Kolo 3, 2023.

Tema broja: Uz 80. rođendan književnika Luka Paljetka

Darko Matičević

U zagrljaju Polihimnije i Erate

(Luko Paljetak i glazba)

Akademik Luko Paljetak, pjesnik, prozaist, dramatičar, esejist, feljtonist, prevoditelj, pisac za djecu, redatelj, lutkar, urednik, antologičar, likovni kritičar, slikar, glazbenik i još mnogo, mnogo toga. Jednom riječju – polihistor. U svečarskoj prigodi u povodu 80. rođendana dragoga nam Luka Paljetka osvrnuo sam se na njegov nemjerljiv doprinos glazbenoj umjetnosti u razdoblju gotovo više od pola stoljeća. To se prvenstveno odnosi na područje klasične glazbe, šansone, zabavne glazbe i glazbe za djecu.

Luko je još kao dijete bio očaran glazbom, imao je odličan sluh, što je naslijedio od svoje majke, koja je jako lijepo pjevala. U osnovnoj školi uključio se u mali tamburaški orkestar, u kojem je svirao bisernicu i učio prve note, a pjevao je i u školskom zboru. Učio je svirati gitaru i neko vrijeme hornu, a poslije je u Učiteljskoj školi pet godina učio glasovir kod uglednoga profesora i skladatelja Ferda Grazija (1912.-1998.). I danas Luko s ponosom spominje dragoga profesora i gospara Grazija: »Upoznao sam ga u Učiteljskoj školi u Dubrovniku, gdje mi je svih pet godina bio profesor klavira, upućujući me ne samo profesorskom nego gotovo očinskom ljubavlju u tajne bijelih i crnih tipki, otvarajući u meni nove glazbene svjetove, izmamljujući iz mene prve skladbe, potičući me svojim savjetima i prijateljstvom«.1)

U ovom razdoblju nastaju i prve Lukine autorske skladbe za glasovir, a zatim slijede i javni nastupi. Na koncertu učenika Učiteljske škole 17. svibnja 1960. godine u Kneževu dvoru, sedamnaestogodišnji Luko izveo je na glasoviru tri svoje skladbe: Arapski ples, Barkarola i Humoreska. Već iduće godine, 22. svibnja 1961. na istome mjestu, Luko se ponovno predstavlja s vlastitom skladbom Španjolska balada. Na Stradunu u današnjoj dvorani Ivana Pavla II. (tadašnjoj dvorani Radničkog doma »Ivo Morđin – Crni«), 23. svibnja 1962. godine Luko je svirao autorsku skladbu Elegia quasi fuga. Jednom riječju, Lukina osebujnost i neprijeporan glazbeni talent došli su do izražaja. Mnogo godina kasnije Luko će sam uglazbiti i neke svoje stihove, poput pjesama Proljeće u samostanu i Ženidba lordovog sina.

U klasičnoj glazbi Luko Paljetak je ostavio veliki trag prije svega kao libretist. Godine 1980. napisao je libreto za komičnu operu Doma i u buži oliti Đivo i Pasko (Abroad and at Home), koju je obradio i orkestrirao skladatelj akademik Igor Kuljerić (1938.-2006.), prema motivima Andréa Grétryja (1741.-1813.), Ivana Mane Jarnovića (1747.-1804.) i Williama Shielda (1748.-1829.). Opera je praizvedena na Osorskim glazbenim večerima 17. srpnja 1980. godine, pod ravnanjem Igora Kuljerića.2) Po narudžbi utemeljitelja i doživotnog umjetničkog ravnatelja Osorskih glazbenih večeri, Daniela Marušića (1931.-2009.), Paljetak je napisao stihove pjesme Osor, a Kuljerić ju je uglazbio za bariton i gudače. Praizvedena je na spomenutom festivalu u Osoru, 12. srpnja 2005. godine, a pjevao je bariton Josip Lešaja (1951.- 2019.), uz Zagrebačke soliste, pod ravnanjem skladatelja Igora Kuljerića.3)

