁰⁾

ja, što počeh, sretno to i dočeh,
zapjevao, pa i dopjevao.¹⁰¹⁾

Došla hora kraju razgovora,
završiti pjevanje se mora,
sada mi je pera odložiti,
slovoređa posla ostaviti,

pehar dobra vina podignuti,
velegodu nazdraviti slavnu:
»Nek na umu svedj nam domovina,102)
što joj ime svjetli iz davnina,
nek se vije trobojnica časno
našim grbom urešena krasno,
starim znakom hrvatskoga roda,
koj’ se svitom slavno pronosio,
koji svugda megdan je odnio,103)
da se časte pravda i sloboda,
i dar mira izl’jeva na ljude.
Nek’ se vije dok Hrvata bude,
ne bilo im kraja ni svršetka
sve dok bude v’jeka i čovjeka!«
Svrha.

____________________
1) Napomena: Cijeli spjev ima osam pjevanja. Budući da zbog opsežnosti nije moguće objaviti ga u cijelosti, za KOLO su izabrana četiri: I., V., VI. i VII., koja obasižu približno četvrtinu teksta. Cijeli spjev napisan je u epskome desetercu (iznimno u lirskom), čestom stihu naše epske versifikacije od 18. do sredine 20. stoljeća, koji smo, uz ostale razloge, na ovaj način nastojali reafirmirati. Većina preuzetih citata također je izvorno u tom stihu. Citati su popraćeni bilješkom o autoru i naslovu djela, uz, prema potrebi, navođenje konteksta i/ili izvornih stihova. Budući da su preuzimani i stihovi drukčijega slogotvorja (lirski deseterci, osmerci, jedanaesterci, dvanaesterci, heksametri), gdje je bilo moguće, izmijenjeni su premetanjem, izostavljanjem ili dodavanjem riječi kako bi se postigao epski deseterac, također uz navođenje izvornika u odgovarajućoj bilješci. Gdje prilagodba odnosno izmjena nije bila moguća bez štete za smisao odnosno sadržaj ili se htjelo sačuvati izvornost, stih je ostavljen u izvornom slogu. Isto tako, kada to nije iz konteksta jasno vidljivo, bilješkom je objašnjena motiviranost stihova načinjenih prema motivu tuđih stihova ili drugih tekstova. Prema potrebi, u bilješkama su dana i druga razjašnjenja. Mjestimice, neke riječi radi sroka ili drugog razloga odstupaju od pravopisnog pravila standardnoga jezika. (V. L.)

2) Andro Vid Mihičić, Oporuka.

3) Andrija Kačić Miošić, Razgovor ugodni naroda slovinskoga.

4) August Harambašić, Dru Anti Starčeviću.

5) Ivan Dežman, Zrinjski.

6) Matija Ban, Knez Nikola Zrinjski.

7) Grgo Martić, Osvetnici.

8) Stjepan Ilijašević, Genij Hrvatskoj.

9) Franjo Turić Ličanin, Radoslav.

10) Grgo Urlić-Ivanović, Zale od Igrane.

11) Družba »Braća Hrvatskoga Zmaja«.

12) Hrvatski sokol.

13) Društvo Hrvatska žena.

14) Vladimir Nazor, Kralj Tomislav, u izvorniku: U oklopu sunašcem obasjanom.

15) Vinko Nikolić, Duga.

16) Zdenka Smrekar, Na Duvanjskom polju, u izvorniku: A danas? – Svuda mir je i tišina, / i polje tiho, tiha je planina.

17) Pjesma o krunidbi kralja Tomislava (nar.)

18) Musa Ćazim Ćatić, Bosni, u izvorniku: kraljevskim sjajem ponad Duvna sinu.

19) Tomislav, kralj Hrvata – kako ga u svojemu pismu naziva papa Ivan X.

20) Velimir Gaj, Vrzino kolo kano proslov.

21) Nikola Kordić, Prvi kralj.

22) Franjo Marković, Povratak pod hrvatskoga kralja.

