Ludwig Bauer u slovačkoj kulturnoj recepciji

Cilj je ove naše studije predstaviti dosadašnju kompletnu recepciju književnog stvaralaštva prevedenog na slovački jezik renomiranoga suvremenog hrvatskog pisca Ludwiga Bauera. Njegovim prijevodima također ćemo se kasnije detaljnije pozabaviti u okviru hrvatsko-slovačkih književnih veza; sam Ludwig Bauer laureat je Nagrade P. O. Hviezdoslava (Cenna P. O. Hviezdoslava). Prvo slijedi kratka informacija o profesionalnom i književnom usmjerenju Ludwiga Bauera, i to na primjeru odabranih djela koja su dostupna i dovoljno poznata u slovačkoj kulturnoj sredini. Navodimo ovdje i antologiju Crna violina koja zauzima nezamjenjivo mjesto u kontekstu slovačko-hrvatskih književnih veza. Nadalje se posvećujemo djelu Perly pre Karolinu, 2003. (Biserje za Karolinu, 1997.), otkrivamo kontekst nastanka originala i prijevoda, a navodimo također i književne odjeke tog prijevoda romana. U posljednjem dijelu ilustriramo adekvatna, ali i neadekvatna prevoditeljska rješenja, argumentiramo svoje hipoteze, a za odabrane dijelove nudimo i moguće alternative. Glavni sadržaj studije leži dakle u nastojanju da se ukaže na književno stvaralaštvo Ludwiga Bauera i posebno teorijski analizira slovački prijevod romana Biserje za Karolinu.

Uvodne bilješke

Ludwig (Ljudevit, Lujo) Bauer (rođ. 1941.) zauzima nezamjenjivo mjesto u kontekstu slovačko-hrvatskih književnih veza što je i bilo temelj nastanku prve antologije slovačke poezije u Hrvatskoj koju je objavio 2009. pod naslovom Crna violina: antologija slovačke poezije. To je djelo koje odražava njegovu naklonost prema slovačkoj književnosti i Slovačkoj uopće, što je svoj konkretniji oblik dobilo već 1971. kao izbor iz suvremene slovačke književnosti, objavljen u zasebnom broju časopisa Riječi1. U tom svom izboru Bauer je obuhvatio niz aktualnih slovačkih književnika koji su obilježili šezdesete, a s nekima od najuglednijih Bauer je već bio uspostavio tijesan prijateljski odnos. Tu je primjerice vodeći slovački prozaik Dominik Tatarka, o kojem Bauer donosi i informativni esejčić, nekadašnji nadrealistički pjesnik Pavol Bunčák, sada predavač na Filozofskom fakultetu u Bratislavi, koji se u tom razdoblju vraćao svojim korijenima, kao i iznimno originalni pjesnik konkretist Ján Stacho kojem je Bauer posvetio cijeli niz svojih prepjeva u različitim publikacijama.

Bauer je naime nakon studija slavistike koji je obuhvaćao ruski jezik i književnost, kao i jugoslavenske jezike i književnosti, nastavio studirati u Bratislavi, a slušao je i predavanja iz slavistike u Parizu. Uskoro je započeo postdiplomski studirati u Pragu na odsjeku za češku i slovačku književnost, od 1969. do 1973. Od toga vremena otprilike mogli su se susresti i čitatelji u Slovačkoj s njegovim djelima, što je potrajalo kroz posljednjih četrdeset godina. Neki su Slovaci čitali svojoj djeci zgode iz antologije Daniela Heviera Sto najsmiešnejších rozprávok (Sto najsmješnijih pripovijedaka) gdje možemo naći i pripovijetku toga hrvatskog književnika Rozprávka o krátkom chvoste (Priča s kratkim repom).

Također su mnogi imali prilike posegnuti za knjigom Paraloď Kolumbína (Parnjača Colombina) kojoj je i opet autor Ludwig Bauer. Ta knjiga bila je uvrštena u lektirne naslove, a kao takva čitala se i u Vojvodini u slovačkim školama. Starije slovačke generacije svakako se sjećaju i kriminalističkog romana Stopa v tráve (Trag u travi) koji je izašao kao prilog časopisu Smena u nakladi od 35.000 primjeraka, a posebno romana Perly pre Karolinu (Biserje za Karolinu) koji osobito temeljito analiziraju i studenti kroatistike i slavistike na Katedri slavenskih filologija Filozofskog fakulteta Sveučilišta Komenskog u Bratislavi2.

