Novi zvonini za Kontesu

KOMU TO JA PIŠEM

Komu to ja pišem također i čemu
Kako zadobiti valjana čitača
Ne mogu to nikad svjetina je jača
Od ičeg valjanog uvijek u svačemu

Pišem onoj koja zna me ili njemu
Ištem svih obmana marnoga berača
Za vlastitom vjerom zbunjena tragača
Onog koji brine o svima o svemu

Pjesništvo je uvijek nešto o nečemu
Iz dubine sebe od najjačega jače
Jezgra biti u tom – oku najmanjemu

Konteso sve vidim a još više slutim
Sve sam sebi pišem – uza me međutim
Razdragani slave jeftine pjevače

DAN SIV JE OBLAČAN

Dan siv je oblačan bosiljak miriši
Tu pod nadstrešnicom ovog ljeta vlažnog
Grmljavinski udar odjeka je snažnog
Zbirka stihova je unutra u niši

I ovo joj dodaj – trenutak zapiši
Ti si ovdje sa mnom bez ičega lažnog
Sve to mi se čini puno nečeg važnog
Ne znam reći čega no evo već kiši

Sve natapa pljusak bujna ljetna kiša
Skupila si rublje svježe je – udiši
I taj miris dóma našeg na osami

Konteso umakli svjetskoj smo pomami
Brige ne hajemo svaka se utiša
I kapi je romon po krovu sve tiši

NE SLUŠAM RADIO

Ne slušam radio niti televizor
U daleku selu u carstvu tišine
Ujutro još prije nego sunce sine
I obasja brijeg i čitav ovaj prizor

S morem tamo dolje – ni iskop ni izor
Ne mogu obavljat – sunčane bistrìne
Oslikaju šumu – negdašnje bàštine
Zapuštene neće nikoji divizor

Nikomu dodijelit – jer nema nikoga
Konteso a ni nas skoro neće biti
Tko će nove snove ovdje u zabiti

Ikada sanjati – koga slušat gledat
I komu i čemu u čami doboga
A beznađu nikad ne mogu se predat

SAMAC SRED SVEMIRA1)

»Samac sred svemira« eno vidi gore
Čempres na vrh brda – tu me s nebom tvore
Noćne munje snažno – nježno svijetle zore
Bistrìne daljìne oblaci i more

Otvaram odatle sve druge obzore
Mjesec slušam zvijezde kometi što zbore
Galaksije sve se odjednom otvore
I slutim i trpim vlastite ponore

Konteso pogledaj nebeske čadore
Tamo te sad vodim to nam spire bore
Arhivirat ćemo sve ove prizore

Čempres i jablana te rijetke uzore
Vladare prezirem opake zlotvore
Ne trpim nad sobom nikakve nadzore

DAJEM SEBE SVIMA

Dajem sebe svima trajno – to što jesam
To je iz dna mene možda iz visine
Ono nešto moje nenadano sine
Premda nekad ne znam ni tko sam ni gdje sam

Sama sebe motrim razmišljam pretresam
Tu sam ali stalno stremim u daljine
Imam sama sebe ali i sve ine
I tako sa svima i svi sam i sve sam

No samo sam jedan jedini svoj svemir
Mini galaksija − plešem sav od svjetla
Noć nestane zorom a pjevanje pijetla

To zakon je vrtnje Svijeta − Svevišnjega
Trenutak vječnosti − u mir spremim nemir
Konteso svoj Bog sam − a tek zrnce svega

OVDJE SAM GDJE SJEDIM

Ovdje sam gdje sjedim a misao drugdje
Nekontrolirana tko zna kamo leti
I onamo kamo i nije joj smjeti
Ukratko ima je tko zna gdje i svugdje

Ali vidi sada evo je i tu gdje
Nesuvisle su i misli i pokreti
Prolio sam juhu – ruka mi odleti
Za mislima tamo u neznano negdje

Za gostinskim stolom omakne se gdjegdje
Oprostite molim – tako reći red je
Konteso vidiš li što rade godine

Pokušavan smiren reći neka mine
No neće ne može više to mínuti
A važno je da te sve to ne naljuti

