Između dva zida, između vrata

ljepilo nije najbolje
i neznatno je izmijenjena boja očiju boja kose visina
ne otvaraj previše
na granici namjesti pošten izraz
i osmjehuj se
da šavovi ne budu tako vidljivi
no zato su ime i prezime sjajni
i sumnjivo si mlada uzrasta
ali je vodeni žig takav
da se ne trebaš uopće trzati
ako ti netko ne skida pogled s lica

* * *

nije se pokajao, molio je da se tako prenese
tebi i čitavom cijenjenom društvu
i crnim zlodusima, i njoj
onoj što, i onoj kojoj
i onoj s kojom – također su
njegove riječi: još nije vrijeme
da me se precrta s crnih lista
nisam se pokajao, šlep se vuče za mnom
ne molim za oprost i bit ću sve gori
kvarit ću se
kao hrana
ili još gore – kao književnost
tako je rekao

* * *

kažem vam, tek što uspijete prošaptati
novu riječ u ljubavnom umijeću
zapast ćete pod stroj vremena
što prevozi prošlogodišnji snijeg

pa dovucite ovamo, dok još nije kasno
svoje jadno postojanje
požurite ostaviti svoja umjetna srca
centrima suvremene umjetnosti

* * *

zaglavio je između vrata
ostat će između njih nekoliko dana
kažnjen je, ili što?
nitko nije mogao proći
ni on više ne može,
između dva zida, između vrata.
između dva je tramvaja trčao,
na jedan je stigao, na drugi sjeo –
a novi vlakovi sada svuda idu
kondukteri su pobjegli s groblja, iz zatvora
sjede u liftovima, u uniformama, u kapama
u kalupu kiflica s kupusom

* * *

ovdje me netko ugrizao ili sam se opekao
ovdje sam pao s ljuljačke
zacijelilo je ali ponekad svrbi
ne, ne ovdje, još malo gore
tamo je nekakav osip
možda je alergija
a tu se ne sjećam što je
bolje ne diraj

* * *

profesor ima svoje hirovitosti
u teoriji koju nam je predavao
prošlo, sadašnje i buduće
jesu sirovo, kuhano i prženo
buduće je sirovo, ono se zatim kuha
u sadašnjem, a poslije prži
na laganoj vatri, i od njega s vremenom
ostanu čvarci. po sprženim zalogajima
pokušavamo shvatiti što je bilo za jelo
i od čega je to bilo spremljeno.
profesora odavno nema, sada su druga vremena
nastupilo je stoljeće mikrovalni, došla je epoha
teflona, era indukcijskih štednjaka, kultura sous vide
i sirove ishrane. pijuckajući smoothie
naš je razum smućen. vraća mi se kako profesor
uzima kancerogeni ugljeni komadić, cucla
odgriza ga, pljuje i psuje

* * *

kulturna praksa na otoku
na kome je ostalo još nekoliko barbara
u već potpuno svinjskom
stanju, za stadijem podivljalosti
nastupila je bestijalizacija, postojano
izumiru. klanjaju se zebri
i semaforima. viču »bar-bar«
kada ugledaju bar. odrezak
jedu rukama i često
žmirkaju malenim očicama

voditelju prakse pred nosom
nekoliko je barabara uteklo
s otoka skupa s plavokosom
polaznicom treće godine, s obale se vidi
kako stoji na krmi trajekta
s diktafonom u rukama, a čopor
vandala priča joj anegdote
zapljuskivanje vode zaglušuje zvukove
barbarskoga dijalekta. dragocjena je
građa otplovila, u brk mrmlja profesor

* * *

hajde da prebacimo seansu hipnoze za utorak, tad je slobodno do ručka
možete? svi mogu?

ne vidim ruke. jedan, dva. dakle, prebacujemo

domaća zadaća: vježbamo defokusiranje pogleda
opčinjavamo nežive predmete
refleksno padamo u bijes

i ne zaboravimo bezopasne padove na leđa

za sljedeći put ponesite sa sobom štogod
toplo i užad, da biste imali što za gristi

* * *

potom je napisano da nam neće vječno biti tako ugodno
ništa nije nejasno

i iako nikada nisam kanio ipak ću sada izgovoriti
i premda je pravo mjesto za ubaciti nekoliko riječi
svejedno to neće biti ovdje
i neka se govorilo mnogo puta do sada:

sloboda grbljenju! izbacivanju želuca! i vucaranju

nekako smo skrenuli s teme, neshvatljivo
ništa više ne preostaje
povlačim svoje riječi