Asocijacija književničkih organizacija Slovačke dodijelila je Baueru 23. studenoga 2010. Nagradu Pavola Országha Hviezdoslava. Poticaj za tu najvišu slovačku državnu nagradu nekom prevoditelju bilo je, prema ocjeni književnog znanstvenika i Bauerova prevoditelja na slovački Jána Jankoviča, više od četiri desetljeća nastojanja na prevođenju i propagiranju slovačke književnosti u Hrvatskoj, a velikim dijelom i konkretno za djelo Crna violina: antologija slovačke poezije3. Time je uz ostalo ukazano Baueru i priznanje za davno knjižno izdanje izbora iz slovačke književnosti, poput spomenutoga zasebnog broja časopisa Riječi iz 1971. godine.

Na slovačkom su do sada Baueru objavljena tri knjižna prijevoda, a sva tri potpisuje Ján Jankovič. Pored toga u Slovačkoj je postavljena i njegova monodrama Anđela prodaje dušu Bogu (2002.)4, dok je roman Partitúra pre čarovnú flautu (Partitura za čarobnu frulu) ostao u rukopisu prevoditelja dr. Jána Jankoviča5. Bauerova pripovijetka Priča s kratkim repom (slovački Rozprávka o krátkom chvoste) iz knjige Parnjača Colombina (slovački Paraloď Kolombína) dospjela je u spomenutu antologiju djelâ svjetske književnosti za djecu Sto najsmiešnejších rozprávok (Bratislava, 1986.). Uz mnoge svjetske pisce ta antologija predstavlja i petoricu pisaca s područja tadašnje Jugoslavije – Dragana Lukića, Ljudevita Bauera, Leopolda Suhodolčana, Branka Ćopića i Dušana Radovića6.

Bauer je također pisao i o hrvatskoj književnosti u slovačkim časopisima i sličnim izdanjima, kao što su primjerice – Kultúrny život (1965.), Slovenské pohľady (1966.), a o Miroslavu Krleži u časopisu Osvit (1982.)7.

U Slovačkoj su se do sada recepcijom Bauerovih djela bavili Ján Jankovič, Štefan Balák, Zuzana Čičajová, Andrej Maťašík, Marta Bábiková, Marián Munka i Zvonko Taneski8.

Cjelokupna recepcija djela Ludwiga Bauera na slovačkom jeziku

Prevođenju književnih djela Ludwiga Bauera na slovački jezik posvetio se sustavnije gotovo jedini prevodilac, nedavno preminuli Ján Jankovič, inače vrhunski intelektualac s dugogodišnjim radnim iskustvom prije svega u Institutu za svjetsku književnost pri Slovačkoj akademiji znanosti u Bratislavi, dopisni član HAZU, izvrstan znanstvenik i jedan od najplodnijih svjetskih prevoditelja s hrvatskog, dragocjeni prijatelj Hrvatske. Spomenimo ipak da je prvi Bauera u Slovačkoj prevodio Branislav Choma koji se u to vrijeme najviše bavio prevođenjem Miroslava Krleže. Bauera je prevodio nekako usput. To su bili kraći tekstovi u dnevnom tisku bez navođenja prevoditelja, a neki Bauerovi tekstovi o hrvatskoj književnosti bili su objavljeni na sličan način u časopisima Kultúrny život i Slovenské pohľady.

Prvo knjižno Bauerovo djelo koje je Jankovič preveo 1983. godine bilo je Paraloď Kolombína, u originalu Parnjača Colombina. Knjigu je objavila naklada Mladé letá. Ilustrirala ju je Jana Kiselová-Siteková, a grafički opremio Ján Vančo9. Djelo je imalo dva odjeka. Štefan Balák objavio je 26. srpnja 1984. u periodici Práca recenziju »Výlet na Kolombíne« (»Izlet na Colombini«). Uočavamo još jedan odjek od 2. listopada 1984. – Zuzana Čičajová napisala je za časopis Smena članak »Rozprávky nielen pre deti«10 (»Pripovijetke ne samo za djecu«).

