»Imam za tebe pismo...«

Ako ste mislili da ne možete pisati pisma književnim likovima ili pak autorima koji su ih stvorili, možete biti sigurni da to nije istina. Književna pošta: pisma studenata piscima i književnim likovima knjiga je koju je profesor Jakov Sabljić, s Filozofskog fakulteta u Osijeku, objavio u suradnji sa studentima hrvatskog jezika i književnosti. Naime, u vrijeme karantene, kada se nastava odvijala na daljinu, 60 je studenata zajedno s profesorom Sabljićem odlučilo napisati pisma svjetskim i hrvatskim književnim likovima i autorima.

Pisma napisana u knjizi značajna su zbog toga što uključuju ne samo pismopiščevo znanje o radnji ili općenitom sadržaju knjige, njezinim posebnostima, razdoblju u kojemu je djelo pisano, već su ta pisma i ogled jednog osobnog razmišljanja profesora i studenata o izdvojenim likovima ili piscima, njihovim postupcima, uzrocima i posljedicama njihovih životnih prilika te iskaz suosjećanja i pružanje mogućih rješenja problema. Autori ovih pisama na osobnoj se razini povezuju i poistovjećuju s određenim ulogama likova u književnim djelima. Pisma su pisana jezikom koji uključuje i književni i razgovorni stil te mogu čitatelju predočiti književni lik ili pisca kao nekoga njemu bliskoga. Osim toga, pisma su sjajan dokaz kako nestvarni književni svijet koji stvaraju različiti autori imaju poveznicu sa stvarnošću jer su oni na koncu prikaz nekadašnje stvarnosti koja svoje posljedice i utjecaje krije u sadašnjosti.

Knjiga se sastoji od predgovora u kojem Jakov Sabljić kao urednik i priređivač uvodi čitatelja u zbornik studentskih pisama tako što upućuje epistolu Forrestu Gumpu u kojoj mu se obraća kao jednom posebnom književnom liku koji ustraje i ostaje dosljedan sebi unatoč preprekama na koje nailazi. Također, Forrestom Gumpom urednik zbornika dijeli i okolnosti u kojima se čovječanstvo nalazi u trenutku u kojemu se odlučuje pisati pismo svojem omiljenom književnom liku. Obrazlaže Forrestu zašto su studenti zajedno s njim odlučili pisati pisma književnim likovima i njihovim autorima te koji je cilj tih pisama. Potom slijedi sto pisama 60 studenata. Svako pismo dugo je dvije do tri stranica, što je odlično osmišljeno jer čitatelj pisama lako može pratiti ono što je svaki pisac pisama htio reći svojim primateljima. Nakon pisama navedena je uporabljena literatura jer su u nekim pismima prisutni i citati iz knjiga. Popis literature slijede bilješke o autorima svih pisama i o priređivaču zbira ovih pisama te tako čitatelji mogu saznati nešto više o priređivaču i studentima koji su sudjelovali u stvaranju ovoga zbornika.

Osim Forresta Gumpa, Književna pošta sadrži pisma upućena različitim književnim likovima poput Antigone, Raskoljnikova, Meursaulta, Emme Bovary, Smogovaca, Ante Stipančića, Katarine Pavković te književnicima kao što su Marin Držić, Vesna Parun, Siniša Glavašević, Marija Jurić Zagorka, George Orwell, Marcel Proust i drugi. Tako čitatelji, čitajući pisma, mogu prelaziti u različite svjetove književnih klasika poput antičke Antigone, ali i putovati razdobljima realizma, romantizma ili modernizma. Ne samo da će ponovno svoje mjesto pronaći među likovima iz svjetske književnosti tih razdoblja nego će posjetiti i svjetove likova hrvatske književnosti.

Svaki student svojim je pismom otvorio jedna nova vrata u pristupu djelu u kojemu se nalazi književni lik na kojega je adresirao svoje pismo. Unoseći osobni doživljaj, autori pisama stvaraju prostor za razvijanje kritičkoga promišljanja te nove aspekte s kojih će se promatrati odabrana književna djela. Ova književna pisma ne samo da mogu proširiti perspektivu i dublje shvaćanje onih koji su odabrana djela već pročitali već one koji još nisu pročitali određena djela na koja se pismopisci referiraju mogu motivirati da ih pročitaju. Skrivena motivacija nalazi se baš u pismima u kojima se pisci tih pisama povezuju s književnim likovima i autorima te u kojima progovaraju o problemima s kojima se susreću.

Književna pošta sadržana u ovom zborniku smješta mnoštvo pisaca i književnih likova na jedno mjesto u kojemu ih se promatra s različitih gledišta. Nadalje, prikazuju se raznolika promišljanja osječkih studenata hrvatskog jezika i književnosti o književnim djelima te se time dokazuje njihova intelektualna zrelost kada je riječ o promišljanjima o problematici odgovarajućega književnog djela, shvaćanju okolnosti u kojima su pisci pisali i različita politička vremena i kulturne okvire u koja su ih smještali.

U skladu sa svim do sada izrečenim, svakako je moguće pismima upućenima književnim likovima i piscima osigurati mjesto u osnovnoškolskom, srednjoškolskom i visokoškolskom obrazovanju. Naime, pisma bi mogla pomoći učenicima i studentima u upoznavanju likova i književnika iz neautoritarne perspektive studenata, potaknuti ih na čitanje književnih djela i na kritičko promišljanje o njima. Na kraju, ova bi pisma možda mogla potaknuti i ostale učenike, studente, pa čak i nastavnike, da se obrate svojim manje ili više omiljenim likovima kako bi ih pohvalili ili kritizirali izražavajući svoj osobni stav i rješenje problema s kojima su se ti likovi susreli.