Svetkovina u predvečerje

OM MANI PADME HUM

drevna ovozemaljska riječ hum
nalazi se na kraju tibetanske mantre
om mani padme hum

om znači mudrost
mani dragulj svjetlost sjaj
padme ljepotu lotosova cvijeta
a hum božansko prijestolje i raj

kakve li čudesne riječi
koja se čvrsto ukorijenila
diljem lijepe zemlje hrvatske

tako u hrvatskom zagorju imamo
hum na sutli hum košnički hum zabočki
hum breznički hum stubički hum bistrički

u slavoniji imamo hum voćinski
na sjeveru istre hum glagoljaški

hum je najviše brdo na otoku hvaru
a podno hvarskog huma naselje humac

hum je brdo i najviši vrh otoka lastovo
hum je brdo i najviši vrh na otoku visu

hum je selo kod vele luke na otoku korčuli
a na otoku braču očekuju nas čak dva huma
– hum gornji i hum donji

SUNCE NA OBZORU

probudim se
s mišlju na suncokret
i ugledam sunce na obzoru

umivam se
zaljubljen i sanjiv
u zrakama sunca na obzoru

molim se
životvorcu i darovatelju
u toplini sunca na obzoru

pozdravljam
daleku prijateljicu
s osmijehom sunca na obzoru

već dugo znam
da nisam jedan od onih
koji se mrgode i gube danomice

već dugo znam
što ljudima znači
sunašce i nasmijano lice

IKEBANA

                         u spomen supruzi branki

čudesna ikebana
u rukama smrtnika
odaje tiha ljubavnika

čudesna ikebana
na mramornoj ploči groba
poništava vrijeme trajanja,
čudesna ikebana
s visokom bijelom svijećom
osvjetljava čežnju za srećom

čudesna ikebana
ispred mramorna spomenika
dočarava ljepotu nebesnika

U BOLNIČKOJ SOBI

svako malo netko uzdahne
zakašlja ili poluglasno zastenje
ponajviše bolnim sjećanjem

hladan znoj na sljepoočicama
ubrzano disanje i hroptanje
nepomično buljenje

onamo gore na stropu
zlokobno promrzla mrlja
neprijateljski uperena na postelje

nešto crno spušta se sve niže
u vrećice s infuzijom
u otvorene oči

ZA OLUJNA VREMENA

misao poletjela u zaborav
tijelo strepi od udara groma
pisaći stol škripi od pritajena bola
knjige padaju s polica mrtve hladne

kuća samo što nije ostala bez krova
na ulaznim vratima ostaci suncobrana
u obiteljskim odajama zavija praznina
pasja kućica ucviljeno doziva čuvara
u cvjetnjaku nema ni traga cvijeću
od stoljetne trešnje ostale tek čvoruge
voćnjak oplakuje odlomljene grane
procvaloj lipi nije više do čaja

slušam oluju kako se smije i luduje
pratim munje na nebu i ostajem priseban
znam da me na čarobnom brijegu čeka ona
bez koje ne mogu ni za olujna vremena

KURIJA 

u njenim odajama
sve starinom odzvanja
od zidana štednjaka na drva
grnčarskih zdjela za pečenje
polica knjiga za dugo bdjenje
do izrezbarenih postelja

na vratima kurije
očaravajući osmijeh domaćice
koja s teškim ključem u desnoj ruci
najavljuje otključavanje podruma
i oslobađanje dvoje preljubnika
za ljubav kakva se ne pamti

VOĆNJAK U PROLJEĆE

sva stabla u voćnjaku
premazana gašenim vapnom
kao da u bijelim vjenčanicama
slave svoje rascvale pupoljke
radost koja se obnavlja
u obrezanim granama

dvoje premazivača
sjedi svježe zadivljeno
na praznim kantama od vapna
znajući kako je malo potrebno
za višak sreće i doživljaj
vječnosti u voćnjaku

STARI KOLODVOR

nekada kolodvor slavni
izgrađen po kraljevom odobrenju
bio je desetljećima polazište
za odlazak u širok svijet

nekad ures pitomog krajolika
danas tek ropotarnica uz prugu
zapuštena čekaonica s propuhom
i velikim natpisom na krovu

nekad se ovdje dočekivalo putnike
s limenom glazbom i domaćim vinom
srce bi zaigralo neočekivanim zanosom
oči se naslađivale nečijom krinolinom

danas se ispred starog kolodvora
izdužuje uz prugu tek peron od betona
meni ipak drag i čudesno miomirisan
jer nadolazećim vlakom stiže ona

dočekujem je bez glazbe i cvijeta
ruku spremnih za nošenje teških torbi
od kolodvora do kurije navrh brijega
u kojoj ćemo zajedno kraljevati

NOEMI

                        novorođenoj unučici

ne razumijem
odakle mi tolika strava
hoćeš li čitava i zdrava
izaći iz majčine utrobe

ali kad sam sinoć
čitajući dragog pjesnika
začuo glas blagovjesnika
osjetih čari neizrecive

rođena je noemi
radost svojih roditelja
utjelovljenje mojih želja
usplamtjelosti neopisiva

moje treće unuče
obasjava me nečim iznutra
svetom rosom vječnog jutra
kao da je rođeno iz biblije

DJEDOMIR

jutros sam u kuhinji
nakon ispijanja voćnog soka
htio pospremiti plastične posude
ali me zaskoči glas domaćina

ispalo je kao da ja to ne znam
što je najmanje važno u usporedbi
s mojim šetnjama do mjesnoga groblja
i spoznajom da već godinama
nisam više glava obitelji

imam svoj stan u potkrovlju
u ljubaznom i šaljivom ozračju
njeguju me članovi mlade obitelji
i ne znam zašto se povremeno
poistovjećujem s kuhinjom
koja više nije moja
ispričavam se samom sebi
zbog zaborava koji remeti mir
i zaklinjem se da ne želim ništa drugo
nego biti unucima djedomir

SVETKOVINA U PREDVEČERJE

želim ići u smrt
kao svetkovinu u predvečerje
zapisao je pjesnik fernanado pessoa
koji se zbrkanom ustrajnošću
trapio sam sa sobom

daleko od jednolične pratnje
svih mogućih heteronima
istovjetan svojem snu

nije znao biti čovječan
biti koristan i uporabiv
biti svagdašnji i nedvouman
premda je volio i mrzio
kao i svi drugi

htio je biti sav u svakoj stvari
djetešce tako ljudsko da je božansko
u igri s bogom cvijeća i drveća
zagledan i suglasan

VELIKI PLAN SVEMIRA

                             stephenu hawkingu

preminuo je fizičar svjetskog glasa
koji se divio velikom planu svemira
i vjerovao da vjerojatno ne postoje
ni raj ni život poslije smrti
ostat će upamćen po upornosti i humoru
po svojoj knjizi kratka povijest vremena
po dokazivanju teza iz teorije relativnosti
da je svemir nastao velikim praskom
i da će završiti u crnoj rupi

u dvadeset i prvoj godini
dijagnosticirana mu je teška bolest
s kojom je živio pedesetak godina
izgubivši na vrhuncu životne zrelosti
sposobnost govora i svakog pokreta

promatram ga na fotografiji
u kolicima s posebnim uređajem
kako mi glave okrenute od svemira
smirenim očima i zajedljivim zubima
daje do znanja da crne rupe i nisu crne
da isijavaju toplinu i zadivljuju nas
velikim planom svemira