Bajkoviti portreti

VIRNA KARLIĆ¹⁾

Živi
u

vitoj
glinenoj
kuli
koju noćima
oblijeću
divovske
pčele
i

praptice.

Jutrom ustaje
u prah zore od mjedi,
oblači haljinu
od zobi
i nedogorenih
bukovih grana
i loži peć
u prizemlju kule.

Ispeče
pogače
i raženi kruh
dvorjanima,
popne se na
na vrh kule
i s nje spusti
lanenu bijelu knjigu
išaranu tajnim
pismom.

Rukama trlja oči,
razmaže temperu
olujnog oblaka
i poleti
ususret
čudesnom
carstvu
na otočju
oblakove vune
i vjetrovih mlinaca.

Iskopa
duge
nebeske
rudnike
i
postane
vladarica
carstva.

Danas je
njen lik
uklesan u reljefe
u središtu svijeta
i vjeruje se
da njen čvrsti dodir
zaustavlja
zle
slutnje.

RENATA BILIĆ²⁾

U tornju
koji obavijaju
tri sveta bršljana,
a u čijem podnožju
rastu stolisnik i arnika,

ona živi

u donjoj sobi sa zidovima
od zemljina brašna
i sunčeve gline.

Ustaje kad se razdani,
otvara širom sve prozore,
hrani ptice beskvasnim kruhom
i grije vjedro žutog voska
na okruglom
kamenom ognjištu.

Poslije se popne na toranj
i od voska izrađuje statue
svojih slutnji i nemira.

Polaže ih
na kameno pročelje
blizu kule,
potom sjeda u kola
koja voze tri eterička tigra
i munjevito se zabija
u nebesko more.

Ruje po njegovu dnu
i vadi rahli pijesak sudbine.

Sprema ga u košare
i putuje natrag zemlji
gdje ljudima plamte
ruke i pogledi
ne bi li je dotakli.

Vrativši se na zemlju,
iz kosti prstiju pusti
tri sveta groma
i bog je učini
vladaricom ljudskog bivanja.

Sudbina se
kao i pijesak
ne veže za vjetreno kladivo,
pa je čovjek osuđen
na duboko neznanje
i strah od iščeznuća.

VALENTINA ILIĆ³⁾

Pored rijeke
čiji šumor
pružaju vjetar
i sipko raslinje

ona
živi

u
slamnatoj
kući
s

četirima
vratima.

Kuha juhe od srčike riječnog luka,
kiti kosu osušenim vilin konjicima,
slika oblake i kiše po lopočevu lišću,
miriše pijesak zašivene zore...
U ponoć,
kad unutarnje ure lupe
mjedenim utegom,
pretvara se u ribu,
uranja u rijeku,
kopa udoline po muljevitu tlu
i sluša glazbu podzemnih grobova.

Ujutro dopliva
do neke dalje obale,
digne se iz rijeke
i pretvori u
visoku
johu.

Pored nje
sjedne dječak
mjesečevih očiju
i zasvira na citri.

Pjesma je to
koja otkucava u svakom čovjeku
o stamenom prokletstvu osjećaja
što se komešaju
između zemlje
i vode.

LORETA GUDELJ BARAĆ⁴⁾

Sred kotline
u središtu mjeseca
glineni dvori
stoje
napušteni
od ljudi.

Oko njih
koze pasu jetko zlato,
skamenjeni prosci pružaju darove,
a trubač
ječi u prazninu.

Ona se diže
iz najvišeg tornja
po spirali
leteći na ćilimu
dijamantnog lana.

Na njoj
haljina od putene svile
koja se spušta
do dna podzemlja.

Smije se suncem očiju
i bljeskom lica
koje cvate
u pokrajini zrcala.

Razmrsi kosu,
raširi ruke između dva planeta,
poljubi kozmičku sviralu
i postane
prvobitno stablo.

Tom se drvetu
tisuću godina klanjaju oranti
ne bi li unutarnje tuge i dvojbe
pretvorili u kamen
mira i bezbrižnosti.

KORNELIJA PINTER⁵⁾

Pod
liticama
vapnenog
sjevera
blizu
kule
trorogih
jelena

ona
spušta
veo od prosa,
jantara
i fosforne sjete.

Slete dvije čiope
i probude
njene
unutarnje
nizine.

Ona zapleše
po zemljanu sagu
i stvori okerastu udolinu
punu voća i žitarica.

Rodi tisuću djece,
grebenastih
akvarelnih
atola.

Zavrti se oko sebe,
iz grudi pusti košnice mira,
pogleda u daljinu
i pretvori se
u nerješivi
nebeski
rebus.

