U srpnju od vreline bez milosti otpalo je uvenulo lišće
kontroverzan stigao sam iz šume među prosvjednike
nitko ne razumije ljubavne osjećaje prema divljoj trešnji
kojima manifestiram u povorci na prosvjednom transparentu.
Prijateljica
pomirena s Hirošimom
ne prestaje me
odgajati
niti u visokim
godinama:
Govnu s instinktom bombe
u deminutivu
kaži
govance.
Na nebima
iznad našeg neba
poznaje li netko
abecedu jezika
na kojem pišem
ne izlazeći
iz šume u oluji
dok ne izljubim
drhtavicu stabala
plahih životinja
one ju razumiju
u maternici
svoga neba.
Stan je pojela nenajavljena poplava svjetlosti žarulja
iskusno plivamo goli ispod stropa plavog poput
crkvenog svoda prepunog anđela zvijezda svetaca
od meda kojeg ćemo ujutro namazati na vlažni kruh.
riječ rječica
protječe
bubrezima
u svakom
zaboravi krupnije
zrno pijeska
ono tada izaziva
bolove drugog
stupnja intenziteta
pročitao sam u znanstvenoj knjizi
o bolovima trudnica
nakon smrti beba.
Noćima spaljujemo pidžame
pred bijelim ekranom
na kojem se talože smrti
smrti grobova lasica
smrti jarčevih rogova
smrti svemirskih kućica puževa
smrti sretnih ljubavnika
očišćene su s prašinom sa ekrana
umrla im je licenca
pa ipak napišem neka
uzaludno budu besmrtne.
Berući suviše brzo gljive nehotice izgubio sam zimogrožljivu crnokosu
Irenu u Brechtovim hladnim šumama poželjevši kao samokažnjavanje
da baš sve do jedne u vrećici budu poput najsnažnijeg zmijskog otrova.
U ranom mjesecu trudnoće
Eliotovo okrutno kišno travanjsko srce
iznova pčelinji gladno sna peludi
rascvjetanih bradavica cvjetova
galopira svijetom s krhotinama
projektila Sunca sigurno od propasti
meda kojim ću zalijepiti usnice
kako bih uživao obrednu utjehu šutnje
nakon opet gledanog filma Istočno od raja
opsjednut s njim od mladosti premda
sretno zaljubljen nisam mogao upijati
strahotne frustracije glavnog lika.
Kada mi se umore prsti od cjelodnevnog odnosa s ljudima na daljinu
Zalijepim na njih flastere kao da sam ih posjekao noževima za ručkom
U sisačkoj biskupijskoj kuhinji za gradsku sirotinju s ponešto kroničnih
Alkoholičara koji egzistencijalno žive svoja ništa uz moja ništa u kojima
Trpimo sebe zadovoljno onoliko koliko jezikom svladamo nepodnošljivo.
Vjetre s pokošenom travom otpuši me na njezina
skrivena mjesta pohranjena u pčelinjoj suzi na sticku.
Sve je O.K. djeco
nježno bolesna,
ne prestaje šaptati
vjetar u bradu.
Iza nas urbanih barbara
otrgnutih iz zagrljaja zime
vatrogasci u dimu tišini gase vruća
brdašca žeravica cigareta
ne moraju radišni znati
da su nas grijala duboko ispod snijega
spašavajući u gredicama
lukovice cvjetnih Barbara.
Nakon poroda skladno spojeni ljubavlju prema prirodi
mjesecima tako različitim jezicima čežnje silovitim
poput oluja lovokradica s kćerima uživao sam
zajedničku sisu šume dojilju mlađaka na leđima noći.
Sve dok ju nije ozbiljno načela bolest moja žena
nije voljela tanke potoke mirnih misli ljubavne poezije
uživajući me poput svjetlucavo neizrecivog pejzaža
prelivenog žestokim sunčevim crvenilom koje zadaje
posljednje snažne udarce sumracima od kojih bi sve dane
završavali oboje nokautirani bezbolnom nesvjesticom.
Onepismenjen
nagomilanim kreacijama
kustosa izložbi
svježih leševa
na otvorenom
Onepismenjen
ne znam napisati
ne ponovilo se
ono što se ne prestaje
ponavljati.
Nemirnu misao u brzim skokovima žabica s lista na list
iznad oka
prispodobljujem riječima na čijem dnu ležimo uz vodu
do struka u svjetlosti zvijezda sada si već hladna voda
zašutim
neka se ptice umjesto mene nastave svađati s mrakom.
Nakon uživanja u prvim kavama izlazim na ulicu
jutros pod miškom s Gavranom Edgara Allana Poea
instinktivno svraćam na kiosk po tisak i cigarete
otvaram novine iz kojih ptice zoblju slova zavijena u crno.
Sretno sam se uspijevao provući kroz uši svih igala
bračni se krevet raspao tek od eksplozije susjedove
Debele Berte koju sam tinejdžerski infantilan pokupio
na stubištu trešten pijan u odsutnosti žene iz stana.
Što ako se kroz korijenje voćaka mrtvi budemo uvis razmnožavali
Šutnjom u cvjetanje onoga što ćemo prešutjeti promrzlih jezika
Pjevati moramo srcu tame sve dok smo u dvoje smrti nedohvatljivi.
Nakon što munje riječi iscijepaju perfekt plahti
u kojem su nam oči zavijene da ne vidimo spasioce
nemirnih crnih misli u burama dok daleko na pučini
zavijaju psi čagljevi vukovi revolucionarno raznobojno
nakratko uspokojeni mokrim kišnim tišinama prezenta
vraćamo se opet preplivavanju granica nedohvatljivosti
trpeći grčeve mišića libida futura u novim pelenama.
____________________
* Debela Berta (njem. Dicke Berta), u I. svjetskom ratu ime njemačkog teškog merzera, kalibra 42 cm, proizvedenog u Kruppovoj tvornici; tako je nazvan šaljivo po Kruppovoj supruzi Berthi.
3, 2023.
Klikni za povratak