Crnogorski jezik između nauke i manipulacije

U časopisu Tragovi (god. 5, br. 2, Srpsko narodno vijeće, Zagreb, 2022.) objavljen je prilog »Vernakulari država i diskursi nacija: rasprava povodom knjige Rajke Glušice Crnogorski jezik i nacionalizam« autora Milorada Pupovca. Kao jezikoslovac, kao zagrebački univerzitetski profesor, te autor više studija i knjiga – Milorad Pupovac mogao je imati dosta motiva da svoju sociolingvističku radoznalost usmjeri na neka pitanja savremene montenegristike. U ovome slučaju, međutim, ispod pera čovjeka kojemu u biografiji stoji višedecenijsko naučno i političko iskustvo, a da se pretpostaviti i dobar uvid u literaturu i procese na cijelome, kako on veli, »štokavskome jeziku«, izlazi tekst koji je relevantan jedino – po odsustvu objektivnosti. Na primjeru historije pitanja standardizacije crnogorskoga jezika, uloge pojedinih ličnosti koje su nosile taj proces, kao i standardoloških priručnika na bazi toga procesa sačinjenih – Pupovac se legitimiše po jednostranom uzimanju izvora i literature.

Sažetak i kraći uvodni segmenti teksta informišu da se tema obrazlaže na primjeru knjigâ D. Škiljana Govor nacije: jezik, nacija, Hrvati, S. Kordić Jezik i nacionalizam, R. Bugarskog Govorite li zajednički te R. Glušice Crnogorski jezik i nacionalizam, dok iz samoga naslova čitamo kako je riječ o raspravi »povodom knjige Rajke Glušice Crnogorski jezik i nacionalizam«. Već i po činjenici da je knjizi Crnogorski jezik i nacionalizam posvetio više od polovine teksta, kao i da u sažetku ima stav da je »u toj praksi metajezičnost otuđena od jezične zajednice, da pretvara jezik u vernakular države i diskurs nacije i da uzrokuje raskol, diglosiju unutar (crnogorske) jezičke zajednice« – jasno je da se iščupci s raznih mjesta iz teorijskih rasprava na početku i na kraju njegova teksta, prvenstveno oni koji se tiču teorije standarda te kratki i uzgredni osvrti na ostale navedene naslove daju tek kao opravdanje da se jedan tipični prikaz knjige, tj. stručni rad, izdigne u rang naučnoga rada, pa tako i toj knjizi, njezinoj autorici i brojnim netačnim sudovima o crnogorskome jeziku koji se ovđe afirmišu dadne značajnije mjesto.

U uvodnim se pasusima iznose opšte karakteristike koje su, po autoru, bliža određenja četiri spomenute knjige. Ako nam je istina cilj, a svima nam je blisko razmetanje tim ciljem, ponovimo da u savremenoj montenegristici nema filologa, makar za one na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost to je sigurno, koji neće sva svoja znanja i naučni potencijal založiti za afirmaciju onoga što sociolingvist Pupovac u uvodu načelno iznosi a tiče se kritike jezičkog nacionalizma, kritike uspostavljanja jezičkih granica, kritike arhaizacije jezika, kritike forsiranja razlika pomoću jezičkoga purizma i tako redom. Ispostaviće se vrlo brzo da problem za autora toga teksta nastaje kad te načelne crte primjenjuje na crnogorsku situaciju, temeljujući ih na argumentima i pojedinostima iz izvora i literature sabranih − atipično za jednoga naučnika − po principu isključivosti.

Vrijedi na ovome mjestu podśetiti da to što smo o knjizi Crnogorski jezik i nacionalizam imali reći učinili smo još ranije,¹⁾ a desit će se da smo zapažanja iz toga osvrta vremenom višestruko i potvrdili. Oštrom sociolingvističkom oku nije moglo promaći da je u nizu polemičkih članaka pokazano da knjiga Crnogorski jezik i nacionalizam nije bez značaja za jezikoslovlje, no njezin sadržaj to svojstvo ima isključivo kao korpus tekstova na kojima se ispituju manipulacijske strategije.²⁾ Sociolingvist Milorad Pupovac, međutim, za ono što je kanio publikovati o crnogorskome jeziku privid argumentovanosti mogao je obezbijediti jedino ako metodološki, i inače, ostane na nivou knjige povodom koje i piše. U eri kad bezmalo činom objavljivanja od najkraćega prikaza do raznih višetomnih izdanja sve postaje planetarno vidljivo – Pupovac odlučuje da izvan knjige Crnogorski jezik i nacionalizam ništa od goleme mase montenegrističke literature o periodu o kojemu piše ne koristi. Što je još gore – izabire tako da jedino kadšto citirano, a kadšto parafrazirano daje informacije prema knjizi za koju drži da je »pouzdan dokumentacijski i (kao) kritičko-analitički predložak«.

