Ostavština Matka Peića u Požegi

Stote obljetnice rođenja nama poznatih i omiljenih osoba posebna su prigoda, kako bismo s jednim odmakom, manjom ili većom sigurnošću mogli sagledati čovjeka u cijeloj njegovoj ljudskoj dimenziji, izvana i iznutra, njega samog, njegovu obitelj, prijatelje, poznanike i sve one s kojima ga je spojila dimenzija vremena u kojem je živio, a s kojima mu se put ka cilju ispreplitao. Nije potrebno ni razmišljati na kojeg Požežana u ovom kontekstu mislimo. Riječ je o Matku Peiću (1923.–1999.).

MATKO (Mato, Mirko) PEIĆ, sin Matije Peića, fijakerista čiji se preci spominju još u 18. stoljeću u Ugarcima kraj Požege i Eve Peić rođene Jogun iz Tornja, rođen je u Požegi 10. veljače 1923. godine. Krstio ga je 15. veljače Teodor Kraljević, stric slikara Miroslava Kraljevića u tadašnjoj župnoj crkvi, a danas katedrali sv. Terezije Kao dječak učio je francuski jezik kod požeške učiteljice Marice Metzger. U dječjem vrtiću kod časnih sestara milosrdnica u Požegi stekao je radne navike koje su mu postale temelj cjeloživotnog rada. U sjećanju mu je ostao hodnik, dug, svježe hladan, zelenkast kao na slikama Vermeera. Budući da mu je otac umro 1935. godine, brigu za Matka sasvim je preuzela majka, koja mu je – iako kroz težak život – omogućila daljnje školovanje. Realnu gimnaziju u Požegi, gdje ga je slikarstvu učio profesor i akademski slikar Zvonimir Wiroubal, završio je 1941. godine. Kao maturant, zajedno sa školskim kolegom Brankom Petrovićem, poznatim hrvatskim arthitektom i urbanistom, imao je zapaženu slikarsku izložbu u prostoru Gradske vijećnice (od 22. do 25. svibnja1941.). Nakon što je upisao slikarstvo (13. listopada 1941.), a zatim i diplomirao 25. lipnja 1946. u klasi Vladimira Becića, a potom i kod Ljube Babića na ALU u Zagrebu, diplomirao je i na Filozofskom fakultetu povijest umjetnosti i kulture.

Od 1947. do 1951. godine radio je kao bibliotekar kod prof. Ljube Babića u Galeriji starih majstora, pri Akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Zaposlenje mu je u Galeriji našao Vanja Radauš čijim se skulpturama posebno divio. Za vrijeme svog nastavničkog rada (1949.–1955.) na tadašnjoj Akademiji za primijenjenu umjetnost u Zagrebu izlagao je (1952.) i na skupnoj izložbi ULPUH-a sa svojom slikarskom klasom, Ivom Dulčićem, o kojemu je napisao monografiju s Vesnom Sokolić, unukom slikara staroga Zagreba Vladimira Kirina i Ivanom Švertasekom. Od 1956. do 1996. godine Matko Peić bio je redovni sveučilišni profesor povijest umjetnosti na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Budući da je širina njegova interesa uvijek prelazila granice likovnih umjetnosti, doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1971. godine tezom iz povijesti književnosti »Barok i rokoko u djelu Antuna Kanižlića«, posvećenom ocu i majci.

Matko Peić studirao je i usavršavao se u Parizu kao stipendist francuske vlade na Sorbonni (1955.) i u British Museumu u Londonu posebno proučavajući muzejski i pedagoški rad. Putovao je čitavom Europom, prolazio Azijom i Afrikom. Za člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izabran je 1977. na prijedlog književnika Miroslava Krleže i Marijana Matkovića. Objavljivao je studije i monografije iz likovnih umjetnosti i književnosti te putopise (Skitnje, Jesen u Poljskoj, Ljubav na putu), kao i likovne kritike i eseje u novinama i časopisima. Autor je kataloga mnogih izložbi, te emisija na HRT-a (Kalendar, portreti likovnih umjetnika i putopisi.). Za vrijeme svojih predavanja u Požegi o Franji pl. Cirakiju, slikaru Miroslavu Kraljeviću i Dragutinu Lermanu istaknuo je i danas vrijednu činjenicu da je »Požega otišla u Europu još u prošlom, 19. stoljeću«.