Ján Jankovič preveo je četiri godine nakon toga djelo Stopa v tráve Ludwiga Bauera, u originalu Trag u travi. To je objavljeno u nakladi Smena godine 1987. Korice s ilustracijom Jána Hladíka realizirao je Jozef Pernecký. Odgovorni urednik bio je Milan Vároš, likovna urednica Ľubica Štuková, tehnička urednica Zdenka Remeňová, a jezičku redakturu obavila je Viera Hegerová mlađa. Knjigu je tiskala Pravda – tiskarski kombinat Komunističke partije Slovačke u spomenutoj nakladi od 35.000 primjeraka11. Radi se nesumnjivo o najtiražnijem djelu Ludwiga Bauera na području Slovačke.

Dva umjetnička prijevoda ostala su u rukopisima Jána Jankoviča, bajka Čarodejnica Líza Hainburská, prijevod originala Vještica Liza Hainburška, a isto tako i roman Partitúra pre čarovnú flautu (hrvatski Partitura za čarobnu frulu)12. Dramski tekst istoga naslova koji je Bauer pripremio prema svom romanu Jankovič je preveo za nacionalno kazalište u Bratislavi – Slovenske národné divadlo, ali je realizacija predstave ocijenjena preskupom. Ján Jankovič također je za časopis Revue svetovej literatúry preveo i pripovijetku Žena, ktorá kupovala kvapky (hrvatski Žena koja je kupovala kapljice)13 koja je objavljena 1975., a prethodno je bila nagrađena Politikinom nagradom za kratku priču.

Godine 2003. preveo je Jankovič i Bauerov dramski tekst Angelina predáva dušu najvyššiemu (hrvatski: Anđela prodaje dušu Bogu). Monodrama je, u izvedbi ugledne filmske i kazališne glumice, redateljice i spisateljice Milke Zimkove, imala premijeru 29. svibnja 2003. u središtu slovačkoga glavnoga grada, u bratislavskom Kazalištu Korzo Astorka ‘90.14 Uoči predstave organizirana je i prezentacija knjige Perly pre Karolínu. Prijevodu toga djela posvetit ćemo se pobliže u nastavku teksta.

Hrvatski original Biserje za Karolinu na slovački je preveo Ján Jankovič, i to prema prvom izdanju iz 1997. godine koje je objavila Bosanska knjiga u Sarajevu. Urednik ovoga izdanja bio je Anton Gosiorovský, prijedlog korica izradila je firma Sima Design, a knjigu je tiskalo društvo Interlingua, u Bratislavi 2003. Knjigu je objavila naklada Jána Jankoviča Juga kao svoju 95. publikaciju. Knjiga je predstavljena, kao što je spomenuto, 29. svibnja 2003. u Kazalištu Korzo Astorka ‘90, prezentaciju je moderirao sam prevoditelj Ján Jankovič uz sudjelovanje autora Ludwiga Bauera, »prve bauerologinje«15 Lidije Dujić, zatim tadašnje veleposlanice Republike Hrvatske u Bratislavi Andreje Gustović Ercegovac i posebnog izaslanika ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske, Darka Bekića.

Nekoliko dana prije toga, dana 20. svibnja 2003. knjiga je bila predstavljena u Hrvatskoj uz sudjelovanje autora i prevoditelja. Sudjelovali su i hrvatski akademik Tonko Maroević, tadašnji tajnik Društva hrvatskih književnika Anđelko Novaković i Siniša Habijanec – tadašnji predavač na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a sa slovačke strane sudjelovao je još i veleposlanik Slovačke Republike u Hrvatskoj Ján Petrík16.

Prijevod ove knjige popratila su dva odjeka. Hrvatski časopis Most/Bridge donio je odgovarajuću informaciju u broju 2-3 za godinu 2003. o cijelom događaju. Recenziju knjige »Generačný román šesťdesiatnikov« (»Generacijski roman šezdesetogodišnjaka«) napisao je za časopis Nový deň Andrej Maťašík i objavio 5. lipnja 2003. godine.17

Bauer u kritičkoj optici slovačkih studenata kroatistike

Za suvremeni hrvatski književni kontekst svakako može biti posebno zanimljivo kako slovački studenti kroatistike u cjelini shvaćaju romane Ludwiga Bauera, kako prevedene tako i neprevedene. Primjerice, na pitanje koje su motivacijske jezgre što ih nalazimo u prozi Ludwiga Bauera i po čemu je iznimno njegovo pripovjedalačko majstorstvo, nudimo nekoliko zanimljivih, odnosno pažnje vrijednih tipičnih odgovora.

