U sjeni strašila

Let papirnatog zmaja

Ka proljetnom suncu
poletjeli zmaj i
dječakov osmijeh.

Na internetu
slika božjeg drvca
– a miris?

Raširenih ruku
strašilo bi obgrliti
cijeli svijet.

Cvate lipa –
slatki miris
moje alergije.

Prve forzicije –
miris moje samoće
sedmu godinu.

Strašilo
u polju kukuruza
– muško ili žensko?

Namah sjećanje
na Božić u Parizu
– umro Jean-Louis.

Svako jutro
isto pseto laje
na moje snove.

S proljećem
i strašilo dobilo
novi šešir.

Večernji miris –
bagrem ili lipa!?
Nije važno!

U sjeni strašila

Kažem: Vruće je.
Ona veli: Ma, kakvi!
– prvi ljetni dan.

Ljetni lunapark –
vesela glazba
dječjih snova.

Drska vrana
na strašilovu ramenu
– ruga se.

Ljetni pljusak –
sjećanja koja ona
nikad ne će imat.

Čuva polje
kao da je njegovo
– staro strašilo.

Ljetna večer –
iz stana ispod
Zoot Sims.
Leptir sletio
na strašilov nos...
puhni vjetre, puhni!

Ni mirisa sijena,
ni kreketa žaba
– ljeto u Zagrebu.

Na grudima
starog strašila orden
iz Prvog svjetskog.

Kišna ljetna noć –
i prije jeseni
zvuci jeseni.

Iz prašine

Čistim radni stol...
zagubljeni trostisi
iz prašine.

Jazz festival –
crno-bijeli fotos
u G-molu.

Na zidu sobe
lanjski trag komarca
– grizodušje.

Jesenja paleta –
svako malo
zaustavljam auto.

U krošnjama
eksplozija boja
– u meni: jesen.

Samotni šetač
ljutito kori psa
– kišno jutro.

U parku
on prepušta njoj
sunčan dio klupe.

Sladoledar –
prodaje sladoled i
slike djetinjstva.

Kroz prozor vlaka
pouzdanost ravnice
i neba.

Život ispod duge –
nastavlja se i kad nje
više nema.

U ništa

Mrzlo jutro –
nečije pseto
počinje lajat.

Noć u studenom:
TV program i križaljke
– zimska samoća.

Nedjeljna misa –
vjera miriše
na tamjan.

Snježna mećava –
iz tople sobe
kakva ljepota!
Stigla zima –
dajte mi meku perinu
i vruću žensku.

Mrzla zimska noć...
gusta magla nad gradom
– što nosi sutra?

Badnja večer –
nepouzdanost
nade.

Stigla zima –
u mom domu zaklon
našli i pauci.

Na kraju puta –
zar samo stope
u pijesku?