Na svoje zadnje putovanje (25. rujna 1999.) išao je sa članovima Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Gorski kotar, na Bjelolasicu. Njegov je život završio onako kako je i počeo u ljepotama Hrvatske, vlastite zemlje koju je poistovjećivao s majkom i ženom. Nekoliko dana nakon toga, 30. listopada 1999. preminuo je u Zagrebu, nakon svoje supruge Višnje rođene Jagić, profesorice engleskog i talijanskog jezika i književnosti, te povijesti umjetnosti koju je studirala i specijalizirala u New Yorku. Počivaju na Mirogoju u Zagrebu, zajedno kako su i cijelog života živjeli. U povodu 10. obljetnice njegove smrti Grad Požega i Gradski muzej u Požegi organizirali su u prostoru požeškog muzeja izložbu likovnih djela Matka Peića (23.10. do 11.11. 2009.) kojom se prezentirao s posebnom dozvolom suda dio likovnih djela iz njegove ostavštine.

Ove obljetničke 2023. godine Grad Požega, otkupivši prethodno Matkovu ostavštinu, organizirao je različite programe. Tako je u suradnji s Gradskim muzejom upriličena izložba »Povratak u Požegu«; sa Zavodom za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Požegi održat će se Znanstveni skup o akademiku Matku Peiću; s Gradskom knjižnicom Požega postavljena je izložba slika Davorina Radića; s Glazbenom školom u Požegi glazbeni nastup na flauti Margarete Jakobović; s Osnovnom školom Antuna Kanižlića i Glazbenom školom u Požegi izveden Oratorij Antuna Kanižlića i Udrugom »Matko Peić« predstavljanje Zbornika literarnih radova, a sa članovima učeničkih skupina raznovrsni literarni programi.

A10. veljače 2023. sjetili smo se u Požegi Matka Peića u povodu njegova 100. rođendana izložbom, s osjetnom, a nevidljivom blizinom slavljenika. U organizaciji požeškog muzeja, u prostoru Galerije svjetlosti Gradske knjižnice, uz izvrstan nastup nadarene učenice srednje Glazbene škole Margarete Jakobović, koja je izvela na flauti Chopinove Varijacije na Rossinijevu temu uz klavirsku pratnju svoje mentorice Mateje Šeremet, te pjesnički program Udruge Matko Peić. Članovi ove udruge su kao i svake godine, pa i ove za rođendan okitili slavljeničkim vijencem bistu Matka Peića, koji je izradila kiparica Tatjana Kostanjević. Inače bista je postavljena na Trgu Matka Peića, nasuprot biste slikara Miroslava Kraljevića (rad akademskog kipara Krune Bošnjaka), koja je postavljena uz 100. obljetnicu Kraljevićeva rođenja. Zanimljivo je da je Kruno Bošnjak izradio i skulpturu/predložak Matka Peića koji nije realiziran u punoj veličini na novom Matkovom trgu. Uz brojne zainteresirane Požežane, ravnatelje znanstvenih, obrazovnih i kulturnih institucija, predstavnike Grada Požege i Požeške županije, turističke zajednice, učenike osnovnih i srednjih škola, novinare koji su nakon izložbe svi prenijeli javnosti vijest o ovom događaju, izložbu u povodu 100. godine rođenja Matka Peića otvorio je dr. sc. Borislav Miličević, dekan Veleučilišta u Požegi, zamjenik gradonačelnika.

