Vrsna podravska (i svehrvatska) neopikareska

Koprivničanin Darko Pernjak od onih je pisaca koji rade kontinuirano i kvalitetno a da taj kontinuitet i ta kvaliteta ne nailaze na adekvatan odjek u književnoj javnosti. Šteta, jer bi Pernjak već svojim životopisom mogao biti zanimljiv ne samo književnoj nego i (naj)široj javnosti. Po struci je inženjer geotehnike, a po profesiji trgovac vinima, što ga ne sprečava da, primjerice, bude i predsjednik Podravsko-prigorskog ogranka Društva hrvatskih književnika!
Opet, možda je tomu tako zato što Pernjak ne provodi vrijeme po opskurnim špelunkama, nije pikaro, nije aferaš, niti svoje djelovanje iscrpljuje u (nažalost) popularnim društvenim (čitaj: političkim) aktivizmima ovoga ili onog predznaka. Sasvim suprotno: obiteljski je i poslovni čovjek, platac poreza i parafiskalnih nameta! Društveno aktivan, štoviše, jest, ali na hvalevrijednim poljima svega što je vezano uz književnost: u organizaciji Galovićevih jeseni i Alpe Adria Festivala mladih pisaca, svojedobno i Koljnofskih književnih susreta, u uredništvu Artikulacija, vođenju književnih tribina, itd.

U izravnim kontaktima djeluje staloženo i konstruktivno, nije pretenciozan, ali nije suhoparan ni dosadan. A takve su mu i knjige. Čak 15 ih je dosad objavio u 15-ak godina, a oni koji su ih barem parcijalno pratili (jesam) mogli su primijetiti da Darko Pernjak kao autor »raste«, napreduje. Govorimo o romanima Procesija, Kamengrad, Pozitivna nula, Sve Mirkove procesije i American Bob, noveli Tkalča te zbirkama novela i priča Vatrogasna zabava, Somina, Slamka spasa, Ščukešina i Vrijeme pravih kapetana, a okušao se i u pjesništvu (Pisani prostor) te u stvaralaštvu za djecu (zbirka priča Bilogorske zgode, s Josipom Petrlićem Pjerom, roman Pod bedemom).

Kao i u većini dosadašnjih proznih djela – a što se jasno može iščitati već i iz samih naslova (logična je iznimka samo /anti/globalistička satira American Bob) – Pernjak je čvrsto ukotvljen u hrvatsku, najčešće podravsku stvarnost, pa i radnju ovog romana smješta u kraj koji najbolje poznaje – i koji izvrsno opisuje. Onamo će dovesti i Rajka Krivošiju. Otkud? Nismo posve sigurni. Zacijelo iz Zagreba, ali i to može biti namjerno navođenje čitatelja u zabludu. Zašto? Zato što je cijela priča o Rajku zapravo tragikomedija zabune, bolje rečeno: zablude. I to odlično koncipirana i izvedena. (Ovakvi su prikazi uvijek na rubu da čitatelju otkriju previše o radnji te im pokvare zadovoljstvo, pa bismo onima koje smo već sad uspjeli zainteresirati za roman Nije sve tako crno preporučili da se zaustave na ovim redcima te da se jednostavno late romana: neće pogriješiti i neće zažaliti!)

Zabluda je, prije svega, to da je Rajko pozitivan lik, u što nas autor suptilno i vješto uvjerava dobar dio romana. Za razliku od njegova tvorca (autora), Rajko doista provodi vrijeme po opskurnim špelunkama i ložnicama smušenih dama, a zaposlen je u tvrtki čiju svrsishodnost i učinkovitost najbolje iskazuje njezin naziv: Agencija za europsku učinkovitost.

E moj Rajko, crni Rajko, šta uradi, Rajko?

Pitanje koje, u sasvim drugom kontekstu, lakoglazbeno postavlja Jasmin Stavros, ovdje nije nimalo lakomisleno, nego je sasvim na mjestu – ali odgovor nije lako pružiti.

Dakle, Rajko je doista suvremeni pikaro: lažljivac, čovjek niska podrijetla, s manama, pa fabularnu i sadržajnu os romana tvore pustolovine protuhe, probisvijeta, čovjeka bez ugleda i društveno poželjna podrijetla.1) Sasvim svojstveno neopikarskoj tradiciji (i u nas zastupljenoj: Šoljan, Raos, Brešan...), isprva gajimo simpatije za Rajka, kao što ih gajimo za sve fikcijske mangupe, i teško nam se otrgnuti tom dojmu iako nas autor kumulativno uvodi u unutarnji svijet lika koji vjeruje – jumboplakatnim pretkazanjima!

