Put prema kanonu – jedan od njih

U izdanju Crnogorskog kulturnog foruma sa Cetinja objavljena je dvotomna panorama suvremenog pjesništva, od koje je jedan dio, Razlog za pjesmu, panorama hrvatskog, a drugi, Odlazak u stihove, panorama crnogorskog pjesništva. Projekt su u okviru međunarodne kulturne suradnje Društva hrvatskih književnika poduprli Ministarstvo vanjskih i europskih poslova RH i Veleposlanstvo RH u Crnoj Gori, a osmislili i sastavili dr. sc. Željka Lovrenčić iz Zagreba te Božidar Proročić, književnik i prevodilac s Cetinja, s ciljem da se promoviraju nacionalne pjesničke prakse te afirmira kulturološki dijalog, što je uvijek, a u naše doba mrvljenja kolektiviteta i identiteta, posebno važno mjesto.

Odlazak u stihove sadrži pjesme 21 crnogorskog pjesnika, a Razlog za pjesmu, koji je tema ovih opaski, 40 hrvatskih. Autori su predstavljeni abecednim redom: Ivan Babić, Krešimir Bagić, Lidija Bajuk, Enerika Bijač, Boris Domagoj Biletić, Tomislav Marijan Bilosnić, Božica Brkan, Ljerka Car Matutinović, Ružica Cindori, Lana Derkač, Dunja Detoni Dujmić, Nikola Đuretić, Ernest Fišer, Goran Gatalica, Ivan Herceg, Ervin Jahić, Slavko Jendričko, Dražen Katunarić, Marina Kljajo-Radić, Željko Knežević, Maja Kušenić Gjerek, Mladen Machiedo, Siniša Matasović, Stijepo Mijović Kočan, Tomislav Milohanić, Pero Pavlović, Mile Pešorda, Božidar Petrač, Božidar Prosenjak, Ivan Rogić Nehajev, Diana Rosandić Živković, Zdravko Seleš, Mirjana Smažil Pejaković, Davor Šalat, Stjepan Šešelj, Drago Štambuk, Milko Valent, Borben Vladović, Anka Žagar.

Premda je ideja Tvrtka Vukovića o radikalnoj neusustavljivosti novije (hrvatske) poezije shvatljiva i branjiva, uvijek se iznova iznalaze načini da se polje suvremene poezije, uvijek uza svijest o uvjetnosti svakoga takva nastojanja, ipak opiše, profilira pa i usustavi (D. Šalat). Zbog spomenutih uvjetovanosti očekivano je i logično da svaki takav čin izaziva dvojbe i polemike. Svaki je izbor podložan kritici i problematiziranju, tako da je izabiranje čin hrabrosti koji podrazumijeva suočenje s drugim uvjerenjem, drugačijim pristupom. Stoga ćemo prokomentirat strukturu koncepta predmetne pjesničke panorame, sadržajnu i metodološku, format knjige, mjesto izbornika te kriterije koji određuju izbor, oslanjajući se na okušane teoretičare i praktičare antologiziranja – Sanjina Sorela i njegovu raspravu Antologija kao muzej te Davora Šalata, Antologije hrvatskoga pjesništva od 1990. do danas.

Počnimo od formata: od više tipova izbora iz pjesništva (izbor ili hrestomatija, panorama ili pregled te antologija), ovdje se radi o panorami. Po definiciji – za razliku od izbora, panorama zahtijeva najveću moguću iscrpnost u detektiranju autora na određenom prostoru, u određenom vremenu ili pak u određenoj poetici (Sorel). Takva načela tematizirana publikacija ostvaruje: panoramiranje prostora dobro je obavljeno (obuhvaćeni su autori iz svih regija Hrvatske), generacijsko također (raspon generacija od 43. do 83. godine 20. st.). Budući da izbori/pregledi postoje u odnosu subordinacije, uvedimo u korelaciju i nadređeni, vršni format u kategoriji – antologiju, koja je pokušaj konstruiranja visoke kulture, odnosno pohrana i prezentacija književnih ili drugih tekstova trajne vrijednosti (enciklopedijska definicija). Antologija je kanon. Panorama (još) nije, ona je, svaka od njih, neka vrst pripremnoga posla za antologiju. Neke od njih će biti uvažene, neke ne. U tom je smislu pristup i oblikovanju i recepciji ležerniji.

Budući da je koncept ovakvih pregleda zrcaljenje izbornika/priređivača/sastavljača (u nastavku ćemo upotrebljavati naziv izbornik/izbornica), nužno je naglasiti tu instancu: u vrlo kratkoj uvodnoj napomeni Naš razlog za pjesmu izbornica naznačuje kako se radi o odabiru ponajbolje suvremene hrvatske poezije koji obuhvaća zanimljiv presjek različitih poetskih glasova, pripadnika nekoliko naraštaja. Raznovrsnost, koja je i obveza odabranog tipa publikacije, već je rečeno – nedvojbeno jest ostvarena i to je objektivno. Ostala načela pitanje su osobne procjene, tj. ukusa i informiranosti, dakle – vrlo su subjektivne i teško mjerljive kategorije, što izbornica i naznačuje opaskom da se radi o izboru prema mome sudu. Autorski doživljaj legitimna je osnova izbora, ali je i ovisan o mnogim bočnim utjecajima (Sorel), od kojih neke aktualiziramo.

