Devet pjesama

POROD

Babe na selu stvaraju embrij.
Svojim uvjerenjima mijenjaju seljanima crte lica, usjeve i zacjeljuju rane. Babe na selu proriču, odgovaraju na pitanja:
Hoće li sutra biti u šumi gljiva?
Zašto krave već deset dana ne pasu?
I kad je nastao svijet?
Babe na selu, dobro znaju, je li svijet uopće nastao.

VEČER NA SELU

Negdje na sjeveru Banije ovce već dvanaestu noć hodaju u krug.
Možda je kraj. Dođite vidjeti taj prizor. Evo posljednjeg muškarca, upoznajte ga. Večeras ja sam čista riječ. Griješio sam, smrt proširila se na selo, sve je podređeno pokapanju. Nisam dosljedan stvoriti novi život, ovce već dvanaestu noć pripremaju pogreb. Sada, možda baš sada, stvoren sam od praznih kuća, štala, neobrađenih njiva, presušjelih bunara. Večeras, možda baš večeras, na vrata mi pokuca posljednji Adam.

ZADNJE SELO

Uvuklo se zlo u selu. Rođenje nikad nije bilo konačno, uvijek se ponavljalo. Sada, stvari se odvijaju malo drugačije. Svijet postaje ono što je oduvijek. Borba za opstanak.
Kako mogu spasiti selo bez zla?
Na tavanu je puška, pradjedova puška iz Drugog svjetskog rata.
Selo laže, ali zemlja još uvijek mumlja, udaram po zemlji.
Selo je pojelo vlastitog sina.
Ja bježim, u šumi sastavljam riječi molitve.
Lanac zla je prekinut.

JUTRO U SVEMIRU

Na kraju ulice, ima gradska lampa, u selu, radi na plin, kraj nje prolazim ja, slučajni prolaznik, susrećem Kolarićeva sina, napada – jesi vidio moju mati? Čeka odgovor, gledam u lampu i ne vidim je, odlučim reći – nisam, ali kažem kao da ću pozvati zečeve iz šume, kad ih evo, deset. I kada treba krenuti, mi poskakali u šumu, i pronašli staru Kolarićku. Nemojte shvatiti ovo ozbiljno, ali pao je mrak, a vrganja kao meteora i rakije još ostalo, navodno pronašla je i san ispod hrasta pa odlučila je krenuti tek ujutro.

ŠAŠ

Evo, ovo je njegovo rodno selo, na groblju ima puno Teslâ, na brdu živi Mara. Djeca u Americi, ona sama, lažem, postavili su kamere. Ide iz bašče, telefon zazvoni: »Što vučeš tikve sama, uzmi tačke!« »Nemoj me, sine, stavit ću na kameru kapu, možda nikne i koji deda iz blizine, nemam intime.«

HRASTOVICA

Svako jutro šetao bi od Hrastovice do moje kuće i hvatao pokemone. Mladi svećenik nestao je prije tri tjedna. Nitko ne zna gdje je, čak i njegovi pokemoni ne mogu dočekati lovice.

NLO U GORNJOJ BAČUGI

Prema svjedočenjima vidjelaca, kojih uvijek ima previše da im povjerujemo, jedne večeri prošao je leteći tanjur iznad Gornje Bačuge. Gojko je tjerao ovce u štalu, ne obraćajući pozornost na zračne vodove koji su zbog količine zračenja bili obješeni o tlo. Svjetlost ga je ošamutila, jer je bio često razuman i imao je na svako pitanje odgovor, odbilo mu se u glavu. Jula tražeći ga pred zoru, pronađe ga u štali kako spava zajedno s ovcama. U svom očajnom nastojanju da izbjegne ugledati taj prizor, popikne se na obješeni vod. Sutradan, kao da se ništa nije dogodilo.

MEMBRANA

Nikada nije lako gledati kako odlaziš,
Gravitacija povlači unazad.
Stojiš ispred nepoznate membrane. Prvi korak možda je zadnji, prvi korak možda tamo nije korak, prvi korak je tek tamo onaj korak što ga mi tako nazivamo, onaj koji ne povlači unazad, već samo unaprijed. I ti si uvijek tu, uvijek i zauvijek sa mnom, zarobljen u selu.

DVOKOTAČNO NOŽNO OKRETALO

Ja trebam tako malo, zato pogledom više ne vladam. Sveti Ilija vozi kola po oblacima, ja vozim svakog utorka bicikl po polu-oblacima. Zapinjem za predmete, spotičem, padam i podižem lanac kada ispadne, ne kočim i brzoplet sam, ne nosim kacigu, često pitam se treba li kaciga onima koji voze po oblacima. Zabijam se u automobile i govorim kako oni ne paze, ne razlikujem lijevo i desno i nemam zvono na biciklu. Noću lutam selom tražeći tvoju rodnu kuću, dok u daljini sijeva, čavao sreće upao mi je u oko, probušen sam.*

____________________
* Petrinja nema rodilište pa je većina Petrinjaca rođena u Sisku, a među njima 24. lipnja 2000. i Vid Bešlić. Završio je Prvu osnovnu školu u Petrinji, jezičnu gimnaziju u Sisku te Glazbenu školu Frana Lhotke u Sisku. Tijekom osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja aktivno je sudjelovao u dramskoj i novinarskoj sekciji. U slobodno vrijeme komponira, piše poeziju, svira glasovir i gitaru, bavi se dramskom umjetnošću i glazbenom produkcijom. Aktivno surađuje s Kino klubom Sisak te Interpretacijskim centrom baštine Banovine. Godine 2021. upisuje glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Dobitnik je 1. nagrade za mlade pjesnike za rukopisnu pjesničku zbirku Ektoplazma na manifestaciji Goranovo proljeće 2023. (Op. ur.)