Pricina i Murtićeva čitanja Jame Ivana Gorana Kovačića

U likovnom jeziku Zlatko Prica i Edo Murtić izrazili su tragično stradanje čovjeka prema stihovima poeme Jama koja se i danas čita kao jedno od najpotresnijih svjedočanstava ljudske patnje u zlo vrijeme Drugog svjetskog rata. Poemu potpisuje hrvatski pjesnik Ivan Goran Kovačić koji je i sam smrtno stradao od četničke ruke 1943. godine u blizini Foče. Za grob mu se ne zna. Poema Jama podijeljena je na 10 pjevanja u kojima u prvom licu jednine govori nesretnik/stradalnik o proživljavanju smrtne strahote u masovnoj grobnici. Iz njegova kazivanja saznajemo za sve oblike bolnog stradanja i usmrćivanja u tamnoj dubini Jame gdje su bacali tijela ranjenih i ubijenih oštricom noža.

Zgrčena i bolna lica, osakaćena torza, slomljene ruke i krvavi prsti, iskopane oči, Prica i Murtić izrazili su kratkim i oštrim, tankim i širokim potezima kista, isprekidanim linijama, spiralnim i vrtložnim krivuljama, vitičastim crticama, mrljastim nakupinama boje i točkastim crnim kapljama tuša. Tragizam nesretnika u mrklinama Jame slikari su poentirali lomnim, streličastim prodorima svjetlosti kroz tamnu provaliju Jame koji gdjekad bljesnu na bijeloj površini papira kao bolni krik ranjenog i osakaćenog stradalnika iz mračne dubine prema svjetlosti i suncu u čežnji za životom. Snažne vrtložne struje jaucima ranjenih odjekuju prostorom u potresnim i vidljivim spiralnim potezima slikarevog kista, u mrklim kovitlacima gavranova leta i kružnim širenjem krila crnih ptica, u zvjezdastim crticama, lomnim krivuljama i tamnim potezima kista.

Oba su autora upravo ovakvim postupkom eksplicitno izrazili strahote stradanja pozivajući se na stihove Ivana Gorana Kovačića. Iznimnom crtačkom vještinom oblikovali su u likovnom jeziku strahote ljudskog stradanja poentirajući taj tragični usud crno-bijelom pulsacijom likovnih elemenata na bijeloj površini papira emanirajući snažnim ekspresionističkim nabojima.

Grafičko-pjesnička mapa Jama najvažnije je likovno djelo iz Drugog svjetskog rata ne samo po pjesničko-likovnim vrijednostima koje su je trajno upisale u povijest hrvatske likovne umjetnosti, i, naravno, u povijesti hrvatske književnosti, nego i po njezinoj iznimno dokumentarnoj vrijednosti. I Prica i Murtić u vrijeme rada na mapi dvadesetogodišnji su mladići u čijim se grafičkim listovima jasno naziru i njihove autorske osobnosti koje ćemo prepoznavati u kasnijem razdoblju njihova stvaralaštva.

Grafičko-pjesnička mapa tiskana je u tehnici litografije u nakladi od 250 primjeraka od kojih je svaki numeriran arapskim brojevima od 1 do 250 i potpisan rukom autora i tim činom potvrdio da je originalno umjetničko djelo. Mapa je tiskana na običnom papiru i uvezana u padobransko platno, u formatu 27 x 21 cm, sadrži 26 stranica. U radu na grafičkim listovima umjetnici su koristili kamene ploče, litografski tuš i litografsku kredu te kiselinu. Litografsku prešu koncipirali su i konstruirali sami autori u partizanskoj radionici u Topuskom gdje je tiskanje dovršeno koncem studenog 1944. godine. Naslov grafičko-pjesničke mape Jama pisan je rukom snažnim gestualnim potezom. U tom složenom grafičkom poslu autorima je od velike pomoći bio i ...Mladen. Nisam do sada ustvrdio njegovo prezime niti točan oblik njegove suradnje s umjetnicima koji su smatrali potrebnim tu zahvalnost izraziti pišući na originalnoj mapi ove riječi:

Dragom Mladenu,
koji nam je dao prvu podršku u ovom radu.
Z. Prica

                                                                                         E. Murtić
                                                                                         Topusko, 29. XI. 1944.