* * *

poprilično dugo su burgijali, na kraju su usporedili
ne valja mjesto na kom su proburgijali ni burgija ne valja
pogrešan je promjer rupice, boja je spala
ulje procurilo
mušterija je suzno moljakala, i što da radiš
kad je sve već gotovo
financiranje su skresali

rezultiralo je, ipak, suglasnošću: našli su drugu površinu
zdravo, bušilice

* * *

nikako se promijeniti, podesiti
kao stari radio, zrcalo
u hodniku stojiš smeteno
pokraj vješalice i cipela

nekada je pokazivalo, emitiralo
šarene slike s otkrhnutim krajem
gutalo riječi s naglaskom
siktalo nemilosrdno

ne šušti, ne šumi, ne mrda se
ne prenosi ništa
dok prolaziš pored pospana zrcala
ono te najednom gleda

pa treba li se diviti
jednoličnim šarama
čini se da smo zaboravili izvjesiti,
da se prosuši pod prozorom, pokrivač

* * *

pomalo je glupo opraštati se unaprijed
tâ je vječnost s kratkim pauzama
stvarnim pukotinama u patvorenu mramoru
i teško da je itko tražio da se govori o ozbiljnim rascijepima
no i u tim predjelima postoji prostor za sumnju

treba li sada ili poslije ili mnogo poslije
u stavu mokroga drveta pred podozrivo bijelim slijepim zidom
instinktivno ozvučivati pogled koji je skliznuo
s još nerazvijenih polaroidnih visina
s vlastoručno načinjenih nateklih zrcala
ne zadržavši se na nepostojanu svjetlu mramora

* * *

ako kažem sebi zapamti put
zapamtit ću željeznički
zasebno ću si reći što zaboraviti
a što osobito pamtiti
nije u mojoj naravi sve trpati u isti koš
mehanika je jednostavna i nemam što s tim
hoću reći, što raspredati
premda se kosa sama skuplja u uvojke
šinjoni – eto u koga nema pobune
znači zato je i neophodno nešto vuneno
k meni, moji merinosi
možemo filcati, filcati, kakav kašmir
samo vjetar trga iz ruku kuvertu
ne dopušta čak ni načeti je kako treba
adresat je, kažu, izbivao, pismo se vratilo
dva stranca-introverta hode prema skretničaru
sumorno šireći ruke
razlijeće se paperje na naše oči

* * *

budeći se svaki dan na drugom
nepodesnom neobičnom mjestu
ne znajući čak ni što je iza prozora
što je iza svega toga u nepokretnosti
iščekujući neće li najednom zapasti
za oči i do boli poznato vlastito
lice, trepne, da bi skrilo zaprepaštenost
što je sebe zateklo udvoje

* * *

odvedi je u vrtove
zatim odvedi k vodi, k rijeci
zatim dovedi do ludila

odvedi je doktoru
i sam se do ludila dovedi
i sam se doktoru odvedi

zima je, idi pješke
najprije onuda zatim ovuda
i odreci se peciva

sada budi smatran za
luđaka
budi među njima svoj
zatim posve svoj

zatim dvorišta, dvori,
tvornice

vodi je
pod mramorne svodove

vòde, vòde

zatim traži slobode
profućkaj je zatim*

S ruskog prevela:
Mateja Jurčević

___________________
* Semjon Hanin (1970.) objavljivao je u časopisima Dugava, Vozduh, Volga, 1913., Karogs, almanasima Vavilon, Orbita, antologijama Devet’ izmerenij, Osvoboždennyj Uliss, zbornicima Nell’orbita di Riga, Prekės iš kosmoso, Worüber schweigen Freunde i dr. Objavio je knjige pjesama: Tol’ko čto (2003.), Opuščennye podrobnosti (2008.), Vplav’ (2013.). Njegova knjiga Čto-to s koordinaciej dviženij (2009.) izašla je na češkom jeziku. Pjesme su mu prevedene na engleski, bjeloruski, talijanski, letonski, litavski, njemački, srpski, finski, švedski i estonski. Jedan je od osnivača riške grupe Orbita, surađuje s mnogim glazbenicima i umjetnicima, sudionik je poetskih performansa i instalacija (Teatr odnogo lica, Opuščennye podrobnosti, Trehmernaja poezija i drugo).