Kapitalno djelo iz metodike književnosti

Praktična metodika književnoga odgoja i obrazovanja, objavljena u dva obimna sveska od preko tisuću stranica, nova je knjiga hrvatskoga metodičara Jakova Sabljića. Kako je to već istaknuto njezinim naslovom, knjiga tematski govori o iskustvu metodike književnoga odgoja i obrazovanja s naročitim naglaskom na iskustvu nastavne primjene i izvedbe različitih metoda. Posrijedi je prva knjiga koja nudi uvid i prikaz metodičkih zadataka i njihovih primijenjenih/primjenjivih rješenja u okviru praktične nastave, a ne tek u kontekstu teorije ili pak na općoj razini moguće primjene. Kako je metodika književnoga odgoja i obrazovanja već bogata kada je riječ o teoriji, oba nedavno objavljena metodička sveska Jakova Sabljića nadopunjuju područje metodike književnoga odgoja i obrazovanja te su na raspolaganju sadašnjim i budućim nastavnicima i studentima nastavničkih smjerova.

Ovom knjigom, svojevrsnim leksikonom metodâ, metodici književnosti nastojalo se pristupiti s jednog drukčijega gledišta, s gledišta praktične nastave. Stoga je to jedan od razloga zašto su metodičke procedure opisno izložene, kako bi se nastavnicima dala što veća sloboda pri nastavnoj uporabi više od stotinu metoda i njihovih inačica, kojih za neke metode ima čak tridesetak. Metode nisu (p)opisane kako bi njihove definicije i osnovne sastavnice činile nepromjenjive uputnike, već je autoru cilj bio iznesenim metodama pobuditi dodatno zanimanje za kreativne potencijale metodike nastave književnosti, odnosno inicirati prihvaćanje nastavnih inovacija, mijenjati ustaljene modele nastave te nadasve aktivirati stvaralaštvo učenika, ali i nastavnika.

Također ono čemu se teži u provođenju raznovrsnih metodičkih oblika i postupaka u nastavi jest istodoban razvoj kritičkoga mišljenja i stvaralaštva kod učenika, u čemu nastavnik kao organizator i (pre)nositelj kreativne i intelektualne inspiracije ima velikoga udjela i odgovornosti. Kritičko mišljenje i stvaralački rad u književnosti otvaraju nove obzore u proučavanju književnoga djela za učenike te poticanjem nastave u tom smjeru učenici na vlastitu korist i razvoj zasigurno ubiru mnogo plodova kada je riječ o razmatranju književnoga djela i njegovih likova, pisca, uvjeta i okolnosti pod kojima je pisac odlučio obraditi određenu tematiku u svojemu djelu.

Mnoštvo je metoda koje se mogu pronaći u oba sveska knjige, primjerice akrostih, čitam i povezujem, obilazak galerije, pisac i slikar, lektirna torta i još mnoge druge koje su dobro poznate, prilagođene, preoblikovane ili potpuno nove. Mnoge su metode već svojim nazivima zanimljive, poticajne i inspirativne, primjerice – čitateljska putovnica, književni ribolov, lektira iz kutijice, periodni sustav likova, receptna preporuka, bomba, sjedi 5, knjige na jelovniku, stvaraonica, mozgalica, dodekaedar... Metode su abecedno poredane, a pored svake metode čitatelj može pronaći relevantne ishode koji se njome postižu, potom duže ili kraće stručno objašnjenje o primjeni izdvojene metode, zatim opis dotične metode uz nabrajanje svega što je potrebno pripremiti za njezino provođenje u nastavnom procesu te je naveden barem jedan, a nerijetko i više primjera za svaku metodu.

