Kolo 2, 2021.

Književna scena

Dunja Detoni Dujmić

Arhipelag Galešnjak


SVI SMO NA MORU STOJEĆI APLAUDIRALI

Galešnjak se zna dići na noge
i repom zagrliti jednosložne otoke
priglaviti se krku visu pagu
onima koji su za poravnanje
svega što se vidi ispod ramena perzeida
i onoga što je zapelo na rešetki
nadmorskih gradela i čekalo galebove
da ga dokrajče
pa svi stojeći plješčemo moru
i zamišljamo kako je vrijedilo
jednom napraviti inventuru
svega što miruje u konzervi sardina
glava uz glavu s mrakom.


UŽIVO

Bila je to ljubav uživo
voljela sam gledati kako ti lako
izlazi iz usta i mijenja agregatna stanja
dok oko nas naglavce prolazi zima
na sredozemlju puca led
rastu sjene i pjevajući psi
i sve se posude pune tamom
pa me iznenadiš kada kažeš
da ti se srce prelilo preko ruba
i kapnulo na zemlju
a ljubav se smotala u kuglu
i tiho uvukla u uho ili neku drugu
zavjetrinu siromašnoga tijela.


PRED KUĆICOM ZA PSE

Ljubav sjedi pred kućicom za pse
Svemrak joj u očima
nostalgija u nama
pa više ne hodamo zajedno
nego je svatko kralj u svojoj fabuli
no od ljubomore još nitko nije umro
kažeš
zato čekamo da popusti jutro i
budemo nekoliko koraka ispred tame
a ako i naiđe kakva pukotina u toj simbiozi
nju će prva nanjušiti ljubav
dignuti zavjesu na lungomaru
i kao beskućnik se uvući u kućicu za pse
gdje zubi uvijek nešto glođu
bilo lance bilo našu bjelokost.


LJUBAV IZ DRUGE RUKE

Ljubav se voli preodijevati u tkanine od svile
slikati naušnice i prelijepe planktone
ponuditi se na prodaju u second hand shopu
gdje gorki poput oraha s litrom žestice
stižu ljudi na putu od kuće do obdaništa
kroz tramvaje visoke kao šavovi planina
i odmah počnu pretraživati
ormare u zamagljenim zrcalima kabina
jer ljubav kako rekoh
voli organdije viskozne zastore i brokate
zna čitati e-mail poruke na tijelima onih
koji ne vjeruju u svece pa ih preslikavaju
kao da su s noževima i ostalim potrepštinama
prebivali u ladicama stare krame jednom davno
daleko od kraljeva čistoće i sveopćega napretka.


VATRA ZNA KAKO TREBA S NAMA

Odjednom ona stiže iz ognjene zemlje
i naredi nam da polegnemo
žurno kao da svugdje gori
pa si zato ti na sebe preuzeo teoriju kaosa
ja nisam ni pokušala zaustaviti solarnu godinu
nego sam pustila da u tom pepelu prezimimo
a potom se otisnemo u ilegalu.


ŠTO GOD TO ZNAČILO

Najradije bih ti se uvukla pod košulju
i bila tvoj pun razgodak
što god to značilo u morskoj terminologiji
(možda baš zvijezda koja glavinja plavetnilom)
a zatim bih se vratila
među koraljne slatkiše
što god i to nekomu značilo
ali pitam se čemu kad
svakodnevica sve sluša i
stvari stavlja pod ključ
a usput baca nešto sitnog novca
u zrak gladnima
koji tiho grickaju svoj kamenjar
s pogledom na mjesečev tanjur
koji zuri u nas
kao u neki darovani urnebes.


ULOVIO NAS NEGATIV

Čemu riječi zašto čekanje
kad je on već na konju za nebo
pa nam praktički okreće leđa
i čeka hoćemo li već jednom za njim
proliti iz sudopera vodu punu arabeska
počastiti se zatim nekim divljim zaboravom
ili se trajno nastaniti u tetrapaku od suza.