E sad, u ovo ludo doba, nije osobito čudno povjerovati čak ni u legitimnost takvih pretkazanja, ali to nije sinkronicitet u smislu C. G. Junga (znanstveno dokazan, no ne i protumačen), nego je to infantilizam, narcisoidnost, ako ne i shizofrenija. Svijet se okreće oko tebe, sve su samo znakovi pored puta samo za tebe? Pronaći put s onu stranu »koprene svijeta« putem poruka s jumbo plakata? Ma daj! Tip ne može biti normalan. No kad je sve abnormalno, možda je i Rajko zapravo – »novonormalan«?

Uz već provjerene i pohvaljene Pernjakove portrete naših ljudi i krajeva (drag nam je A.G. Matoš),2) u tom kolopletu pikarskoga, shizoidnoga i infantilnoga posebno su uspjele fantazmagorične epizode koje »doživljava« Rajko: sanjarenja o Divljem zapadu (u Rundekovom stilu: da sam Šejn), eksplikacije o tome kako bi bio bolji Roald Amundsen od sâmog Roalda Amundsena, muške fantazije (u smislu Klausa Theweleita) o Casanovi, povijesni ekskursi o navjestitelju slobodne ljubavi Johnu Noyesu, delirijski susret s Indianom Jonesom na koprivničkom kolodvoru (!), otkriće zemljovida Grand Canyona u pukotinama na stropu, vizije asasinskog raja Hasana Sabbaha i nenadmašno ukazanje Alaina Delona! Dakle – puno veselja za čitatelja! No prije nego što zaključimo ove zaslužene laude, dodajmo i ponešto (sasvim tehničkih) primjedbi. Prvo, romanu je zacijelo trebala stroža urednička ruka, jer ništa mu ne bi nedostajalo bez ponekih pleonastičkih rečenica ili njihovih dijelova; mičući ih mic po mic, dobilo bi se 10-ak stranica manje, pa tako i na tempu. Drugo, potrebovala je tekstu i žešća, a bogme i stručnija lektura.3)

A tko i kakav je zapravo Rajko Krivošija, saznat ćemo tek na kraju romana, u već i naslovom odijeljenom epilogu (prethodnih je poglavlja 12, označenih od I. do XII., dok se epilog zove Mala Lavsa).4) Ukratko, iz izvanredno ispisane flashback situacije šokirat ćemo se Rajkovom pretpoviješću. No Rajkov sin Mario ne osvrće se gnjevno (drag nam je Osbourne), pa kaže sinko:

»Sad bi stvarno trebalo biti gotovo s tom pričom!« odluči Mario.

Te se ipak tješimo da sve to nije tako crno... a ne može biti crnje... – kao što je davno zaključio Bora Đorđević u pjesmi »Draga, ne budi peder«. Da ne završimo baš tim riječima, ponovimo: iznenađujuće dobar roman!

____________________

1) Pikarski roman. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 24. 11. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=48210>.

2) Usp.: Marinko Krmpotić, »Nije sve tako crno« Darka Pernjaka: Kompleksan roman o jednoj nesretnoj ljudskoj sudbini, Novi list, 9. lipnja 2021.; Ljerka Car Matutinović, Tragikomična opsjednutost životom, Vijenac, 709, 6. svibnja 2021.; Vid Barić, Što se desi kada kauboj s podravske ravnice planira život prema jumbo plakatima, Jutarnji list, 7. travnja 2021. (P.S. Ništa se ne desi, kolega Bariću, nego se događa, no pustimo sad to.)

3) Npr. nije = nego: predskazanje = pretkazanje, Zemljanine = Zemljane, postepeno = postupno, Ragnarok = ragnarök, u posjeti = u posjetu, i sl.); ipak, ima i našoj suvremenoj književnoj produkciji i neizmjerno gorih, nažalost i namjernih (čitaj: »zajedničkojezičnih«) eskapada.

4) Mala Lavsa imala bi biti otočić u Kornatskom arhipelagu, no provjerom smo pronašli samo otok Lavsu, doduše s ugostiteljskim objektom »Mala Lavsa« na nj. Ako koga baš zanima, postoje ondje i otoci Prduša Mala i Prduša Vela, pa da ih je odabrao umjesto Lavse, mogao je autor ostvariti hommage Brešanovim neopikareskama, no mudro je izbjegao varijantu koja je mogla djelovati (i) banalno.