Uz Ivana pl. Zajca (1832.-1914.), najplodniji je hrvatski skladatelj svih vremena Boris Papandopulo (1906.-1991.). Bio je veliki zaljubljenik u Dubrovnik, u kojem je često gostovao i kao skladatelj i kao dirigent, posebno na Dubrovačkim ljetnim igrama, ali i na drugim koncertnim događanjima. U svom golemom opusu, brojna su djela tematikom i sadržajem povezana s Gradom. Spomenimo samo kantatu Libertas za bas solo, mješoviti zbor i orkestar (1974.), Lapadski soneti Iva Vojnovića za solo bariton i gudački orkestar (1979.), Hommage a Sorkočević za simfonijski orkestar (1985.), te kantatu Carmen Boscovichianum iliti Spomen mali velikom nam Ruđi za sopran, alt, tenor, bariton, bas i orgulje (1987.).

Početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća Luko Paljetak započinje suradnju s Borisom Papandopulom. Po njegovoj narudžbi godine 1981. nastaje libreto za kantatu Non bene pro toto libertas venditur auro, koju je Papandopulo skladao za solo sopran, mješoviti zbor i orkestar. Kantata je bila izvedena u mjesecu travnju 1982. godine u tvrđavi Revelin, uz nastup solistice Cynthie Hansell Bakić (1949.-2021.) i naratora Mirka Šatalića. Papandopulo oduševljen izvedbom rekao je: »Pretočiti ovako dobar tekst u glazbu nije bio težak posao za skladatelja. Kantata je pisana točno za sastav i broj glazbenika Gradskog orkestra Dubrovnik, koji je svoj dio posla obavio do kraja profesionalno, a ako se tome doda i entuzijazam amatera iz zbora ‘Libertas’, koji su se zdušno zalagali pjevajući iz srca, mislim da uspjeh nije mogao izostati...«4). Kantata je bila izvedena i na Dubrovačkim ljetnim igrama iste godine, sa sljedećim izvođačima: Irina Arsikin (sopran), Zorko Rajčić (narator), Gradski orkestar Dubrovnik i zbor »Libertas«, pod ravnanjem dirigenta Iva Dražinića (1942.-2015.). Vrijedno je spomenuti da je upravo ova izvedba objavljena 2015. godine, na nosaču zvuka naslovljenog Glazbeni dvor Maestra Iva Dražinića, u izdanju Croatia Recordsa. Kantata je izvedena u još jednoj prigodi u mjesecu travnju 1985. godine u Franjevačkoj crkvi Male braće.

Luko Paljetak 1983. godine stvara libreto za još jednu Papandopulovu kantatu, Pohvala Dubrovniku, u kojoj Paljetak, uz svoje stihove, koristi i stihove Džore Držića, Marina Držića, Hanibala Lucića, Ivana Gundulića i Antuna Sasina. Nažalost, ova kantata do danas nije doživjela praizvedbu. A godine 1987. nastaje libreto i za treću Papandopulovu kantatu za bariton solo, mješoviti zbor i orkestar, naslovljenu Himna Suncu, koja je spletom okolnosti morala čekati gotovo dvadeset i tri godine do praizvedbe u Zagrebu 2010. godine, u prigodi proslave 80. obljetnice Simfonijskog orkestra HRT-a, pod ravnanjem maestra, akademika Pavla Dešpalja (1934.-2021.).

Boris Papandopulo je u listopadu 1986. godine u Tribunju, gdje je u oazi mira živio i stvarao, skladao još dvije Paljetkove pjesme iz pjesničke zbirke Pjesni na dubrovačku, »Marin Držić« i »Carpe Diem« za sopran (solo), trubu i orgulje. Pjesme je u dubrovačkoj katedrali 1988. izveo dubrovački trio »Viviani« u sastavu: Margit Cetinić (1947.-2018.), orgulje, Miljenka Galasso-Rakigjija, sopran i Nikola Nino Obradović (1937.-2010.), truba. Iz ovako plodonosne suradnje dvojice velikana hrvatske kulture, Paljetka i Papandopula, razvilo se i vrlo lijepo prijateljstvo, prožeto obostranim poštovanjem i razumijevanjem, koje je na kraju iznjedrilo spomenuta glazbena djela zauvijek sačuvana u hrvatskoj glazbenoj povijesti.