NEKO BIĆE ČITA NAPOLEONOVE KARTUŠE

Pokušavam napisati nešto lako o ljubavi
dok me promatraju mačje oči i
duhovi galešnjaka pijani od gladi
ta škuribanda u utrobi traje do jutra
u njezinu ritmu netko sprema objed
i želi mokrim prstima utrnuti prošlost
ali jača je svakodnevica u boci vode
ona svijetli kao napoleon na staroj
zemljovidnoj karti
posebno kad zasvira nešto nadmorsko
u času entropije
u velegradu našega podušja.


PLES POD MASKAMA

Odjednom je planula i više je nije bilo
a ja sam stavila masku koja me
obojila iznutra i izvana kao svjetlosnu životinju
i bila sam statičan svjetionik u ljudskoj veličini
oblijepljen filmskim pogledima iz očiju
tisuću svjetskih selebriti
a zatim zaplesala na oblaku
punom kiselih i bijelih nebeskih plahta
i uzela sendvič u koji me stavio kao
orijentalni začin neki alkemičar
i prerezao napola
u sezoni lavova i zaborava.


U NJOJ SE I TAKO KRIJE ZAMETAK NEČEGA

Ljubav neprekidno prebrojava svoje korisnike
lovne životinje i kohorte tigrova s puškama
i zvijezdama koje izlaze iz knjige života
ili njezinih obožavatelja
a kabanice od lišća odlaže u kolijevke
neka iz njih prhne travanj
dok ga sunce još ne gleda nego
mirno raščešljava svoju
vodoravno okomitu abecedu.


S OTOKA NA OTOK

Mislila sam da ću a nisam
i da ću ti progledati kroz prste
kao što sam se nadala
kao prekoobalna otočanka
na trampolinu skakati
s otoka na otok
do kapara i kamenih ovaca što
svako malo padnu s oblaka
na pjat pun prevarenih riba
usred ljetne manistre koju sam
dokrajčila prelivenu maslinovim uljem
na morskoj trpezi usred koje se
držim za tebe dok se još nisi predomislio
nadomak gradelama i tako samozbiljan.


ZABORAVILA SAM ZAŠTO SAM BILA PROTIV

Nije mi pomogao ljubavni vademekum
u času kad sam se prelomila
na sebe i na dvoje
za koje bih se smijala i poginula
da znam kako se to čini
a da se prije ne smrzem od tuđih
i ne uđem u njihove oči
kao na dva poluotoka
ili učinim nešto najgore na svijetu
to jest upišem se u knjigu nestanaka
ukoliko bih uopće imala pri ruci
dovoljno nezavisnih rečenica protiv.


ON SPAVA A JA GAZIM PO NJEGOVU SNU

Pužući ću se dovući do našeg rastanka
ja hoću ti nećeš znati ili možda ipak
sve će mjere predostrožnosti otpasti tiho
kao da nikada nije bilo ni tebe ni sobe ni rasjeda
a ti ćeš i dalje spavati
možda ćeš s vremena na vrijeme samo provjeriti
jesmo li svi do brade pokriveni boli
a ja ću gaziti po tvom snu
sve dok me ne pogodi munja
i mi se zajedno sunovratimo u hotel
za kamikaze i vlasnike srčanih premosnica.


LJUBAV NA TRAPEZU

Ona se uvukla u knjigu cirkuskog bestijarija
i zaplovila afričkom divljinom i zapalila pola zoološkog mora
pa se uselila među urođeničke kolibe na vjetru
pola ih pojela – pola poslala u pučku kuhinju
gdje se prodaju u bescjenje narukvice od bijeloga ničega
i igrala se s krajem kao koncem od kojega se šiju košuljice
šiju ih dječje ručice malih akrobata što se njišu na trapezu
na valovima tsunamija i izvlače konope s lađa
pa kreću na put prema svjetskim cirkusima
i plivaju u ustima oceanskih narvala.

Kolo 2, 2021.

2, 2021.

Klikni za povratak