Zaključci o standardnome crnogorskom jeziku i jezičkoj politici što iza njega stoji u registru sociolingvista Pupovca raspoređeni su između ovih markera: »unutarcrnogorski jezički raskol«, »arhaizacija i dijalektizacija jezika«, »smanjena komunikativnost«, »sužavanje jezičkog prostora«, »jezička prošlost«, »novocrnogorski«. Doda li se tome da su oni koji crnogorski jezik standardizuju i tu jezičku politiku nastoje unaprijediti predstavljeni kao nosioci »suzbijanja znanstvene rasprave«, čitalac Pupovčeva teksta uvjerit će se da nema osnovanije istine od te da se u naše vrijeme, pred očima i uz silno saučesništvo hrvatskih i svjetskih filologa, u jednoj višekulturnoj zajednici jedva većoj od šest stotina hiljada građana razvija montenegristika u kojoj je sve − naopako.

Osobenost autorova pristupa savremenim sociolingvističkim problemima očituje se i u posezanju za hipotezama Vojislava P. Nikčevića u studijama iz 1993. kao argumentom o događanjima iz 2008. i kasnije, kad ne samo da autor te studije nije bio živ nego one njegove stavove koje sociolingvist pobjedonosno navodi − ne zagovara apsolutno nitko od onih kojima ih pripisuje.³⁾ S druge strane, u polemiku s pokojnim Josipom Silićem ulazi tek danas iako je poznato da je sociolingvist Milorad Pupovac s istom odlučnošću za diskreditacijom imao kad zamočiti pero u mastilo polemičkoga teksta pa pred živim Silićem provjeriti utemeljenost njegovih razmišljanja o standardnome jeziku i crnogorskoj jezičkoj problematici uopšte.⁴⁾ Siliću se, izgleda, ne prašta to što je učestvovao u radu Ekspertske komisije, koju su činili nesumnjivi autoriteti profesor filozofije Milenko A. Perović, jezikoslovka Ljudmila Vasiljeva i Josip Silić, a koja je i formirana u trenutku kad je rad Savjeta za standardizaciju crnogorskoga jezika zapao u krizu.

Na jednome mjestu posredno ili iz druge ruke, ali svakako netačno i ničim potvrđeno, crnogorskoj jezičkoj i kulturnoj politici podmeće skoro pa fašizam: na str. 185. konstatuje da se u Crnoj Gori stigmatizuju serbizmi, da bi već na narednoj ustvrdio da je kod nas na snazi »nepriznavanje pisma«, tj. nepriznavanje ćirilice. Savremena crnogorska kultura u glavnim svojim tokovima ima svijest o baštini koja traje još od slavnoga ćirilicom pisanog Miroslavljeva jevanđelja, pa do zvaničnoga Pravopisa crnogorskoga jezika, štampanoga i na ćirilici i na latinici, a u kojemu je prva rečenica konstatacija o ravnopravnome ćiriličkom i latiničkom pismu. Prethodna Pupovčeva primjedba čist je primjer odsustva dobre namjere prema situaciji u crnogorskoj kulturi, a ujedno i zanemarivanju činjenica da ćirilica inače nailazi na znatna iskušenja na širokom slovenskom prostoru u prilikama savremenoga svijeta, jezičkih i kulturnih interferencija.

