Suho mjesto

SMIJEMO SE, U POZADINI MORE

oprosti
stvarno nisam znala
da je zadnje ljeto u kojem smo cijeli
otišla sam kući ranije
bus je stizao s još daljeg otoka
trebao mi je čvrst vektor
unatrag

tinejdžericu u meni
plašio je nedostatak kontinenta
razvedenost mene ovdje i mene tamo
hladni apartman iz sedamdesetih
i ono malo
što ne funkcionira u mehanizmu
dobrog ljetovanja

spavali smo u istoj sobi
bez potrebe
da se dijelimo na trećine,
a ne-obitelj me još nije pretvorila
u obiteljsku osobu

mogla sam plutati na leđima
sama oko osam
grgljati prljavu vodu iz trajekta
i zamišljati
da visoki Pelješac
prelazim jednim tužnim korakom

SUHO MJESTO

svaka bočica u autu
ima okus mente i duhana
s malih stajališta prema moru

mama sam mami
kažem
prestroji se
kažem
upravo ulazimo u oblake
veš nam se sigurno tali
s balkona
par stotina vožnji od nas
ali bar ništa ne gori
ako si iz ljubavi uključila štednjak
i otišla
s morem već oko gležnjeva

znam da voziš naslijepo
očiju ostavljenih u kutijici za leće
sa zjenicama prema dnu
pa ne vidiš
da su i drugi na cesti
omotani vlastitim srpnjima
i posramljeni
od pogleda na gustu sreću
koja je pred nama
neuhvatljiva
kao dosadni prirodni satelit

mama sam pa biram glazbu
koja nas ne pogađa
ispod pojaseva
da ne iskoristimo
mogućnost slijetanja s ceste
tek malo sjetne
pokapanih kragni
s odlučnim napokon ispod jezika

mama sam i ne pitam
zašto plačeš
već trećinu dionice
kamo zapravo idemo
i jesam li dobar suvozač
cinična prema čistim autima
i prevelikim kućama
parkiranima
na rubu vidokruga

mama si tek
kad nam more izvuče
refleks disanja
iz slatkovodnih bočica
i pretinca za rukavice
proliveno iz trokutića na obzoru
pa zadnji put udahneš
uz dječji

gle more,
u transu staneš na stajalištu
gdje možda još postoji
suho mjesto
za protegnuti noge
zapaliti
i otpiti gutljaj

KANON

rukopisom
zamrznutim u danu kada sam prestala rasti
širim se po
kuhinjskom podsjetniku:
presaditi prste u teglu
zatvoriti oči mesožderkama
pokriti te kad se otkriješ

tkiva su mi zaostala
u umjetnoj nesreći
ispod tvojih zelenih šaka
(smireni falsifikat
toliko boljih vremena)
sve što čitam
ocijedila si par puta
kroz tkaninu
i zemlju
i dalje me podsjećaš
da udahnem

sakrij me u staklenku s rižom
da izvuče lokve
i male ribe, mama

GENETSKA AFAZIJA

govoriš rukama,
a ja žmirećki
rasprostirem po stolu kao tarot
sve čemu znam značenje
pa te nazivam
najmrskijim izbočinama pod jagodicama
dok su ti geste grube,
a dijalekt stran

iz ruku ti progovaraju
pulsari
kada ih širiš i skupljaš
kao da hvataš
moje slijepe krijesnice iz trbuha
kada više ne mogu ridati
u kavu s toplim
i u tri deci vode
u kojoj ti se ublažava pokret

kažeš
odgojila sam računalo
kažeš
ispovraćat ćeš nule i jedinice

Morseovim kodom
kucam puno malih dragosti
u tvoju živu šaku.