Prema Lauri Beňoj, »u Bauerovim se romanima traga za čistim književnim istinama, bez obzira na to treba li se do njih dospjeti rekonstrukcijom povijesti vlastite obitelji ili ovladavanjem silom pod čijom sjenom te istine mogu niknuti, ali mogu i gušiti pjesnički talent. Možemo se do njih probiti i modernističkom konstrukcijom svijeta koji od propasti može spasiti jedino umjetnost. Autor je aktualan, ali ne po svaku cijenu. Njegovi su romani često nadvremenski. Imaju složeniju kompoziciju, ali zadivljuju lakoćom i jednostavnošću pripovijedanja, kao i uvjerljivošću i duhovitošću. Proniču čitatelja u dubinu. Bauer piše temperamentno a tečno, duhovito i bez suvišnih introspekcijskih pogleda glavnih junaka. Kritizira vrijeme i njegove govornike koji su umjetničke vrijednosti doveli do krize. Bauerovi romani uvijek nude uvjerljivu, ali i poražavajuću sliku svijeta. Njegovi su romani smješteni u Srednju Europu, a posebno su povezani sa životom Podunavskih Nijemaca. Čitatelj mora njegovu fabulu dovršiti sam, autor daje samo usmjerenje. Često kritizira moderno vrijeme i političku situaciju, koristeći i intertekstualnost«.

Zatim, za Karolínu Mikušovú »njegovi romani imaju složenu i često polifonijsku kompoziciju, ali je u njima i mjera lakoće, autor iskorištava jednostavnost pripovijedanja i uvjerljivost; njegovi romani nude razornu sliku svijeta i neosporno imaju umjetničku snagu, sugestivnost i životnost«.

Za Nikoletu Bielu pak »ovaj je autor posebno omiljen među kritičarima, godinama dobiva mnoštvo pohvala i komplimenata. Njegovi su romani iznimno uvjerljivi i onda kada se prožima liričnost s prozom. Perly pre Karolínu je otvoreni roman. Knjiga je zapravo razdijeljena u četrnaest pripovijedaka, pri čemu svaka glava započinje razmatranjem što je riječ ili što su riječi. Radi se o aluziji na glavnog junaka knjige, na talentiranoga književnika Borisa Brucknera. Radnja se odigrava na nepoznatom mjestu. Iz pripovijedaka saznajemo da je događanje situirano u komunističku zemlju i svjedoci smo toga kako se politički režim mijenja«.

Prema Dominiki Petríkovoj, »Ludwig Bauer u svojim se djelima posvećuje odnosu pojedinca i politike – u knjizi Perly pre Karolínu opisuje negativan utjecaj koji politička angažiranost može imati na pojedince, ali i njegovu okolinu. U knjizi Muž v žltom kabáte (Muškarac u žutom kaputu) pak rješava pitanje važnosti interesa pojedinaca u odnosu na interes društva. U njegovoj prozi nalazimo elemente postmodernizma – zbivanje se povlači u pozadinu prepuštajući prostor interakciji likova i filozofskim razmatranjima o različitim problemima (npr. pitanje istine i laži, dobra i zla, utjecaja tehnologije na čovjeka i čovječanstvo, prolaženja vremena itd.). Osim toga tu nalazimo i elemente intertekstualnosti – u djelu Muž v žltom kabáte dotaknuti su i elementi djela kao što je primjerice Carmen, Alica v krajine zázrakov, Gulliverove cesty, Oliver Twist, itd. Rješavaju se i pitanja nacionalnog identiteta, pitanja koja su rješavali mnogi europski narodi, uključujući i one iz bivše Jugoslavije«.

Čvrsto vjerujemo da će se stručna i čitateljska recepcija djela Ludwiga Bauera proširivati i produbljivati i u budućnosti. Jubilarcu Ludwigu Baueru u ovoj prilici želimo prvenstveno puno zdravlja i još mnogo kreativnih rezultata kojima se i slovačka publika unaprijed raduje.

