Književni tragovi Slavka Kolara

Slavko Kolar jedini je naš izraziti humorist i satiričar iz razdoblja između dvaju svjetskih ratova. Titulu gospodara hrvatskog humora i satire zaslužuje zbog britkog jezika i oštre kritike onodobnog društva, a svemu tome doprinosi i unošenje dijalekatskih (kajkavskih) elemenata. Za potpuno razumijevanje njegovih djela potreban je rafinirani čitatelj koji će osim površinskog humora iščitati i ostale slojeve skrivene među recima njegovih tekstova. Kolarova najbolja književna ostvarenja vežu se za prikaz ruralnog miljea, njegovih stanovnika i općenito mentalitet hrvatskog sela. Njegov književni put započinje 1917. kada objavljuje svoju prvu zbirku novela Nasmijane pripovijesti i od tada pa sve do danas svojim djelima nasmijava, ali i suptilno opominje čitatelje. U hrvatskoj književnosti ostao je ponajprije zapamćen po svojim zbirkama novela Ili jesmo – ili nismo (1933.) i Mi smo za pravicu (1936.). U potonjoj se nalaze i Kolarove najpoznatije novele Breza i Svoga tijela gospodar. Kolar u svojim djelima – od proznih i dramskih do kritika i eseja – nikoga nije štedio, pa je često bio u središtu zanimanja kritičara, znanstvenika, esejista i ostalih književnika.

Nekadašnji Kolarovi suvremenici i današnji proučavatelji njegova opusa pisali su o njemu iz različitih perspektiva, dotičući se njegovog književnog pristupa, analizirajući pojedina djela te sam njegov život. Tijekom 20. stoljeća i kasnije nastalo je mnogo zapisa hrvatskih i inozemnih autora o Kolaru. Većinu tih zapisa, njih čak sedamdeset i četiri, skupio je književni povjesničar i kritičar Mario Kolar u knjigu Divan užas: izabrani radovi o Slavku Kolaru (1917. – 2021.) (2021.). Knjigu je objavila Gradska knjižnica Slavka Kolara iz Čazme u povodu 130. godišnjice rođenja svojega slavnog mještanina. Knjiga obuhvaća radove objavljivane od 1917. do 2021. koji se na različite načine bave Kolarovim životom i djelom, ukazujući na njihove pozitivne strane, ali i na njihove mane. Uvršteni radovi objavljivani su kao predgovori i pogovori Kolarovim knjigama, ili kao studije, kritike, eseji i ostali članci u (tiskanim i elektroničkim) časopisima, novinama, zbornicima te leksikografskim priručnicima. Autori tekstova su hrvatski i strani književni znalci – od književnih znanstvenika, jezikoslovaca i metodičara, preko književnih kritičara i esejista do književnika i publicista.

Tako su se u knjizi našli radovi Miroslava Šicela, Viktora Žmegača, Krešimira Nemeca, Velimira Viskovića, Branimira Donata, Veselka Tenžere, Ivana Gorana Kovačića, Ivana Kušana i mnogih drugih. Radovi se donose u cijelosti, izuzev onih koji obuhvaćaju i neke druge autore i djela, pa su ti dijelovi izostavljeni. Osim radova hrvatskih, srpskih i bosanskih autora, u knjizi se donose i radovi autorica i autora iz Rusije, Njemačke, Italije, Austrije, Češke i Slovenije, koji su u ovoj knjizi prvi put objavljeni u prijevodu na hrvatski jezik. Tekstovi su u knjizi poredani po kronologiji objavljivanja i ispod svakog je naveden izvornik iz kojeg je preuzet. Na posljednjim stranicama knjige nalaze se slikovni prilozi koji prikazuju Slavka Kolara u njegovim mlađim i starijim danima, naslovnice njegovih knjiga s različitim posvetama, nagrade te fotografije raznih događaja na kojima je sudjelovao. Uvodni dio knjige započinje riječju priređivača, Uvod ili kako smo čitali Slavka Kolara, u kojemu se daje kratak presjek Kolarove biografije te se ističu različita mišljenja i sudovi o njegovim značajnijim djelima.

