Cijeli svijet se noćas brati (2)

TKO PROSTIRE STOL

Tko prostire stol u brodu
ojađenom i promočenom ribaru
u škrtim zrakama prosinačkog sunca?
Tko podiže teška vesla,
kad on snage više nema?
I odakle ona sipa, ugor i škrpina,
kad je mreže bila prazna.
Tko su ona tri svečara
koje primi kao braću
u svoj krhki brod.
Prvi baca sidro,
drugi veže cimu,
treći upire pogled prema istoku.

HITRE KONJE UPREGNITE, ZVIJEZDE

Uzdama od žarkih zraka
hitre konje upregnite, zvijezde,
nek’ sasijeku kandže mraka
dokle Miru svijeta jezde

prelijevajuć’ dah topline
Ditiću na suhom lišću
gdje ga vol, ovčice glede,
a Majčine grudi išću,

u nedogled upiljena,
jedreć’ u dolinu spasa
preko vrška kleta mača,
na krilima Sinka – kvasa.

STRESITE SNIJEGE

Stresite snijege sa zjenica,
doline široke, planine visoke,
jer žetva ljubavi već u zvijezdi se začinja
i govori jezikom najpotrebitijih:
jezikom potlačenih, jezikom izmučenih,
jezikom najneznatnijih a najpouzdanijih,
da mogu u pužu brzati, stazama hrzati,
u ribi progovoriti i valove lomiti,
u gazeli hitati, znakove vremena čitati
i svima javiti gdje su vuci,
gdje se zmija sklupčala,
gdje su mačevi isukani,
a gdje je prava stazica svjetlom okupana.
U žetvi ljubavi i očajnici se smiješe,
a pravda ih mije i krijepi
hitroćom nepojmljivom ljudskom oku;
i, morate stresti snijege sa zjenica,
ne biste li progledali:
mirijade gladnih i žednih ova noć bratimi.

VISINE ŽEĐAM

Visine žeđam u krunidbi slavlja,
kad nebo i zemlju prelijeće glas,
a strune svemirske pišu poglavlja
dok istokom zvijezda brza u kas.

Vatre u srcu sve sumnje nam prže,
zabluda uskost, gle, kopni i mre.
Tresu se troni i mač o mač strže –
mladica spasa u Kraljici zre.

Plimi u srcu, a šuštanje slame
žetveno opaja kraljevski dom,
Slavom, pod versima gnji žalac tame,
krenuti noćas je u boj sa zlom.

AKO SLOBODA SILAZI S NEBA

Ako sloboda silazi s neba,
uzaludan je svaki otpor,
jer to je pljusak što će sprati
i najdublje kutke naših mrakova,
jer to je snijeg koji će sve prekriti,
a ispod njega će nicati sama pšenica
bez ijedne stabljike korova,
jer to je led koji će zlo okovati
u nemoćne figurice na pozornici svijeta
i upornom rezonancom djela ljubavi
urušiti ih u prah i pepeo.
Ne skrivaj se ako sloboda silazi,
da uzmogneš u radoznali klas
jednoga jutra iznad snijega proviriti.

PALETA SPASA

Paleta spasa zlatom sad plije
i rosi svemir, šapće celesti
nek’ tihim cin-cin štalicu mije
da svemir može pjesmice plesti.

Dok dahom moćnim volić Ga grije,
jedriljem spasa majka se siti,
poslanje slatko dušom joj vrije,
njemu će šiti, mlijeko će piti,

Sve se tajanstvo zbilo u štali
runeći pizmu i sante leda,
od prvog dana skromnost ga kali,
tamu već glođu osmiješci čeda.

Žednici nade, strpljenjem diš’te,
izvorom biva istina živa,
janje ga vabi, igračku ište,
u mašti ljudskoj on noćas pliva.

SPUSTILI SE VISI

Spustili se visi, temelji nebesa,
zemlja nebo, oblak potok gleda.
Primiče se zvijezda i fotone stresa
u žarišnu točku, u krasotu čeda.

Vrutak zlato rosi noseć’ klice sloge,
spasenja krčage i srčiku arje,
poruku za male, žedne i neboge:
rodila se LJUBAV i guguta žarje.

Iz zabiti vrije, trusi se milinje,
u kriškama slada mir se svijetu ljeska
i rilcem svjetline topi sve silinje...
sklupčala se zmija u gvožđima tijeska.