Lirski putopisni zapisi

Ljudi od najdavnijih vremena putuju i otkrivaju nove svjetove. Pritom bilježe svoje dojmove i doživljaje kako bi ih podijelili s drugima i ostavili za vječnost. Izazov je istraživati nepoznata i zanimljiva mjesta bogata poviješću, promatrati prekrasnu prirodu i egzotične životinje, upoznavati nove ljude, nepoznate kulture i običaje. U definiciji putopisa kaže se da kao književna forma može biti napisan novinarskim, znanstveno-popularnim ili književno-umjetničkim stilom. Bez obzira na koji način bili napisani, putopisi su uvijek zanimljivi jer nas obogaćuju raznim spoznajama.

Književno-umjetnički stil putopisa koristi profesorica hrvatskog jezika, književnica i kritičarka Biserka Goleš Glasnović u svojoj knjizi Karpatski listići, objavljenoj u 2020. godine. Baš u toj nadasve čudnoj i neugodnoj godini kad se čitav svijet našao u mreži pandemije Covida 19 niti ne sluteći kakav će udes poslije zadesiti Ukrajinu, Goleš Glasnović objavljuje ovu knjigu poetičnog naslova. Uz autoricu, za njeno su izdanje zaslužni i urednici – Miroslav Kirinčić i Marijana Rukavina Jerkić, recenzenti – Tonko Maroević i Rukavina Jerkić te Đuro Vidmarović u ime nakladnika. Nema dvojbe, to su imena koja jamče da je posao odrađen vrhunski i profesionalno.

Iz recenzije urednika Tonka Maroevića saznajemo da je autorica ove knjige »u putopisnom žanru već objavila knjigu vrlo zanimljivih zapisa s obilaska tako različitih sredina kao što su Kosovo (s posebnim osvrtom na janjevačke katolike Hrvate) i Sri Lanka, ali i niza drugih zemalja i regija« (str. 4). Sada nas vodi drugim putovima koji kreću u Ukrajinu, Mađarsku, Estoniju, Češku i Švedsku te u neke hrvatske gradove i mjesta. Knjiga je podijeljena na tri poglavlja: Karpatski listići, Človečec i katedrala i Više od krovova. U pogovoru naslovljenom Raskošna putopisna šuma Marijana Rukavina Jerkić ističe posebno zanimanje pjesnikinje i esejistice Goleš Glasnović upravo za putopisnu formu koja je od 1842. i knjige Pogled u Bosnu Matije Mažuranića sastavni i značajan dio hrvatske književnosti i koju su, među ostalima, proslavili Matko Peić i Antun Gustav Matoš.

Svakako dijelim njeno mišljenje da za Goleš Glasnović putovanja nisu samo bilježenje posebnih trenutaka mobitelom ili kamerom. Nikako nisu ni šturo iznošenje određenih podataka i povijesnih činjenica. U ovoj se knjizi osjeća autoričin iznimni senzibilitet i otkrivaju se njena silna posvećenost pojedinostima te poseban mar za otkrivanjem prošlosti. Biserkini su opisi viđenoga lirski i puni osjećaja, ona pomno istražuje veze između pojedinih naroda i njihovih kultura kao i njihove međusobne utjecaje. Također, razvidno je da voli upoznavati ljude i družiti se s njima, ali i sama lutati zacrtanim i ne zacrtanim stazama na kojima uvijek otkriva nešto novo i zanimljivo.

U prvom poglavlju knjige Karpatski listići obuhvaćena su četiri putopisa posvećena Ukrajini u koju autorica dolazi iz Budimpešte putujući uz »uljano žuta polja suncokreta i čvrsta zelena polja kukuruza« (str. 9). Nakon opisa ulaska u zemlju i carinskih obveza, govori o svojim prvim dojmovima o njoj.

Slijede opisi grada Mukačeva u kojemu odsjeda u »hotelu u centru grada nasuprot svijetlozelene vijećnice« (str. 10). Među njegovim znamenitosti posebno se ističe dvorac Palanok. Autorica posvećuje pozornost svemu što vidi oko sebe – stilovima u arhitekturi, ljudima koje susreće u hotelu i izvan njega, slikama koje gleda u muzeju. Uspoređuje ukrajinsku i hrvatsku kulturu i traži poveznice između povijesti i književnosti dvije zemlje. Razvidno je da za nju nisu značajne samo vanjske odrednice, već i osjećaji koje budi ono što je vidjela i doživjela.

Rado poseže u povijest: između ostalog, u putopisu Hiblinka govori o groblju hrvatskih vojnika poginulih u prvoj vojni i prisjeća se svoga pretka Marka koji je tu stradao. Stvarni događaj potiče je pak na razmišljanje o liku Marka Barića iz Begovićeva romana Giga Barićeva.