Kolar je svojim djelima nerijetko dizao prašinu i izazivao reakcije suvremenika. Pozitivne i negativne reakcije bile su vezane za njegov prikaz mentaliteta u selu i gradu te kritiku onodobnog društva i politike. Iako su brojna humoristična ili satirična, u pojedinim djelima vrlo je tanka granica između smijeha i suza. Njegovi kolege po peru prepoznali su njegov »dar za humor«, »tihu ironiju«, »psihološku satiru« i »prigušenu grotesku«, nazivajući ga »čovekom od reči«, »piscem nasmijane proze« te »s nepravom podcijenjenim književnikom«. Ivan Goran Kovačić razvio je prepoznatljive sintagme za njegovo stvaralaštvo – »vidljiv smijeh i nevidljive suze«. Mnogi su kasnije te sintagme potvrđivali nazivajući njegov humor »epikurejskim«, »egzistencijalnim« ili čak »ranjenim smijehom«. Kolar u svojim djelima humor nije koristio samo kao estetsku kategoriju, već i kao pogled na život kojim je različitim intenzitetom kritizirao i prikazivao svijet u kojem je živio. Kroz svoje likove pokazao je oštrinu, suosjećajnost i toplinu te svakodnevni svijet prikazao iz više perspektiva.

Književne interpretacije njegovih djela suglasne su u zaključku da se Kolar među svojim suvremenicima istaknuo i zbog uvođenja kajkavizama. Njihovom upotrebom dočaravao je ekspresivnost i lokalni kolorit, stoga su oni u njegovoj prozi stilski funkcionalni. Likovi njegovih novela poznati su koliko i on sam, pa se i njih često analiziralo u različitim studijama. Janica i Marko Labudan, Ivo i Roža Pavunčec ili Joža Sveti samo su neki od nositelja seoskog mentaliteta i u službi piščeva moralizma. No, Kolar svoj moralizam prikriva tako što postupke svojih likova ne osuđuje i ne opravdava, već ih prikazuje kao ljudske slabosti. Protagonisti njegovih djela prikazani su sa svim svojim manama i ponekim vrlinama te prepušteni čitatelju da sam prosudi o njihovim osjećajima i postupcima. Takav pogled na ljudske živote omogućio je brojnim Kolarovim djelima prenošenje u druge medije, pa su neka ostvarena kao filmske, kazališne, televizijske i druge adaptacije.

Kao što je već spomenuto, radovi uvršteni u knjigu prikazuju svijetle i tamne točke Kolarovih književnih ostvaraja, baš kao što je i on u svojim djelima i kritikama isticao takve točke drugima. Njegova djela potaknula su širu kritičarsku recepciju, a neka su imala i negativan odjek popraćen izvanknjiževnim razlozima. Da je volio podbadati javnost i politički utjecajne osobe, pokazao je u pojedinim novelama u kojima je iznosio satiričke aluzije na Krležu i njegove suradnike s kojima je bio u sukobu (zbirka Glavno da je kapa na glavi). Priređivač knjige smatra da bi Kolar sakupljene zapise o sebi i svojim djelima (auto)ironijski okarakterizirao kao – »divan užas«. Možda i je u pravu, ali bi zasigurno bio i ponosan što nakon toliko godina poslije smrti nije pao u zaborav i što se o njemu i dalje piše. Bio bi zasigurno ponosan i što se pridružio ne tako velikom broju hrvatskih pisaca o kojima postoji takva knjiga.

Naime, kao što je poznato, više sličnih knjiga, čiji naslovi počinju sa Književna kritika o... svojedobno je priredio Branimir Donat (o Antunu Šoljanu, Ksaveru Šandoru Gjalskom, Nikoli Šopu, Slavku Mihaliću, Juri Kaštelanu, Ivanu Slamnigu, Nedjeljku Fabriju itd.). Slično tome Divan užas Marija Kolara na sistematičan način podastire najznačajnije zapise o životu i stvaralaštvu jednog od najvažnijih hrvatskih književnih humorista, satiričara i ruralista, stoga će biti itekako korisna znanstvenicima, studentima, nastavnicima i svima koje će njegov lik i djelo zanimati.