Nekolike su cjeline teksta posvećene problemu usaglašavanja različitih koncepata pravopisa crnogorskoga jezika i radu Savjeta za standardizaciju crnogorskoga jezika koji je formiralo Ministarstvo prosvjete. Konstatuje se da je rad Savjeta bio dinamičan zbog podjela na dva suprotstavljena dijela. Budući da je jednu stranu, da tako kažemo, predstavljao Adnan Čirgić, a drugu Rajka Glušica, te da su i jedni i drugi imali saopštenja i cijele studije s ponuđenom argumentacijom – sociolingvist Milorad Pupovac bio je dužan da ponudi autentična mišljenja obje strane. Daleko je od naučne etike autorovo opredjeljenje da se Čirgićevi stavovi o standardizaciji jezika u nas daju isključivo u formi »citirano prema Glušica 2020«. Kad već tu pojedinost ističemo, vrijedno je spomenuti identičnost u pristupu sociolingvista Pupovca i autorice knjige Crnogorski jezik i nacionalizam: oboje ocjenu Čirgićeva modela norme crnogorskoga jezika, njegove istorije, dijalekata itd. izvode bez jednog jedinog slova iz više knjiga, a neke su i kod najuglednijih svjetskih izdavača publikovane, te više stotina članaka i rasprava koje je Čirgić objavio u Crnoj Gori i inostranstvu od standardizacije jezika naovamo.⁵⁾ Razlog je nesumnjivo samo jedan – ruši im koncepciju.

Na više se mjesta u ovome Pupovčevu tekstu navode primjeri iz Pravopisa crnogorskoga jezika i Gramatike crnogorskoga jezika, a da se opet ni u jednoj prilici ne upućuje na stranice i izdanja tih knjiga, no kao jedini izvor stoji »citirano prema Glušica 2020«.⁶⁾ Nijednom se ne kaže da standardni crnogorski jezik počiva na principu integrativnosti i demokratskog uvažavanja dubletnih varijanata (jotovane i nejotovane), odnosno poštovanja stanja koje je činjenica proizišla iz 150-godišnje prakse srpskohrvatske/srpske norme i školovanja u duhu toga sistema te onih jezičkih osobina koje su i uprkos njihovoj izopštenosti iz nekad važeće norme nedvosmisleno očuvane kao opštecrnogorske.⁷⁾ Kompleksnost Pupovčeve metode u vezi s ovim problemom najbolje ilustruje falsifikovanje činjenica kad govori o navodnom postojanju pravopisa autorica Rajke Glušice i Zorice Radulović. Bukvalno se na str. 195. spominju čak dva izdanja. Bibliografske podatke o ova dva izdanja pravopisa sociolingvist Milorad Pupovac nema u popisu literature. Kod njega su izostali zato što ih nema u literaturi u knjizi Crnogorski jezik i nacionalizam, a sam može provjeriti da internet pretraživač crnogorskih bibliotečkih registara zadate pojmove ne prepoznaje zato što nikad nijesu indeksirani, tj. nikad nijesu objavljeni.

I tako bismo redom mogli nizati pojedinosti koje se u spornome tekstu daju s ambicijom vjernog predstavljanja prilika u savremenoj montenegristici, no i iz ovako u krupnim rezovima sačinjenog osvrta jasno je da u toj namjeri sociolingvist Milorad Pupovac nije uspio.

Montenegristika, ona jezikoslovna osobito, mnogo duguje hrvatskim jezikoslovcima na dugogodišnjoj podršci, sugestijama i vrijednim prilozima bez kojih bi ta disciplina bila u mnogome siromašnija. Josip Silić kao poznavalac jezičkoga sistema ide u red naučnika najvišega ranga; uveliko je bio ostvaren kad se prihvatio posla na izradi standardološke literature u nas. Ovo je reagovanje, da to na kraju i istaknemo, moralo nastati zbog duga prema jednome Josipu Siliću, jednome Radoslavu Katičiću, i Stjepanu Damjanoviću, i Ranku Matasoviću, i Mislavu Ježiću, i Josipu Liscu, i Milici Lukić, i Matu Kapoviću i svima izvan ovoga spiska o koje smo se u nabrajanju ogriješili. Nijesmo imali drugoga izbora nego da pred hrvatsku naučnu i kulturnu zajednicu važnije pojedinosti, literaturu i izvore iznesemo jasno i nedvosmisleno: to što je sociolingvist Milorad Pupovac zaobišao ne znači da i čitaocima Tragova treba uskratiti.