Godine 1974 . tiskano je drugo, reprint izdanje Jame: Murtić – Prica, a nakladnik je LIBER&VJESNIK, u formatu 27 x 21 cm, 54 x 26 stranica, priredio za tisak Dragutin Tadijanović. Riječ je o jubilarnom izdanju prigodom obilježavanja trideset godina od kultnog, ratnog izdanja u Topuskom 1944. godine. Mapa se sastoji od zaštitne kutije, tekstom poeme Jama, bibliofilskog reprinta litografija s potpisima Murtića i Price, te esejom Dragutina Tadijanovića.

Godine 1982. objavljena je grafičko-pjesnička mapa Jama, koja je tiskana godinu ranije 1981. Nakladnik je DELO, print OOUR Globus, izdavačka djelatnost u Zagrebu. Litografski tisak pripremljen je u grafičkom atelieru GLOBUSA. Tiskanje dovršeno u ČGP DELO u Ljubljani 15. siječnja 1982. godine. Tiskano je 200 primjeraka grafičko-pjesničke mape, 10 autorskih primjeraka, EA 20 primjeraka numerirano je rimskim brojevima I – XX i 170 primjeraka numerirano je arapskim brojevima od 1 do 170. Grafičko-pjesnička mapa ovom je prigodom promijenila izvorne mjere na 57 x 48 cm, 20 listova potpisuje Murtić 20 listova a Prica 21. Slova poeme ručno su pisali likovni umjetnici u crnoj i crvenoj boji u kojima si i radili grafičke listove; Murtić u crvenoj i crnoj, a Prica samo u crnoj boji, to jest koristili su lavirani i litografski tuš u tim bojama. Mapa je uvezana u padobransko platno kojim čuva poveznicu s prvom mapom iz 1944. godine, također i bojom, oker. Slova na koricama mape pisana su drukčije od one prve iz Topuskog, i u drugim bojama, različitim od izvornika, dakle, ne crnom, i slova nisu pisana gestom, rukopisno, nego crvenom bojom na sirovom platnu (dakle, ne na padobranskom!), u okeru i rimskom kapitalom.

Ovo izdanje poeme Jama Ivana Gorana Kovačića objavljeno je osim na hrvatskom jeziku još i na engleskom i francuskom jeziku, kao i tekst Jure Kaštelana pod naslovom VIDOVITI AED. Osim ovih podataka o mapi koje je nužno spomenuti kako bi jasnije percipirali promjene koje su napravili umjetnici, nakladnik i suradnici, na temelju kojih primjećujemo i razlike u odnosu na izvornu mapu isto je tako važno skrenuti pozornost i na činjenicu da umjetnici unoseći promjene nisu promijenili svoju izražajnost. Točnije rečeno, promijenivši pristup, drugim čitanjem Jame koncipirali su i drukčiji likovni postupak, ali, ipak, unatoč svemu nisu promijenili likovnu izražajnost, odnosno, njezin intenzitet. Naprotiv, sačuvali su one iste ekspresivne naboje snažnih likovnih konotacija, koje, kao i one na prvoj mapi, o čemu najbolje svjedoči i danas živi priča u akademskoj zajednici da je Pablo Picasso pohvalio oba autora i grafičko oblikovanje mape vidjevši je na jugoslavenskoj izložbi u Parizu 50-ih godina, kao što bi, vjerujem, to ponovo kazao da je vidio grafičko pjesničku mapu Jama u drugoj, i drukčijoj, novoj likovnoj interpretaciji Price i Murtića.