Prigoda otvorenja ove izložbe bila je posebna jer smo u iznimno lijepom prostoru nove požeške knjižnice mogli vidjeti po prvi puta neka od Peićevih likovnih djela, knjige s posvetama poznatih osoba s kojima je prijateljevao i konačno ambijent, gdje dominira Matko kao stvaran, zagrljen brdom knjiga na policama u svojoj radnoj sobi za pisaćim stolom, priborom za rad i njegovim na vješalici ostavljenim balonerom i crnim kišobranom. Čini se kao da je tek otišao u drugu sobu. Vjerujem da je sve tako postavljeno, kako bi to i on želio.

Imala sam sreću Matka Peića i osobno upoznati. Njegovi komentari su bili vrlo prisni i slikoviti, puni neke drage požeške šaljivo-ozbiljne topline. Govorio je o načinu pisanja i postavljanju izložbe, vrijednosti malih ručno rađenih plakata i o ostavštini slasne orijentalne kuhinje, s posebnim odnosom prema vodi, koja je u Požegi izvirala iznenada i sama od sebe s spuštajući se s brda u dvorišta. Saznanje da je u svojoj mladosti živio u dijelu grada Požege, gdje i ja živim i otkuda se pruža prema gradu najljepši pogled na četiri zvonika, a pogled puca na velički kraj Matkove zumbulno plave boje – još me više približilo Matku. Život sam provela u Matkovim opisanim i naslikanim pejzažima i vjerujem da niti jedan Požežan ili Požežanka ne može ostati nedirnut njegovom iskrenim osjećajem za požeškog čovjeka i prirodu. Taj osjećaj neodvojiv je od njegova osjećaja za rodni grad, za Hrvatsku, Europu i dio svijeta kojim je skitao tragajući za stopama naših požeških predaka, koji su doslovno kao i on sami krčili granice i pisali ne samo požešku nego i našu zajedničku povijest.

U svom izuzetnom pristupu znanosti i kulturi, približio nam je Peić i povijesno daleke činjenice, kao da su dio naše stvarnosti, posebno je znao na jednostavan i topao način približiti složene povijesne činjenice običnim ljudima svakodnevnice. U slikama sasvim neposredan, slikao je svjetlošću koja se nadmetala s akvarelom. Prijeteći ugođaj dolazećeg nevremena zaustavljao je tušem, u koji gotovo da bismo mogli ući kroz njihovu univerzalnu dimenziju. Njegova slika ima osjetnu atmosferu, svježinu, svjetlost koja se može prenijeti promatraču kada slikar slika likovno djelu u prirodi pred motivom koji slika, u pleneru poput slikara francuskih impresionista, ali i naših slikara Slave Raškaj, Ede Kovačevića i Ljudevita Šestića koji je bio i profesor požeške Gimnazije.

Nakon otvorenja izložbe posjetitelji je mogu razgledati svakog dana u radnom vremenu knjižnice, sve do 16. ožujka. A slijede i druga događanja: 3. ožujka bit će održan Znanstveni skup o Matku Peiću koji organiziraju Zavod za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Požegi; 16. ožujka je otvorenje izložbe akademskog slikara Davorina Radića, studenta prof. Matka Peića, zatim cjelogodišnji programi Županijske udruge Matko Peić, te pjesničke i likovne radionice učenika požeških škola, budući da je Peić posebno poklanjao pažnju djeci, dječjoj psihologiji i dječjem likovnom izrazu.

