Istaknuti hrvatski geograf, pisac i prosvjetitelj

Bilo je uistinu teško i bolno oprostiti se zauvijek od svog predragog učitelja Dragutina Feletara na groblju u njegovoj Donjoj Dubravi 24. lipnja 2023. Prevelika žalost razlijevala se krajem u kojem se sljubljuju Mura i Drava, prostorom koji je dao jednog od najvećih hrvatskih geografa naših dana, istraživača prošlosti, motora društvenog, a posebice kulturnog aktivizma, neumornog prosvjetitelja...

Gotov je nemoguće o akademiku Dragutinu Feletaru, geografu, istraživaču povijesti, piscu, prosvjetitelju, svestranom čovjeku i znanstveniku, o čijem bi se životu i radu mogla napisati obimna knjiga, dati potpunu informaciju na nekoliko stranica časopisa, ali pokušat ću izdvojiti bar neke segmente njegovog života i rada. Stvaralački ambijent koji on je godinama kreirao, isprva u Međimurju i Podravini, a kasnije putem časopisa »Hrvatski zemljopis« (danas »Meridijani«), imao je značajnu ulogu u odlukama mnogih mladih ljudi pri odluci izbora mjesta studiranja geografije (i povijesti), a u svojim člancima na stranicama toga časopisa redovito je čitatelje upoznavao s novostima iz svijeta geografije te mnogim suvremenim zbivanjima.

Strast za djelatnostima kojima se bavio prenio je i na svoju djecu – kćer Petru, koja se usmjerila na nakladništvo, povijest umjetnosti i etnologiju te na sina Petra, koji je kao geograf i društveni djelatnik nastavio temeljnu očevu struku i aktivističku djelatnost. Akademik Dragutin Feletar je utjecao i na brojne druge suradnike, prijatelje, studente, kolege, a često svojim javnim istupima i na širu javnost.

Dragutin Feletar rođen je 10. srpnja 1941. godine u Velikom Otoku u današnjoj općini Legrad, a umro u koprivničkoj bolnici 21. lipnja 2023. Njegovi roditelji su se u Veliki Otok doselili iz Donje Dubrave, kamo su se i vratili odmah nakon Drugog svjetskog rata. Tako je osnovnu školu polazio u Donjoj Dubravi (1948.-1952.) i Kotoribi (1952.-1956.), a gimnaziju u Varaždinu (1956.-1960.). Zemljopis je zavolio još u osnovnoj školi, pa je od 1960. do 1965. studirao na Geografskom odjelu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (diplomirao je kod akademika Josipa Roglića, na temi »Industrija Međimurja«). Na geografskom odjelu PMF od 1971. do 1973. polazi poslijediplomski studij, a kao magistarski rad priznata mu je tada objavljena obimna geografsko-povijesna monografija »Podravina«. Doktorsku disertaciju na temu »Industrija u ekonomsko-geografskoj strukturi Podravine« obranio je 1982. pod mentorstvom profesora Velimira (Veljka) Rogića.

Od 1965. do početka 1983. Dragutin Feletar proveo je prvo u prosvjeti, a nakon toga uglavnom u novinarstvu i kulturi. Već kao gimnazijalac osnovao je izviđačke odrede u Donjoj Dubravi, Kotoribi i Donjem Vidovcu i pokrenuo šapirografirane novine »Međimurski izviđač« (1958.-1959.). Od tada vrlo aktivno surađuje u lokalnim novinama, osobito u čakovečkom tjedniku »Međimurje«, kasnije i u »Vjesniku« i Radio-Zagrebu. Kao apsolvent jednu školsku godinu (1964.-1965.) radi kao učitelj geografije i povijesti u Osnovnoj školi u Donjoj Dubravi, gdje vodi i učeničke grupe mladih novinara, geografa i meteorologa, te izdaje šapirografirane novine »Dubravčan«.