KOČANA NA PRAGU

Kočana na pragu zaklali a kuću
Opljačkali pa je odmah zapalili
Komite nekada ovdje kad su bili
Usred mrkle noći nadomak svanuću

Sve to je moj život u mom nadahnuću
Ne žudim osvetu – predci što su snili
To sam bio i ja – mene su stvorili
I sada sam ovdje nijem i u ganuću

»Aćimovica« je svetoga Jakova
U ognju a s crkvom sve kuće do polja
Je li ruševina ona ili ova

Baš ta u kojoj su Kočani živjeli
Seljani se tu na tek tri kuće sveli
Konteso moj stih je za opstankom volja

BOG JE NETKO KAŽEŠ

Bog je Netko kažeš u svemu ovomu
Nešto ne – to znači zvijezda bezbroj samo
To što vidim a o čemu malo znamo
Terra Stella tek je zvjezdica ȕ tomu

A na njoj mi svi smo – svatko ȕ svom domu
Neizvjesnost vije – i sve nas onamo
Odnosi u carstvo Božje tko zna kamo
Tajna skrivena je u mozgu – i momu

Zaneseni ili prosvijećeni vjerom
Bezvjerjem jednako – bilo kojim smjerom
Tajnu Boga uvijek nosimo u sebi

Konteso evo nas u tomu i stoga
Spasitelj Ti meni budi ja ću Tebi
U časti i slavi onog Raspetoga

VEĆ SAM PREOSJETLJIV

Već sam preosjetljiv vrijeđaju me riječi
Čim imalo nazrem primisli posprde
Sva me podsjećanja na me silno srde
Sve zbog svega što se nikada ne liječi

Jer ne može pošto neminovnost priječi
Imenice bitne budu grubo tvrde
Tužno je i ako ljubavnici grde
Jedno drugo srdžba ljubav kada gnječi

I iztiješti pa je i srce tad prazno
Prihvatiti treba sve da je prolazno
I nestaje znači da nestajem i ja

Niti jedno sjeme nikad ne proklija
Konteso bez sunca i svagdanje vode
S poljevačom pođi cvijetu u pohode

EVO MENE SAMCA

Evo mene samca na hridini gore
Tla je vrlo malo i plitka i tanka
Vjetri me i kiše biju bez prestanka
No vali nikada stijene ne pokore

Visoko nad svime dočekujem zore
Hrid je do duboka i garant opstanka
Sunce krošnju budi svakoga uranka
I sve do pučine poda mnom je more

A nevere kada nebesa otvore
Na to malo zemlje ugrožen sam i ja
Nemam plodna žira da nov život klija

Grad je vrlo blizu čujem kako zbore
I ne spominju me dok tamo galame
Konteso jedina Ti tek haješ za me

SPREMAM LI SE NESTAT

Spremam li se nestat u negdje u nešto
Meni možda nije nimalo upitno
Vječnu zagonetku ili ono bitno
Božja volja skriva sustavno i vješto

Mene biti neće ali ono sve što
Mogoh i uradih moguće nebitno
To ostaje trajat jasno neupitno
Tu blizu uza nas ponegdje ponešto

Konteso mrsim li ili raspetljavam
Sad je važna samo riječ utjehe mira
Strpljenja dobrote ponekog obzira

Što na zaslon stavljam to Ti tek ostavljam
Listak nezamjetan u rijéčī prašumi
Osluhni kadikad – u lahoru šumi

ZAŠTO RIJETKO IKAD

Zašto rijetko ikad ja odem na misu
Zato što ne mogu kad sam pastir i ja
Golemo me moje stado ne zna – ni ja
Njega ne znam ali – na brizi mi svi su

Možda netko smisli drukčiju premisu
No prema mojoj se sve moje odvija
Od početka sebe iz mene izbija
Želja spasiti ih i kad vrijedni nisu

Spašavanja – stoga – ja nikomu vídan
Od početka zračim brigom strahom žarom
Moj pastirski štap je u mojem zvoninu

Čim nešto ne valja meni smjesta sinu
Ideje i riječi – kročim novim marom
Konteso Očenaš molimo svakȉdan