Tako su na primjer kod (auto)biografskog sažetka navedeni sljedeći ishodi/aktivnosti: sažimanje (auto)biografskih podataka o piscu, izdvajanje zanimljivosti iz piščeva života i djela te povijesno kontekstualiziranje informacija o djelu i piscu. Metoda se primjenjuje kada se na nastavnom satu obrađuje život pisca i njegovo djelo o čemu će se kasnije izlagati, a zadatak može biti prikladan i za izvannastavni rad. Učenici će sažimanjem autobiografskih i biografskih podataka o piscu i djelu povezati tematiku književnoga djela, razdoblje u kojem je pisac djelovao te okolnosti pod kojima je djelo nastalo. Osim toga, prije provođenja željenih aktivnosti nastavnik u knjizi može pronaći što je sve potrebno pripremiti za provedbu određene metode te mu u tom nesumnjivo pomaže jedan ili više oglednih primjera osmišljenih metoda na osnovi odgovarajućih književnih djela u metodičkim prilozima nakon svake metode, nerijetko obogaćenima ilustracijama, fotografijama ili dijagramima gotovih metodičkih primjera.

Prema svojim se specifičnim odrednicama ova knjiga može izdvojiti u odnosu na ostale metodičke knjige o nastavi književnosti. Naime, u oba sveska nastavniku se daje podroban uvid u postupno provođenje svake aktivnosti, a na koncu ga se ne ograničava na izdvojenu metodu po istom modelu izvedbe, već se nastoji, kao što je već ranije rečeno, potaknuti kreativnost nastavnika u izvođenju sličnih ili modificiranih metodičkih postupaka. Kada je riječ o ishodima svake metode, oni su opisani na razini aktivnosti koje se provode da bi svaki nastavnik mogao samostalno odrediti kako će određenu metodu prilagoditi ishodima nastavnoga procesa. Takav pristup metodama omogućuje nastavniku njihovo prilagođavanje potrebama njegovih učenika. Hoće li nastavnik metodu potpuno promijeniti, djelomično je modificirati ili je pak uporabiti u izvornom obliku, ovisi o nastavnikovoj prosudbi i danoj slobodi izbora.

Sve metode zastupljene u Sabljićevoj knjizi usklađene su s onim što zahtijevaju načela aktualne Škole za život. Drugim riječima, metode su potpuno prilagodljive kako bi se upotrebljavale za samovrednovanje i vrednovanje drugih učenika, a istodobno su usmjerene na djelotvorno učenje i sudjelovanje učenika u nastavnom procesu. Za provođenje metoda u nastavi nije potrebno imati određenu digitalnu opremu. Nastavnik se njome može koristiti, ali i ne mora, čime se htjela istaknuti izvodljivost svih metoda u knjizi koje nikako nisu uvjetovane digitalnim alatima.

Jakov Sabljić navodi kako je igra jedna od važnijih riječi u njegovoj metodičkoj knjizi; igra koja će prožeti nastavnikov izbor metoda i oblika rada, igra koja će potaknuti metodičko novatorstvo i invenciju, ali igra u onoj mjeri u kojoj isključivo služi ostvarivanju planiranoga ishoda sata. Uz mnoštvo metoda koje su ponuđene nastavnicima i veliku slobodu koju nastavnici dobivaju korištenjem svake od mnogobrojnih metoda, može se reći da od idućih generacija nastavnika, ali i onih sadašnjih, možemo i trebamo očekivati vrlo dobre rezultate u području književnoga odgoja i obrazovanja učenika.

Kako je autor naveo u uvodu, njegova knjiga ne treba biti shvaćena kao metodička zbirka rješenja, već kao metodička enciklopedija koja će poticati još veću kreativnost nastavnika, a sve za boljitak obrazovanja učenika kako bi u književnosti prepoznali izvor znanja koje će ih obogatiti tijekom školovanja i na kraju ih učiniti boljim ljudima. Vrijeme je za buđenje, vrijeme je za kreativnost, vrijeme je da ova metodička revolucija nastave književnosti otvori vrata nekim novim, boljim i još neistraženim oblicima poučavanja učenika.