Skladatelj i dirigent, akademik Zoran Juranić skladao je dvije opere na Paljetkove dramske tekstove. Tako je 1999. godine izvedena operna farsa Govori mi o Augusti, a četrnaest godina kasnije, 2013. godine, praizvedena je i operna fantazija Posljednji ljetni cvijet. Još jedan hrvatski skladatelj i dugogodišnji profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, akademik Stanko Horvat (1930.-2006.), uglazbio je 2005. godine Paljetkov sonetni vijenac Silazak na vrh, za glas i komorni sastav; nažalost, djelo je zbog skladateljeve smrti ostalo nedovršeno, a po njegovim ju je skicama za praizvedbu priredio Berislav Šipuš.

I mnoge Paljetkove drame su uprizorene s velikim uspjehom, kao već spomenuta Govori mi o Augusti, u Puli, 1978. godine, u režiji i dramaturgiji Jelene Lužine, a skladatelj i izvođač songova bio je Franci Blašković; potom je 29. veljače 2004. godine u Dubrovniku praizvedena Paljetkova drama Viola, po motivima novele Kvartet Milana Begovića (1876.-1948.) u režiji Davora Mojaša, scensku glazbu je skladala Dubrovkinja Paola Dražić Zekić. Praizvedba drame Bastion bila je također u Dubrovniku, 10. lipnja 2012. godine, u režiji grčkog redatelja Lefterisa Giovanidisa, a glazbu je potpisao Lukov dubrovački skladatelj i prijatelj Đelo Jusić (1939.-2019.).

Za Đela Jusića napisao je Luko libreto za oratorij De civitate libertatis veritas (Istina o Gradu slobode), za mezzosopran, naratora, pjevački zbor i orkestar, koji je praizveden na dan sv. Nikole, 6. prosinca 1994. godine u franjevačkoj crkvi Male braće u Dubrovniku. Oratorij je doživio brojne izvedbe, a 1995. godine objavljen je i tonski zapis na nosaču zvuka u izdanju Croatia Recordsa. Prema Držićevoj pastoralnoj komediji Grižula, Paljetak je 2004. godine napisao libreto za izvrstan musical Dan od Amora, koji se s velikim uspjehom često izvodio diljem Hrvatske.

Na području šansone Paljetak je također ostavio neizbrisiv trag. Za njegovim su stihovima posegnuli doajeni hrvatske šansone – Hrvoje Hegedušić, koji je uglazbio pjesme Prašuma i Noina Arka, Zvonko Špišić (1937.-2017.), uspješno je uglazbio pjesmu Priča o ptici i Arsen Dedić (1938.-2015.) sa sjajnom izvedbom pjesme Gosparu Šišmundu (šegrtujući). Iz suradnje s Đelom Jusićem nastale su antologijske pjesme Na Stradunu, U svakom slučaju te volim, Pjesma koja nije važna, Šalom Sara, Kutija koja pokazuje kakvo će biti vrijeme, Pjesma svetom Vlahu, To je zemlja gdje smo rasli, Ferale stari, Ti si grijeh i druge.5) Ibrica Jusić uglazbio je pjesme Stari Sebastijan, Nostromo, Dubrovačkom gosparu Mihu Pracatu – Mihova smrt i dr. Krešimir Magdić je uglazbio pjesme Spacakomini i Origjinali, a Darko Matičević uglazbio je Ljubičaste kiše, O da li ćemo...?, Marin Držić, Ostani sa mnom, Pjesma s kraja ljubavi i brojne druge.

Godine 2016. u prigodi izdanja dvostrukog nosača zvuka s uglazbljenim stihovima Luka Paljetka, u popratnoj knjižici s naslovom Slavlje zvuka u čast Luka, akademik Tonko Maroević (1941.- 2020.) napisao je: »Glazbeni odaziv Lukovoj poeziji okupio je elitu domaće glazbene scene, pretežno skladatelja i pjevača iz sredozemnog kruga, a u nemimoilaznoj mjeri baš i iz samog Grada. Doista, u rasponima od Arsena Dedića i Tereze Kesovije, preko Hrvoja Hegedušića i Ibrice Jusića, pa do Iva Pattiere i Darka Matičevića, veliki je broj onih koji su osjetili potrebu da se druže s Lukovim pjesmama i tako oduže bliskoj im i neophodnoj poeziji. (...) I iz ove inicijative Luko Paljetak izlazi u svoj širini i dubini svoje poetske imaginacije«.6)