____________________
1) Novica Vujović, »Crnogorskoj nauci antidoprinos – prikaz knjige: Crnogorski jezik i nacionalizam«, Montenegrin Journal for Social Sciences, br. 4, Centar za geopolitiku, Nikšić, 2020, str. 199–210. (http://www.mjss.ac.me/images/files/v4issue2/08%20VUJOVIC%20FULL%20TEXT.pdf)

2) Jelena Šušanj, »Standardni jezik kao poprište manipulacija – prilog jednoj polemici«, Cetinjski filološki dani III, ur. Novica Vujović, Fakultet za crnogorski jezik i književnost i University of Kansas, Cetinje i Kanzas, 2022, str. 477−510. (https://kuscholarworks.ku.edu/bitstream/handle/1808/33609/Zbornik%20CFD%20III%20%28v3%29.pdf?sequence=1&isAllowed=y)

Adnan Čirgić, »Rekvijem za ‘XX vek’«, Lingua Montenegrina, br. 27, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, Cetinje (http://www.fcjk.me/wp-content/uploads/2022/04/LM26.pdf)

Jelena Šušanj, »O zloupotrebama naučnoga diskursa u kritici crnogorske jezičke standardizacije«, Milorad Nikčević: život i djelo: Zbornik radova s međunarodnoga naučnog skupa održanog na Cetinju 8. maja 2022, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, Cetinje, 2022, str. 185–199.

Aleksandar Radoman, »Knjiga iz minuloga v(ij)eka«, Ars, god. 36, br. ¾, Cetinje, 2020, str. 163–170.

Adnan Čirgić, »Jezički unitarizam u novome ruhu (Rajka Glušica, Crnogorski jezik i nacionalizam, Biblioteka XX vek, Beograd, 2020)«, Croatica et Slavica Iadertina, XVII/I, Zadar, 2021, str. 426–429.

3) Pupovac je slijedeći primjer knjige koju afirmiše sve donje naslove izbjegao da spomene, a važno je imati ih u vidu i konsultovati:

Mark L. Grinberg, »Bivša Jugoslavija kao raskršće jezičkih zajednica i neke paralele na njenoj periferiji«, Cetinjski filološki dani II, ur. Novica Vujović, Fakultet za crnogorski jezik i književnost – Cetinje i Univerzitet u Kanzasu, Cetinje i Kanzas, 2021. (https://kuscholarworks.ku.edu/bitstream/handle/1808/31665/Zbornik%20CFD%20II%20%28v6%29.pdf?sequence=5&isAllowed=y)

Robert D. Greenberg, »Standard Language Ideology and the South Slavic Languages of the Former Yugoslavia«, Cetinjski filološki dani II, ur. Novica Vujović, Fakultet za crnogorski jezik i književnost – Cetinje i Univerzitet u Kanzasu, Cetinje i Kanzas, 2021. (https://kuscholarworks.ku.edu/bitstream/handle/1808/31665/Zbornik%20CFD%20II%20%28v6%29.pdf?sequence=5&isAllowed=y)

Robert BOŃKOWSKI, »Etape standardizacije crnogorskog jezika (s poljske tačke gledišta)«, Cetinjski filološki dani II, ur. Novica Vujović, Fakultet za crnogorski jezik i književnost – Cetinje i Univerzitet u Kanzasu, Cetinje i Kanzas, 2021. (https://kuscholarworks.ku.edu/bitstream/handle/1808/31665/Zbornik%20CFD%20II%20%28v6%29.pdf?sequence=5&isAllowed=y)

Marko Snoj, »Stav akademika Slovenačke akademije znanosti i umjetnosti o sociolingvističkom kontekstu standardizacije: Crnogorski jezik: što, od kada i zašto«, Pobjeda, 12. 4. 2021. (https://www.pobjeda.me/clanak/crnogorski-jezik-sto-od-kada-i-zasto)

Ornela Bilbija, »Riječ sa strane povodom 10-godišnjice standardizacije crnogorskoga jezika«, Cetinjski filološki dani I, ur. Novica Vujović, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, Cetinje, 2018. (https://www.bib.irb.hr/983438/download/983438.Zbornik_Cetinjski_filoloki_dani.pdf)

Adnan Čirgić, »Povodom standardizacije crnogorskoga jezika«, Matica, jesen 2010, Matica crnogorska, Podgorica, 2010, str. 7−48. (https://maticacrnogorska.me/files/43/01%20adnan%20cirgic.pdf)

Robert Bonjkovski, »Crnogorski jezik pri kraju XX i na početku XXI vijeka«, Lingua Montenegrina, br. 20, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, Cetinje (http://www.fcjk.me/wp-content/uploads/2017/12/LM20.pdf).