* * *

mama grije dušu grijalicom
jedno s podom i dekom
obujmi neku nepoznatu cjelinu

ne znam kako joj uspijeva
pod je topao
pod njenom malom tugom

grijem se
dok ne dođe s posla

OSOBA I TIJELO

tvoja osoba izgleda
kao da ju treba grliti svako jutro
i temeljito odvojiti
tkiva i nutrinu

rekla je da me poželjela zagrliti
iz daljine
jer joj toliko ne sličim
i jer mi je tijelo toplo prozirno
od želje da rukom prolaze kroz njega
i frustracije što ga ne mogu vratiti
odakle je došlo

tvoju osobu je sigurno lijepo
čistiti od kompleksa

kada napokon prođu rukom
voljela bih da sam ga sklopljenog
vratila u knjižnicu
(ljepše je kada se miris starosti
nastani zbog čekanja,
a ne trljanjem tuđih jagodica
po omotu)
ili da sam mu ime zapisala
neurednim Brailleovim pismom
iznad kapaka
pa da ga i ja ponekad zaboravim

tvoja osoba je zagasita
i ne pristaju joj
bijele čekaonice

ponekad ga pokušavam
umočiti u ljepilo
da zauvijek ostane zaglavljeno
u nekoj tihoj arhivi

reci svojoj osobi
da oboji tijelo
ili obezboji ime

DA BAR MOGU DUGO SPAVATI

cimerica odlazi
i ne zaključava me.
netko će nam nepozvan
unijeti dvorište na cipelama

ući će i
neće prepoznati
nijedan predmet u stanu

kao da je doživio moždani
ja bih mogla biti
zasušena džezva
knjiga ispod deke
ili važan poziv
na koji se ne možeš javiti
zbog mokrih ruku
u sudoperu

netko bi me mogao
sraslu s krevetom
pogrešno imenovati,
nemam snage
za nepreciznu višeznačnost

da bar mogu dugo spavati,
propustila bih one
koji na cipelama
uvode dvorište
i promatranjem izbijaju
riječi iz ležišta

ASOCIJACIJE S MAGLOM

cijeli mi se tjedan iscijedio iz očiju
u busu za doma

nisam na sjedištu
u magli sam uvijek
jedan prividni horizont ispred
umjesto mene su kaput
i žica od slušalica

stanodavac će me izbaciti
iz stana, ostavila sam
pepeljaru u kuhinji
patetične samoljepljive poruke
samoj sebi
i kosu u odvodu

ne možeš se igrati asocijacija s maglom
pravila je spremila
u depresiju doline
u mjesta neprozirnosti
ne postoje mala ovčja tijela
ili srca
postoje jučer i drugo jučer
kondenziraju se na zgrčenim obrazima
u ritmu drndanja kolotraga
ne sjećam se tko je jučer pušio
u sobi
i čija su pluća
kroz koja se vozimo

nikako da nestanem
cijela
cijelo se vrijeme nazirem
u prozorskim sličicama,
no magla je pouzdani pripovjedač
i vjerujem joj da iza zavoja
više ne postojim

PROSTOR/VRIJEME

lejdi, pospremi stan
znam da će boljeti tvoju
prahom izobličenu svijest
vađenje riječke soli iz kose
i popluna,
bombona iz plastike
metajezika iz pozdrava
kodovi su ti se rasipali po kuhinji
i ne uspijevam razgovarati
s tobom
stvarno volim tvoju rijeku
u kojoj si ada,
kip submisivne slobode
ipak, izvuci orijentalne marame
iz rukava za koje te držim
nazovi mamu
reci
nemoj zvoniti, čut ću te po stubama
i izgubi sluh
molim te,
iz litre čaja neće proklijati tekst,
pjesma o vremenu
mrzi me i pospremi stan
fotelje već sjede na tebi
nakon desetog dima
možeš drkati na Bergmana na zidu
i dalje te ne prepoznaje jer
kako se sve ne zoveš
složi krevet
u kojem smo četiri dana
ulazile u suživot
voljela sam te
i kad nisi bila relativna
i prozirna u koraku
lejdi,
pospremi stan
rijeka ulazi kroz sve otvore
otvara rabljene škrinje
i čakre
lejdi,
lijepa si i jednobojna
ne rasipaj halucinacije preda mnom
ne zapisuj
mane i prednosti
zaglavljenosti u neredu
iza kojeg ne vidim
kako se zovemo
i jesmo li ikad izašle

GLATKOST

mogu polizati s odraza
protuotrov za nepripadanje.
znam slovkati osjećaje
i poredati ih po važnosti
uz zamagljeni prozor
vjerojatno su praznici
i sve sam napravila na vrijeme

dojam je prirodniji od ustajanja
na dane kada znam što radim.
fuge u kuhinji
paralelne su s mojim prstima,
opsesivnost je tanki film
preko svijeta,
štambilj za povratak unutra