U glazbi za djecu, skladatelj Ladislav Tulač (1939.-2017.) autor je svojevrsnog musicala na stihove iz zbirke Miševi i mačke naglavačke, a Đelo Jusić i Darko Matičević uglazbili su mnoge Paljetkove stihove za djecu, kao što su Kukavica, Zvjezdice, Novosti, Zimska pjesma, Ježić Ubodežić i druge.

Na kraju možemo zaključiti kako je Luko Paljetak u književnosti i poeziji ostavio svekolikoj hrvatskoj kulturi u trajno nasljeđe bezvremenska djela, koja svojom snagom i vitalnošću dokazuju tu tvrdnju, ali isto tako i na području likovne, a osobito glazbene umjetnosti. Njegova velika ljubav za glazbu, koja se provlači i kroz njegov bogati književni i pjesnički opus, stalna potreba za slušanjem glazbene literature, poznavanje glazbene povijesti, života skladatelja i njihovih opusa, njegova iznimna muzikalnost, istančan sluh, te suradnja i prijateljstvo s mnogim hrvatskim skladateljima, stvorili su hvalevrijedna glazbena djela, koja ostaju zauvijek utkana u našu glazbenu povijest.7)

ARS LONGA VITA BREVIS!




____________________
1) Luko Paljetak, pogovor, u: Ferdo Grazio, Vječne oči, Matica hrvatska – Ogranak Dubrovnik, Dubrovnik, 2008., str. 312.

2) Izdavačka kuća Jugoton objavila je komičnu operu Doma i u buži oliti Đivo i Pasko 1980. godine na dvostrukoj LP ploči oznake LSY 61528/29, u čijoj izvedbi uz Zagrebačke simfoničare RTZ, a pod ravnanjem Igora Kuljerića sudjeluju: Zvonimir Gerbavec, Franjo Paulik, Predrag Protić, Nina Čangalović, Viktor Bušljeta, Cynthia Hansell Bakić, Ivo Androja, Josip Novosel, Igor Filipović, Zvonimir Habijanec, Gertruda Munitić, Ferdinand Radovan, Vladimir Bauer, Ivan Pincetić i Božidar Alić. Redatelj je bio Daniel Marušić.

3) Vidi: Arkadija hrvatske glazbe: trideset godina festivala Osorske glazbene večeri, prir. Dodi Komanov, Hrvatska udruga Osorske glazbene večeri, Zagreb, 2006., str. 372. Za ove podatke zahvaljujem gospodinu Igoru Mladiniću, djelatniku glazbenog odjela Gradske knjižnice u Zagrebu.

4) Franica Vidović: Papandopulo u Dubrovniku, Theoria, časopis Hrvatskog društva glazbenih teoretičara, godina VIII., broj 8, rujna 2006., str.34.

5) Izbor iz poezije namijenjene glazbi objavljen je u knjizi, Luko Paljetak: Pjesme koje nisu važne, Matica hrvatska – Ogranak Dubrovnik, Dubrovnik, 2005.

6) Luko Paljetak: Gold Collection, dvostruki CD, Croatia Records, Zagreb 2016. Na dvostrukom izdanju se nalaze 34 uglazbljene pjesme Luka Paljetka, u izvedbama Ibrice Jusića, Tereze Kesovije, Zvonka Špišića, Arsena Dedića, Hrvoja Hegedušića, Iva Pattiere, Darka Matičevića, Frana Lasića, Dubravke Jusić, Dubrovačkih trubadura, ansambla Linđo i klape Maestral. Četiri pjesme govori autor Luko Paljetak, koji je ujedno i urednik ovog izdanja.

7) Autor ovoga teksta sudjelovao je na kolokviju u povodu 80. obljetnice rođenja Luka Paljetka u organizaciji Matice hrvatske, u Zagrebu, 18. travnja 2023. godine s temom Luko Paljetak i glazba.

Kolo 3, 2023.

3, 2023.

Klikni za povratak