Godine 1966. zapošljava se u tjedniku »Međimurje« u Čakovcu, gdje radi do početka 1970. godine. Tu je objavio nekoliko tisuća članaka, od kojih su osobito zapažene bile reportaže o ekonomskim temama, ali i feljtoni iz povijesti i o geografskim značajkama Međimurja. Čakovečki ogranak Matice hrvatske izdao mu je knjigu povijesnih feljtona »Iz povijesti Međimurja« 1968. godine. Te je godine bio među osnivačima Radio Čakovca i njegov prvi urednik. Godine 1969. među osnivačima je i izdavanja »Međimurskog kalendara«, te 1970. i Kulturno-prosvjetnog društva »Zrinski« u Čakovcu. To društvo je nastavilo izdavati »Kajkavski kalendar« (1970., 1971., 1972.), te uz kulturnu djelatnost pokrenulo i bogatu biblioteku kajkavske poezije i knjiga geografsko-povijesnog sadržaja. U toj je biblioteci tiskano i prvo Feletarovo znanstveno djelo – monografija »Legrad« (1971.), te zbirka pjesama »Moje Međimurje« i vrlo popularno djelo »Stari gradovi i dvorci sjeverozapadne Hrvatske« (koautor Tomislav Đurić, doživjelo je 5 izdanja).

Tih godina Feletar, uz suradnju u raznim hrvatskim medijima, aktivno surađuje i u koprivničkom »Glasu Podravine«, gdje je bio i profesionalni urednik od kraja 1969. do sredine 1970. godine. Potom radi kao urednik tvorničkog lista GK Međimurje u Čakovcu (1970.), te prelazi za profesionalnog tajnika u KPD »Zrinski« (do početka 1972.). Uz aktivnu folklornu družinu, pjevački zbor i drugih sekcija, KPD »Zrinski« bio je vrlo aktivan i u ukupnoj kulturnoj politici u Čakovcu i Međimurju. Među ostalim bio je i organizator »Karavane putovima Zrinskih i Frankopana« 1971., te niza skupova i priredbi, uglavnom vezanih uz povijest Zrinskih. Poradi jedne pjesme koja je objavljena u »Kajkavskom kalendaru« za 1972. godinu i ocijenjena kao nacionalistička, taj broj sudski je zabranjen i dio naklade spaljen. KPD »Zrinski« je zabranjeno, a Feletar prisiljen otići na radno mjesto voditelja Izdavačkog odjela TIZ »Zrinski« u Čakovcu, te u toj tiskari radi do 1. veljače 1973.

Dragutin Feletar svoju radnu karijeru potom nastavlja u koprivničkoj »Podravki«, gdje radi do 1. veljače 1983. godine. Tu najprije radi kao novinar i urednik u tvorničkom listu »Podravka«, a potom kao direktor Centra za kulturne djelatnosti. Zahvaljujući djelovanju Dragutina Feletara »Podravka« u to vrijeme slovi kao važna kulturna točka u Hrvatskoj. Uz to nastavlja se razvijati u stručnom i znanstvenom pogledu, objavivši veći broj knjiga i radova u znanstvenim časopisima, a sudjeluje i na nekoliko (međunarodnih) znanstvenih skupova (Haag, Zagreb, Göttingen, Bognor Ridges, Ljubljana). Tada Feletar piše i nekoliko svojih najznačajnijih knjiga, poput monografije »Podravina« (1973.), »Glazbeni život Koprivnice« (1977.), »Podravka« (1980.), »Studije i radovi o Podravini« (1982.), »Stare građevine istočne Hrvatske« (1983.), itd. Osobito je aktivan u istraživanju gospodarske povijesti sjeverozapadne Hrvatske, te je, uz obimnu monografiju »Podravke«, u tom razdoblju objavio i knjige o čakovečkom tiskarstvu, tekstilnoj industriji Čakovca, drvnoj industriji Međimurja, tekstilnoj industriji Zaboka, koprivničkom tiskarstvu, sisačkoj »Segestici«, prehrambenoj industriji Hoča kod Maribora i Umaga, drvnoj i obućarskoj industriji Koprivnice, varaždinskom i koprivničkom bankarstvu, bravarstvu u Zagrebu, šumarstvu i drvnoj industriji u Podravini i Novskoj itd. Uz to, osnovao je i KUD Podravka, s jednim od najboljih pjevačkih zborova u Hrvatskoj, te likovnom, književnom i drugim sekcijama, kao i izdavačkom djelatnošću.