23) Ženitba Senjanin Ivana.

24) Franjo Turić Ličanin, Radoslav.

25) Ženitba Senjanin Ivana.

26) Ivan Despot, Krunitba kraja Tomislava g. 925.

27) Juraj Kapić, Pisma o Tomislavu, prvom kralju hrvatskom, okrunjenom god. 925 po Isukrstu.

28) Franjo Marković, Povratak pod hrvatskog kralja.

29) Trun – zastarjelica za tron.

30) Krsto Pavletić, Sudbina Mladena bana.

31) Franjo Marković, Povratak pod hrvatskoga kralja.

32) Juraj Kapić, Pisma o Tomislavu, prvom kralju hrvatskom, okrunjenom god. 925 po Isukrstu.

33) Stjepan Miletić, Hrvatski kraljevi.

34) Franjo Marković, Povratak pod hrvatskoga kralja.

35) Nikola Kordić, Prvi kralj.

36) Jovan Subotić, Zvonimir.

37) Stjepan Miletić, Hrvatski kraljevi.

38) Ivan Dežman, Zrinjski.

39) Petar Preradović, Pjesma našem suncu.

40) Fran Binički, Tomislav.

41) Jerolim Kavanjin, Bogatstvo i uboštvo. U pjevanju 12., strofi 155. posvećuje Tomislavu ove stihove: Jak Tomislav ki Atila, / pedips božji ki se reče, / često odrva i nemila / bridon mača svoga sieče, / tira od zemje svoje vani, / držeć svaka u obrani.

42) Vladimir Nazor, Hrvatski kraljevi, u izvorniku: za njim Hrvati ko zmajevi lete.

43) Stjepan Miletić, Hrvatski kraljevi, u izvorniku: sa neba bi mu poskidali zvijezde.

44) Stjepan Miletić, Hrvatski kraljevi.

45) Vladimir Nazor, Hrvatski kraljevi.

46) Stjepan Miletić, Hrvatski kraljevi, u izvorniku: gospodar pak u svojoj ja sam kući.

47) Nikola Kordić, Prvi kralj.

48) Ante Tresić Pavičić, Simeon Veliki.

49) Ivan Despot, Krunitba kralja Tomislava g. 925.

50) Ante Tresić Pavičić, Simeon Veliki.

51) Marko Marulić, Judita, u izvorniku: dotol dokla zemlja ova bude.

52) Antun Gustav Matoš, Iz Sarajeva.

53) Nikola Kordić, Prvi kralj.

54) Naselje na Duvanjskom polju.

55) Nikola Kordić, Prvi kralj.

56) Franjo Marković, Povratak pod hrvatskog kralja.

57) Na Duvanjskom polju.

58) Ivan Kukuljević Sakcinski, Grad Zrin.

59) Ivan Kukuljević Sakcinski, Grobnice kraljevah.

60) Ivan Kukuljević Sakcinski, Prošlost Hrvatska.

61) Ivan Kukuljević Sakcinski, Grad Zrin.

62) Jovan Subotić, Zvonimir.

63) Ante Tresić Pavičić, Biokovu.

64) Danilo Medić, Odbijenik.

65) Stjepan Miletić, Hrvatski kraljevi, u izvorniku: obranili smo časno prava svoja, / očuvali smo rodnu svoju grudu, / sagradili smo državi temelje, / i iz te krvi, sjajeć u slobodi...

66) M(ato) Ostojić, Slava starcu Milovanu. Sastavci i pjesme iz posebnog izdanja »Hrvatske« od dne 26. kolovoza 1890. U inačici objavljenoj u zbirci Iskre i Plamovi stoji: Barjak nam se naopako vije.

67) Mirko Bogović, Naše zlo, u izvorniku: U Hèrvatah od vremenah davnih (...) / Jedno stalno zlo, baš kó baština, (...) Zlo to izvor svih je drugih zalah, / Uzrok mnogih kod nas jur pečalah. (...) / Razkidajuć svaki savez bratski; / Prirěčje jur posta: jal hèrvatski.

