Paradoksi naši svagdanji

OTISCI

Poslije kiše
nisu vjerodostojni
tragovi vlasi tvoje
ošišane kose
ptičjeg paperja
na podu frizeraja
kao ni zeleni krikovi trava
ispod noževa kosilice
s bolovima u mišićima
nakon košnje
sva su sjećanja
na fotografijama
sumnjiva mjesta
vlastitih otisaka.

JAMAC MOĆI

Sunce teški vrući valjak
okreće blago lice proljeća
potoku minijaturi oceana
u kojem tek u rujnu pocrne
poput asfalta izvaljane kože tuna

tjednima tada prelijepo šutimo
neuspješno pokušavajući popuniti
nakupljene radosne pukotine usta
sazreli smo prebrzo ovog ljeta
čujem kako toplo pucketamo
jezici su nam pijesak

u podrugljivim zvucima lopata
u jesen ne nedostaje vode
iz vreća veselo curi cement u miješalice
ostaje da samo dodam naše
izbijeljene kosti kao jamac moćne armature.

IGRA

Kapljicama
vode
nakon kupanja
treba devet dana
da nam se
osuše
na tijelu
a ti prečesto

istrčiš iz rijeke
u vrbik
i ja ponavljam
saginjanje
uzimanje
i bacanje kamenčića

sve dok mi
iz neprozirnih
krošanja
ptica ne uzvrati
košticom
iz praćke
u oko.

NOĆNA HRVANJA

U posttraumatskim
ženinim snovima

cvjetaju krikovi
rasuti tugom prestrave uši

ne biraju godišnja doba
ima noći u kojima me
probude nekoliko puta

ne izostane ni hrvanje
sve do njenog osvještavanja

nakon čega neočekivano
spontano vrisnem

svojim glasom potopnu vodu
niz stubište sve do rijeke

njezin smo tamni pritok
u njemu guše se nevine ribe

one ne mogu poslati mail
upozorenja pticama da nas
ne piju nakon zobanja mrvica.

CRNO NIŠTA CESTE

Sklopivši nebo kao kišobran
da se ispod njega ne čuje svađa
sa svakom kapljicom nakon kiše

znojan poput vozača valjka
valjam brda bradavica sve dok ih
ne izglačam u glatku svjetlost

ona će zapaliti crno ništa ceste
ništa s kojim ćemo punim gasom raspršivati
opake poglede grabljivaca na ogradama.

UTIHNUTI DIKTATOR

U maketi kuće
potopljene
travanjskim kišama
sporo dišem
štedim kisik
poput svih zatočenih
u mauzolejima
napokon jezivo
utihnut smiren
zadovoljan nakon
svih nanesenih boli
onima kojima sam
oduzimao zrak
dok su potopljeni
za duge vladavine
teško disali na trsku.

ŽENA NA FRONTI

Prisilno nasmiješena
užarila sam se osam sati
peglajući kartice na blagajni

onda si me odveo u skladište
s brežuljcima kutija
i s njima ostavio četiri sata

stigla sam izvaditi mokru pelenu
sjesti na školjku
neopisivo radosno piškiti

dan proveden s tobom
bio je divlje mračan
premda me nisi pokušao povaliti

cijelu noć nisam se uspjela
oporaviti svjetlošću žarulja
a već sviće namršteno lice novog dana.

IMITACIJA

Pomilovavši
nebo

puna su nam usta
zvijezda

uhvaćenih u ribarsku
mrežu

umjesto nas ribice
svećenice

nadmudrile su sve
začkoljice

uspjele
imitacije sjekirica

inače ne bi mogli biti
zatišje

u kojem nema
niti kapi krvi.

SRETNA MJESTA

Blijeda su i nesigurna
sva mjesta osim onih na kojima

stalno ostavljamo svoje tragove
prispodobive životinjskim

zapišao sam nekoliko
omiljenih lokacija u gradu

svi šetači ih ignoriraju zaobilaze
osim njihovih pasa

oni ih jedini doživljavaju sretnim mjestima
natežu povoce do puknuća.

MUMIJE U GRADSKOJ GALAKSIJI

Neočekivano nakon današnje oksidacije
prije spavanja cijelu sebe

oblijepila si flasterima protiv bolova
usta su ti otvorena šutnjom
šutnjom uzvraćaš mumijama
nahrupile su u gradsku galaksiju
nitko ih ne zamjećuje osim tebe
niti propitkuje njihov posmrtni natalitet.

ALBUM S FOTOGRAFIJAMA

Ne listaj album
u visokim godinama

ako nisi stekao
otpornost svijesti

o svim fazama
svoga nestajanja.

ŠUPLJI ZUB

Bolest u šupljem zubu
vlada tijelom
zanijemjeli smo
izvan nas ljubav
škripuće poput
trošnih vratnica
kotačem vozi osmicu
preostalom
polovicom jezika
sve dok ne prsne
ne ugasi se s petardama
ušutka propovijedi
dok mi navlačimo zavjese
izbacujemo sva prokleta
proklinjanja
zatvarajući prozore
ne priznajući značaj
ničemu dobivenom
izgubljenom u vremenu.

ZRNO

U visinama zvijezde učim pjevati
srebrnkaste ribe poput tebe plivati morem
morske konjice nadlijetati boju valova
tješiti po izlasku iz mora anđela kojeg žulja
zrno soli u perajama grizući moje glasnice.

PARADOKS NAŠ SVAGDANJI

Bolja su ptičja srca
čije od šuma
zelenkasto pjevanje
u ušima preko noći
poput koncertne glazbe
zaboravljaš ne kvareći
Prirodu srcima tenkova
vrteški aritmičnih
svemoćnih razuma
mjesta na kojima
zamorena utihnu
Zemlja je dugo
glatka ravna ploča
kao ujutro naši dlanovi.

POD KROVOVIMA

Ujesenjeni jezici
ljetnih hormona
u umornim kućama
čiji krovovi
prokišnjavaju u strahu
čim žabice gatalinke
iz krošnji pomokre kapljice
u prazne limenke piva
na vlažnom stolnjaku
počinje se skupljati zaborav
u kojem te ljubim
svim već napisanim zabludama
prispodobivim nevjerama
bez okusa na jezicima
bez siline daha u prsima
bez grke glupe gorkosti kajanja
snažnije od groma
prolomi se vedrina.

(U)KRAJINA

Apstraktnom humanistu
duša mi je
budnije ništavilo
nego svim tim bozima
dok u snu na esperantu
s lakoćom luče
željezo od srebra
ne sumnjajući da je Bog
i u ovom ratu
od njihovog rebra.