Plutanja

POST SCRIPTUM (1)

Otocima su
vratovi zimi
stegnuti lasom
surovih bura

u njemu je stegnut
i najžešći
slador osušenih
smokava.

POST SCRIPTUM (2)

Tako mi je s tobom
cool u svemiru

polako nam jezici
plivaju u noćnoj pjeni

iz punog se mjeseca
izlijeva magija piva

valovi s riječima u čašama
srebre se postaju bliski

posvoje čarobna tijela
dvije planete u stolicama

tople svijetle osjećajne
plutaju u vakuumu.

POST SCRIPTUM (3)

Govorimo polušaptajima
na srpanjskoj vrućini
brže venu uhićene molitve
u kući samici punoj paučine
nemaš snage u rukama za čišćenje
spašavam te dosjetkom
niti su im dobri lovci insekata
zadaha prijašnjih stanara
politički neopredijeljenih
kamenih anđela na praznim
barskim stolcima u kuhinji
ljubitelj piva pupkovinom vezan
za djecu dok razdragana piju
u bratskim irskim pubovima
nacvrckan ponekad ti kažem djevojčice
s njima tih noći trpi mi prostata
kao nekoć u mladosti češće piškim.

POST SCRIPTUM (4)

Oslijepjeli slovoslagar
u tiskari promuklim
glasom vjetra pipa slova
redoslijedom kako ih sanja
češljajući u pjesmama
orošena leđa livadama

da ne bih robovski poludio
po cijenu tipfelera
počinje sanjati sponzoruše
za njega one uzaludno
cvjetaju u nekom
nečijem zamračenom svijetu.

POST SCRIPTUM (5)

Kada god pomislim
objesiti sve u gaćama na klin

utješi me literaturom
šef Katedre za seksologiju

sve dok ti se diže u snu
možeš bez straha

prihvatiti poziv na kavu

premda uvijek u strahu
da ti je posljednji put.

POST SCRIPTUM (6)

Snovi iz bilo kojeg ljeta
potresu nas mučnim
crnim zvucima grmljavina

u pjesmi iskusno plivamo
u kišnim gnijezdima
zadrhtimo s vjevericama

tada se sklupčamo pokriveni
onom gornjom koricom
sinoć skuhanog mlijeka.

POST SCRIPTUM (7)

Raspolovljenom
na vrijeme prije
i vrijeme poslije

zalazaka sunca
među tvoja bedra
ptice usprkos umoru
dnevnim radom

uspješno snovima
sljepljuju polovice

spašavajući jezik
u radionicama

u kojima trpimo
prozne svakodnevice.

POST SCRIPTUM (8)

Svaka strankinja
koja poslovno
turistički doputuje
u Jeruzalem

postaje moja
sveta mati
u ruci s krunicom
katekizmom
torbicom
od krokodilove kože

ne znajući ništa
o terorizmu plača
može posvojiti
toliko uzvišene
ženske dobrote
satkane sanjarijama.

POST SCRIPTUM (9)

Brisanje
stotinjak dnevno
poslanih
besmislenih sms
ljubavnih poruka
osnažuje
ovisničku strast
pošiljatelja
svaki dan
u kladionicama
svikao je na
cijepanje
u kvadratićima
besmislenih
atoma sna.

POST SCRIPTUM (10)

Poslije napisanoga
u spektru svih invalidnih
emocija u kućama restoranima
domovima za treću dob
ispod papirnatih salveta
svih jedaćih pribora
škripat će okrutna tišina
pod mostovima umjetnih zuba
u proljetnoj nabujaloj
mutnoj svilenoj slini
curka niz usnice
neće ju razbistriti vrijeme
sušnijih godišnjih doba
s rijekom na čijoj obali
stojimo držeći se preživjelim
snovima za ruke
žudeći odgađanje utapanja.