Izložba »Povratak u Požegu«

Iako su se s Matko Peićem mnogi upoznali osobno ili posredstvom riječi, slika, knjiga, fotografija i TV-emisija, izložba POVRATAK U POŽEGU Gradskog muzeja Požega vjerojatno će pobuditi posebnu pažnju. Jer, riječ je o Požežanu – akademiku, sveučilišnom profesoru, akademskom slikaru, književniku i likovnom pedagogu dr. sc. Matku Peiću, koji je svoje dragocjeno vrijeme koristio, kako bi svima nama približio svijet, kulturu, slikare, umjetnička djela, a zatim posvjestio da se učenjem, radom, osjećajem, gledanjem, slikanjem, proučavanjem, promatranjem umjetničkih djela, putovanjem na mjesta izvora istraživanja, pisanjem i ljubavlju prema čovjeku i prirodi, može stići od skromnog dječaka do sveučilišnog profesora i akademika. Ovaj izuzetan, možda najznačajniji segment ostavštine Matka Peića uz njegovo prepoznavanje i naglašavanje vrijednosti grada Požege možemo promatrati kao njegovu duhovnu ostavštinu koju je Matko čuvao poput intimnog dnevnika samo za sebe. Materijalna ostavština su pisani i slikani tragovi duhovne ostavštine kojom svjedočimo vidljivo ovom izložbom. Konkretno, posredstvom muzeološki prezentiranih osobnih predmeta Matka Peića, knjiga, fotografija, dokumenata iz njegova života, te slika koje je naslikao na mjestima koja su mu bila posebno zanimljiva, ulazimo u sasvim poseban svijet.

To je svijet čovjeka koji je u prostorima svoga života, stanu i radnoj sobi imao tek ono što mu je koristilo za znanstveni i umjetnički rad, ono što mu je koristilo u istraživanju, dokumentiranju svijeta. To su različiti pomoćni svakodnevni, funkcionalni predmeti koje je želio imati oko sebe ili sa sobom, a koje je za ovu izložbu izabrala i prezentirala kustosica Povijesnog odjela Gradskog muzeja Požega odjela, Ivana Domanović.

Na izložbi je prezentirano i ono što je Matko nosio na put ili donosio s puta, a što mu je koristilo u snalaženju na prostorima gradova, mjesta u kojima je istraživao živote umjetnika i drugih značajnih osoba, zatim knjige koje je kupovao, sakupljao ili dobivao, vodiči, te djela s područja likovne pedagogije, kojima je kao malo tko likovnošću, dječjom iskrenosti, osjećajem britkog likovnog pedagoga učio sve oko sebe kako razumjeti slike i riječi. Ovu cjelinu, knjižni dio izložbe, koji kao i sve drugo ima i brojne posebnosti zbog kojih ih je Matko pohranio u svoju knjižnicu, izabrala je i prezentirala kustosica muzeja Andreja Vojnić. Izložbu je zajedno s kustosima pripremala i tehnička ekipa muzeja – Boris Knez, viši muzejski tehničar i Ruža Soldo, što je svakako pridonijelo realizaciji izložbe. Prostor Galerije svjetlosti Gradske knjižnice, u kojem se danas organiziraju različiti programi pojedinih odjela u organizaciji ravnateljice Aleksandre Šutalo, otvorio je nove mogućnosti sagledavanja ove izložbe sa slobodom kretanja.

Zanimljiva je činjenica da je i prva izložba likovnih djela Matka Peića nakon studija slikarstva, a zatim i doktorata 1971. godine, održana u požeškoj knjižnici i to u organizaciji »Požeškog lista« i Historijskog arhiva u Požegi.

Likovna djela na izložbi izabrala je i predstavila Lidija Ivančević Španiček, muzejska savjetnica Gradskog muzeja Požega. To su slike Matka Peića, akademskog slikara, koje se odnose na Požegu, ali i na druge gradove, Hrvatske i Europe, koje je Matko Peić posjetio i u kojima je slikao u različito doba dana, najčešće akvarelom ili tušem, svoj rekli bismo slikovni dnevnik, često na otkinutim, neravnim listovima bloka. Osim motiva gradova i pejzaža, mrtvih priroda, aktova Matka Peića, na izložbi su izložene slike još jednog rođenog Požežana, Branka Petrovića, koji je svoje slike 1941. godine izlagao na prodajnoj izložbi kao gimnazijalac u Gradskoj vijećnici u Požegi. Branko Petrović bio je nakon studija arhitekture i dugogodišnji direktor Instituta za urbanizam, a izradio je i Urbanistički plan Požege.