PRITISNEM DALJINSKI

Pritisnem daljinski2) – on je na zaslonu
O već dugo tu je – pretio podbradak
Očito život mu nije grk no sladak
Trbušina krupan okrugo ko slonu

Namjesnik nasilno od kad je na tronu
Upravljački put mu osiguran gladak
Dvojbe nikad nema za svaki nazadak
Svog naroda tu je – puku pljački sklonu

Ministranti zbore sve što treba reći
Svaki dan zaslone ogadi po jedan
Trbuj narasta mu sve veći i veći

Sa odnarođenom škvadrom je dosljedan
Konteso većinu zajaši manjina
Narod njemu to je – njegova trbušina

IZOPAČENJA SU

Izopačenja su stalna neprestana
Zlo – zlo rađa manu još i gora mana
Zla nam je istočna i zapadna strana
Malo je tu vedrih i bezbrižnih dana

Žrtva sam narodnog izdajničkog klana
Zla nasrću na me sama – bez obrana
Nije tek nesreća sva su zla zadana
Ono Nešto to je dio općeg plana

Shvatio sam sve to davno još zarana
Krvava žestoko pekla me je rȁna
I duševna muka i mržnja nastrana

Konteso kad svaka ruši se nakana
Ti si mi u svemu tomu izabrana
S Tobom sva zla mogu biti nadvladana

NIKAD NEPRIJATELJ

Nikad neprijatelj Hrvatu ne treba
Neprijatelj on je često već sam sebi
Učeni budala mudrost svijeta trijebi
Dok na dom susjed mu netremice vreba

Svakomu će dati i doma i hljeba
Njemu nitko ništa nije a i ne bi
Dao – tom budali koji svakog snebi
I nad samim sobom zbunjen se koleba

Hrvat kleči moli traži pomoć neba
A imao sve je – sebe i državu
Čvrstu i imućnu u svemu u pravu

Ali izdajnika – zbog tuđih potreba
I svojih – posvuda Lijepa Naša ima
Konteso o glavi rade nama svima

(Prst i nokat su sa našim dušmanima)

KAKVO DOMOLJUBLJE

Kakvo domoljublje daj ti meni novac
Tako sebe vidi na taj novac lovac
Dični mladi Hrvat vrstan krivolovac
Krivotvorac isto – Vragov je sinovac

Dinamovac on je možda hajdukovac
Birtaš potkazivač udbaš i kósovac
Neka hrvatuje kakav Hercegovac
Hrvatska kad gine – ja sam njen udovac

Zviždi u zanosu krpelj još osnovac
Neće biti seljak ne ni ribolovac
Nije oskarovac niti hegelovac

Ne vidi čak ni to gdje je vidikovac
Konteso eno ga – on je naš zlotvorac
Uživa u sebi i pije plenkovac

OVCE SVE POPASU

Ovce sve popasu vidom sa ekrana
To su gledatelji a te-ve je laža
Što šarenija je ovcama je draža
I privlačnija zbog obmana i mana

Tu se svašta vidi i sa sviju strana
Ne postoji neka zaštitnička straža
Politički porno – zabava najdraža
Sva je ovčja raja time očarana

Konteso može li išta da se desi
Da ni Ti ne budeš ona koja jesi
A ja da nestanem kao da sam greška

Znam odluka o tom posebno je teška
I nema izlaza nego ugasiti
Ne znati ne čuti i slobodan biti

TE JADNE SPODOBE

Te jadne spodobe gle za vlast se bore
Neka afežejka3) zadrigla od jala
Možemonka4) s kruške u mržnju opala
U Saboru kriješti nju baš da izbore

Razdala bi ona i kopno i more
Domovinu zdušno djela na vješala
Samo da bi svime po svojem vladala
Od gorega vazda može bit još gore

Sabor i svi oni povijesna su jeka
Prijevare i laži još od pračovjeka
Da i ja sam tamo bio bih tek jadan

Konteso nevažan – jada vlasti gladan
No evo me s Tobom – znači Tebi važim
Ni vlast niti inu opsjenu ne tražim