POST SCRIPTUM (11)

U dnevniku spavanja
pročitao sam nedatiran
opis vožnje u tramvaju
bebu u ruksaku
na leđima ispred
neuspješno nagovaram
izgovoriti njezinu
prvu riječ mama
koja mi se neispavana
ne okreće nabrušenim
jezikom usporedivom
paklenom mehanizmu
većine suputničkih srca.

POST SCRIPTUM (12)

Svaki put kada ti se u jesen
ugasi zvijezda u ustima

na Trgu svetog Marka
zasjaji posljednja jabuka

korijenje sna tvog voćnjaka
nikada ne zaboravlja proljeće

ni ispod suhog lišća
kada jazavčeve ulaze zatrpa snijeg

iznutra te tresu nikada odsutni
trnci svečevih pupoljaka.

POST SCRIPTUM (13)

Večeras se ranije
čuje prskanje
vode u kupaonici
kažeš, to je zbog
prokleto napornog
radnog dana
začas stižem
svježa mirisna
kao otvorena smokva
samo da se obrišem
osušim kosu
sunce je ionako
sporo zašlo u slijepo
crijevo sna
tijesna i lijepa
bit će nam noć.

POST SCRIPTUM (14)

San veseli bijeli šal
zimi na sanjkama nevješto
sjuri se niz padinu

dolje hrđa čekajući
da na tvome vratu
napaćenoj boji šala

mahniti cvjetni svećenik
južinom riječi pootvaram
crne pupoljke proljeća.

POST SCRIPTUM (15)

Počinje jutro tvojim
jeguljastim rukama
u niskim krošnjama

počinješ izdisati noć
u nebo ptičjih usta
njihov se beznadni pjev slijeva

u more s drvenim anđelima
na pramcima brodica
one će te odvesti na tržnice

u snu pomlađenom
muzikom zlatne boje kora
neretvanskih mandarina.

POST SCRIPTUM (16)

U dugom ljetnom snu za Pariz
vijugao sam poput zmije

ona nije prestajala puzati
izlaziti vraćati se uvijek

nazad ispod znojne majice
ugodno hladnjikavo vlažna

prije nego bi se sklupčala
pod pazuhom bi mi kao balerina

otplesala uz zvjerski jazz svoj rječiti
ples nepripadanja hrvatskom pjesništvu

ona može biti ljubavnica
samo pjesnicima ispod mostova na obali Seine

ondje oni u nju ulaze
penisima fantastično osvijetljenim krijesnicama.

POST SCRIPTUM (17)

Božanstvena siječe sjekira
naše nerazmrsive jezike
ne trebamo bježati ni zastati

glave će pasti rotirati oko svoje osi
ne trebamo pitati zašto
ni Zemlja ne pokušava razumjeti
šuma je zlokobno pocrnila
nakon zalaska sunca
u snove jelenjih rogova

stisnimo se snažno u njima
s dobrim životinjama
budimo nijemo stado nesanica Svijeta.

POST SCRIPTUM (18)

Mislio sam u ponoć
zasluženo bezglasno umrijeti
odsluživši doživotnu
u vlastitoj konstrukciji sna
sačinjenoj od tugaljivih
hrvatskih country balada
predugo sam na njoj radio
njišući se visoko na skelama
s kojih nisam imao sreće pasti
zaraženog srca tvrdim
ljubavima korumpiranih
zvečarki Istočne Europe.

POST SCRIPTUM (19)

Grom te je našao u snu
sna crnog trna u stopalu
drvenog anđela na regalu
ni on niti ja ne znamo
iz koje smo sanjarice ispali

s ciglama porušenih kuća
plutamo uzvodno rijekom
šamaraju nas ribe po licu
reperi živčano recitiraju
estradnu lađu od trulih stabala.

POST SCRIPTUM (20)

Što mu sve nisam radio
molio krunicu od tratinčica

nosio lagani bambusov križ
uzalud hipnotiziran držao rub
haljine šume usred oluje

da bez nje ne ostanu
pusti hektari zavičajne zemlje

s ostacima čudesnih plodova
za sve manje preostalih zuba

svaki put lažirajući smrt
u svim licima dekliniran
san je vještiji lažljivac.