Feletar je osmislio i bio među osnivačima jednog od prvih industrijskih muzeja u Hrvatskoj – Muzeja prehrane Podravka u Koprivnici (1982.). U to doba je vrlo zaslužan i za razvoj kulturnog života Koprivnice i Podravine, baveći se prosvjetiteljskim aktivnostima (predstavljanja, stručno-znanstveni skupovi, predavanja, kulturne manifestacije i sl.). Godine 1975. pokrenuo je u okviru Gradskog muzeja u Koprivnici izdavanje godišnjaka »Podravski zbornik«, te bio dvadesetak godina urednik tog izdanja. Zbornik izlazi i danas i u potpunosti je preokrenuo dinamiku stručnih i znanstvenih istraživanja u Koprivnici i Podravini. Pokrenuo je i izdavanje publikacija u okviru biblioteke »Podravskog zbornika« (od 1977. do danas izašlo je tridesetak knjiga).

Početkom 1983. primljen je kao nastavnik za Geografski odjel PMF-a. gdje je iste godine postao asistent i docent. Za izvanrednog profesora izabran je 1988., znanstvenog savjetnika 1991., redovitog profesora 1993., te za redovitog profesora u trajnom zvanju 1999. godine. Kao profesor razvio je nekoliko kolegija, među kojima je primarna bila Industrijska geografija. Predavao je i na nekoliko zagrebačkih fakulteta, a održao je i pozivna predavanja na sveučilištima u Mariboru, Ljubljani, Puli, Beogradu, Skopju, Sarajevu, Prištini, Pečuhu, Budimpešti, Münchenu, Göttingenu, Zadru, Osijeku, Rijeci, Ostravi i Lodzu. Bio je mentor velikom broju diplomanata, magistranata i doktoranata. Na PMF-u je obnašao i brojne rukovodeće funkcije: bio je predstojnik Zavoda za geografiju i prostorno uređenje (1990.-1998.), predstojnik Zavoda za regionalnu geografiju i metodiku (1999.-2002.), pročelnik Geografskog odsjeka (1998.-1999.), voditelj Poslijediplomskog studija na Geografskom odjelu (1999.-2000.), prodekan za financije PMF-a (2002.-2004.) i dekan PMF-a (2004.-2006.). Uz to je bio i tajnik i predsjednik Saveza geografskih društava Hrvatske (1984.-1987.). Bio je i urednik znanstvenog časopisa Geografski glasnik (1986.-1989.), »Geografski horizont« (1986.-1989.), Geographica Iugoslavica (1989.-1990.), Geographical Papers (1986.-1988.) i drugih.

Osobito je bio aktivan u razvijanju hrvatske geografije, kulturne i gospodarske povijesti, te visokog obrazovanja i prije u vrijeme rada na PMF-u i kasnije. Uz mnoge druge dužnosti bio je predsjednik Upravnog odbora SIZ-a (kasnije Fonda) osnovnih škola Hrvatske (1992.-1994.), a kasnije i član Senata Zagrebačkog sveučilišta i kolegija rektora, te član Prosvjetnog savjeta Ministarstva prosvjete Hrvatske (1992.-1997.), član Matičnog povjerenstva za geoznanosti Sveučilišta u Zagrebu (1992.-1998.), itd. Bio je zaslužan i za razvoj geografije na Sveučilištu u Mariboru, te za osnivanje Geografskog odjela i Sveučilišta u Zadru. Razvoju geografije pridonio je i kao član uredništva desetak geografskih i ekoloških časopisa sa hrvatskih sveučilišta, te iz Slovenije i Bosne i Hercegovine. Godine 2005. uredio je i bio koautor monografije o zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Vodio je i bio član timova u desetak znanstvenih projekata s područja geografije, demografije i prometa, te teritorijalnog ustroja Hrvatske. U dva je navrata bio član Poglavarstva grada Koprivnice, a u jednom mandatu predsjednik koprivničkoga Gradskog vijeća.

Razvio je zavidnu djelatnost u znanstvenom istraživanju geografije i povijesti, ali i u popularizaciji znanosti. Bibliografija Dragutina Feletara je vrlo obimna: dosad je kao autor i koautor objavio 92 znanstvene i stručne knjige, 6 knjiga s područja književnosti, te 37 udžbenika iz geografije za osnovne i srednje škole. U domaćoj i inozemnoj znanstvenoj periodici objavio je 297 radova, te još oko 350 stručnih i značajnijih popularnih članaka. Razvio je plodnu suradnju sa znanstvenicima iz 20-ak zemalja, a dosad je održao izlaganja na 216 znanstvenih i stručnih skupova (u većem broju skupova bio je predsjednik i član organizacijsko-znanstvenih odbora). Uz to je napisao i 164 predgovora u knjigama ili katalozima, te bio recenzent velikom broju znanstvenih radova i knjiga.

