Zbirka poetskih trofeja

Kao da su posve nevidljivi i skriveni, i priča, i njezin pripovjedač – a opet sve je tu: ispričano, doživljeno, zaokruženo! Sve stane u nekoliko riječi, u ovo malo, zbito jezično zrnce što ga zovemo haiku. U kojemu je vrijeme neuhvatljivo, a ipak ulovljeno; u vremenu je i izvan njega istovremeno: prošlost lovi sadašnjost, a sadašnjost neulovljivu budućnost; zima proljeće i ljeto, a jesen zimu – uvijek u novim krugovima postojanja, stvorenima na sliku vječnosti ili »... vječne prolaznosti svega, a ona upravo u haiku pjesmi prestaje biti prolaznost.«, kako je domišljato, ljupko i umno zaključio Luko Paljetak u pogovoru ove knjige, naslovljen »Razmirisani noćni jasmin«.

Knjiga Noćni jasmin / Night Jasmine uglednog i nagrađivanog pjesnika, magistra edukacije fizike i kemije i magistra kemije Gorana Gatalice, sa zagrebačkom adresom, a rođena u Virovitici 1982., sadrži 113 haikua, raspodijeljenih u četiri podjednake cjeline koje zrcale četiri godišnja doba: Putujući oblak (proljeće), Nesnosni zvizdan (ljeto), Vjetrena zvonca (jesen) i Miris snijega (zima). A posljednji haiku u ovoj knjizi, iako smješten na kraju »zime«, donosi nadu i radost nadolazećeg proljeća, jednog intimnog trenutka iz života ispunjena toplinom blizine najdražih. To je haiku: posvajanje djeteta – / toplina / zimskog sunca; njime se zatvara jedan krug i počinje drugi, unutar onoga, životnoga kruga kojim su opasani svi drugi krugovi, sva godišnja doba i sva naša doba.

Uz šest urednika (iz Japana, Indije, Italije i Hrvatske), devet prevoditelja (četiri za japanski, dva za češki i po jedan za francuski, talijanski i hindi jezik), predgovor Jima Kaciana, a pogovore Luke Paljetka i Toshia Kimure te kaligrafsko umijeće Kit Pancoast Nagamure i naslovnicu Nine Iris Bešlić – ova knjiga predstavlja zahtijevan i uspješno dovršen umjetnički projekt, autentičan i univerzalan istovremeno, a možda i jedinstven u svijetu, u svakom slučaju, dorastao svjetskoj književnoj razini. Svaki haiku donesen je uz hrvatski i na šest stranih jezika sljedećim redoslijedom: engleski, francuski, talijanski, češki, hindi i japanski. Ovo višejezično bogatstvo nimalo ne zbunjuje niti umanjuje jasnoću. Svaki od ovih haikua u sedam svojih jezičnih izričaja mogli bi prispodobiti brušenu kristalu sedmerokutnih faseta koje prelamaju svjetlost iznutra. U trenutku kad sabrano i smjerno pročitamo jedan haiku, u njemu se upali mala svjetiljka, koju svaki pravi haiku u sebi ima. Kao u kapljici rose, čim je pogodi sunčeva zraka i u njoj zapali vatru.

Od svojih početaka pa do danas haiku teži ljepoti i jednostavnosti, ali nipošto ne lakoći i površnosti; već nasuprot – osobitoj produhovljenosti i dubini poimanja same biti stvari. Nastao u sklopu tradicionalnog japanskog pjesničkog izraza renga još u srednjem vijeku kao njezin uvodni dio hokku, kasnije se izdvojio u samostalnu cjelinu od 17 slogova, odnosno japanskih ideograma. Tako je nastao haiku (iako je taj naziv dobio istom krajem 19. st.), a na višu literarnu razinu izdigli su ga haiku majstori šesnaestog i sedamnaestog stoljeća, posebice Matsuo Basho (1644–1694) u drugoj polovici 17. stoljeća. Danas je proširen i omiljen oblik pjesničkog izražavanja u cijelom svijetu, a u Hrvatskoj osobito, ponajviše zahvaljujući japanologu, matematičaru i akademiku Vladimiru Devideu. Dakle, sa sigurnošću možemo kazati kako se ovdje radi o svojevrsnoj poetici, pa u hrvatskom nazivlju koristimo sintagmu haiku pjesma, iako postoje izvjesna pojašnjenja kako je »haiku prije svega postupak i odnos negoli pjesma«, prema mišljenju Tončija Petrasova Marovića. Taj veliki hrvatski književnik i sam je svojedobno bio pionir haiku pjesništva i od njega potječe ona slikovita, duhovita i metaforička primjedba, zapravo mudrosnica: »Mnogi će se spotaknuti o kamen haiku; rijetki će ga ponijeti za uzglavlje.«

U dvadesetom stoljeću, uz tradicionalni haiku javlja se i suvremeni ili moderni haiku, koji je osobito prihvaćen na zapadu. U većini svojih haikua, smještenih unutar korica ove zbirke, Gatalica je na tragu japanskog tradicionalnog haikua, povezana sa sezonskim i cirkumdijalnim mijenama, bliska prirodi, često ruralnoj i ratarskoj svakodnevici. U njima je on skloniji reminiscencijama na djetinjstvo i mladost, ali uvijek ogledajući se u zrcalu sadašnjeg trenutka: igra skrivača / u jednom od stabala / jutarnji vjetar – gdje spaja trenutak proljetne vedrine s prisjećanjem na djetinje igre skrivača.

