Drugdje je jesen

ŠUPLJI TORNJEVI

ušutkani ispred istine
nečitljivih rečenica
kič štukatura
gladnih lavova
koji bi proždirali (već jesu)
kao da pristajemo 
iz straha od:
mrtvih trka
i umiranja
igrokaza kao da su stvarni životi 
štapovima obloženim vrućim voskom 
mrve nas krivi glagoli (za sebe opravdani)
spuštenih nogavica
kao da su zavarali nevine
pored puta
pomisliš da si sišao s uma
ili Mjeseca
iz usta:
cvjetovi
žuti pamfleti
nabodeni na skrivene kandže 
pristajemo
i ovaj put
znamo da nije zadnji

NOĆ MRAČNOG CIRKUSA
(KRATKA POVIJEST NESTAJANJA)

osjećam se vidljivo nevidljivo 
smije se umišljeni bolesnik
priča gospodin usamljenost
gospođa klejm
petlja po svojoj najnovijoj mikro torbici
otima pogledima
puštam je iz znatiželje
da vidim što je nakanila večeras
duga je povijest
što je s ljudima
uranjam u tupilo
skrivam se u toaletu 
plačem iznutra
izvana se smijem
tražim nevidljivi izlaz
ručice moje djevojčice
neprohodni krajolici 
(prevareni muževi
i neokončane ljubavi)

YENIKAPI

tri bloka
sretnih mačaka
u sjeni badema
prolaznici po uhodanim putanjama
prodavači voća i riba
znatiželjne oči 
sjenke iz prošlosti
muški svijet
čekića i nakovnja
u oronulim ulicama 
palačama 
i tornjevima koji ne pamte
mi pamtimo
zato patimo

LOŠA PROGNOZA

Starim
Na tankom ledu
Vrućem kamenu
S tobom
ili bez
Zapalit ću
Tuljce ispisanih papira
Kao krijesove
da osvijetle mračne kutove
i prešućene riječi
U lagodnosti zaborava

PLIVAČICE

Slikala sam plivačice
Neproporcionalnih tijela
Na papirićima
Kružne su kompozicije
Poslije postale krugovi
Koje sam ti poklonila
Ti si ih bacio u smeće
Sa svim ostalim
Vratio si mi kamen s rupom

LIJA

Hodam tako
Padnem u ružičnjak
Odmotane piruete
Na prstohvat važnosti
Demi plié. Jeté.
Samo hrabro
Pogled prema suncu
Ljetno je popodne
Žabe padaju s neba
Srca oklijevaju

S VIDIKOVCA NA MJESECU

Snovi tunolovaca s dalekih mora. O zelenim livadama,
šarenim cirkusima i šećernoj vati. Kočoperni bijeli
oblaci i iskrivljeni zlatni satovi.
Tehnika: Ulje na platnu.
Vrijeme: Prije crne rupe.
Glas: Odjek spojenih samoća

1984

U proljeće
kad je teta Višnja umrla
naslijedili smo set
okrhnutih porculanskih tanjura
imala sam srce laneta
i šapu srne

NEPOVRATNO

Bojim se
Uskih prolaza
Velikih brodova
Starih lustera
Iza crvenih vrata
Očekivanja
Svega s čekanjem
3.24 ujutro
Nezaustavljivih kretanja
u već poznate rupe
Zlih očiju nekih kukaca
Nevidljivih crta koje
shvatiš prekasno

NA MORNARIČKOM GROBLJU

Josef Zillig
26. 2. 1922. – 25. 4. 1945.
Ako maknem pogled s tebe
Nestat ćeš

SOVICA

Zamišljam da te nema
Gdje bih se sakrila od proljeća i ljeta?
Živjela bih noću kao ti
Otišla na tvoje brdo
I šapnula pticama da te nema
Napisala bih knjigu
O lopoču koji si mi poklonio
I snovima
Spalila pjesme koje sam ti napisala
Iskopala koštice od marelica
koje smo posadili tog ljeta
I zaspala u uvali Sepen

GLAMUR SEDAMDESETIH

Iz Premanture smo isplovljavali barkom. Plićak, osušene alge i miris nafte. Teta Milka u bijelom kupaćem kostimu. S maramom i naočalama kao Monica Vitti.

FEŠTA U SVETVINČENTU

Libida padaju i kiša
U puževo očište
Između mojih koljena
Osušena polja
sa smokvinim lišćem
Mile lažni svjedoci
Maharadže i žene u koprenama
Izvrnuti madrigali i arkadije
u Kleopatrinoj zjenici

SUBOTNJA MATINEJA II

Gledao si me:
izlazim iz tuđeg auta.
Krijesnice u jantaru,
tišina i sijede kose.
Čovjek i pas u Hatzovoj

NA PICO DO FERRU

Bijeli oblaci u beskonačnom plavetnilu
Paprat iz vremena jedrenjaka i osvajača
Na putu za Novi svijet
Zrake sunca u mojoj kosi
I San Salvador
I pomor naranči
Sve popločeno
Crnim i bijelim pločicama
Na tri tektonske ploče usred oceana
Crveni šipak i male točkaste krave
Kamenčići piroklasta za tebe
Sa zelenih vulkana
Koji podsjećaju sumporom
I onaj debeli pijetao iz prašume
koji misli da je paun

Drugdje je jesen
Tu avioni lete između krovova
Dođi i zagrli me

POSVETA TEDU HUGHESU

Svjetlucajuće travke, zečevi i čarobne gljive
Ti u svojim odrezanim bordo trapericama
koje zoveš crvene
Ja u crnoj haljinici
Nepoželjni gosti u svijetu Boltovih vozača
globalnih struktura i povrata čaša
Grčka tragedija u noćnom tramvaju
Igrokaz pod maskama za uspavanu publiku
Brisao si mi suze
Izbezumljeni na kraju grada, žedni
Malo toga je još ostalo da bude prvi put
Znali smo to u međutišinama
U noći koja usporava vrijeme
Dva ćuka ispod žutog svjetla
Tražili smo izgubljene papiriće
Danju smo plutali u translucetnom plavom
Glatka tijela, sunce sa zapada, dječji glasovi
i žamor prolaznosti
Mirisi šampona i klora
Noću smo slušali sove i lavež pasa u daljini
Gledali okljaštreni mjesec i padajuće komete
Zamišljali smo piramide i srednjovjekovne gradove
Vrijeme smo računali u popušenim cigaretama
Zato smo se grlili toliko
Jer smo se bojali da će nas vrijeme prestići

NEPTUN I AMFITRITA

U vrtovima od pepela
I krhkih staklenih posuda
Zaustavljena tišina
Urezuje ponore
Iz kojih želim pobjeći
U plavo napuljsko jutro

Kako ne vidiš
Kilometre moje šutnje
Skrivene ispod osmijeha
I narančastih plahti

Kako ne čuješ
Graktanje galebova
U kišnoj noći
U kojoj ne znam kako da te volim