Srebrenka (Sena) Jurinac

Na moj prijedlog, uz podršku dr. sc. Marijana Brajinovića, uz energiju i upornost koja me krasi, dogodi se, dogodi nešto najljepše – poštanska marka izuzetne Sene.

Pogled na osobnu iskaznicu poštanske marke s likom Srebrenke (Sene) Jurinac: Broj: 1486. Vrijednost: 0,72 eura. Dizajn: Sabina Rešić, slikarica i dizajnerica iz Zagreba. Veličina: 35,50 x 29,82 mm. Papir: bijeli, 102 g, gumirani. Zupčanje: češljasto, 14. Tisak: višebojni ofset. Tiskara: AKD d.o.o., Zagreb. Datum izdanja: 29. 4. 2024. Naklada: 25 000 po motivu.

»Srebrenka (Sena) Jurinac (Travnik, 24. X. 1921. – Augsburg, 22. XI. 2011.), sopranistica, velika hrvatska vokalna umjetnica, ide u red nekolicine posebnih hrvatskih pjevačica koje su osvojile najuglednije svjetske operne pozornice. Školovala se u Zagrebu, studirala je pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kod Marije Kostrenčić i već za vrijeme studija nastupala je u HNK privlačeći pozornost ljepotom svoje rafinirane muzikalnosti i istaknuvši se u nekoliko uloga, osobito u naslovnoj ulozi na praizvedbi opere Sunčanica Borisa Papandopula održanoj 1942. pod dirigentskim vodstvom skladatelja i u režiji Branka Gavelle. Godinu dana poslije Oktavijan Miletić povjerio joj je ulogu Sidonije Erdődy u svojem filmu Lisinski. Godine 1944. s uspjehom polaže audiciju u Bečkoj državnoj operi u kojoj će se zadržati sve do umirovljenja 1982. godine. Ostvarila je ne samo niz uloga nego i međunarodnu karijeru koja ju je iz Beča vodila na velike svjetske operne pozornice; nastupala je u milanskoj Scali, Operi u Parizu, Covent Gardenu u Londonu, opernim kazalištima u Bruxellesu, Zürichu, potom u San Franciscu, Chicagu, Buenos Airesu, Sydneyju te na festivalima u Edinburghu, Glyndebourneu (od 1949. redovito), Firenci (Maggio musicale), Svečanim igrama u Bayreuthu (1957), Wiesbadenu. U matičnom je kazalištu interpretirala većinu sopranskih uloga postupno prelazeći s lirskih na dramske uloge. Tijekom karijere surađivala je s najvećim dirigentima 20. stoljeća, od L. Matačića i H. von Karajana, pod čijom je palicom nastupila na Svečanim igrama u Salzburgu u ulozi Cherubina u Figarovom piru W. A. Mozarta, do W. Furtwänglera, O. Klemperera, H. Knappertsbuscha i E. Kleibera. Hrvatsko se slušateljstvo jamačno sjeća njezina posljednjeg magistralnog nastupa u Hrvatskoj kada je na Varaždinskim baroknim večerima 1978. uz pratnju Zagrebačkih solista izvela ariju iz opere Julije Cezar G. F. Händela tada se zauvijek oprostivši od domovine.« (Erika Krpan, muzikologinja i članica HDS-a, stručno obrazloženje o Srebrenki (Seni) Jurinac).

Dug je bio put, preko godinu dana nastojanja, uz pozrenje, podsmijehe: »Ne’š ti, i misliš kako ćeš proć’ s tom idejom«. Prođoh i s idejom da u rodnom Travniku dobije ulicu. Jednako tako i u Zagrebu, gdje se još uvijek borimo, ali ne odustajemo. U Beču ulicu ima. Očito je lakše dobiti ulicu u Beču nego u Zagrebu, ako nisi...

Čuda jesu rijetka, ali događaju se onima koji vjeruju u njih. Pogonsko gorivo za čuda jesu vjera, upornost, neodustajanje. Jer tko nešto hoće svim srcem, nađe načina stići do toga. A ja sam želio da se ovo dogodi svim srcem.