____________________
1 Riječi – časopis za kulturu, umjetnost i društvena pitanja, godište III, broj 1, Sisak, ožujka 1971. »Ovaj broj RIJEČI posvećen suvremenoj slovačkoj književnosti uredio je i preveo LJUDEVIT BAUER.»

2 Djela Ludwiga Bauera analiziraju se praktički svake godine na spomenutom svučilištu u okviru kolegija Suvremena hrvatska književnost i Interpretativni seminar iz hrvatske književnosti koji vodi docent Zvonko Taneski, PhDr., i to paralelno i na hrvatskom i na slovačkom jeziku. Nedavno je bio obranjen u Slovačkoj i cjelovit magistarski rad. (Više vidi: MUNKA, Marián: Diela chorvátskeho spisovateľa Ludwiga Bauera. Diplomová práca. Školiteľ: doc. PhDr. Zvonko Taneski, PhD. Bratislava: Univerzita Komenského v Bratislave – Filozofická fakulta – Katedra slovanských filológií, 2017, 88 s.) Posebno je dragocjeno u tom radu poglavlje o neospornim zaslugama Ludwiga Bauera u afirmaciji slovačke književnosti u Hrvatskoj pri čemu se detaljnije spominju i svi njegovi objavljeni prijevodi (od godine 1966. do godine 2008.) slovačkih književnika na hrvatski jezik, a daje se i cjelovita teorijska analiza slovačkog prijevoda romana Perly pre Karolínu (Biserje za Karolinu).

3 Više vidi: »Hviezdoslavova cena Ludwigovi Bauerovi«. In. Knižná revue. 2010, roč. 20, č. 25, s. 9.

4 Vidi: LUKŠIĆ, Irena. »Ludwig Bauer kao prevoditelj«. U: Književna republika. 2012, god. 10, č. 4-6, str. 208.

5 JANKOVIČ, Ján. Personálna autobiografia. Konspekt I. Bratislava: Juga, 2009, s. 68.

6 Više vidi: DUJIĆ, Lidija. »Kako smo čitali Bauera: o romanima naknadne recepcije i vječno iznenađenim čitateljima«. U: Književna republika. 2012, god. 10, br. č. 4-6, str. 177.

7 KOLUMBIĆ, Nikica et al. Hrvatski biografski rječnik: A – Bi. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1983. Ljudevit Bauer, str. 544-545.

8 Za nas je vrlo zanimljiva činjenica i ujedno prava dragocjenost da je upravo L. Bauer autor jednoga od prvih stručnih članaka o makedonskom jeziku i književnosti u slovačkoj stručnoj periodici. Više vidi: BAUER, Ljudevit: »Jubileum najmladšej literatúry (20. výr. uzákonenia macedónskeho spisovného jazyka a macedónskej literatúry)«. In. Kultúrny život, roč. 20, č. 48, 1965, s. 10. Cit. in. TANESKI, Zvonko: Slovensko-macedónske literárne a kultúrne vzťahy. Bratislava: Juga / Ústav svetovej literatúry SAV, 2009, s. 170.

9 BAUER, Ljudevit: Paraloď Kolombína. Preložil Ján Jankovič. Bratislava: Mladé letá, 1983, s. 74.

10 JANKOVIČ, Ján: Personálna autobiografia. Konspekt I. Bratislava: Juga, 2009, s. 38.

11 BAUER, Ljudevit: Stopa v tráve. Preložil Ján Jankovič. Bratislava: Smena, 1987, s. 48.

12 JANKOVIČ, Ján: Personálna autobiografia. Konspekt I. Bratislava: Juga, 2009, s. 68.

13 BAUER, Ludwig: Žena, ktorá kupovala kvapky. Preložil Ján Jankovič. In. Revue svetovej literatúry, 1975, roč. 11, č. 2, s. 174-176.

14 Milka Zimková još uvijek izvodi Bauerovu monodramu u okviru svoga projekta Divadlo jedného herca (Kazalište jednoga glumca).

15 Sintagma »prva bauerologinja« potječe od akademika Tonka Maroevića.

16 JANKOVIČ, Ján: Personálna autobiografia. Konspekt I. Bratislava: Juga, 2009, s. 42.

17 Tamže.