Mrkonjić u radijskom eteru

Teško je izreći (napisati) čestitku majstoru riječi, pa ako i ne bude oblikovana virtuozno i stilski precizno, neka se zna da je izrečena iz srca. Kao što znamo, gospodin Zvonimir Mrkonjić je vrlo svestran čovjek i meni je kao njegovoj radijskoj urednici pripala čast osvrnuti se na njegovu prisutnost u radijskom eteru.

Više od 30 godina, točnije od 1993., Zvonimir Mrkonjić kao prevoditelj surađuje na Trećem programu Hrvatskoga radija u emisiji Riječ je glazba je riječ, tempom od dvije emisije mjesečno, odnosno svaki drugi tjedan. Emisiju je pokrenula i dala joj naslov dr. Eva Sedak, kasnije su emisiju urednički oblikovale kolegice Judita Koerbler, Tatjana Čunko i Silvija Jakubin, a posljednjih desetak godina pod mojom je uredničkom paskom.

Iako možda u cjelokupnom djelovanju Zvonimira Mrkonjića taj radijski segment djeluje kao nešto usputno, slušanje samo jedne emisije uvjerit će vas da je ne samo prevoditeljsko umijeće, nego prije svega prevoditeljsko nadahnuće ispunilo te radijske minute. A o čemu je zapravo riječ u emisiji Riječ je glazba je riječ? U ukupnom trajanju od devedeset minuta slušamo odabrano vokalnoinstrumentalno djelo svjetske glazbene baštine uz prijevod njegova literarnog predloška iz pera Zvnomira Mrkonjića i interpretaciju tog hrvatskog prijevoda koju ostvaruju vrsni spikeri Hrvatskoga radija – posljednjih godina najčešće je to bila Rosanda Tometić.

Često se kaže da glazba govori više od riječi ili Prima la musica, poi le parolle – prvo je glazba, a onda su riječi, no je li glazba uistinu ispunjena tolikom količinom smisla da može potpuno zamijeniti onaj smisao što se krije u riječima? I nismo li nerazumijevanjem riječi onemogućeni za primjereno slušanje i primanje cjelokupnog sadržaja glazbe. Slušajući glazbu cilj je biti u dosluhu s Muzama i kako bismo taj cilj ostvarili bez zadrške, dobro je razumjeti i riječi.

Nerijetko je vokalnoinstrumentalna glazba koju slušamo nastala upravo iz tog literarnog nukleusa – skladatelj je naime bio nadahnut stihom, poetskim predloškom, libretom, novelom, dakle riječima koje su stvorile određen ugođaj, uvukle ga u neki svoj svijet, potaknule u njemu stvaralački impuls, da bi se na kraju stopile s glazbom u jedinstveno umjetničko djelo. Čuti riječ kada slušamo to umjetničko djelo i razumjeti njezino značenje, vodi nas u potpuno drugačiji doživljaj samog djela, u sagledavanje široke lepeze ekspresivnosti glazbe, kao i praćenje njezinih suptilnih emotivnih gesta.

To je ono čemu su u emisiji Riječ je glazba je riječ usmjereni prijevodi Zvonimira Mrkonjića. A iz tih prijevoda na površinu uvijek izbija njegova trajna fascinacija i glazbom i riječju.

On sam reći će vam da je prevođenje sjajan užitak, da prevoditi znači biti nadahnut većim nadahnućem od autorovog i kad se ta dva nadahnuća podudaraju, prijevod uspije. To da je Zvonimir Mrkonjić izniman prevoditelj čija se golema elokvencija temelji na sjajnom poznavanju cijele zalihe svjetskih jezika, opće je poznato. Možda je manje znano da je nekad svirao violinu, da silno voli glazbu, za koju govori: »glazba mi je atmosfera koju dišem«.

Tridesetogodišnja suradnja u emisiji Riječ je glazba je riječ bila bi nemoguća bez ljubavi prema glazbi i bez poznavanja glazbe. Mrkonjić voli Mozarta, Schuberta, Wagnera, Stravinskog. Ali ne voli Čajkovskog. Voli profinjene izvedbe njemačkog lieda i povijesno obaviještene izvedbe trubadurskih pjesama. Bliska mu je dramaturgija baroknih opera i kantata, ali i snažna ekspresivnost Nove glazbe u opusima skladatelja Druge bečke škole. Prevodeći poetske predloške glazbenih djela zahvaća široko i s puno strasti udubljuje se u kontemplativni svijet duhovne glazbe, razigranu putenost srednjovjekovne poezije, elegantnu maniru trubadurskog stiha, zamršene sadržaje baroknih opera, vrhunsku poeziju romantičnih pjesnika, ekspresivnu izričajnost glazbene Moderne koja u poetskom predlošku nalazi psihološki obrazac na kojem počiva glazba sugestivnija od riječi.