Dok u drugom dijelu pjesama prevladava suvremeni haiku oblikovan urbanim načinom života i društvenom situacijom te često vrlo aktualan. Jedan od njih je i noćni jasmin / night jasmine, po kojemu je ova knjiga i ponijela ime: noćni jasmin – / njena procvala duša nosi vodu / izbjeglici. Taj je haiku dobio nagradu Basho 2020., kao što je godinu dana raniju istu nagradu dobio haiku: razmišljajući o ratu – / zarobljen u bodljikavoj žici / leptir. I inače bismo ovu knjigu mogli nazvati i zbirkom poetskih trofeja, jer je u njoj desetak haikua nagrađenih uglednim međunarodnim nagradama, oko dvadesetak pohvaljenih i uvrštenih u razne antologije, a preko stotinu njih objavljeno je u raznim glasilima širom svijeta.

Nažalost, nije moguće ovom prigodom osvrnuti se na svaki pojedini haiku u knjizi, iako bi oni to svakako zaslužili. Preostaje mi od tolikih – a ima ih povelik broj značajnih i vrsnih, tematski raznolikih i stilski dotjeranih – osvrnuti se samo na neke. Pa bih tako, svojom ženskom rukom probrala tematsku grupu haikua u kojima autor spominje svoju majku – oni su me nekako jače dodirnuli. U njima Gatalica donosi mirisni dašak svoje duše što ga je izmamila sućutna ljubav prema majci i bol zbog njezina mogućeg gubitka. Podsjetili su me na jedan divan trostih naslovljen Majčina dušica, koji sam čula od hrvatskog književnika i nekoć Brođanina, nažalost sada pokojnoga, Josipa Prudeusa, a za koji je on sam rekao kako mu je najdraži. Ustvari, radi se o haiku pjesmi: Kad umre mama / miris se njene duše / useli u cvijet.

U ovoj zbirci ima ukupno deset ovakvih »majčinih« haikua Gorana Gatalice:

nakon majčine smrti – pronalazim istinsku sreću / u cvjetovima trešnje

gradski top – /majčini zumbuli drhte / u teglama

proljetna usamljenost... / ispran mjesečinom / majčin kist

večernja hladnoća... / majka stavi jednu od tableta / među zube

nova hladnoća – / svjetlost iz vatre čini dubljima / majčine bore

majčin oprost / snijeg postaje svjetliji / ispred moje kuće

vjetar u borovima – / zakrivljenost majčine kralježnice / postaje veća

Uz ove gore spomenute postoje još dva, koje bih malo pobliže razmotrila. Prvi je: hodočašće – / latice trešnje padaju / na majčine sandale. A možda te latice padaju i na Majčine (pisano velikim slovom!) sandale, kako to već biva na hodočašćima, kada se kip Majke Božje izloži vani ili nosi u procesiji i na njega se pritom prosipa cvijeće. Pa se pokoji cvijetak ili latica zadrži i na Gospinu dlanu, u naboru skuta ili na njezinim sandalama. Stoga mi se čini kako ovaj haiku govori, ne samo o osjećaju nježne prisnosti prema majci, već i o poštovanju prema ljepoti i dostojanstvu majčinstva. Ta majka je tako bliska nebesima, tim više ako je već i stvarno blizu nebeskom prelasku sa zemlje.

Drugi haiku: majčina smrt – / preklopim prvu jesenju kišu / u rupčić (...) U rastvoren rupčić kojim briše suze na majčinoj sahrani pale su i prve kapi prve jesenje kiše. Slika puna simbolike i stvarnog života, spoj osobnog doživljaja i prirode. Osobna bol prenosi se na prirodu, na kišno nebo, na svemir. Priroda nam, kroz svoj izvantjelesni optok naše svijesti, vraća našu bol pročišćenu, pojašnjenu, razblaženu.

Danas znamo kako haiku nipošto nije samo kratka pjesma, lirska minijatura, smiješni stih ili trostih od sedamnaest slogova, iako može biti sve to. On je daleko više i od literarnog oblika: u povijest duboko ukorijenjen pjesnički izričaj duha i kulture jednoga naroda, koji se kasnije proširio i postao omiljen diljem svijeta. Iako štur i opsegom malen, doživljajno može obuhvatiti svijet i kozmos, što iščitavamo i u sljedećem Goranovom haikuu:

život u progonstvu – / zamagljuje zimsku galaksiju / ovaj rat

Ovom svojom globalističkom, bolje reći, univerzalnom poetikom, Gatalica je pokazao jednostavnost i preciznost zapažanja i izraza, veliko umijeće i znanje u haiku pjesništvu i sposobnost uspješne komunikacije i suradnje na međunarodnoj književnoj sceni. Ostvario je pjesničku zbirku koja je u svojoj jezičnoj i slikovnoj raznolikosti jedan uspješan književni panoptikum opremljen lingvističkim šarenilom u kojemu se umnaža pjesnikov izvorni stvaralački impuls. Jedinstvo u različitosti, okupljanje i povezivanje različitih kultura, a koje je ovom svojom knjigom Goran Gatalica posredovao i darovao i nama, čini da se osjećamo dijelom svijeta i da svijet isto tako postaje dio nas, na čemu smo mu zahvalni.