Krimen radosti

NESTAJANJE

Oprezno sam optimistična
dok vrijeme maršira
preko mojih leđa
poput poslušnog vojnika
kroz nestalni most.
Godine se razlažu
dok posve ne nestanu.
Od planina nastaje prah,
od oblaka kap,
od vatre tek iskra.
Sve se pretvara u ništavilo
samo kako bi se ponovno sastavilo.
Od praha zemlja,
od kapi rijeka,
od iskre požar...
Od čovjeka
apsolut.

KRIMEN RADOSTI

Sreća mi dođe
kao krimen.
U kaosu postaje
ekvivalent za grizodušje.
Tko sam ja
da mi se ukazuje na trenutke
poput Brockenove duge
čije boje se rasplinu
prije no što otrgnem komad
i dadnem ga nekom kao krišku kruha?
Zašto moje porozno tijelo
upija tuđu nesreću
kao svoju?

KOINOBORI

Sunce zlati kamen,
a tisuće želja
nečujno lebde
kao koinobori na vjetru.
I svi smo ponovno djeca.
I svi smo ponovno neokaljani
barem u tom jednom trenu
nepomućenom mutnim vodama
zrelosti i razočaranja.

NAMETNUTI TOTEMI

Ulice sijeku
utrobu usnulog grada.
Njima ne teku rijeke prolaznika.
Sav život koncentriran je
unutar četiri zida.
Otkucaji ptičjih srca pretihi su
da nas povedu u slobodu.
Čamimo u neboderima,
u tim totemima od stakla,
patinasti i otuđeni.

VRIJEME

Hipnotizirano grabimo kroz vrijeme
ne shvaćajući da nam ono
nije prijatelj.
Koračamo prema nekoj našoj
iluzornoj kvintesenciji
koja je samodostatna.
Mi smo samo lutke
čije konce povlači
sve dok niti ne popucaju
i dok se ne transformiramo
u obični rekvizit
zaboravljene kazališne drame.

MEĐUPROSTORI

U nedostatku inspiracije
olovka samotno grebe papir.
Kad riječi okopne
poput lanjskog snijega
bjelinu će ukrasiti
pokoji cvijet, kvadrat, šara.
Raskrilit će se horror vacui
samo da ne bude tiho,
samo da ne bude prazno
u prostoru između estivacije
i hibernacije.

NESTRPLJIVOST

Kažu da su najbolje stvari
vrijedne čekanja.
Ja sam oduvijek bila
nestrpljiva.
Ja bih sve
ovdje i sada.
Valjda smo takvi
mi prerano rođeni.
Shvatili smo prije ostalih
da ne vrijedi gubiti
ni trenutka čekajući
već si sami trebamo
utrti put.

SNAGA RIJEČI

Kad riječi nabubre
poput otežanog oblaka
pljusnu po licu,
ramenima i rukama.
Rasprše se kapljično,
naprasno kao kad kihneš,
ne birajući žrtve.
Ulove te nespremnog
pa tapkaš u lokvi
ne znajući kamo se skloniti.

SUMNJE

Gusto nebo zapinje
o krovove i krošnje.
Osjećam se kao uljez
dok tapkam na prstima
izbjegavajući svaku misao
koja me dovodi do tebe.
Duša natopljena sumnjom
prelijeva se preko donjeg kapka
stvarajući točkasti uzorak
na plavoj haljini.

NESTAŠLUCI

Nepozvana bujam
u tvom polusnu.
Srce ti lupa,
žile ti bubre u nemiru.
Rukom posežeš
za trunkom stvarnosti
dok me tvoja krv raznosi
sve do vrha tvoje kose.
Koža se ježi,
oči se prevrću...
A ja...
Kao mala sablast
uvlačim ti se nestašno
pod kožu.

RAZOTKRIVANJE

Zamišljena knedla
kotrlja se niz grlo
i guši me intencionalno.
Čini barijeru
koju riječi ne mogu preskočiti
pa se nečujno gomilaju
u prsnom košu.
Parazitiraju u grudima
nadimajući se u ritmu
udaha i izdaha.
Neizrečeno postaje ubojito,
a skriveno vidljivo.

PJESMA S MNOGO UPITNIKA

Je li išta oko nas
stvarno?
Ili je sve
samo privid?
Postoje li uopće
originali?
Ili samo beskonačne
replike?
Jesmo li ostvareni
takvi kakvi jesmo?
Ili samo imitiramo zadovoljstvo
kroz uspjeh opstanka?

O SRCIMA

Kad bi se moglo doprijeti
do ljudskih srca,
poneka bi trebalo obgrliti dlanom
poput uvele naranče.
I iscijediti ustajalu gorčinu
koja kola njihovim klijetkama
ne nalazeći izlaz.
Možda bi tada,
iako načeta egoizmom,
propumpala ljudskost.

USPAVANA PANDORA

Katkad je bolje šutjeti
nego raspravljati
s usijanim glavama.
Katkad vrijedi
pregristi jezik
i pustiti ih da misle
kako ti misliš
da znaju ono što ti
ne znaš.
Treba birati bitke
jer svako je propitivanje
Pandorina kutija.

IZBEZUMLJENOST

S vremena na vrijeme
realnost nas opali po licu
nenadano kao što se ptica zaleti u staklo.
Tek tada prodremo
u srž mudrovanja
koje kaže da ne vidimo
dalje od nosa.
Omamljeni se koprcamo
amo-tamo
teturajući kao probuđeni iz sna.

IZMEĐU ŽIVOTA I SMRTI

Prvi put
susrela sam se sa smrću
na plaži.
Kukavički sam skrenula pogled
kako mu ne bih vidjela lice
čiji izraz bi se filigranski urezao
u pamćenje.
Ljudi u bijelim odorama
prekrili su ga bijelom plahtom
baš kao što snijeg zimi
prekriva livade.
Obližnja djeca i dalje su vriskala
spuštajući se niz tobogan
u more.
Glazba u kafićima
nije utihnula.
Sunce je i dalje neumoljivo pržilo
tijela razbacana po ručnicima.
Kao da su imitirala nemili događaj.
Živi su bili kao mrtvi,
a mrtvi kao živi.
Smrt ništa ne mijenja.

PRIJETVORNOST

Svakoga jutra
rijeke ljudi slijevaju se
kroz grad.
Kroče sa svojim mislima
u tihim kolonama.
Blago podignute rolete
dopuštaju suncu da uđe
u usamljene stanove.
Netom prije odlaska stanara
u njima je vladala strka.
Stojeći pred ogledalom
biralo se lice
koje će iznijeti u javnost.
Ono javno je lažno.
Prave drame
bujaju unutar četiri zida.

U NOVOM SVJETLU

Sve ono
što ne voliš na meni
jednostavno pikseliziraj.
Razlomi moje mane
na bezbroj fragmenata
i stvori od njih
nove začudne kombinacije
za koje samo ti znaš lozinku.
Ponekad zamuti kontrast
između stvarnosti i očekivanja.
Sagledaj me u polutami.
Možda ti se više svidi
zagasita ekspozicija.

ISKRIVLJENE VRIJEDNOSTI

Ponekad imamo dojam
da smo obožavani.
Čete sljedbenika
dišu nam za vratom
gladne naše svakodnevice.
I tako sve više tonemo
u iluzije virtualnih obmana.
Stvarnost i laž
isprepliću se poput zmija
kojima ne vidiš početak ni kraj,
a hologramska prijateljstva
bitnija su od ljudskih.
Postajemo proizvod
dostupan masama.