Симон Саздов, »Феминативите во македонскиоти во црногорскиот јазик«, Lingua Montenegrina, br. 20, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, Cetinje (http://www.fcjk.me/wp-content/uploads/2017/12/LM20.pdf).

Bojan Belić, »Bosnian, Croatian, Montenegrin, and Serbian in U.S. College Classrooms«, Lingua Montenegrina, br. 20, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, Cetinje (http://www.fcjk.me/wp-content/uploads/2017/12/LM20.pdf).

Robert Josip Demirović, »Poimanje norme standardnoga jezika Prilog raspravi o naravi crnogorskoga standarnog jezika«, Lingua Montenegrina, br. 7, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, Cetinje (http://www.fcjk.me/wp-content/uploads/2014/09/LM7.pdf)

Ljudmila Vasiljeva, »Osobenosti razvoja i savremeno stanje crnogorskoga jezika«, Lingua Montenegrina, br. 3, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, Cetinje (http://www.fcjk.me/wp-content/uploads/2014/09/LM3.pdf)

Przemysław Brom, »Społeczne uwarunkowania funkcjonowania języka na przykładzie współczesnego standardu czarnogórskiego«, Lingua Montenegrina, br. 2, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, Cetinje (http://www.fcjk.me/wp-content/uploads/2014/09/LM2.pdf)

Milenko A. Perović, »Filozofsko zasnivanje norme crnogorskoga jezika«, Cetinjski filološki dani I, ur. Novica Vujović, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, Cetinje, 2018. (https://www.bib.irb.hr/983438/download/983438.Zbornik_Cetinjski_filoloki_dani.pdf)

Ljudmila Vasiljeva, »Utjecaj društveno-političkih činjenica na jezične promjene na južnoslavenskim prostorima (kraj XX – početak XXI st.)«, Cetinjski filološki dani I, ur. Novica Vujović, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, Cetinje, 2018. (https://www.bib.irb.hr/983438/download/983438.Zbornik_Cetinjski_filoloki_dani.pdf)

Hasnija Muratagić-Tuna, »Bosanskohercegovački lingvisti o crnogorskom jeziku i crnogorskim govorima«, Cetinjski filološki dani I, ur. Novica Vujović, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, Cetinje, 2018. (https://www.bib.irb.hr/983438/download/983438.Zbornik_Cetinjski_filoloki_dani.pdf)

4) I ovđe je Pupovac slijedeći primjer knjige koju afirmiše sve donje naslove izbjegao da spomene, a važno je imati ih u vidu i konsultovati:

Stjepan Damjanović, »Sjećanja na Josipa Silića«, Cetinjski filološki dani II, ur. Novica Vujović, Fakultet za crnogorski jezik i književnost – Cetinje Univerzitet u Kanzasu, Cetinje i Kanzas, 2021. (https://kuscholarworks.ku.edu/bitstream/handle/1808/31665/Zbornik%20CFD%20II%20%28v6%29.pdf?sequence=5&isAllowed=y)

Milenko A. Perović, »Śećanje na Josipa Silića« Cetinjski filološki dani II, ur. Novica Vujović, Fakultet za crnogorski jezik i književnost – Cetinje Univerzitet u Kanzasu, Cetinje i Kanzas, 2021. (https://kuscholarworks.ku.edu/bitstream/handle/1808/31665/Zbornik%20CFD%20II%20%28v6%29.pdf?sequence=5&isAllowed=y)

Adnan Čirgić, »U spomen na Josipa Silića (1934–2019)« Cetinjski filološki dani II, ur. Novica Vujović, Fakultet za crnogorski jezik i književnost – Cetinje Univerzitet u Kanzasu, Cetinje i Kanzas, 2021. (https://kuscholarworks.ku.edu/bitstream/handle/1808/31665/Zbornik%20CFD%20II%20%28v6%29.pdf?sequence=5&isAllowed=y)