Dakle, od tih bočnih utjecaja ili uvjetovanosti (Šalat) o kojima ovisi autorska percepcija, važan je uvid u građu, kao i vrsta uvida, kut motrenja – kako god to nazvali, odnosno, u takvim se izdanjima jasno očituje temeljni stav pojedinoga autora o općenitim književnim vrijednostima (Šalat), odčitan u okviru zadanih kontekstnih elemenata. U skladu s razbarušenošću postmoderne, možda više nego prije, s novim razlozima možemo ponavljati prokušanu maksimu (na kojim je god temeljima postavili: prosvjetiteljskim ili postmodernim) – da se o ukusima ne raspravlja; no, mi u doba blogerizma, tik-toka i gotovo neograničenih mogućnosti direktne komunikacije, raspravljamo o svemu nastojeći, na neki način, lučiti relevantno od onog drugog.

Držim da je naslov (Razlog za pjesmu) vrlo efektan, premda pjesmi ne treba poseban razlog za postojanje, no izboru svakako treba, i to u obliku kriterija. Ono što mi nedostaje u tematiziranom izdanju, jasniji je program, lista književnih kriterija, čemu se – oslanjajući se na akademski stupanj izbornice, s pravom nadati.

Nastojeći iščitati metodološka načela, tj. parametre objektivizacije izbora, utvrdila sam: izbornica je uvrstila autore ovjerene kritikom i recepcijom, tj. nagrađivane i prevođene (ostvarujući na taj način vrednovanje i reprezentaciju kao bitne ciljeve pregleda/izbora/antologija/hrestomatija). Uz to, uvršteni autori obilježeni su određenom društvenom angažiranošću u kulturnom životu (urednici publikacija, sudjelovanje u povjerenstvima, antologičari) – nisu estetički nimfolepti već aktivni dionici društvenih procesa. U nekoliko slučajeva nema podataka relevantnih u tom smislu, tako da nam ostaje vjerovati izbornici da i oni opravdano ulaze u (pret)postavljeni okvir.

Tu se otvara mjesto za drugi bočni utjecaj, moment na koji smo načelno vrlo osjetljivi: budući da je, po uvidu teoretičara, svaka antologija, panorama ili hrestomatija mjesto gdje se vježba moć, odnosno gdje ideologija pokazuje svoje normativno i zastrašujuće lice (Sorel), moguć je, očekivan i čak neizbježan utjecaj nekog oblika ideologije. Na ovaj ili onaj način on se, osobito vrednovanjem autorȃ kao socijalno aktivnih jedinki, namjerno ili ne, upisuje u procédé kao jedan od kodnih elemenata ovakve publikacije.

U aktualnom pregledu ne idemo tim tragom, no tema se, zbog naznačenih potencijala, svakako nudi analizi i vjerojatno će se, prije ili poslije, otvoriti, ako ni zbog čega drugog, a ono zato što je preispitivanje nužnost, pa i zadaća iščitavanja sličnih publikacija. Naime, nedvosmislene konsenzualne odluke nemoguće je donijeti zbog izbornikove prisiljenosti na subjektivnost izbora (antologija je autorski rad koji uvijek odražava antologičara, Sorel), zbog velikog obuhvata perioda/prostora, posebice u okružju aktualnog supostojanja raznovrsnih valorizacijskih načelȃ i poetikȃ te pripadnih (ne)mogućnosti usustavljivanja i vrijednosnoga probiranja književnih tekstova (Šalat) itd...  

Hrvatska je mala, nije ju teško preletjeti pogledom, proputovati od granice do granice, no pročitati ju nije lako. Naše je vrijeme upravo vrijeme moćnih količina u svim područjima, tako da, s koliko se god ažurnosti i predanosti prati situacija, uvijek ostanu nevidljivi dijelovi sustava. U tom smislu, jednom od bočnih utjecaja u procesu promišljanja izbora, dosad uglavnom nespominjanom, vezanom za znanje o vrednovanom (Sorel) postavljaju se nemali zahtjevi. Naznačena opaska postavlja pitanje koliko je moguće poznavati cjelinu i sažeti je na prihvatljiv i uz to reprezentativni format, osobito u aktualnim okolnostima decentriranih i relativiziranih verifikacijskih načelȃ, odnosno, koliko su izbježivi nevidljivi dijelovi sustava, a koliko su njegova sudbina.

Zaključno rečeno, držim da spomenutu dosad gotovo neprispodobivu kvantitetu /.../ antologija, panorama, izbora raznih njegovih (korpusa hrvatske suvremene poezije) razložnom čini činjenica da se kroz čitanja, raspravljanja, negodovanja... preispitujući pročišćuje materijal i kriteriji te da će uspjeti generirati zrelu, ne bezgrešnu, ali solidnu i ne sasvim upitnu, antologiju ili nešto njoj blisko. Na tom tragu, izbori, panorame i slični oblici prerade materijala imaju vrijednost sami po sebi jer su institucionalizirani izlaz književnosti iz kompleksnosti (kaotičnosti) do jednostavnosti i uređenosti (Sorel). A to je implicitna vrijednost i ove najnovije Panorame (suvremenoga) hrvatskoga pjesništva, čiji su izbornici dr. sc. Željka Lovrenčić i Božidar Proročić.