68) Marija Kumičić, Domovini. Talmi – lažni, pseudo, nadri...

69) Motivi iz Matoševe pjesme Mòra.

70) Odnosi se na Antu Starčevića.

71) Nikola Ostojić, Molitva, u izvorniku kontekst: Oh Bože silni kada predje naše / obdari snagom kakvu ima lav, / kad htjede njinog da se mača plaše / najljući borci, zapad, istok sav, / na poprište Hrvata kad nastani, / medj vatre dvije kano kamen, / Evropi cieloj da slobodu brani, / da hrabro spasi prosvjetu i krst; / kraljeva slavnih kad nam moć daròva / sviest Frankopana Zrinjskih sveti gnjev / kad Jelačiću britsku sablju skova / Mihanoviću kad nadahnu spjev / kad dosudi nam diku dobi davne / um Starčevića Kvaternika žar / i druge mnoge velikane slavne / i pjesme zanos i krajeva čar.

72) Pjesma hrvatske trobojnice.

73) Dinko Sirovica, Nadrirodoljubima.

74) Antun Gustav Matoš, Domovini iz tuđine.

75) Ljudevit Vukotinović, Trojedna Kraljevina.

76) Motiv iz pjesme u prozi Viktora Vide Duhovna Hrvatska: Evo nam, dakle Hrvatske na nekoliko milja od zemlje, u visinama. Ona kraljuje nad oblacima s osmijehom bjelokosnim kroz ruže bijelih obraza, kao Ljepotica u apoteozi, u kvintesenciji svjetlosti i muzike... U ruci joj žezlo, pramove joj kose mjesec srebreni, a ispod nje, duboko dolje grakću gavrani Gvozda u kasna stoljeća.

77) Franjo Turić Ličanin, Radoslav.

78) Stjepan Miletić, Boleslav.

79) Marija Kumičić, Rječina (Fiumara), u izvorniku: ko tudji sluga u rođenoj kući.

80) Mirza Safvet (Safvet-beg Bašagić), Ali paša.

81) Stjepan Miletić, Boleslav.

82) Ivan Despot, Bosanski hajduk.

83) Stjepan Miletić, Boleslav, u izvorniku drugi stih glasi: cijelu svoju tek nazrijeva slavu.

84) Matko Laginja, Istranom.

85) Silvije Strahimir Kranjčević, Grobovi (III), u izvorniku: gdje povijest vječnih mučenika ne zna.

86) Jovan Hranilović, U slavu dru. Ljudevitu Gaju.

87) Musa Ćazim Ćatić, Bosni, u izvorniku: dok svetinje ove Hrvat čuva svoje.

88) Janko Tombor, Oče naš.

89) Stjepan Miletić, Hrvatski kraljevi.

90) Vladislav Vežić, Sigetski junak Nikola Zrinjski.

91) Dragutin Rakovac, Sloga.

92) Stjepan Miletić, Hrvatski kraljevi.

93) Hugo Badalić, Mučenici Istri!

94) Janko Tombor, Oče naš.

95) Jovan Subotić, Zvonimir.

96) Dinko Sirovica, Naša pjesma.

97) Franjo Turić Ličanin, Radoslav.

98) Velimir Gaj, O razkriću spomenika Jelačića, bana 16. pros. 1866.

99) Osman beg Štafić (Krsto Pavletić), Ženidba Esada Kulovića, u izvorniku: Od Dunava do sniežnog Triglava, / Od Triglava sve do mora plava / Hrvatskog je roda zibka prava.

100) Ivan Trnski, Slava starcu Milovanu. Sastavci i pjesme iz posebnog izdanja »Hrvatske« od dne 26. kolovoza 1890.

101) Vjenceslav Novak, Lavoslavu Vukeliću.

102) Đuro Arnold, Domovina.

103) Juraj Kapić, Pisma o Mihovilu Pavlinoviću.