Galaktički štit

                                                  SKLOPLJENA FONTANA

Pišem pjesmu
Nudim joj
Livade stisnute među obzore
Preskočene sutone
Rastvorene magle koje pretrčavaju
Preko željezničkih tračnica
Zakopčano drveće i usamljene ulične svjetiljke
Komemorativne večeri i neistraženo vrijeme
Topot konjskih kopita i kihanje kašljave kiše
Razbješnjeli ton uvrijeđenog kontrabasa
Riječi koje se ne znaju vratiti u piščevu glavu
Imenicu koja uzgaja lica, drskost da prijeti zidovima
Povampirene oblike što pobjegli su
Iz koncentracijskih logora
Ali nije to vrijedno papira
Sve brišem

Ponovo pišem pjesmu
Dajem joj
Sve ulice koje imaju dvije lijeve strane
Dane koji se tako brzo izmjenjuju
Da su zbunili i godišnja doba
Krmeljiva raskokodakana popodneva
Zakržljale večeri i bunovne noći
Dopuštam joj da mijesi more kao tijesto
Da kao oluja premlati sve krovove i pomete sve ulice
Da plaši krezube zvijezde
Dirigentski štapić za zavjese na otvorenim prozorima
Neka stanuje u zamjenici i neka raspolovi sve minute
Kalendare neka pošalje u mirovinu
Ali nije to vrijedno utrošenog vremena
Stoga sve brišem

Opet pišem pjesmu
Darujem joj melodioznu jutarnju svjetlost
Mirisno cvijeće što druži se s leptirima i pticama
Lahor što skladajući svoje ganutljive note hladi sunčevo lice
Lijeno vrijeme čije bilo neumorno za nekoga kuca
Vodoskoke, jata galebova i rosne paukove mreže
Nudim joj bezvremenost i malološinjsku gustu borovinu
Toplinu vinodolskih ljeta i upornost konavoskih cvrčaka
Sunčeve zrake da ugriju promrzle ljudske nutrine
Da bude kao leptir kao uspavano dijete kao vjerovanje
Da bude kao ljubav i neka se zove smijeh
Neka bude mali dio punoće i neka stanuje u meni
Neka bude kao sklopljena fontana ...

Što?
Ne znaš kako izgleda sklopljena fontana?

 
                                                         GALAKTIČKI ŠTIT

Umjesto da uključim
Galaktički štit
Pravim se da ne vidim
Kišu meteora
I posijana slova
Po svježe uzoranim brazdama
Ronim na dno
Mora bez dna
Spuštam se uz fitilj
Mladog mjeseca
Zagledana u dubine

Možda ću završiti
S harpunom
U lijevoj ili desnoj klijetki
U hranidbenom lancu
Neke morske nemani
Ili će me legitimirati
Kvrgavi volak
I zakopati u mulj
Moje polovne iluzije

Ako izronim
S naramkom
Svojih stihova
Odzviždukat ću na Haiti ...

A slova neka se dogovore
Koja pjesma žele biti.

ZGUSNUTOST

Pootvarala si zvijezde
Vidjela sam te u njima
Ugasila si noć
Bez grižnje savjesti
Izbacila si kroz prozor
Svoje zgusnute riječi
Podbočila si nebo
Trepavicama
Bereš slučajeve
Naginješ okomice
Raznolikosti rasađuješ
Prazninu s ulice
Daruješ vjetrometini
U metaforu sadiš bršljan
Da laje
I da mijauče
Ili da postane umjetnina
Obješena na zid

Nasuprot vrata.

                                                        BOLI TE SVJETLO

Skraćuješ trenutke
Lomiš se u značenju
Ne mariš za rok trajanja
Ne misliš da možeš ako nije tako
Naslanjaš obraz na hladno staklo
Izlozi pričaju nepoznate jezike
Raznolikost se razmahala
Prolaze i mali i veliki

Tebe boli svjetlo
Muče te meridijani i paralele
Tebe ekvatorski toplu
Od svih tih zavrzlama
Skraćuješ vrijeme
Bestjelesno moćna
Iz druge dimenzije
Poput nekog strip junaka
Zbrajaš životna salda
Bilanca je izbalansirana

Čekaš
Da osmijeh prolista.