Josip Silić, »Dvije rekonstrukcije jezika Gorskoga vijenca Petra Petrovića Njegoša«, Lingua Montenegrina, br. 11, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, Cetinje (http://www.fcjk.me/wp-content/uploads/2014/09/LM11.pdf)

5) Evo samo nekolike Čirgićeve monografije: Crnogorski jezik u prošlosti i sadašnjosti (Institut za crnogorski jezik i književnost i Matica crnogorska, Podgorica, 2011.); Dijalektologija crnogorskoga jezika (Fakultet za crnogorski jezik i književnost, Cetinje, 2017.), Dijalektolozi i crnogorski jezik (Fakultet za crnogorski jezik i književnost, Cetinje, 2020)

Njima ćemo dodati i enciklopedijski članak o crnogorskome jeziku za Enciklopediju slovenskih jezika i lingvistike koji izdaje BRILL, a urednik joj je filolog svjetskoga glasa Mark L. Grinberg.

6) Dokraja je dosljedno Pupovac slijedeći primjer knjige koju afirmiše sve donje naslove izbjegao da spomene, a važno je imati ih u vidu i konsultovati:

Adnan Čirgić, »Povodom jednoga prikaza Gramatike crnogorskoga jezika (2010)«, Lingua Montenegrina, br. 23, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, Cetinje (http://www.fcjk.me/wp-content/uploads/2019/06/LM23.pdf)

Симон Саздов, »О неким правописним рјешењима у црногорскоме и македонскоме правопису«, Cetinjski filološki dani I, ur. Novica Vujović, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, Cetinje, 2018. (https://www.bib.irb.hr/983438/download/983438.Zbornik_Cetinjski_filoloki_dani.pdf)

Robert Bonjkovski, »Fonemi /Ś/ i /Ź/ u poljskom i crnogorskom jeziku«, Cetinjski filološki dani III, ur. Novica Vujović, Fakultet za crnogorski jezik i književnost i University of Kansas, Cetinje i Kanzas, 2022, str. 67−76. (https://kuscholarworks.ku.edu/bitstream/handle/1808/33609/Zbornik%20CFD%20III%20%28v3%29.pdf?sequence=1&isAllowed=y)

Előd Dudás, »Južnoslovenski standardni jezici u istorijskom i savremenom kontekstu«, Lingua Montenegrina, br. 27, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, Cetinje (http://www.fcjk.me/wp-content/uploads/2021/06/LM27.pdf)

Bojan Belić, »BCMS Clitic Deprivation«, Lingua Montenegrina, br. 27, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, Cetinje (http://www.fcjk.me/wp-content/uploads/2021/06/LM27.pdf)

Jasmin Hodžić, »Službeni crnogorski jezik u budućoj evropskoj Crnoj Gori u odnosu na bosanski, hrvatski i srpski jezik«, Cetinjski filološki dani I, ur. Novica Vujović, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, Cetinje, 2018. (https://www.bib.irb.hr/983438/download/983438.Zbornik_Cetinjski_filoloki_dani.pdf)

Belkisa Dolić & Almira Džanić, »Kontrastivna usporedba ortografske norme bosanskoga i crnogorskoga jezika«, Cetinjski filološki dani I, ur. Novica Vujović, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, Cetinje, 2018. (https://www.bib.irb.hr/983438/download/983438.Zbornik_Cetinjski_filoloki_dani.pdf)

Okrugli sto o školskom izdanju pravopisa crnogorskoga jezika − https://zuns.me/prosvjetni-rad/clanak/fcjk-odr%C5%BEan-okrugli-sto-%E2%80%9E%C5%A1kolski-pravopis-crnogorskoga-jezika%E2%80%9C

7) Za ove opštecrnogorske jezičke osobine vrijedi ponoviti da nijesu rezultat kakvog kabinetskog izmišljanja jezikoslovaca, već činjenica koju ozbiljni naučnici ne poriču upravo zbog toga što su se očuvale u svim našim sredinama i bez obzira na starost govornih predstavnika.