Slijede zapisi o Lavovu i Stiljskom, o njihovim ulicama i kipovima, crkvama i povijesti. Govoreći o Lavovu, prisjeća se i Jurja Križanića koji je »zagovarao prevođenje hrvatskih glagoljaških knjiga na crkvenoslavenski jezik radi daljnjeg širenja unije« (str. 27). U ovome putopisu spominje i najznačajnijega ukrajinskog pjesnika Tarasa Ševčenka kojega se prisjetila ugledavši njegov ogromni kip te poljskog književnika Adama Zagajewskog koji je također boravio u Lavovu.

Putopisi o Ukrajini koja je sada zbog patnji njenog naroda svima posebno prirasla srcu imaju posebnu vrijednost jer nas vraćaju u ljeto 2017. godine, kad nitko nije slutio da će doći do krvave ruske agresije na tu zemlju. Ukrajina, nažalost, nije više ista. Zbog toga ove bilješke s putovanja bude nostalgiju za bezbrižnom i ne tako dalekom prošlosti kad se nije toliko razmišljalo o ratnim zbivanjima. Godine 2017. čovječanstvo je bilo zaokupljeno sasvim drugim životnim temama.

Drugo poglavlje ove knjige obuhvaća tri putopisa, posvećena Češkoj, Mađarskoj i Švedskoj. Motiv putovanja u Prag te središnju i južnu Češku je otkrivanje »spomen obilježja Augustu Šenoi, našem književniku, koji je živio i studirao u Pragu, također i u počast njegovim češkim korijenima«, kaže autorica putopisa (str. 47), koja uz obilazak znamenitosti češkoga glavnog grada te njegovih trgovina, kavana i restorana, ukazuje i na bliske češko-hrvatske veze koje su osim Šenoe njegovali i Vladimir Prelog, Andrija Mohorovičić, Stjepan Radić, Nikola Šubić Zrinski, ili pak češki književnik, kroatist i vrsni prevoditelj s hrvatskoga na češki Dušan Karpatský. Putujući Češkom Goleš Glasnović ponovo isprepliće prošlost i sadašnjost, stvarnost i književnost. Govori o husitskoj crkvi, zapaža »lijepe gradove središnje i južne Češke« i njihovu arhitekturu, katedrale, trgove, ulice...

Putopis naslovljen »Junaci i medenjaci« govori o autoričinim dojmovima iz Budimpešte koju je Goleš Glasnović posjetila 2016. godine. Kao i u prethodnim putopisima, razvidan je njeno široko zanimanje za taj grad koje osim šetnji ulicama, obilazaka muzeja i galerija, obuhvaća i bavljenje jezikom, filmom i glazbom te, općenito, mađarskom kulturom.

Nakon Češke i Mađarske Goleš Glasnović posjećuje Švedsku i Estoniju. Obilazi Lund i Stockholm, mjesto Lommu te Tallin. Dok šeće ulicama švedskih gradova zamjećuje prostrane trgove te romaničku faunu na pročeljima zgrada, prisjeća se određenih legendi te razmišlja o književnosti i jeziku. U Tallinu uz standardne posjete znamenitostima i muzejima, posjećuje i mali antikvarijat koji vodi osebujni »nimalo trgovački raspoložen antikvar« (str. 77). Ova je tvrdnja još jedan dokaz posebne brige za pojedinosti.

Poglavlje Više od krovova obuhvaća pet putopisa koje je autorica nakon »šetnji« po europskim zemljama posvetila hrvatskim gradovima. U njima otkriva Krapinu i njene čari, povijest i crkve, ali i jela i bajkovite krajolike. Drugi putopis posvećen je Badavci u Istri gdje se odvijaju poznati književni susreti koje vrlo uspješno vodi književnik Tomislav Milohanić, a treći Križevcima. U svome prepoznatljivom stilu autorica u njima vješto plete priče od prošlosti i sadašnjosti u koje upleće svoja razmišljanja i osjećaje.

Jednako tako, s istim zanosom luta Petrinjom i Brestom Pokupskim, svojim slijedećim destinacijama. Opet nam otkriva niz nepoznatih činjenica i oduševljava nas svojim lirskim opisima, putovanjima u dubinu duše te željom za istraživanjem kulture i vjere u državama ili mjestima koje posjećuje. Zbog svega toga, zbog posebne topline koja se odražava u njezinim zapisima kao i zbog činjenice da puno nepoznatih činjenica otima zaboravu, Biserka Goleš Glasnović je uistinu sjajan putopisac.