U ostavštini Matka Peića pronađen je jedan iznimno vrijedan predmet, kovčeg Miroslava (Frica) Kraljevića, koji je zbog potrebe restauracije predstavljen fotografijom. Kovčeg na sebi ima pričvršćenu originalnu pločicu, na kojoj je otisnuto ime vlasnika. Ovaj izuzetan predmet otkriva i kolekcionara Matka Peića koji ga je nabavio i čuvao kao posebno blago, relikviju. Zapravo je bio s jedne strane oduševljen Kraljevićevom slikarskom genijalnošću, plemićkim porijeklom, a s druge strane njegovom dubokom tragedijom života i smrti. Požega je spajala ova dva čovjeka koja se nikada nisu upoznala. I jednog i drugog su oduševljavali konji, ljepota Požege, bliskost obitelji, majci, slikarstvu. Kao i Kraljeviću središte života je Požega i on joj se uvijek vraća.

U vrijeme kada je Kraljević studirao slikarstvo Vasilij Kandinski osniva Plavog jahača (1911.). Međutim, središte njegova osobnog i slikarskog života usprkos nove sredine za likovne umjetnike je Požega, gdje nastaju u to vrijeme njegova najbolja djela. U brojnoj likovnoj ostavštini Matka Peića središnji motiv je isto tako Požega. Rodni grad proživljen u svakom segmentu dana, godišnjeg doba, svjetla i sjene, gledan odozgo ili odozdo, svjež poput šiba vrbe i Orljave, suh poput ljetne zemlje s osušenom travom, opran ljetnim pljuskom, ohlađen krošnjom Staroga grada, sazorio u vinogradu s jeseni, baš kao dnevnički slikarski zapis koji je čuvao kao dijete u skrivenom kutu svoga srca.

Naziv izložbe »Povratak u Požegu« s jedne strane je stvaran, jer se Matko posredstvom svojim životnih predmeta zaista vratio u rodnu Požegu, ali i simboličan, jer se ovom izložbom Matko vratio sebi, svojoj mladosti, svojoj slobodi i prirodi, Požegi. Matko je toliko bio opčinjen svojim rodnim gradom koji mu je bio i mjerilo svega da je izjavio: Iza mene ne treba stajati nitko, jer JA SAM POŽEGA.

Otkupljena ostavština

Izložba predstavlja izbor arhivske građe, predmeta, te knjižne i likovne građe iz Zbirke akademika Matka Peića koja je na temelju Elaborata Komisije koja ga je izradila upisana 2007. godine u Registar zaštićene kulturne baštine (Z – 3281).

Grad Požega izdvojio sredstva za otkup ponuđene građe od nasljednika, tako da je ova Zbirka danas dio fundusa Gradskog muzeja u Požegi. Kako je u Požegu otkupom ostavštine došlo dvanaest tona građe koja se danas razvrstava, pregledava i priprema bit će potrebno da nekoliko stručnih djelatnika radi nekoliko godina na obradi cjelokupne građe, kako bi se s jedne strane zaštitila, a s druge strane sačuvala i za buduće generacije.

Požega je ostavštinom akademika Matka Peića i akademika Dubravka Jelčića, koja je pohranjena u Zavodu za znanstveni i umjetnički rad HAZU, stvorila – zajedno s muzejom, arhivom, knjižnicom, kazalištem, te obrazovnim ustanovama – zaista respektabilan razvojni kulturološki potencijal za budućnost. Na taj je potencijal i Matko Peić neprestano ukazivao, posebno svojom rečenicom: »Ja sam Požega«.

(U Požegi, 16. veljače 2023.)