U fonoteci Hrvatskoga radija pohranjeno je više od 500 emisija koje je autorski ostvario Zvonimir Mrkonjić – više od 500 glazbenih djela čiju nam je sadržajnost približio prijevodom njihova literarnog predloška. O raznovrsnosti tema možda ponajbolje svjedoče naslovi: Euridice ili rođenje opere; Carmina Burana; La Pellegrina, intermediji za Medičejsku svadbu 1589.; Moralna šuma Claudija Monteverdija; Osvit vječnosti Johna Tavenera; Pigmalion Jean-Philippea Rameaua; Ako zaboravim tebe, Jeruzaleme – napjevi nadahnuti Svetim gradom; Bizantska pogrebna liturgija; Hrana ljubavi – arije elizabetinskog doba; Laude Mariji Magdaleni; Antonio Caldara: Magdalena pred Kristovim nogama; Antonio Vivaldi; Bijesni Orlando; Arije za Farinellija Nicole Porpore; Arnold Schönberg: Pierrot mjesečar; Benjamin Britten – prije i poslije života; Claude Debussy: Mučeništvo svetog Sebastiana; Cecilia Bartoli – pjevačica francuskih melodija; Četiri stoljeća katalonske glazbe; Djelo kajanja Arva Pärta; Engleska pučka glazba iz 17. stoljeća; Francuske melodije; Faustovo prokletstvo; Galske pjesme; Glazba gotike; Glazba soneta Williama Shakespearea; Glazba u križarskim vojnama; Glazba za skutom sv. Franje; Hildegarda, Sibila koja pjeva; Pjesme Carla Nielsena; Pjesme Franza Liszta – i tako više od 500 sačuvanih naslova. Iza svakog od njih stoji dvadesetak kartica pjesničkog prijevoda koji nam otkriva svu ljepotu teksta za kojim je skladatelj posegnuo stvarajući novo djelo.

Ovakva suradnja posve je u skladu s programskim konceptom Trećeg programa Hrvatskoga radija, a istovremeno ga i uvelike nadmašuje. Jer Treći program jest platforma na kojoj se predstavljaju razne kulturne teme, posebice one s područja glazbe i književnosti. No mislim da ni sama idejna začetnica emsije Riječ je glazba je riječ i njezine forme kao takve, dr. Eva Sedak, nije mogla predvidjeti dugovječnost, a možda ni sveobuhvatnost tema kojima se ova emisija već tri desetljeća bavi. Jer nemate često pred sobom autora s toliko uvjerenosti i energije, znanja, umijeća i nadahnuća. Pa iako je u ovom slučaju prostor stvaranja tek radijski eter, u kojem sve što je izrečeno i ozvučeno odmah nestaje, on ipak bitno pridonosi živosti kulturnoga podneblja. Jer radijski zvuk dopire do mnogih i ima nevjerojatnu sposobnost da nam u današnjem vremenu prilično bezidejnog svijeta na trenutak dočara idealni svijet u kojem ljudi znaju govoriti, čitaju knjige, slušaju glazbu, cijene umjetnost. I tako radio postaje posrednik koji nam pomaže ustanoviti bitne relacije čovjeka prema umjetnosti, jeziku, svom tlu, a možda i svojoj sudbini.

Najzad, preostaje mi zahvaliti autoru emisije Riječ je glazba je riječ, našem slavljeniku, akademiku Zvonimiru Mrkonjiću što je emisiju ispunio tolikom stihovima i mislima.

Na kraju, prilažem jedan od prijevoda akademika Zvonimira Mrkonjića. Riječ je o pjesmi Der Wanderer an den Mond koju je Franz Schubert 1826. skladao na stihove Johanna Gabriela Seidla i uvrstio je kao prvu pjesmu ciklusa Tri pjesme op. 80. Pogledajmo:

Franz Schubert

Johann Gabriel Seidl / prijevod Zvonimir Mrkonjić

PUTNIKOVA PORUKA MJESECU

Ja sam na zemlji, ti na nebu,
oboje žustro putujemo:
ja tužan i neveseo, ti blag i čist,
u čemu se razlikujemo?

Ko stranac putujem od zemlje do zemlje,
bez domovine, i nikom znan:
na brdo i niz brdo, u šumu i iz nje
al’ nigdje nije mi stan.

Ti se penješ, čas gore, čas dolje,
na istoku ti kolijevka, na zapadu grob,
kročiš, hodočasnik, iz zemlje u zemlju,
i ma gdje bio kod kuće si, uvijek Job.

Nebo je nad tobom rastvoreno,
domovina ljubljena čeznuća tvojih,
o sretan onaj koji kamo god išao
uvijek na tlu domovine stoji!