                                                      URANJAŠ U OBLAK

Oblikovala si se u letu
Zamišljajući da si ptica
Zemlju si ponijela sa sobom
Da ti čuva prepoznatljivost
Mijenjaš općeljudskost
Prtiš svoje duhovne posjede
Trčiš ispred sebe
S morskoga dna si
Ako nisi ptica
Ispljunula te riba
Ili si nedovršen biser
Ispao iz školjke
Kotrljaš more
Svlačiš dubine
Pijesak pretvaraš u riječi
Slažeš svoje monolitne rečenice
Prije nego ti se zaustavi klatno

Uranjaš u oblak

Ne
nisi ptica.

                                                      GDJE JE GRANICA

Nisi kazala gdje ti je granica
A omeđena si odsanjanošću
Iskoračanim šetnjama
I mijenama
U nedostatku sredstava
Sjećanje si ugurala
U kutiju za cipele
Zaboravljaš da si samo stanka
U isteklu vremenu
Pronalaziš mogućnosti
U dozreloj gnjilosti
Na lijevoj si strani slike
Držiš se čvrsto za okvir
Da ne ispadneš
Pružaš ruke
Vješaš pogled na prozor
Očekuješ mećavu
A sviće sa zapada
Neočekivanje ti je dopustilo
Da ucrtaš u globus svoje granice

I da kompasu pozajmiš svoj smjer.

                                                         JUČER I DANAS

Jučer si bila misao
Danas si pamćenje
Uvijek si tako
Stroga prema sebi
U neka druga vremena
Prije postanka svijeta
Bila si lastavica
Letjela između oblaka
Prizivala sunce
Svojim cvrkutom
Divila se tratinčicama u travi
Slagala nered u glavi
Nemajući kamo sletjeti
Jučer si bila san
Danas si buđenje
Sa svjetlošću izmjenjuješ
Nepoznate dodire
Iako ne znaš
Što vjetar zna o lukobranima

Važno je da znaš tko si.

                                                              PECANJE

Već neko vrijeme
Obilaziš dućane
S ribičkim priborom
Pecaš dosadu
Prihvatila si sanjarenje
Kao što je tebe
Vlastita sjena prihvatila
Lebdiš nad svojim tijelom
I ... pecaš

Pecaš nove teritorije
Pecaš život
Izmučene spokoje
Bezgranična očekivanja
Čak i nadgrobne spomenike
Putokaze
Zabilješke
Posljednje želje
Zvijezde iz Velikih kola
Anđele sa slika
Osvjetljene prizore
Odsviranu glazbu
Lišće natopljeno kišom
Opustjele ulice
Neiskorištene trenutke

Pecajući nisi ni primijetila
Da te oteo san

Upecala te stvarnost.

                                                               OTKRIĆE

Grmi
Oblaci se sudaraju
Ti kotrljaš nakane
Ulijećeš u gužvu
Kapljice te tješe
Preskačeš raspukline
Između jutra i večeri
Otkrivaš težinu svoje sjene
Zakapaš krajolik
U iznenađeni pogled

Ploviš kroz grad
Sa spuštenim jedrima
Neboderi ti se ugibaju
Tražiš svoju adresu
Prolaziš pored ljudstva
Ideš ka odrastanju
A kosti već porozne
Kosa osijedjela
Isplahnulo te susretanje

A susrećeš se na svakom uglu.

                                                         SLATKOLJUBAC

Na trećem si katu
Kirurškog odjela
Upravo su ti
Odstranili strah
I ovisnost o makovnjači
Kao u svakog slatkoljupca
Onda si otkrila da si zaljubljena
U svoju dijagnozu
Izbjegavaš poslijepodnevne posjete
Tumarate ti i bolest
Ona po tebi
Ti po sobi
U rukama nosi
Tvoju zamišljenu glavu
Pravi mučenika od tebe
I teško je shvatiti zašto se družiš
Sa svim tim dijagnozama
Izađi
Uzmi pribor za ribarenje
I lovi potrebe

Potrebe su tako lijepe.