Godine 1993. u Koprivnici je osnovao (obiteljsku) izdavačku kuću – danas »Meridijani«, sa sjedištem u Samoboru. Uglavnom u okviru »Meridijana« uredio je 203 knjige. Pod njegovim uredništvom izašlo je kontinuirano od 1994. godine više od 220 brojeva časopisa za popularizaciju geografije, povijesti i ekologije »Meridijani«, a pokrenuta su i dva znanstvena časopisa. Časopis (A1) »Podravina« izlazi od 2002. i izašla su 42 sveska, a časopis »Ekonomska i ekohistorija« od 2005. godine. »Meridijani« su objavili i 260 naslova knjiga te više od 80 naslova udžbenika geografije i povijesti. Većina tih časopisa, knjiga i udžbenika izašla je pod uredništvom akademika Feletara.

Uz mnoge druge knjige bio je suurednik i koautor obimnog »Virovitičkog zbornika« u izdanju Akademije (1986.), potom od 1989. do 1993. voditelj timova za izradu idejnih projekata brzih cesta Sveta Helena-Vrbovec-Koprivnica-Gola, Vrbovec-Bjelovar-Virovitica i prometnog čvora Vrbovec u okviru Znanstvenog savjeta za promet. Za člana suradnika Akademije izabran je 2006., a za redovitog člana 2016. godine. Od 2019. voditelj je Odsjeka za etnologiju (i urednik časopisa Zbornik za narodni život i običaje), od 2021. voditelj Zavoda za znanstvenoistraživački rad HAZU u Bjelovaru (i urednik tamošnjeg časopisa RAD), te od 2018. godine glavni urednik časopisa RAD Razreda za društvene znanosti. Također je i član Znanstvenog vijeća Zavoda za znanstvenoistraživački rad u Križevcima, te član Odbora za nagrade i Odbora za utvrđivanje postojanja djela koje nije u skladu s ugledom i dostojanstvom člana HAZU.

Uz Maticu hrvatsku je blisko vezan od 1968. godine kada mu je Ogranak u Čakovcu objavio prvu knjigu »Iz povijesti Međimurja«, a s time je Ogrankom blisko surađivao do smrti. Od 1990. do 1993. je bio spiritus movens Ogranka Matice hrvatske u Koprivnici.

Glavni znanstveni, stručni i prosvjetiteljski prinosi akademika Dragutina Feletara mogli bi se svrstati u sedam osnovnih grupa:

1. Prinosi razvoju hrvatske ekonomske geografije, s naglaskom na njezinu specijalnost – industrijsku geografiju. U 1980-im i 1990-im godinama objavio je pionirske znanstvene radove s razradom metodologije i ciljeva industrijske geografije. Uz transfer europskih i svjetskih dostignuća u hrvatsku industrijsku geografiju, razvio je i nove metode istraživanja, dao je znanstvenu analizu međuutjecaja industrije i transformacije geografskog prostora, novim kvantitativnim metodama pridonio poznavanju industrijskih lokacijskih teorija, razradio odnose među industrijskim granama, kao i odnose industrije i pojedinih privrednih djelatnosti. Najveći dio svojih industrijsko-geografskih istraživanja dao je na primjeru središnje i sjeverozapadne Hrvatske.

2. Prinosi razvoju historijske geografije i ekohistorije odnose se na razradu povezivanja značajki geografskog prostora i povijesnog razvoja djelatnosti čovjeka u tom prostoru. Ukazao je na potrebu da i hrvatska historiografija (kao i ona ekonomski naprednih zemalja) treba proučavati prirodnu geografsku osnovu kao vrlo značajan čimbenik povijesnih zbivanja i stvaralaštva ljudi.

3. Dao je pionirski prinos razvoju povijesti poduzetništva u Hrvatskoj. Razradio je metodologiju proučavanja razvoja industrijskih i drugih gospodarskih grana, osobito na primjeru tvrtki i djelatnosti u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.