A VEZA SA SVIJETOM

A veza sa svijetom stalno se prekida
Nema interneta sokoćalo5) kaže
Sve je ovdje krhko rečeno najblaže
Selo je umrlo od boli od stida

Nema ovdje nikog i ničega ni da
Vjetar makar puhne bilo bi mi draže
Od mrtve tišine koja mi ne laže
Da već sam u grobu bez nade bez vida

Konteso tvoj glas je tek slutnja prividā
Da živimo da smo i mi dio svega
Izmakli iz buke zločinačkog stijega

Internet mi samo mrenu s oka skida
Donedavno selo − skladna pȉtomina
Napušteno – muk je pradoba divljina

I SABOR I VLADA

I Sabor i Vlada spremni za gadosti
Diktatura tu je − tko li je zasnuje
Ljigavac hrvatski na svoj narod pljuje
A Povijest izdaju nikad ne oprosti

Okupatorima davat pogodnosti
Državu uništit još nakon Oluje
Moram govoriti i da me se čuje
Matoš mi je dao sve prinadležnosti

Naš Ban Jelačić je usred Varaždina
Uzviknuo ZA DOM sablja kamo stremi
Svi viknuše SPREMNI ne ostaše nijemi

Zvao ga je narod zvala Domovina
Konteso ne mogu zbog muke i srama
Trpjeti što rade i s Banom i s nama

AKO STIGNE VAMA

Ako stigne vama u Beograd tamo
Taj naš – nama nemojte ga vraćat
Uredu – i dalje mi ćemo ga plaćat
Sebi i Bruxellesu on koristi samo

O – još izdajnika tu kod nas imamo
Pokvarene sorte nemojte uzvraćat
Takvi će se uvijek za izdaje laćat
Srbi su pametni itekako znamo

No vlastiti narod voždi zagađuju
Lažima o nama – memorandumima
Malo osviještenih i bez mržnje ima

Veliku Srbiju na našemu snuju
Razbija te snove tvrd hrvatski kamen
Konteso tako jest i biti će – amen

NE PRIPADAM NJIMA

Ne pripadam njima ali ni svojima
Kada shvatim kakvi u naravi jesu
Misao si čuvam i glavu i kesu
Čim sam negdje samo jedan među njima

Ali znam da ljudi pravih posvud ima
No najbolji od njih davno su u lijesu
Negdašnje mi nade izigrane sve su
Ipak bludim stalno novim zamislima
Konteso kakav sam – tako sebe pitam
Jesam li najbolji i najpravedniji
Ali potvrditi nalaz baš ne hitam

Pročitati zbilju možda se i bojim
Budi kažeš vrijedan od sebe vrjedniji
I poštovan bit ćeš i njima i svojim

PIED NOIR VEĆ GAZI

Pied noir6) već gazi i srce Pariza
Ne samo okoliš univerziteta
Alahu je korist a Jahvi je šteta
Ako se napravi svega analiza

Pariz vida rane vlastitih ugrizā
Sve se da zaključit iz prvog ajeta
Imperijalna pljačka arapskoga svijeta
Posljedice sada kazuje izbliza

Bio sam ja tamo nekog davnog ljeta
U Saint Auleyeu su me zvali na večere
A tko Pied Noir je njega nitko nikad

Konteso a vidi Jahvu kako šeta
S Alahom pod ruku nebo kud se stere
Čašicom šerbeta nazdrave kadikad

___________________
1) Neznatno preinačen dio stiha Matoševa zvonina Notturno.

2) Prema motivu srednjovjekovne pjesme Svit se konča: »debel trbuj podpasali/ komu kako Bogu služe/ i veli i mali«.

3) Antifašistički front žena staljinistica neposredno nakon Drugog svjetskog rata.

4) Jednake zajapurenim staljinisticama u današnjim uvjetima.

5) Braća Tarabići, nepismeni srpski proroci, predvidjeli su osvijetljeni zaslon ili ekran, ali nisu znali što je to te su »čudnu napravu koja svijetli« (film, tv, kompjutor), nazvali »sokoćalo«.

6) Pied noir, crno stopalo, posprdan je naziv za Alžirce i sve Arape.