sklonjen u mir zemlje ako je to mir i ako postoji neka razlika u odnosu na
ravnodušnost naslonjen na iščašen brid vremena odjednom ili čak više nego
ikad iznova dječak malo zbunjen svojim rubom
i nagom nedovršenošću tom nekom novom zbiljom kojoj se znajući da je
nužna ipak nismo tako nadali samo zemlji i pticama u
nedogled sigurni svako jutro iznova da možemo dalje do neke sasvim
obične sreće malim koracima i riječima bez namjere jer naša nam ishodišta
nitko ne može otuđiti... no – čim dođe bog stvari postaju nešto drugo ako
dođe predano i s mirom u to unedogled.
4, 2024.
Klikni za povratak