Sve slijepe pletilje
i danas joj u čast
uvezuju arabeske
u nevidljivi plašt
ne bi li primirile
svoju žudnju
za vječnošću.

CVIJETA PAVLOVIĆ⁶⁾

U divovskoj
podzemnoj
spilji
stoje
dvori
od granita
kremena
i soli.

Čuvaju ih
dva obezglavljena lava,
a oko njih lete
slijepe crne ptice
utišanih žudnji.

Ona hoda
središnjom dvoranom
ovijena u željezne haljine
i plašt od iskopanog pijeska.

Svetkuje bivolje rogove
i hoda do obližnjih jezera
noseći vjedra sive vode
kako bi zalila
penjačice na prozorima
što se viju do zemlje.

Ljudi sa zemlje
donose glinena zaprežna kola
i puštaju ih niz krivine
ne bi li našli mjesto
za kopanje rudnika.

Ona se uznemiri,
porazbija drvene bačve
pune ugljena i spaljene zobi
i zapali vatru
koja se vine do neba.

Ljudi se razbježe,
zacrni se nebo,
a ona se otkotrlja
u podzemno more
i postane školjka
svih ljudskih slutnji
i nadanja.

MARIJANA RADMILOVIĆ⁷⁾

U sunčevoj kotlini
izraslo mjesečevo brdo
i stablo marelice.

Po zemlji nikli
filodendroni,
stepeništa
bijelih
vila.

Do stabla
dolazi
govedarica
sa stadom
i krčagom vode.

Umiva se,
pušta sjenovite kiše
po brdu,
skuplja otpale marelice
i obojava nebeska visočja.

Zadrhta zemlja,
sunce poskoči
i pretvori se
u crvenog
vrača.

Ona mu priđe,
dodirne rog na čelu
i postane
stožasta sveta kuća.

Ljudi se u nju stoljećima zatvarali
ne bi li isplakali vlastitu bol
i ušli u jeku tišine
kao ljudski predočiv bitak.

NIKOLINA KURUC ŠKOVRLJ⁸⁾

Između tri stijene
s kojih se ljudi bacaju
ususret podzemlju

raste

osamljeno
sveto
stablo.

Iz njega
izlazi
vila
s kosom
poput konjske grive
na nogama
divovskog
leptira.

Pogledom smrvi stijene,
a pod njima proteče
samo more.

Pomiluje nebeska goveda
i ona povrate
vatru
po zemlji
kako bi nastala
sveta otočja.

Stane na splav,
vozi se morem
i najednom stvori
neznano podmorje.

Raširi ruke
ususret
podzemnom
vjetru

i bog je pretvori
u
vezilju
tkanina s ribama.

Godinama veze
rupce i pokrivače
kojima se ljudi omataju
kako bi opušteno slušali
svoje unutarnje vapaje
i bjesovita ozvučenja.

DIANA ROSANDIĆ ŽIVKOVIĆ⁹⁾

U južnoj šumi
punoj čempresa
i pepeljastih kiša
stoje
steljke
svetih
jasena
koje je gromoviti bog
učinio
vilinskim
krevetima.

Na jednom
spava ona
s krunom
od maslinova lišća.

Ustane
prije nego čaplje
izvedu sunčeva kola,
umije se u prvoj rijeci,
češlja kose bademovim češljem,
maže se zemljanim puderom.

Zasvijetli u
prvom pozdravu suncu
smiješkom monahinje
i očima koje sapinju
stakleni nemiri.

Prošeće šumom
do brončanog svetišta
i kopa male grobove,
blagovaonice
mrtvih
heroja.

Potom trči,
igra kolo s vilenjacima,
maše s deset sablji
okrećući se u zraku,
pada pod most
u bezglasni raj kupina.

Zaspe od umora
i probudi se,
s neba zasvijetle cinčani glasovi
i tik što htjede ustati,
bog je pretvori
u kamenicu svetog ulja.

Pred tu kamenicu
dolaze hodočasnici
i mažu uljem zvijezde na nogama
ne bi li lakše hodali
nevidljivim stubištem
do Velikih Vrata
u Onostranost.

__________________
1) Zagrebačka lingvistica i sveučilišna profesorica.

2) Zagrebačka ekonomistica.

3) Viša asistentica na Filološkom fakultetu u Beogradu.

4) Povjesničarka umjetnosti i hispanistica.

5) Lingvistica i fonetičarka.

6) Romanistica i književna komparatistica.

7) Slavonska pjesnikinja i profesorica hrvatskog jezika.

8) Ekonomistica.

9) Književnica.