4. Znatni su prinosi akademika Feletara u razvoju hrvatske kulturne geografije, povijesti umjetnosti i etnologije. To se osobito odnosi na proučavanje povijesne graditeljske baštine sjeverozapadne i istočne Hrvatske, kao i povijest glazbe, kulturnog života i društvenosti većeg broja naselja sjeverne Hrvatske (Varaždin, Čakovec, Prelog, Donja Dubrava, Cernik, Nova Gradiška, Virovitica, Koprivnica, Virje itd.).

5. Geografiji naselja također je dao značajan doprinos. Razradio je metodologiju geografsko-povijesnih istraživanja naselja. Tako je pod njegovim uredništvom i (ko)autorstvu od 1970. do danas izašlo gotovo 30 zapaženih geografsko-povijesnih monografija gradova, općina i naselja, prvenstveno iz sjeverozapadne Hrvatske. S toga područja objavio i veći broj znanstvenih, stručnih i popularnih članaka.

6. Osobit interes pokazao je prema demogeografskim istraživanjima, pogotovo razvijajući kvantitativne metoda i ukazujući na važnost istraživanja odnosa prirodnih značajki kao čimbenika prostornog rasporeda stanovništva. Demogeografska istraživanja proveo je osobito na primjeru Podravine i Međimurja.

7. Cijeli radni vijek bavio se prosvjetiteljstvom i popularizacijom znanosti, pogotovo geografije, povijesti, demografije, povijesti umjetnosti i etnologije. S toga je područja objavio na stotine popularnih članaka u dvadesetak hrvatskih i stranih tiskovina, na radiju i televiziji; svake godine održao je nekoliko javnih predavanja, sudjelovao na predstavljanjima knjiga i projekata, na seminarima i radionicama, pomagao mladim znanstvenicima i suradnicima itd. Također je osnovao Geografsko društvo u Koprivnici (1986.) i Povijesno društvo u Koprivnici (1988.) koje vrlo aktivno rade do danas, te Ekološko društvo u Koprivnici (predsjednik od 1989. do 1992.). U hrvatskoj kulturno-prosvjetiteljskoj udruzi »Družba Braća Hrvatskoga Zmaja« aktivan je od njezina reosnivanja 1990. godine – tu je bio i pročelnik Zmajskoga stola u Čakovcu (1997.-2006.), te veliki meštar Družbe (2006.-2011.). Također je bio pokretač i/ili urednik nekoliko časopisa za popularizaciju znanosti – Podravski zbornik (1975.), Muzejski vjesnik (1978.), Geografski horizont (1986.), Rugjer (1996.), Meridijani (1993.), Hrvatske obljetnice, Zmajski stol u Varaždinu (2000.), Zmajske vijesti (2007.), Donjomeđimurski zbornik (2013.), obnovitelj je zbornika Virje na razmeđu stoljeća (2011.) i drugih.

Za svoj znanstveni, stručni i društveni rad, akademik Dragutin Feletar dobio je brojna priznanja i nagrade. Spominjemo važnija: Odlikovanje predsjednika Hrvatske Red Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića (2002.), Nagrada za životno djelo Koprivničko-križevačke županije (2002.), Godišnja državna nagrada za popularizaciju znanosti (2004.), Nagrada za životno djelo Grada Koprivnice (2005.), Spomen-medalja Sveučilišta u Zagrebu (2006.), Nagrada za znanost Sveučilišta u Zadru (2006.), priznanje Europski vitez kulture u Budimpešti (2011.), Nagrada Vjekoslav Klaić za popularizaciju povijesti (2016.), Nagrada »Zrinski« Međimurske županije (2018.) itd., a proglašen je za počasnog građanina Općine Legrad (2018.), Općine Donja Dubrava (2018.), Grada Koprivnice (2020.) i Koprivničko-križevačke županije (2021.).

Osobno sam se nebrojeno puta uvjerio u Feletarovu neiscrpnu energiju, optimizam, znanje, ali i vještinu pretvaranja brojnih ideja u djela, od kojih su mnoga trajne vrijednosti. Iako se možda neki s time neće složiti, kao što se i s mnogim njegovim stavovima kroz život nisu slagali, čvrsto sam uvjeren kako će tek buduće generacije postati svjesne velike važnosti njegovoga znanstvenog, stručnog i javnog djelovanja te traga koji je ostavio svojoj hrvatskoj domovini i narodu.

(Koprivnica-Zagreb-München-Daejeon, 27-29. lipnja 2023.)